Poslovni broj: Usž-4290/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa Igor Borčić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Borčić i Majdak Juranović d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1b, protiv rješenja tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Zagreb, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 87950783661, klasa: UP/I-344-08/22-01/562, urbroj: 376-08-22-04 od 31. kolovoza 2022., uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŠZ, [adresa]., radi rješavanja spora između korisnika i operatora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2881/2022-9 od 26. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2881/2022-9 od 26. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/I-344-08/22-01/562, urbroj: 376-08-22-04 od 31. kolovoza 2022., kojim je usvojen zahtjev za rješavanje spora korisnice ŠZ protiv operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga A1 Hrvatska d.o.o. Zagreb, te se određuje A1 Hrvatska d.o.o., otpisati korisnici naknadu za prijevremeni raskid ugovora sklopljenog na pretplatničkom broju [broj telefona] obračunatu na računu za lipanj 2022. u iznosu od 1.405,71 kn. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude prvostupanjskog suda te navodi da je sud utvrdio činjenično stanje o navodima zainteresirane osobe da se pravo na raskid bez obračuna naknade za prijevremeni raskid ostvaruje uslijed povećanja cijena te utvrdio da je tužitelj obavijest o povećanju cijena i uputu korisnicima o pravu na raskid ugovora bez plaćanja naknade za prijevremeni raskid poslao 17. lipnja 2022., tj. tri dana nakon što je prijenos pretplatničkog broja u slučaju zainteresirane osobe dovršen i pretplatnički ugovor raskinut. Ističe da se ovdje radi o raskidu ugovora za uslugu u pokretnoj mreži te je sud donio odluku temeljem odredbe članka 66. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, a koji članak se odnosi na nepokretnu elektroničku komunikacijsku mrežu. Zainteresirana osoba je zatražila prijenos broja u pokretnu mrežu društva Telemach Hrvatska d.o.o., te je stoga primjenjiva odredba članka 11. stavka 1. tada važećeg Pravilnika o prenosivosti broja. U postupku prijenosa broja krajnji korisnik (tj. podnositelj zahtjeva za prijenos broja) podnosi zahtjev za prijenos broja primatelju broja ali primatelj broja ne prosljeđuje nikakav dokument davatelju broja nego podatke navedene u zahtjevu za prijenos unosi u CABP te se navedene informacije putem sučelja propagiraju i prikazuju davatelju broja. Stoga tužitelj kao davatelj broja nije niti zaprimio obrazac zahtjeva za prijenos broja te isti nije niti mogao dostaviti. Smatra pogrešnim utvrđenje da je tužitelj imao obvezu obavijestiti zainteresiranu osobu o iznosu dugovanja a sve na temelju odredbe članka 66. stavka 4. točke 3. Pravilnika o djelatnostima koji nije primjenjiv na ovaj postupak jer se on odnosi isključivo na usluge u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži. U nastavku citira odredbu članka 16. Pravilnika o prenosivosti kao i odredbu članka 20. stavka 5. Pravilnika o djelatnostima te zaključuje da kad se zahtjev odnosi na postupak promjene operatora javnih komunikacijskih usluga u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži primjenjiv je članak 66. tada važećeg Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga i članak 16. stavak 1. Pravilnika o prenosivosti broja. Kad se zahtjev odnosi na postupak promjene operatora javnih komunikacijskih usluga u pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži primjenjiva je odredba članka 11. stavka 1. i članak 16. stavak 2. tada važećeg Pravilnika o prenosivosti broja. Također smatra da tuženik nije bio ovlašten imajući u vidu odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama donijeti odluku sadržaja kako je donio odnosno ovlaštenje da naloži otpis dugovanja. Predlaže žalbu usvojiti te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je tuženik svoju odluku o otpisu naknade za prijevremeni raskid ugovora utemeljio na utvrđenju da prilikom prelaska na novog operatora A1 nije dokazao da je korisnicu upoznao i od nje dobio pristanak da će podmiriti dugovanje u slučaju prijevremenog raskida ugovora, a što je sve jasno navedeno u obrazloženju tuženika pa nije osnovan prigovor da korisnica nije ni ostvarila pravo na raskid bez naknade zbog povećanja cijena. Ističe da je obveza postojećeg operatora onog od kojeg korisnik odlazi, a to je u konkretnom slučaju tužitelj, identična i kod pokretne i kod nepokretne mreže. Upire na odredbu članka 16. stavka 1. Pravilnika o prenosivosti broja kao i odredbu članka 66. stavka 4. točke 3. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Tuženik je utvrdio da prilikom prelaska na novog operatora i prijenosa broja A1 kao postojeći operator i davatelj broja nije dokazao da je korisnicu informirao o iznosu dugovanja u slučaju prijevremenog raskida ugovora što je bio obvezan učiniti temeljem naprijed navedenih odredaba Pravilnika. Također je iskrivljeno tumačenje tužitelja, a glede odredbe članka 20. stavka 5. Pravilnika o načinu i uvjetima, na način da tužitelj ne smije kontaktirati podnositelja zahtjeva. Temeljem ove odredbe, nakon što operator javnih komunikacijskih usluga zaprimi zahtjev za raskid pretplatničkog ugovora, operator ne smije komunicirati s pretplatnikom u svrhu sprječavanja raskida pretplatničkog ugovora, osim u slučaju ispunjenja propisanih obveza u postupku promjena operatora. Dakle, ova odredba suprotno tumačenju tužitelja obvezuje tužitelja da kontaktira korisnika u postupku promjene operatora u cilju ispunjenja propisanih obveza. Kako je utvrđeno da tužitelj nije ispunio propisanu obvezu informiranja korisnice o iznosu dugovanja potpuno je irelevantno je li korisnica svoje pravo na raskid temeljila na pravu na raskid bez naknade zbog povećanja cijena ili ne. Također upire na članak 13.5. Općih uvjeta poslovanja A1 prema kojem je A1 kao davatelj broja krajnjem korisniku dužan dati informaciju o iznosu dugovanja u slučaju prijevremenog raskida ugovora na način i pod uvjetima iz članka 13.5. istih Uvjeta. Glede prigovora tužitelja da tuženik nije ovlašten odrediti otpis dugovanja ističe da odredba članka 154. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ovlašćuje tuženika provjeriti iznos kojim je operator zadužio korisnika temeljem sklopljenog pretplatničkog ugovora pa time i odrediti otpis računa. O ovome je sud donio stav u presudi, poslovni broj Usž-2633/22. Predlaže žalbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu nije Sudu dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima -"Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

7. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 9. lipnja 2022., zaprimio zahtjev za raskid pretplatničkog odnosa uz prijenos broja u mrežu Telemach Hrvatska d.o.o., s predviđenim datumom prijenosa 14. lipnja 2022., kao što proizlazi i da je zainteresiranoj osobi ispostavio račun s naknadom zbog prijevremenog raskida ugovora.

8. U postupku je nadalje utvrđeno, a što tužitelj svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, da nije dokazao da bi korisnicu upoznao i od nje dobio pristanak da će podmiriti dugovanje u slučaju prijevremenog raskida ugovora. Tužitelj pak smatra da korisnicu nije niti bio dužan informirati o iznosu dugovanja, a kako to da proizlazi iz odredbe članka 20. stavka 5. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Narodne novine, broj 154/11., 149/13., 82/14., 24/15., 42/16. i 68/19.) kao i da se odredba članka 66. navedenog Pravilnika odnosi na promjene operatora javnih komunikacijskih usluga u nepokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži o čemu da se ovdje ne radi zbog čega nema mjesta ni primjeni odredbe članka 16. stavka 1. Pravilnika o prenosivosti broja (Narodne novine, broj 24/15., 71/16. i 124/19.).

9. Odredbom članka 1. stavka 1. naprijed navedenog Pravilnika o prenosivosti broja propisano je da se istim propisuje način, uvjeti i postupak ostvarivanja prenosivosti broja u nepokretnoj i pokretnoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži. Odredbom članka 16. stavka 1. istog Pravilnika propisano je da u slučaju postojanja nesporne ugovorne obveze, davatelj broja obvezan je dati podnositelju Zahtjeva za prijenos broja informaciju o iznosu dugovanja u slučaju prijevremenog raskida ugovora, načinu uplate i načinu otkazivanja prijenosa broja, sukladno uvjetima propisanim Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

10. Pravilnikom o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, na kojeg upućuje naprijed navedena odredba Pravilnika o prenosivosti broja, člankom 66. stavkom 4. točkom 3. propisano je da ukoliko krajnji korisnik ima ugovoreno obvezno trajanje te se o istom nije očitovao u jedinstvenoj izjavi, postojeći operator je obvezan u roku od dva (2) radna dana elektroničkim putem informirati novog operatora o postojanju obveznog trajanja ugovora za jednu ili više usluga krajnjeg korisnika za koje se traži raskid te u dodatnom roku od tri (3) radnih dana kontaktirati krajnjeg korisnika i dati mu informaciju o iznosu dugovanja u slučaju prijevremenog raskida ugovora kao i mogućnost podmirivanja istog u najkraćem mogućem roku, a najkasnije sa slijedećim računom.

11. Tumačeći naprijed navedene odredbe Pravilnika u njihovoj međusobnoj povezanosti proizlazi da je obveza postojećeg operatora, onog od kojeg korisnik odlazi, u konkretnom slučaju tužitelja, identična i kod pokretne i kod nepokretne mreže.

12. Nadalje, odredbom članka 20. stavka 5. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, na koju upire tužitelj, propisano je da nakon što operator javnih komunikacijskih usluga zaprimi zahtjev za raskid pretplatničkog ugovora, operator ne smije komunicirati s pretplatnikom u svrhu sprječavanja raskida pretplatničkog ugovora, osim u slučaju ispunjenja propisanih obveza u postupku promjene operatora. Iz navedene odredbe, suprotno shvaćanju tužitelja, proizlazi da operator koji zaprimi zahtjev za raskid pretplatničkog ugovora ne smije komunicirati s pretplatnikom, ali radi sprječavanja raskida pretplatničkog ugovora dakle ta odredba obvezuje tužitelja da kontaktira korisnika u postupku promjene operatora u cilju ispunjenja propisanih obveza.

13. Osim toga, i iz članka 13.5. Općih uvjeta tužitelja, na kojeg osnovano tuženik upire u odgovoru na žalbu, proizlazi da će u slučaju podnošenja zahtjeva za prijenos broja, ako je pretplatnički ugovor sklopljen uz obvezno trajanje, A1 kao davatelj broja krajnjem korisniku dati informaciju o iznosu dugovanja u slučaju prijevremenog raskida ugovora na način i pod uvjetima iz članka 13.6. tih Općih uvjeta.

14. Stoga, kako iz podataka spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije postupio na naprijed navedeni način propisan odredbama navedenih Pravilnika i Općih uvjeta tužitelja, to je osnovano prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši odluku tuženika zakonitom za što je dao valjane razloge utemeljene na podacima spisa predmeta.

15. Konačno, tuženik je postupio sukladno odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 76/22.) budući je utvrdio da tužitelj nije postupao sukladno odredbama Pravilnika i Općih uvjeta pa bez mogućnosti da se tužitelju odredi otpis računa u slučaju kad je utvrđeno da je korisnik neosnovano zadužen za iznos na računu, tumačenje ove odredbe na način kako to tužitelj navodi bilo bi u suprotnosti sa smislom i svrhom navedene odredbe kojom je cilj rješavanje sporova između krajnjih korisnika i operatora u vezi pružanja usluga operatora javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga u koje spada i kontrola iznosa kojim je operator zadužio korisnika temeljem sklopljenog pretplatničkog ugovora. Pri tome se pravilno tuženik u odgovoru na žalbu poziva na presudu ovog Suda, poslovni broj: Usž- 2633/2022 koja je donesena u stvari iste činjenične i pravne naravi.

16. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić