Poslovni broj P-89/2025-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva HIDEL d.o.o., čiji OIB glasi 25444502589, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ane Blečić i Anele Troskot iz Rijeke, protiv tuženika VD, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, 20. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VD da tužitelju trgovačkom društvu HIDEL d.o.o. isplati iznos od 902,10 eura (slovima: devetsto dva eura i deset centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 01. svibnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine teku po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% te za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 62,10 eura od 01. svibnja 2024. godine do isplate

- na iznos od 140,00 eura od 01. lipnja 2024. godine do isplate

- na iznos od 140,00 eura od 01. srpnja 2024. godine do isplate

- na iznos od 140,00 eura od 01. kolovoza 2024. godine do isplate

- na iznos od 140,00 eura od 01. rujna 2024. godine do isplate

- na iznos od 140,00 eura od 01. listopada 2024. godine do isplate te

- na iznos od 140,00 eura od 01. studenog 2024. godine do isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VD da tužitelju trgovačkom društvu HIDEL d.o.o. naknadi troškove postupka, u iznosu od 227,32 eura (slovima: dvjesto dvadeset sedam eura i trideset dva centa), sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 20. veljače 2025. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da u uvodno opisanoj pravnoj stvari, koja predstavlja postupak u sporu male vrijednosti, sud nije smatrao potrebnim održati ročište, dok niti jedna od stranaka tog postupka nije sudu u tom pravcu podnijela obrazloženi prijedlog.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 20. siječnja 2025. godine, navodi se da je 09. studenog 2023. godine između tužitelja trgovačkog društva HIDEL d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj) te tuženika VD (u daljnjem tekstu: tuženik) sklopljen Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023, na temelju kojega je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 1.400,00 eura koji mu se tuženik obvezao vratiti do 31. prosinca 2023. godine ili u deset rata, počevši od siječnja 2024. godine. Tvrdi se da je tuženik, međutim, tužitelju samo djelomično ispunio obvezu vraćanja zajma, odnosno da mu je vratio tek iznos od 497,90 eura, dakle da mu je ostao dužan iznos od 902,10 eura. Tužbenim zahtjevom traži se isplata potonje naznačenog iznosa, s kamatama i s troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu, koji je tuženik sudu podnio 03. veljače 2025. godine, istaknuto je da se tuženik „oglušio na isplatu“ zbog bolesti majke i zbog vlastite bolesti, zbog prijetnji koje mu je uputio CD te zbog nesreće na radu koju je doživio tuženik.

3. Postupak u ovom sporu proveden je u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23; u daljnjem tekstu: ZPP) od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22).

4. Taj je propis, u skladu s njegovom odredbom čl. 111., na snagu stupio 19. srpnja 2022. godine, dakle prije no što je, 20. siječnja 2025. godine, podnošenjem tužbe u konkretnom predmetu sudu, započeo predmetni parnični postupak.

5. Uzimajući u obzir da se tužbeni zahtjev u konkretnom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, taj predmet predstavlja postupak u sporu male vrijednosti.

6. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz čl. 81. ZID ZPP- a/22, predviđeno je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a slijedi da će u postupcima u sporovima male vrijednosti sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

7. Budući da je odredbom čl. 461.a st. 8. ZPP-a utanačeno da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredaba st. 2. do 7. toga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz čl. 284. st. 1. ZPP-a, u sadržaju rješenja koje je donio 23. siječnja 2025. godine, pod poslovnim brojem P-89/2025-3 (s listova 21. do 22. sudskog spisa) sud je postupio po takvoj obvezi.

8. Netom citirano rješenje obje su stranke uredno primile; tužitelj 23. siječnja 2025. godine, a tuženik 28. siječnja 2025. godine, ali nisu sudu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

9. Isto tako, niti sâm sud nije smatrao da treba održati ročište, a posebno nije držao da ročište treba održati radi provođenja dokaznog postupka.

10. Zato je postupak u ovom sporu proveden kao pisani postupak, na temelju pravila iz odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a. O tome je donesena i odluka iz izreke rješenja.

11. Sve upravo opisano značilo je da je sud odluku donio na temelju isprava koje su mu podastrle parnične stranke ili, točnije napisano, tužitelj (jer tuženik sudu niti nije dostavio bilo kakvu ispravu niti uopće predložio provođenje bilo kojeg dokaza). U te je isprave sud obavio uvid kako bi bio u mogućnosti donijeti odluku o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva.

