Poslovni broj: Pp-4225/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Kolovrat Bjelinski, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Mileković, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene pravne osobe „Stilisimo“ d.o.o. i drugookrivljene odgovorne osobe AĆF, zastupani po odvjetničkom društvu Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o, zbog prekršaja iz čl. 12. st. 2., čl. 84. i čl. 65. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19), po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata – Područni ured Zagreb, pod brojem Klasa: UP/I-116-02/22-01/116 od 21. ožujka 2022., nakon provedene glavne rasprave, 20. veljače 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. na temelju čl. 182. st. 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18)

prvookrivljena pravna osoba „Stilisimo“ d.o.o., zastupan po predstavniku AĆF, OIB [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavani, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak, sa sjedištem u [adresa],

drugookrivljena odgovorna osoba AĆF, državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi prekršajni ni kazneni postupak, s prebivalištem u [adresa],

oslobađaju se optužbe

1. da bi 1. srpnja 2021. okrivljeni radnici, koja je kod poslodavca obavljala poslove prodavača na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 03. veljače 2020. i Aneksa od dana 29. siječnja 2021., a kojim ugovorom o radu sklopljenim dana 03. veljače 2021. i Aneksom su ugovorili trajanje godišnjeg odmora četiri tjedna odnosno 24 dana, obzirom da je radnica radila šest dana u tjednu, nisu omogućili korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora za 2020. u trajanju od 19 dana najkasnije do 30. lipnja 2021.,

čime bi počinili djelo prekršaja iz čl. 84. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 228. st. 1. toč. 15. i st. 2. istog Zakona,

2. da je radnica koja je kod poslodavca obavljala poslove prodavača na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 3. veljače 2020. i Aneksa od dana 29. siječnja 2021. izjavila da je u tjednu od 18. lipnja 2021. do 25. lipnja 2021. radila svih sedam dana u tjednu naizmjenično jedan dan u tjednu u dnevnom rasporedu radnog vremena od 09:00 sati do 21:00 sat kada je radila u prodajnom mjestu u šoping centru „Arena“ te sljedeći dan u tjednu u dnevnom rasporedu radnog vremena od 10:00 sati do 19:00 sati kada je radila na prodajnom mjestu u Vlaškoj 65, dakle rad imenovane radnice trajao je duže od pedeset sati tjedno,

čime bi počinili djelo prekršaja iz čl. 65. st. 3. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 16. i st. 2. istog Zakona.

II. na temelju čl. 181. st. 1. toč. 5. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) protiv prvookrivljene pravna osobe Stilisimo d.o.o., zastupane po predstavniku AĆF, OIB [osobni identifikacijski broj],

i drugookrivljene odgovorne osoba AĆF, OIB [osobni identifikacijski broj],

odbija se optužba

3. da bi okrivljeni s radnicom, koja je kod poslodavca obavljala poslove prodavača na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 03. veljače 2020., sklopili dana 29. siječnja 2021 Aneks (dodatak) ugovora o radu sklopljenog dana 03. veljače 2020. u kojem nije naveden objektivni razlog, čime su okrivljeni počinili dana 29. siječnja 2021., u Zagrebu,

čime bi počinili prekršaj iz čl. 12. stavak 2. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. istog Zakona,

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

Obrazloženje

1. Državni inspektorat – Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa, pod brojem Klasa: UP/I-116-02/22-01/116 od 21. ožujka 2022., podnio je optužni prijedlog protiv prvookrivljene pravne osobe i drugookrivljene odgovorne osobe, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Drugookrivljena odgovorna osoba AĆF je iznoseći pisanu obranu za sebe i za prvookrivljenu pravnu osobu, iskazala kako u bitnom, iz predmetnog Optužnog prijedloga proizlazi kako je predmetni prekršajni postupak protiv Okrivljenika STILISIMO d.o.o. iniciran zbog toga što je na temelju predstavke radnice AĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: „oštećenica") zaprimljene u Ovlaštenom tužitelju dana 19. kolovoza 2020., te na temelju obavljenih inspekcijskih nadzora Okrivljenika dana 09. ožujka 2022. i dana 16. ožujka 2022. od strane Ovlaštenog tužitelja utvrđeno sljedeće:

- da su okrivljenici sa oštećenicom koja je kod Okrivljenika STILISIMO d.o.o. obavljala poslove prodavača na temelju ugovora o radu sklopljenog na određeno vrijeme dana 03. veljače 2020. (dalje u tekstu: „Ugovor o radu") sklopili dana 29. siječnja 2021. Aneks (dodatak) ugovora o radu sklopljenog dana 03. veljače 2020. (dalje u tekstu: „Aneks") u kojem nije naveden objektivni razlog sklapanja, zbog čega se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 12. stavka 2. Zakona o radu, kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istoga Zakona;

