REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1019/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću kojeg čine predsjednica vijeća, sutkinja Krunoslava Dropulić, sudac izvjestitelj o stanju predmeta i član vijeća, Tomislav Šimić, te članica vijeća, sutkinja Štefica Bukvić, u pravnoj stvari tužiteljice Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupaju ĐE, ĆE, LE, SE, AE, ČE, NE i Karla Latin, svi odvjetnici u OD Madirazza & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženice Općine Veliko Trgovišće, OIB: 48320630286, Veliko Trgovišće, Trg Stjepana i Franje Tuđmana 2, koju zastupa načelnik HE, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku Povrv-154/2023-8 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženičina žalba i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku Povrv-154/2023-8 od 6. lipnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu 200,00 EUR, uvećano za PDV, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja odluke do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Predmet spora je naplata tužiteljeve tražbine po osnovi dugovanja na tekućem računu iza pokojnog ŠE, koji nije ostavio nasljednike, već je tuženica stupila u položaj pravnog slijednika ošasne ostavine.

1.1.

Visina potraživanja iznosi 2.144,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2023. do isplate.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev kojim je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Zvonimira Bartoleka, javnog bilježnika u Zlataru, Ovrv-4843/2023, UPP/OS-Ovrv-484/2023 od 5. rujna 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužiteljici u roku 8 dana 2.144,04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 14. srpnja 2023. do isplate (točka I. izreke), dok je ukinuo platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužiteljici zakonske zatezne kamate na navedeni iznos glavnice, za razdoblje od 4. srpnja 2023. do 13. srpnja 2023. te je utvrdio povlačenje tužbe u tom dijelu (točka II. izreke), a u točki III. izreke je naložio tuženoj platiti tužiteljici trošak postupka u iznosu 737,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. lipnja 2024. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište utvrđuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Žalbeni razlozi i navodi iz odgovora na žalbu:

3.

Prvostupanjsku presudu pobija tuženica i to u dijelu pod točkom I. izreke i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.

3.1.

Tuženica navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je naložio tuženici isplatu novčanih sredstava u korist tužitelja, te u ostavinskoj masi nije naslijeđen novac, već isključivo stvari, pa tuženica smatra da je sukladno čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje: ZN-a) moguće namirenje samo na stvarima iz ošasne ostavine, a u konkretnom slučaju naložena je isplata u novčanom iznosu.

3.2.

Žaliteljica smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje, budući da se u prvostupanjskoj presudi navodi da nije dokazano da je vrijednost ošasne ostavine manja od iznosa dugovanja.

3.2.1.

Tuženica navodi da u iznos ostavine ulaze i dugovi ostavitelja, a zbog dugovanja po kreditima, što dokazuje dostavom uz žalbu dopisa Raiffeisenbank d.d. od 5. svibnja 2023., vrijednost ostavine je u negativnoj skali. Žaliteljica ustraje u tome da nije stekla novčana sredstva iz ostavinske imovine, pa da joj se nije moglo naložiti da novčani iznos isplati tužiteljici.

3.3.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je navela da je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi sam po sebi valjan, a čl. 139. st. 6. ZN-a na koji se poziva tuženica, tiče se dopuštenosti ovrhe na ošasnoj imovini kao predmetu ovrhe, što je pitanje ovršnog postupka, odnosno stadija provedbe ovrhe, kako je to i naveo sud u pobijanoj presudi.

3.4.

Dodatno, tuženica ničime nije dokazala da bi ošasnu ostavinu činile samo stvari, a ne i novčana sredstva na računu, stoga je cijeli žalbeni navod tuženice neosnovan.

3.5.

Tuženica također pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu u kojem sud navodi da nije dokazano da je vrijednost ošasne imovine manja od iznosa tražbine jer da u naslijeđenu imovinu ulaze i obveze (dugovi) neke osobe te da je vrijednost ostavine manja od vrijednosti duga. Tome u prilog tuženica prilaže potvrdu banke o visini duga ostavitelja po nekolicini kredita. Tužiteljica ističe da se prema čl. 352. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZPP-a) u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Prema tome, tuženica je prekludirana u isticanju novih činjenica i dokaza, a prema činjeničnom stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave, tuženica nije dokazala svoje tvrdnje o imovini ostavitelja i tvrdnju da na spornim računima nema novčanih sredstava kako je to i utvrdio sud u presudi.

Ocjena drugostupanjskog suda u odnosu na odluku o glavnoj stvari:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženice, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.2.

Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

4.3.

Naime, pravno relevantne činjenice na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu, tuženica ni u žalbi nije osporila, pri čemu se, prije svega misli na to da iz rješenja o nasljeđivanju Javorke Martinić, javne bilježnice u Zaboku, O-1163/2021, UPP-OS-154/2021 od 17. siječnja 2023. proizlazi da je na tuženicu tako prešla u vlasništvo nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica], Družilovec, ukupne površine 870 m², od čega dvorište čini površinu 698 m², gospodarska zgrada 89 m² i kuća, Družilovec 77, površine 83 m², upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvanknjižne nekretnine upisane u posjedovni list br. 966 k. o. [katastarska općina], zatim pokretnine i to ulog na računu kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN [broj bankovnog računa] sa stanjem u neutvrđenom iznosu, stambeni štedni ulog kod RBA stambene štedionice, broj računa 2002112304, sa stanjem u neutvrđenom iznosu, vozilo marke Honda Civic, proizvedeno 1997. i vozilo marke Opel Combo, proizvedeno 2008.