12. Na temelju takvih dokaza materijalno-pravnog karaktera (isprava u spisu) sud je utvrdio sljedeće:

- da je 09. studenog 2023. godine između tužitelja, kao davatelja pozajmice, te tuženika, kao primatelja pozajmice, sklopljen Ugovor o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023 (list 9. sudskog spisa)

- da je na temelju navedenog Ugovora tužitelj tuženiku dao zajam od 1.400,00 eura, s tim da je taj iznos 09. studenog 2023. godine uplaćen tuženiku na njegov račun, otvoren kod PBZ-a (list 10. sudskog spisa)

- da je pozajmljeni iznos tuženik bio u obvezi vratiti tužitelju do 31. prosinca 2023. godine ili otplatom u deset rata, počevši od siječnja 2024. godine (čl. II. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 09. studenog 2023. godine, s lista 9. sudskog spisa)

- da je tuženik tužitelju vratio ukupno 497,90 eura (listovi 5. i 11. sudskog spisa)

- da tuženik tužitelju nije vratio iznos od 902,10 eura (listovi 5. i 6. sudskog spisa), a posebno da to nije učinio u roku i na način koji su utanačeni Ugovorom o kratkoročnoj pozajmici od 09. studenog 2023. godine, dakle bilo do 31. prosinca 2023. godine, bilo u deset rata, počevši od siječnja 2024. godine.

13. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

14. Među strankama nije sporno da je tužitelj tuženiku pozajmio iznos od 1.400,00 eura koji mu se tuženik obvezao vratiti ili do 31. prosinca 2023. godine ili u deset rata, počevši od siječnja 2024. godine. Isto tako, nije sporno da je tuženik tužitelju pozajmljeni iznos vratio samo djelomično, točnije u visini od ukupno 497,90 eura.

15. Međutim, sporna je obveza tuženika da tužitelju vrati cjelokupan iznos zajma, izvan one uplate koju mu je po toj osnovi već obavio (u visini od 497,90 eura), i to posebno u kontekstu zalaganja tuženika za određene okolnosti koje se ogledaju u bolesti majke tuženika, u bolesti tuženika, u prijetnjama koje je tuženiku uputio CD te u nesreći na radu koju je tuženik doživio.

16. Prilikom razrješenja spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene uvidom u isprave koje je sudu predočio tužitelj. Pritom je sud zaključio da ti materijalni dokazi (isprave) pružaju valjanu podlogu za presuđivanje. Svi su ti dokazi međusobno podudarni pa djeluju uvjerljivo.

17. U kontekstu zalaganja tuženika za okolnosti na koje se pozvao u odgovoru na tužbu (bolest majke tuženika, bolest tuženika, prijetnje koje je tuženiku uputio CD te nesreća na radu koju je tuženik doživio), nužno je objasniti sljedeće.

18. Prije svega, potrebno je primijetiti da je između tužitelja i tuženika nastao pravni odnos zajma, i to, s obzirom na regulaciju iz odredbe čl. III. Ugovora o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023 od 09. studenog 2023. godine, kojom je predviđeno da se kamata obračunava u visini od 0%, odnos beskamatnog zajma.

19. Ugovor o zajmu reguliran je odredbama čl. 499. do 508. Zakona o obveznim odnosima od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), s tim da je beskamatni zajam predviđen odredbom čl. 503. st. 2. ZOO-a.

20. Prema odredbama čl. 499. st. 1. i čl. 501. st. 1. ZOO-a, osnovna obveza zajmodavca je predati zajmoprimcu određeni iznos novca (…), dok je po odredbama čl. 499. st. 1. i čl. 504. ZOO-a, temeljna obveza zajmoprimca vratiti zajmodavcu isti iznos novca (…) poslije stanovitog vremena.

21. Iz sadržaja Ugovora o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023 vidljivo je da je tužitelj zajmodavac („davatelj pozajmice“), a da je tuženik zajmoprimac („primatelj pozajmice“).