- da okrivljenici nisu, s obzirom na ugovoreno trajanje godišnjeg odmora sukladno Ugovoru o radu i Aneksu, oštećenici omogućili korištenje preostalog dijela godišnjeg odmora za 2020. u trajanju od 19 dana najkasnije do 30. lipnja 2021., zbog čega se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 84. Zakona o radu, kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 15. i stavku 2. istog Zakona;

- da je oštećenica u tjednu od 18. lipnja 2021. do 25. lipnja 2021. radila svih sedam dana u tjednu naizmjenično, dakle rad iste je trajao duže od pedeset sati tjedno, zbog čega se okrivljenicima stavlja na teret počinjenje prekršaja iz članka 65. stavka 3. Zakona o radu, kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 16. i stavku 2. istog Zakona. S obzirom na navedeno, okrivljenik ističe da je ovime postupao sukladno predmetnom pozivu Naslovnog suda i kao svojeg predstavnika u prekršajnom postupku koji se vodi pod gore navedenim poslovnim brojem imenuje gospođu AĆF, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nadalje, okrivljenik ovim putem iznosi svoju pisanu obranu u odnosu na prekršaje koji mu se predmetnim Optužnim prijedlogom stavljaju na teret ističući da se ne smatra krivim te da u cijelosti poriče počinjenje istih, sve kako je obrazloženo u nastavku.

