Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-7929/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PLODINE d.d., kao pravne osobe i II okrivljenika SŽ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110715, 14719), odlučujući o žalbi I okrivljenika PLODINE d.d. i II okrivljenika SŽ, podnesenoj putem branitelja Ines Mandekić, odvjetnice iz Rijeke, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-4388/2021, od 3. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika PLODINE d.d. i II okrivljenika SŽ i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ), I okrivljenik PLODINE d.d. i II okrivljenik SŽ dužni su platiti trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eura, svaki, zbog prekršaja iz čl. 138. st. 1. t. 46. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.
4. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ , da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zatim da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka na koje se u žalbi ukazuje, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Naime, na temelju pisane obrane okrivljenika i provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, za koji su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je, suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima da biće djela nije ostvareno niti ono proizlazi iz dokaza, te ponavljaju da je ispravljena omaška koja se dogodila na način da je u svim supermarketima i poslovnicama I okrivljenika istaknuta isprika radi tiskarske pogreške, te da štete i štetnih posljedica nije bilo, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava i neosnovano navode da ne znaju za koji prekršaj su proglašeni krivima.
8. Nadalje, neprijeporno je utvrđeno, kako je i navedeno u činjeničnom opisu djela, koji, protivno tvrdnji žalitelja, sadrži sva bitna obilježja inkriminiranog prekršaja, da su okrivljenici obavljali zavaravajuću poslovnu praksu time što su putem navedenog kataloga pozivali na kupnju navedenog proizvoda po određenoj cijeni, iako su navedenom razdoblju po akcijskim cijenama na svojim prodajnim mjestima prodavali proizvod značajno lošijih karakteristika, dok oglašeni proizvod uopće nisu imali u ponudi, što je postupanje opisano u čl. 35. t. 5. Zakona o zaštiti potrošača, a prema pravnom stajalištu Odjela gospodarstva i financija ovog suda, postupanja trgovca opisana u članku 35. Zakona o zaštiti potrošača uvijek predstavljaju zavaravajuću poslovnu praksu, te nije potrebno da u činjeničnom opisu djela bude navedeno da su time naveli prosječnog potrošača ili je vjerojatno da će ga navesti da donese odluku o kupnji koju inače ne bi donio, kako to neosnovano u žalbi tvrde žalitelji.
9. Pobijana presuda se temelji na pisanoj obrani okrivljenika i predmetnom katalogu broj 9/21 (list spisa 9-18), pa neosnovano žalitelji tvrde da se temelji na nezakonitom dokazu.
10. U odnosu na žalbene navode da je sukladno čl. 72. i 73. Zakona o Državnom inspektoratu sud trebao protiv okrivljenika optužbu odbiti, jer je nadzor izvršen 26.4.2021., a optužni prijedlog podnesen 9.8.2021., dakle nakon proteka 15 dana od dana završetka nadzora, ističe se da su rokovi iz čl. 72. i 73. cit. Zakona za izdavanje prekršajnog naloga, odnosno podnošenje optužnog prijedloga, instruktivne naravi s ciljem poticanja inspektora na ažurno postupanje, a da prekoračenje tog roka nema posljedica. Prekršajni progon ne može se poduzeti protekom roka propisanog PZ, a sukladno čl. 13. st. 1. PZ prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, s tim da je odredbom čl. 13.a PZ propisano je da zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjen, pa kako je u ovom slučaju prekršaj počinjen od 4.3.2021. do 10.3.2021., zastara prekršajnog progona nije nastupila ni do dana donošenja odluke ovog suda.
11. Izrečena kazna okrivljenicima u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je svakom okrivljeniku izrečena u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, odgovornoj osobi u pravnoj osobi), a koju i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.
12. Stoga, iako žalitelji navode da sud nije cijenio kao olakotne okolnosti da nije bilo štetnih posljedica i da je tijekom nadzora postupljeno po rješenju inspektora, ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje kazne ispod donje granice propisane kazne.
13. Novi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 19/22), koji je stupio na snagu 28. svibnja 2022., dakle nakon počinjenja prekršaja, zadržava pravni kontinuitet za predmetno djelo i nije povoljniji za počinitelje, jer u čl. 149. st. 1. t. 49. i st. 2. propisuje strožu kaznu za predmetni prekršaj za trgovca pravnu osobu (od 10.000,00 do 200.00,00 kuna), pa se sukladno čl. 3. PZ prema okrivljenicima primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.
14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.
15. Slijedom navedenog trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.