22. Iz potvrde – naloga za nacionalno plaćanje (s lista 10. sudskog spisa) vidljivo je da je tužitelj kao zajmodavac ispunio svoju obvezu predaje novaca (iznosa od 1.400,00 eura), uplatom koju je 09. studenog 2023. godine obavio na račun tuženika.

23. Time je tuženik ujedno ispunio i svoju osnovnu obvezu, kako ugovornu, tako i onu koja je za njega utemeljena odredbama čl. 499. st. 1. i čl. 501. st. 1. ZOO- a.

24. Iz otplatnog plana kratkoročne pozajmice br. 1/2023 (s lista 11. sudskog spisa) uočljivo je da je od pozajmljenog iznosa od 1.400,00 eura tuženik kao zajmoprimac tužitelju kao zajmodavcu vratio tek dio iznosa zajma, točnije da mu je vratio iznos od 497,90 eura.

25. Budući da je obveza tuženika po Ugovoru o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023 dospjela najkasnije 31. listopada 2024. godine (jer je Ugovorom predviđena i mogućnost otplate kredita u 10 rata, počevši od siječnja 2024. godine, pa to znači da je posljednja rata trebala dospjeti na naplatu upravo 31. listopada 2024. godine), a da tuženik u tom roku nije u cijelosti ispunio obvezu otplate kredita, trebalo ga je ovom presudom obvezati na postupanje u tom pravcu.

26. Tuženik, na kome je, na temelju načela stranačke istine (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), bio teret dokaza o tome da je tužitelju u potpunosti ispunio sve obveze iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023 od 09. studenog 2023. godine, niti s najnižim stupnjem vjerojatnosti nije dokazao da je postupio na takav način, dakle da je u potpunosti ispunio sve obveze iz tog Ugovora. Dapače, čak je i on sam kroz sadržaj podnesenog odgovora na tužbu istaknuo da se „oglušio na isplatu duga prema T.D. Hidel“, a to implicira da je tužitelj u pravu kada tvrdi da tuženik prema njemu nije ispunio sve ugovorne obveze.

27. Sud je imao na umu tvrdnje koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i kojima se suprotstavljao istaknutom tužbenom zahtjevu, međutim niti jedna od tih tvrdnji (bolest majke tuženika, bolest tuženika, prijetnje koje je tuženiku uputio CD te nesreća na radu koju je tuženik doživio) nije mogla s uspjehom dovesti do oslobođenja tuženika od obveze za koju je tužitelj protiv njega zatražio zaštitu u konkretnoj parnici, s tim da nije nevažno primijetiti da niti jednu od tih tvrdnji tuženik nije čak niti dokazao u ovom sporu na odgovarajući način – dokazima (materijalnim – ispravama i/ili personalnima – iskazima svjedoka i/ili stranaka).

28. Doduše, taksativno nabrojane okolnosti mogle bi se podvesti pod ono što ZOO regulira kao loše materijalne prilike zajmoprimca, ali da bi materijalne prilike zajmoprimca bile bitne, potrebno je da one nastanu u periodu između sklapanja ugovora o zajmu i predaje određenog iznosa novca od strane zajmodavca zajmoprimcu.

29. Tuženik ničim nije dokazao da su u tom periodu nastale njegove loše materijalne prilike, pa tako niti one koje bi bile vezane uz okolnosti na koje se u ovom postupku on pozivao.

30. Osim toga, loše materijalne prilike zajmoprimca dovode do toga da zajmodavcu (u ovom slučaju tužitelju) pripada pravo odbiti predaju novaca zajmoprimcu (u konkretnom predmetu tuženiku), a to znači da je za te loše materijalne prilike tuženika kao zajmoprimca tužitelj morao znati, dakle da ga je o njima tuženik morao obavijestiti na odgovarajući način, i to, svakako, prije no što mu je tužitelj predao novac po osnovi zajma.

31. Budući da je u pravnom odnosu tužitelja i tuženika došlo do predaje novaca (jer o tome svjedoče svi dokazi koje je tužitelj predočio sudu), to znači da je tužitelj kao zajmodavac novce predao (a ne da je, pozivom na odredbu čl. 502. st. 2. ZOO-a, odbio predaju novaca zbog loših materijalnih prilika tuženika kao zajmoprimca), zbog toga pozivanje tuženika na okolnosti koje se tiču bolesti majke tuženika, bolesti tuženika, prijetnji koje je tuženiku uputio CD te nesreće na radu koju je tuženik doživio nisu relevantne i takve okolnosti tuženika ne mogu ni na koji način osloboditi obveze isplate koju na njegov teret u ovoj parnici zahtijeva tužitelj.

32. Zbog svega objašnjenog trebalo je tužbeni zahtjev usvojiti i odlučiti kao u t. I. izreke presude.

33. Na dosuđeni iznos glavnice sud je tužitelju priznao i kamate, i to upravo na način na koji je on ovu sporednu tražbinu u parnici i zahtijevao.

34. Tuženik je bio u obvezi zajam vratiti bilo do 31. prosinca 2023. godine, bilo otplatom u ratama, i to svaki mjesec, a počevši od siječnja 2024. godine, s tim da iz Ugovora o kratkoročnoj pozajmici br. 1/2023 od 09. studenog 2023. godine nije razvidno kojeg je točno dana u okviru svakog mjeseca tuženik tužitelju trebao platiti svaku od ukupno 10 rata pa to znači da je svaka rata dospjela na naplatu posljednjeg dana u mjesecu (rata za siječanj 2024. godine 31. siječnja 2024. godine, rata za veljaču 2024. godine 29. veljače 2024. godine i tako redom sve do 31. listopada 2024. godine, kada je tuženik tužitelju trebao platiti posljednju, desetu ratu zajma).

35. Tužitelj je kamate tražio počevši od svakog prvog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a upravo tih je dana tuženik u odnosu na tužitelja pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveza plaćanja rata zajma pa, posljedično, pozivom na pravilo iz odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, postoji obveza tuženika da tužitelju pored glavnice plati i moratorne kamate.

36. Zato je o tijeku kamata presuđeno kao u t. I. izreke presude.

37. U svezi stope zakonskih zateznih kamata na iznos dosuđen u t. I. izreke presude, za naglasiti je da je 01. siječnja 2008. godine na snagu stupila odredba čl. 29. ZOO-a.

38. Stoga je sud respektirao ovu okolnost, s tim da je za period nakon 01. siječnja 2008. godine odluku o visini kamatne stope donio kako na temelju izvorne odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, tako i prema izmjenama iste odredbe iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 17. srpnja 2015. godine (iz Narodnih novina broj 78/15), odnosno iz Zakona o izmjenama i dopunama ZOO-a od 03. listopada 2022. godine (iz Narodnih novina broj 114/22; u daljnjem tekstu: ZID ZOO/22) te iz Uredbe o izmjeni ZOO-a od 30. prosinca 2022. godine (iz Narodnih novina broj 156/22; u daljnjem tekstu: Uredba ZOO/22).

39. U sadržaj t. I. izreke presude sintagma iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema ZID ZOO-u/22 i prema Uredbi ZOO/22, unijeta je zbog moguće promjene stope kamata nakon 01. srpnja 2025. godine, i to kako na više, tako i na niže, a sve radi olakšavanja eventualnog ovršnog postupka u povodu ove presude.

40. Odluka o naknadi troškova postupka iz t. II. dispozitiva presude temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

41. Tuženik je izgubilo ovu parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi sve troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni radi vođenja parnice.

42. Troškovi tužitelja sastoje se od nagrade odvjetniku za sastavljanje tužbe s PDV-om, u zatraženom iznosu od 187,50 eura, u skladu s Tbr. 7. st. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23).

43. Tužitelju je dosuđen i trošak sudske pristojbe za tužbu, u iznosu od 39,82 eura.

44. U pogledu troškova postupka tužitelj je zatražio zakonske zatezne kamate, i to počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, s tim da ovaj sud prvog stupnja smatra da mu takvo pravo pripada, i to pozivom na odredbu čl. 31. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ), kao i pozivom na odredbu čl. 151. st. 3. ZPP-a, koja je novelirana kroz čl. 27. ZID ZPP-a/22.

45. Stoga je glede tijeka kamata za iznos troškova postupka odlučeno kao u t. II. dispozitiva presude.

46. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st.

3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku pisanog redigiranja presude i rješenja, točnije 20. veljače 2025. godine, a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

U Rijeci 20. veljače 2025.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.