4.4.

Stoga se nikako ne može prihvatiti navod tuženice da je vrijednost ošasne imovine manja od potraživanja tužiteljice prema tuženoj u iznosu 2.144,04 EUR, posebno kraj činjenice da tuženica, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, nije dokazala navedenu činjenicu, iako je prema odredbi čl. 7. ZPP-a propisana obveza stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

4.5.

Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je čl. 139. st. 3. ZN-a propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine sud pazi samo na prigovor nasljednika.

4.5.1.

Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je ograničenje predmeta ovrhe iz čl. 139. st. 6. ZN-a pravno irelevantno za ovaj parnični postupak jer iz citiranih zakonskih odredbi ne proizlazi da tužiteljica ne može postaviti tužbeni zahtjev na isplatu u parničnom postupku (konkretno platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave), već proizlazi ograničenje u ovršnom postupku prema kojemu predmet ovrhe (posebno provedbe ovrhe) na ime ostvarenja tražbine ostavitelja, u slučaju ošasne imovine, mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da će tek pri provedbi ovrhe ista činjenica biti od odlučnog značenja, ako bi tužiteljica pokušala provesti ovrhu na imovini koja nije ošasna imovina tuženice.

4.6.

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da sukladno čl. 129. st. 3. ZN-a nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, kao i da tuženica nije dokazala da je vrijednost ošasne imovine manja od iznosa tužiteljičine tražbine.

4.6.1.

Tuženica je dokazala da je stanje na tekućem računu ostavitelja ŠE na dan 28. travnja 2023. iznosilo 0,00 EUR, ali nije dokazala kakvo je stanje tog računa bilo u trenutku njegove smrti, odnosno 5. lipnja 2021., s obzirom da je tada nasljedstvo otvoreno i to je trenutak od kojeg se smatra nasljednikom ošasne ostavine.

4.6.2.

Ispravno utvrđuje prvostupanjski sud da tuženica nije dokazala kakvo je stanje na dan smrti njegovog pravnog prednika bilo na stambenom štednom ulogu kod RBA stambene štedionice.

4.6.3.

Iako je tuženica tvrdila da na istome postoji dugovanje u iznosu 1.798,29 EUR, nije dostavila ispravu kojom bi dokazala navedenu tvrdnju.

4.6.4.

Tuženica također nije dokazala koliko iznosi vrijednost nekretnina i motornih vozila iz ostavinske imovine.

4.6.5.

Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opterećena založnim pravom za korist Raiffeisenbank Austria d.d. za iznos glavnice 32.000,00 EUR, za redovne i zatezne kamate te ostale naknade i troškove, međutim tuženica nije dokazala koji je iznos založnog prava ostao za naplatu u trenutku otvaranja nasljedstva, kojim trenutkom je tuženica stupila u pravni položaj nasljednika ošasne ostavine.

4.6.6.

Jednako tako, tuženica nije dokazala vrijednost vozila iz ošasne ostavine.

4.7.

Ispravno je, stoga, prvostupanjski sud zaključio da tužena nije dokazala da je vrijednost tužiteljičine tražbine veća od vrijednosti stečene ošasne imovine ostavitelja ŠE, slijedom čega je pravilno održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, osim u dijelu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 4. do 13. srpnja 2023., u kojem dijelu je ukinut platni nalog te je utvrđeno povlačenje tužbe u tom dijelu.

4.8.

I konačno, osnovano tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da se u tijeku žalbenog postupka ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi (dopis Raiffeisenbank d.d. od 5. svibnja 2023. o stanju potraživanja Banke s osnova plasmana čiji je korisnik bio ostavitelj ŠE, koji dokaz je tuženica dostavila sudu 24. lipnja 2024., dakle nakon donošenja prvostupanjske presude), sve sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a.

Ocjena drugostupanjskog suda u pogledu odluke o troškovima postupka:

5.

Tuženica je u žalbi navela da podnosi žalbu protiv odluke iz točke III. izreke prvostupanjske presude (odluka o troškovima postupka) i predložila da je sud oslobodi plaćanja troškova.

5.1.

Međutim, tuženica svoju žalbu u odnosu na odluku o troškovima postupka uopće nije obrazložila.

5.2.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.3.

Dakle, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

5.4.

Prvostupanjski sud je svoju odluku o troškovima postupka kojom je naložio tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka obrazložio u toč. 18.1., 18.2. i 19. obrazloženja prvostupanjske odluke, a tuženica nijednim žalbenim navodom takav obračun troškova nije dovela u pitanje, slijedom čega žalbeni sud, imajući u vidu da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu (koje je sastavni dio odluka o troškovima postupka) u granicama razloga određenih u žalbi, nije mogao ispitati samo puki navod tuženice da žalbu podnosi zbog odluke o troškovima postupka, pa se odbijanje tuženičine žalbe odnosi i na odluku o troškovima postupka sadržanu u toč.

III. izreke prvostupanjske presude.

5.5.

Odluka navedena pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke temelji se na činjenici da trošak sastava odgovora na žalbu nije nužan trošak postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

6.

Slijedom sveg naprijed navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi koji se navode u žalbi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 366. st. 1. i čl. 368. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u točki I. i II. izreke.

U Osijeku 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

sutkinja

Krunoslava Dropulić