REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4128/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. siječnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja IĆ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Frane Bazine i punomoćnice tuženika odvjetnice Petre Vatavuk, dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.129,59 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 2,80 eura od 01. ožujka 2008.,

- 0,24 eura od 01. svibnja 2008.,

- 0,93 eura od 01. srpnja 2008.,

- 20,23 eura od 01. studenog 2008.,

- 6,21 eura od 01. prosinca 2008.,

- 21,18 eura od 01. siječnja 2009.,

- 23,46 eura od 01. veljače 2009.,

- 24,47 eura od 01. ožujka 2009.,

- 21,32 eura od 01. travnja 2009.,

- 21,82 eura od 01. svibnja 2009.,

- 17,71 eura od 01. lipnja 2009.,

- 14,21 eura od 01. srpnja 2009.,

- 14,99 eura od 01. kolovoza 2009.,

- 17,01 eura od 01. rujna 2009.,

- 16,78 eura od 01. listopada 2009.,

- 14,86 eura od 01. studenog 2009.,

- 18,46 eura od 01. prosinca 2009.,

- 21,09 eura od 01. siječnja 2010.,

- 25,32 eura od 01. veljače 2010.,

- 24,22 eura od 01. ožujka 2010.,

- 29,68 eura od 01. travnja 2010.,

- 28,49 eura od 01. svibnja 2010.,

- 30,98 eura od 01. lipnja 2010.,

- 47,50 eura od 01. srpnja 2010.,

- 43,98 eura od 01. kolovoza 2010.,

- 53,51 eura od 01. rujna 2010.,

- 50,45 eura od 01. listopada 2010.,

- 43,96 eura od 01. studenog 2010.,

- 56,51 eura od 01. prosinca 2010.,

- 72,13 eura od 01. siječnja 2011.,

- 61,36 eura od 01. veljače 2011.,

- 65,26 eura od 01. ožujka 2011.,

- 60,02 eura od 01. travnja 2011.,

- 60,81 eura od 01. svibnja 2011.,

- 81,69 eura od 01. lipnja 2011.,

- 83,10 eura od 01. srpnja 2011.,

- 101,12 eura od 01. kolovoza 2011.,

- 92,38 eura od 01. rujna 2011.,

- 82,75 eura od 01. listopada 2011.,

- 81,54 eura od 01. studenog 2011.,

- 80,69 eura od 01. prosinca 2011.,

- 84,92 eura od 01. siječnja 2012.,

- 89,37 eura od 01. veljače 2012.,

- 89,71 eura od 01. ožujka 2012.,

- 86,73 eura od 01. travnja 2012.,

- 88,20 eura od 01. svibnja 2012.,

- 89,60 eura od 01. lipnja 2012.,

- 87,38 eura od 01. srpnja 2012.,

- 88,13 eura od 01. kolovoza 2012.,

- 86,88 eura od 01. rujna 2012.,

- 83,71 eura od 01. listopada 2012.,

- 87,06 eura od 01. studenog 2012.,

- 88,90 eura od 01. prosinca 2012.,

- 88,26 eura od 01. siječnja 2013.,

- 81,09 eura od 01. veljače 2013.,

- 87,20 eura od 01. ožujka 2013.,

- 87,49 eura od 01. travnja 2013.,

- 84,92 eura od 01. svibnja 2013.,

- 78,08 eura od 01. lipnja 2013.,

- 77,90 eura od 01. srpnja 2013.,

- 79,38 eura od 01. kolovoza 2013.,

- 82,14 eura od 01. rujna 2013.,

- 86,37 eura od 01. listopada 2013.,

- 84,19 eura od 01. studenog 2013.,

- 85,45 eura od 01. prosinca 2013.,

- 86,88 eura od 01. siječnja 2014.,

- 88,23 eura od 01. veljače 2014.,

- 90,13 eura od 01. ožujka 2014.,

- 89,55 eura od 01. travnja 2014.,

- 86,52 eura od 09. svibnja 2014.

do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.515,45 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. svibnja 2023. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 9012439064 dana 24. travnja 2007. u iznosu od 24.766,91 CHF po srednjem tečaju tuženika za CHF prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan korištenja kredita. Tužitelj je u cijelosti ispunio svoje obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 4.129,59 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužitelja od 13. lipnja 2024.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare te navodi da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut tužbom individualnog tužitelja. Također navodi da je nesporno da ugovaranje valutne klauzule nije nepošteno niti nezakonito, te da su navedene odredbe jasne te unesene u ugovor o kreditu na uočljivim mjestima i bez dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ugovora o kreditu. Nadalje navodi da tuženik i ostale banke nisu znali i nisu mogli znati i predvidjeti iznimno nagli i visoki rast vrijednosti valute CHF, stoga se takva vrsta neravnoteže ne može sanirati kroz propise o nepoštenim ugovornim odredbama već kroz druge odgovarajuće i primjenjive institute kao što su primjerice pravila o izmjenama ugovora zbog izvanrednih okolnosti. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku izračuna tečajne razlike za kredit (list 7-10), presliku plana otplate (list 12-14), presliku knjigovodstvene kartice (list 15-26), presliku Ugovora o kreditu broj 9012439064 od 24. travnja 2007. (list 27-31), presliku otplatne tablice sa prikazom efektivne kamatne stope (list 32-33), presliku članka HNB-a (list 48). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 64-70), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 87-88).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9012439064 dana 24. travnja 2007. na iznos od 24.766,91 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika na dan korištenja kredita (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 84 mjeseci (članak 6. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 5,10% godišnje, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

7. Tužitelj se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

8. Sukladno odredbi čl. 502c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

9. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužitelj poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužitelja kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

10. Tužitelj u svom iskazu na ročištu od 10. siječnja 2025. navodi da je zbog potrebe kupnje automobila za vlastite potrebe sklapao ugovor o kreditu s tuženikom te su mu ponudili isključivo ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, te ga nisu upozorili da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, niti je mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora s tuženikom, već mu je ponuđen gotov formirani ugovor. Sredstvima iz kredita kupio je osobno vozilo koje je koristio isključivo u osobne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu i shodno tome do rasta rata kredita, prvo malo, a kasnije znatno. Kredit je u cijelosti osobno otplatio.

11. Dakle i iz iskaza tužitelja koji je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladan s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužitelj s tuženikom nije mogao pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu s obzirom da se radilo o tipskom ugovoru, niti su ga djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do većeg povećanja anuiteta, odnosno rasta tečaja CHF u odnosu na kune.

12. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 24. svibnja 2023. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

13. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

14. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 31. svibnja 2024. proizlazi da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 4.129,59 EUR, ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 34,58 EUR, odnosno sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 4.095,01 EUR. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

15. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok su prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

16. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

17. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

18. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 4.129,59 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 24. svibnja 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 06. listopada 2023. i 13. lipnja 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 04. travnja 2024. i 10. siječnja 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova što ukupno iznosi 500 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.250,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 265,45 eura pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.515,45 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

20. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.