Početkom 2020. iznenada se pojavio koronavirus COVID-19 kao izvanredna okolnost koju nitko nije mogao predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora niti ga je mogao izbjeći ili otkloniti. Uzimajući u obzir poslovne rizike sa kojim bi se mogao susresti tijekom pandemije, a u svrhu očuvanja zaposlenosti i radnih mjesta te provođenja mjera zaštite od širenja virusa, okrivljenik je dana 03. veljače 2020. sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme sa oštećenicom s početkom rada 03. veljače 2020. s unaprijed utvrđenim rokom do 03. veljače 2021. za obavljanje posla prodavača za rad u punom radnom vremenu (dalje u tekstu: „Ugovor o radu na određeno vrijeme"). Iako je za vrijeme pandemije koronavirusa većina poslodavaca u Republici Hrvatskoj morala uvesti odgovarajuće organizacijske promjene u svom poslovanju te poduzeti odgovarajuće mjere, okrivljenik je omogućio oštećenici obavljanje rada sukladno odredbama sklopljenog ugovora o radu na određeno vrijeme, omogućivši joj pravo na korištenje stanke/pauze u trajanju od 30 minuta, pravo na dnevni, tjedni odmor i godišnji odmor. Uz navedeno, unatoč odluci Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 19. ožujka 2020. kojom je obustavljen rad u trajanju od 6 tjedana, dakle samo mjesec i pola dana od početka rada oštećenice, okrivljenik je za vrijeme cijelog perioda „Lockdowna" oštećenici redovno isplaćivao plaće kao da je ista radila te je nije poslao na prisilni godišnji odmor. Dakle, iako je navedeni „lockdown" kod mnogih poslodavaca, tako i kod okrivljenika, zbog teške i neizvjesne gospodarske klime, prouzročio neželjenu potrebu za smanjenjem cjelokupnih troškova poslovanja kako bi se naposljetku izbjeglo zatvaranje poslovnica, što je mnoge prisililo na smanjenje plaća radnicima, pa čak i otkaze, okrivljenik je i u tom financijski teškom, neizvjesnom periodu u cijelosti postupao u skladu s pozitivnim pravom Republike Hrvatske štiteći radna prava oštećenice, ne želeći da ista u takvoj neizvjesnoj situaciji ostane bez posla. Međutim, s obzirom da je situacija tržišne nesigurnosti uzrokovane ,,lockdown-om" te „polu Lockdown-om" za vrijeme 2020. imala snažan utjecaj na poslovanje okrivljenika, zbog pretrpljenih financijskih gubitaka, te zbog neizvjesnosti hoće li se nakon novih mjera stožera ponovno produžiti trajanje mjera u istom opsegu ili će doći do određene fleksibilizacije, okrivljenik sklopio je dana 29. siječnja 2021. sa oštećenicom Aneks (dodatak) ugovora o radu sklopljenog dana 03. veljače 2020. na određeno vrijeme čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, do dana 03. kolovoza 2021. (dalje u tekstu: „Aneks"). Istekom predmetnog Aneksa, okrivljenik u zakonskom je roku oštećenicu odjavio sa obveznog i zdravstvenog osiguranja i dostavio istoj sve isprave kao i potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa. Nastavno na naprijed navedeno, okrivljenik ukazuje kako je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava još sredinom trećeg mjeseca 2020. donijelo niz mišljenja vezanih uz radni odnos u okolnostima proglašene epidemije Covid-19 (dalje u tekstu: „Ministarstvo"). Kada je riječ o godišnjim odmorima, Ministarstvo je navelo kako „poslodavac može donijeti odnosno prilagoditi raspored korištenja godišnjih odmora radnika novonastaloj situaciji", pri čemu i dalje postoji obaveza primjene Zakona o radu u „pogledu savjetovanja i obavješćivanja radnika o istom". Uvažavajući mišljenje Ministarstva, okrivljenik, postupajući kao pošten i dobar poslodavac, tijekom 2020. nije uskraćivao pravo na godišnji odmor oštećenici, kao ni drugim radnicima. Upravo suprotno, prema evidenciji o radnom vremenu za mjesec srpanj 2020. proizlazi kako je oštećenica u srpnju 2020. koristila godišnji odmor u trajanju od 5 dana, dok prema evidenciji o radnom vremenu za mjesec veljaču 2021. proizlazi kako je oštećenica u veljači 2021. koristila godišnji odmor u trajanju od 6 dana, iz čega ponovno proizlazi da je okrivljenik, i u tom pogledu, postupao u najboljem interesu oštećenice. Nadalje, pozivajući se na odredbe Zakona o radu prema kojima radnik može prenijeti i iskoristiti neiskorišteni dio godišnjeg odmora najkasnije do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine, okrivljenik je u više navrata upućivao oštećenicu da iskoristi preostali, neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2020. do dana 30. lipnja 2021. Međutim, umjesto da ista iskoristi svoje zakonsko pravo na korištenje godišnjeg odmora, ona je to odbila, te je za mjesec lipanj 2021. godine izričito zahtijevala od okrivljenika da joj za neiskorišteni dio godišnjeg odmora za 2020. isplati iznos od 2.600,00 kuna. Poznavajući socio-ekonomski status oštećenice, odnosno da je ista samohrana majka kojoj je navedeni novac potreban za svakodnevno uzdržavanje maloljetnog djeteta, okrivljenik izašao joj je u susret te joj isplatio traženi iznos kao nagradu za radne rezultate za 6. mjesec 2021. Uz navedeno, znajući da oštećenici u 8. mjesecu 2021. prestaje radni odnos, okrivljenik je omogućio istoj pravo na korištenje godišnjeg odmora za 2021. te joj na njezin zahtjev odobrio korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 12. srpnja 2021. pa do 24. srpnja 2021. Međutim, neposredno nakon povratka sa godišnjeg odmora, oštećenica je bez navođenja razloga uzela bolovanje nakon čega se više nije pojavila na poslu. Iz prethodno navedenog proizlazi kako je okrivljenik i glede prava na korištenje godišnjeg odmora oštećenice, odnosno prava na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, postupao kao savjestan poslodavac stavljajući interese i potrebe oštećenice, kao svoje radnice, na prvo mjesto. Uz sve naprijed navedeno, a što se tiče tvrdnji Ovlaštenog tužitelja da je oštećenica u tjednu od 18. lipnja 2021. do 25. lipnja 2021. radila svih sedam dana u tjednu naizmjenično, dakle rad iste je trajao duže od pedeset sati tjedno, okrivljenik ističe kako slijedi. Okrivljenik navodi kako je omogućio oštećenici obavljanje rada sukladno odredbama sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme, odnosno Aneksa, te je izričito pazio da oštećenica radi 40 sati tjedno u razdoblju od šest radnih dana, omogućivši joj korištenje stanke/pauze u trajanju od 30 minuta, te prava na dnevni i tjedni odmor. Prema evidenciji o radnom vremenu za mjesec lipanj 2021. proizlazi kako je oštećenica radila do 40 sati u tjednu, te nije evidentirana potreba za prekovremenim radom. Naime, članak 65. st. 1. Zakona o radu propisuje da ,,u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena". Iznimno od stavka 1., članak 65. stavak 2. propisuje da „ako priroda prijeke potrebe omogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana od dana kada je prekovremeni rad naložen". U konkretnom slučaju, okrivljenik nije imao potrebe za prekovremenim radom oštećenice u 6. mjesecu 2021. te joj nije uručio pisani zahtjev za prekovremenim radom niti je takav rad usmeno zahtijevao. Na osnovi svega naprijed navedenoga, okrivljenik posebno ističe da ni u kojem slučaju nije postupao sa sviješću i sa namjerom kršenja bilo koje odredbe primjenjivog zakonodavstva Republike Hrvatske te ističe kako u konkretnom slučaju nije došlo ni do povrede ni do ugrožavanja niti jednog zaštićenog pravnog dobra. Uz to, okrivljenik je uvijek i u svemu ostalom nastojao surađivati s nadležnim tijelima. Naprotiv, isti ističe da je u svakom trenutku postupao kao savjestan poslodavac, imajući u vidu interese oštećenice i štiteći njena prava u skladu s odredbama pozitivnog prava Republike Hrvatske. Također, okrivljenik posebno ističe kako će i ubuduće poštivati sve odredbe primjenjivog zakonodavstva Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenog, okrivljenik ovim putem predlaže Naslovnom sudu da donese presudu kojim se okrivljenik u cijelosti oslobađa optužbe za počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao predstavku radnice AĆ, zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 09. ožujka 2022., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 16. ožujka 2022., ispitao svjedoka AĆ, pročitao izvadak iz sudskog registra za prvookrivljenu pravnu osobu i drugookrivljenu odgovornu osobu i izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljene iz kojih je razvidno da isti nisu kažnjavani iz područja gospodarstvenih prekršaja.

