Poslovni broj: Usž-4223/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AMBO d.o.o. Split, Drvenička 17, OIB: 43304414523, kojeg zastupaju odvjetnici Dragan Mijoč i Andrea Bakić, iz Odvjetničkog društva Mijoč & Bakić d.o.o. Split, Velebitska 75, protiv rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, klasa: UP/II-335-06/23-01/93, urbroj: 529-06-03-02-02/1-23-2 od 11. prosinca 2023., radi ukidanja rješenja o utvrđivanju minimalnih uvjeta, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-397/2024-12 od 12. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-397/2024-12 od 12. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-335-06/23-01/93, urbroj: 529-06-03-02- 02/1-23-2 od 11. prosinca 2023., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, klasa:
UP/I-335-02/23-0003/141, urbroj: 2181/1-06-01-02/03-23-5 od 4. rujna 2023. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja ukinuto je rješenje, klasa: UP/I-335-02/20- 03/00183, urbroj: 2181/1-06/520-20-02 od 24. kolovoza 2020. izdano tužitelju za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste kavana, jer je ugostitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavka 5. u vezi s člankom 24. stavkom 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
2. Tužitelj u žalbi navodi da je u ranijem rješenju od 24. kolovoza 2020. utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u objektu u kojem već obavlja ugostiteljsku djelatnosti. Osporenim rješenjem tijela prvog stupnja sada se to rješenje ukida. Smatra da se radi o njegovim stečenim pravima, koja su javnopravna tijela priznavala pa je predmetno rješenje nezakonito. Sud u obrazloženju navodi da nije odlučno tko je vlasnik nekretnine jer se ovdje ne radi o vlasničkom sporu, već da je relevantno stanje u zemljišnoj knjizi sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige. Shodno navedenom jasno je da tužitelj nije niti ranije udovoljavao tom kriteriju, ali svejedno je egzistiralo rješenje od 24. kolovoza 2020. Ukazuje na rješenje o izvedenom stanju od 27. svibnja 2020. kojim se ozakonjuje predmetni ugostiteljski objekt. Tužitelj je dostavio u spis dokumentaciju koja potvrđuje pravnu osnovu prava korištenja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist LI, s kojim tužitelj ima ugovoren zakup, a predmetni ugovor je dokaz o pravu korištenja navedenog objekta. Također LI je upisan u posjedovni list, a objekt predstavlja gospodarsku cjelinu koja se većim dijelom nalazi i na nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro. LI je ishodio potvrdu Grada Splita od 16. srpnja 1998. kojom se potvrđuje da je isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine. Smatra da presuda nije dostatno obrazložena te predlaže usvojiti žalbu, usvojiti tužbeni zahtjev i potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj ishođenjem rješenja kojim se utvrđuje ispunjavanje minimalnih uvjeta za obavljanje, odnosno nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti nije stekao "stečena prava", već samo pravo na obavljanje djelatnosti dok ispunjava zakonom propisane uvjete. Postupak je pokrenut po službenoj dužnosti po obavijesti Grada Splita te je tužitelj pozvan dostaviti dokaz o pravu korištenja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi predmetni poslovni prostor, na koji se tužitelj nije odazvao. Također rješenje o izvedenom stanju, sukladno odredbi članka 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama nema pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi. Ističe da je tužitelj bio dužan dostaviti dokaz prava korištenja čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojima se nalazi predmetni poslovni prostor, bilo da to pravo proizlazi iz njegova prava vlasništva, ugovora o zakupu ili druge pravne osnove iz koje bi proizlazilo njegovo pravo da se koristi predmetnim poslovnim prostorom, što je tužitelj neupitno propustio dostaviti, budući da ni posjedovni list niti preslike dviju tužbi, koje je zakupodavac tužitelja podnio protiv Republike Hrvatske i Grada Splita radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim česticama, ne predstavljaju takav dokaz. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo valjane razloge, utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
6. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj: 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21.) propisano je da će se rješenje iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. toga Zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. tog Zakona ako, između ostalog, ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom (točka 2.).
7. Prema odredbi članka 24. stavka 5. navedenog Zakona ako se u upravnom postupku izdavanja rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da se u poslovnom prostoru ili objektu, odnosno prostoru stambene namjene, za koji je podnesen zahtjev za izdavanje rješenja, već obavlja ugostiteljska djelatnost, u tom postupku se ne utvrđuje ispunjavanje uvjeta iz stavka 1. točaka 3., 4. i 5. ovoga članka, pod uvjetom da novi ugostitelj nastavlja obavljati ugostiteljsku djelatnost u istoj vrsti, odnosno i kategoriji ugostiteljskoj objekta, da propisani uvjeti za tu vrstu, odnosno kategoriju u međuvremenu nisu izmijenjeni te da u ugostiteljskom objektu nije došlo do bitnih promjena vezanih za ispunjavanje propisanih uvjeta, uređenja i opreme za vrstu i kategoriju.
8. Nadalje, odredbom članka 27. stavka 1. istog Zakona propisano je da će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. toga Zakona (točka 1.).
9. Iz podataka sveza spisa proizlazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjeni naprijed navedeni uvjeti za ukidanje rješenja od 24. kolovoza 2020. budući nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 24. stavka 5. u svezi s odredbom članka 24. stavka 1. točka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, odnosno tužitelj nije dokazao da ima pravo korištenja predmetnog prostora u kojem je smješten predmetni ugostiteljski objekt.
10. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da se radi o nekretninama koje su uknjižene kao vlasništvo Grada Splita (kčz. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) odnosno kao javno dobro (kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk.ul. [zk uložak] k. o. [katastarska općina]) pa nije odlučno pozivanje tužitelja na sudski postupak koji je u tijeku pred Općinskim sudom u Splitu kojeg je pokrenuo LI s kojim je tužitelj sklopio ugovor o zakupu, kao niti navod tužitelja da je isti upisan kao posjednik predmetnih nekretnina, budući da time nije dokazano da se predmetni poslovni prostor koristi temeljem valjane pravne osnove kakvu ima u vidu naprijed citirana zakonska odredba, a na koju okolnost pravilno ukazuje i tuženik u odgovoru na žalbu.
11. Stoga, u situaciji kad je zakonodavac propisao mogućnost ukidanja rješenja ako naknadno prestanu postojati uvjeti za izdavanje istih, o čemu se u konkretnom slučaju radi, to pozivanje tužitelja na stečena prava nije osnovano, budući da to pravo nije neograničeno jer ono traje dok su za to ispunjene zakonske pretpostavke, koje su, kao što je naprijed navedeno, ovdje izostale,
12. Valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