4. Svjedok AĆ je iskazala dana 19.08.2021., podnijela predstavku Državnom inspektoratu u kojoj je ukazala na kršenje propisa iz radnog odnosa. Naime, bila je zaposlena kod I. okr. Stilisimo d.o.o., sa sjedištem u [adresa], a sve to iz razloga što joj je s danom 01.08.2021. istekao ugovor, a oni joj nisu isplatili plaću, već su to učinili 31.08.2021. godine odnosno nakon što je podnijela predstavku Državnom inspektoratu. Također nije dobila dvije zadnje platne liste, te također i odjavu nije primila. Isto tako joj nisu isplatili prekovremene sate, te dva tjedna godišnjeg odmora. Na posebno pitanje braniteljice iskazuje kako postoji evidencija da je radila prekovremene sate. Braniteljica okrivljenika prigovara istinitosti svjedočenja iz razloga što isto ne proizlazi iz stanja spisa.

5. Sud je zakazao glavnu raspravu za dane 21.12.2023., 04.06.2024., 15.07.2024. i 17.02.2025. na koje je pozvao svjedokinju NĆ, višu inspektoricu rada, na koje rasprave se ista nije odazvala, niti je izostanke ispričala već je telefonskim putem postavila pitanje zašto se nju zove na rasprave i kome to nije jasno što piše u optužnom prijedlogu.

6. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenih te sve provedene dokaze, Sud nije našao dokazanim da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret. Sud nije bio u mogućnosti ispitati svjedokinju NĆ koja je utvrdila navodne prekršaje iz razloga što se ista nije odazivala pozivima suda. Shodno navedenom, a kako drugih raspoloživih dokaza u ovom prekršajnom postupku nema, sutkinja smatra kako nije dokazano da bi okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, pa je stoga valjalo zbog nedostatka dokaza, a temeljem načela „u dvojbi u korist okrivljenika“, prvookrivljenu pravnu osobu Stilisimo d.o.o. i drugookrivljenu odgovornu osobu AĆF osloboditi optužbe.

7. Budući je prekršaj opisan pod toč 3. izreke počinjeni 29. siječnja 2021., nakon proteka više od četiri godine od dana počinjenja djela prekršaja u smislu čl. 13. Prekršajnog zakona nastupila je apsolutna zastara prekršajnog progona, koji se zbog zastare ne može više poduzimati.

8. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda jer su okrivljeni oslobođeni od optužbe.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Zapisničar

Sudac

Marina Mileković

Vanja Kolovrat Bjelinski

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

Dostaviti:

1. prvookrivljena pravna osoba „Stilisimo“ d.o.o., [adresa],

2. drugookrivljena odgovorna osoba AĆF, [adresa], 3. tužitelju Državni inspektorat – Područni ured Zagreb, Služba za nadzor radnih odnosa,

4. odvjetniku Mamić Perić Reberski Rimac, Zagreb, Ivana Lučića 2A,

5. spis