REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1355/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Marangunić, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. siječnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da plati tužitelju 534,19 EUR (slovima: petsto trideset četiri eura i devetnaest centi) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 6,29 EUR od 31. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 6,53 EUR od 28. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 6,07 EUR od 28. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 5,75 EUR od 27. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 5,96 EUR od 29. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 5,76 EUR od 28. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 5,72 EUR od 29. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 6,12 EUR od 3. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 5,75 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 9,41 EUR od 23. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 9,61 EUR od 30. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,58 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 9,18 EUR od 30. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 9,58 EUR od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,84 EUR od 29. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,87 EUR od 29. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,61 EUR od 30. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,54 EUR od 28. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 12,11 EUR od 25. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 12,26 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 11,98 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 11,17 EUR od 29. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,52 EUR od 26. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 11,28 EUR od 26. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 12,09 EUR od 29. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,34 EUR od 27. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR od 29. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,83 EUR od 30. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 10,71 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 11,41 EUR od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR od 28. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 10,09 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 11,55 EUR od 28. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 10,23 EUR od 28. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 10,43 EUR od 25. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 10,21 EUR od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 10,10 EUR od 29. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,25 EUR od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,89 EUR od 28. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 9,69 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 10,01 EUR od 29. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 9,49 EUR od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 9,15 EUR od 28. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 8,27 EUR od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 8,50 EUR od 27. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 7,83 EUR od 27. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 7,77 EUR od 26. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 7,14 EUR od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,61 EUR od 30. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 6,76 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 5,98 EUR od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 5,85 EUR od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 5,49 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 5,27 EUR od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 4,66 EUR od 29. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 4,65 EUR od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 4,01 EUR od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 3,72 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 3,53 EUR od 26. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 3,06 EUR od 29. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2,60 EUR od 27. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 2,29 EUR od 21. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,91 EUR od 30. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 1,62 EUR od 29. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 1,17 EUR od 30. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 0,87 EUR od 31. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 0,45 EUR od 28. studenog 2013. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da plati tužitelju 1.761,74 EUR (slovima: tisuću sedamsto šezdeset jedan euro i sedamdeset četiri centa) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 0,17 EUR od 28. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 7,12 EUR od 1. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 7,99 EUR od 30. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 9,17 EUR od 2. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 9,77 EUR od 30. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 8,35 EUR od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 8,15 EUR od 29. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,92 EUR od 29. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 3,96 EUR od 30. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,64 EUR od 28. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 6,10 EUR od 25. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 5,27 EUR od 2. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 4,46 EUR od 30. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 6,32 EUR od 23. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 8,07 EUR od 29. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 9,92 EUR od 26. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 9,43 EUR od 26. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 12,55 EUR od 29. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 11,74 EUR od 27. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 13,31 EUR od 29. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 22,12 EUR od 30. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 20,12 EUR od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 27,64 EUR od 30. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 23,67 EUR od 28. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 20,69 EUR od 1. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 29,77 EUR od 28. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 35,38 EUR od 28. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 31,31 EUR od 25. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 31,91 EUR od 1. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 28,98 EUR od 29. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 29,89 EUR od 31. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 39,82 EUR od 28. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 41,22 EUR od 1. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 52,22 EUR od 29. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 48,23 EUR od 30. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 42,00 EUR od 28. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 41,84 EUR od 30. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 41,16 EUR od 27. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 43,42 EUR od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 45,91 EUR od 27. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 45,98 EUR od 26. ožujka 2012. do isplate,

- na iznos od 44,42 EUR od 30. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 45,05 EUR od 30. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 45,99 EUR od 2. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 44,98 EUR od 31. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 45,07 EUR od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 44,14 EUR od 1. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 42,42 EUR od 31. listopada 2012. do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR od 29. studenog 2012. do isplate,

- na iznos od 45,28 EUR od 31. prosinca 2012. do isplate,

- na iznos od 44,97 EUR od 31. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 41,92 EUR od 1. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 44,04 EUR od 26. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 44,52 EUR od 29. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 43,57 EUR od 27. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 40,75 EUR od 21. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 39,00 EUR od 30. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 40,55 EUR od 29. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 41,62 EUR od 30. rujna 2013. do isplate,

- na iznos od 44,35 EUR od 31. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 38,86 EUR od 28. studenog 2013. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 1. kolovoza 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te po stopi koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) sa zateznim kamatama od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. svibnja 2023. ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je s tuženikom 7. prosinca 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 201086 na temelju kojeg je tužitelju (korisniku kredita) odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 14.722,00 CHF. Ističe da je istim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja iznosila 5,10 % godišnje, a da je ugovoreno i da se ista kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika. Poziva se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te ističe da se takva utvrđenja primjenjuju i u ovom postupku. Navodi da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, a da tuženik tužitelju nije na transparentan način objasnio razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, a na temelju čega bi tužitelj eventualno mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje bi za njega zbog toga mogle nastati. Također, upućuje na to da je ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu tuženika, na čiji sadržaj tužitelj nikako nije mogao utjecati. Tužitelj navodi da odredbe ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope nisu bile razumljive tužitelju kao prosječnom potrošaču. Navodi da su odredbe kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženika i valuta CHF uz koju je vezana glavnica ništetne, a da učinak ništetnosti navedenih odredbi pretpostavlja pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa, odnosno da se primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Tužitelj u ovom postupku traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznose koje je preplatio po osnovi predmetnog ugovora o kreditu i to 534,19 EUR (4.024,88 kn) po osnovi preplate zbog promjene kamatne stope i 1.761,74 EUR (13.273,81 kn) po osnovi preplate zbog valutne klauzule. Također, tužitelj traži da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare te navodi da se utvrđenja iz kolektivnog spora ne mogu primjenjivati na ugovorni odnos koji je predmet ovog spora, odnosno da nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, to jest da nema automatske vezanosti ovog suda na utvrđenja iz te presude. Ističe da ugovorne odredbe koje su predmet tužbenog zahtjeva nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Nadalje navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje bi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, dovele do neravnoteže među strankama. Ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Također, tuženik osporava da bi sam donosio proizvoljne odluke s kojima tužitelj nije bio ili nije mogao biti upoznat te ističe da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke. Tvrdi da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo i da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, uočljiva i lako razumljiva. Ističe da je promjena kamatne stope ovisila isključivo o tržišnim uvjetima, da je odredba o valutnoj klauzuli bila jasna i lako uočljiva te da je tužitelj mogao prije sklapanja ugovora zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njezin učinak na odnos ugovornih stranaka, no s druge strane tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom postupka došlo je do statusne promjene na strani tuženika na način da je društvo Nova hrvatska banka d.d. (OIB: 78427478595) na temelju ugovora o pripajanju od 1. ožujka 2023, rješenja Hrvatske narodne banke o odobrenju pripajanja od 6. travnja 2023. i odluke Glavne skupštine tuženika od 14. lipnja 2023. pripojeno tuženiku te da je pripajanje 3. srpnja 2023. upisano u sudski registar u kojemu je upisano društvo preuzimatelj (sada tuženik). Slijedom navedenog, ovaj sud je 13. veljače 2024. donio rješenje (list 44 spisa) kojim je utvrđen prekid postupka (točka I izreke), pozvan pravni sljednik tuženika da preuzme postupak (točka II izreke) i nastavljen postupak (točka III izreke). Navedeno rješenje o prekidu postalo je pravomoćno 13. veljače 2024. (potvrda pravomoćnosti nalazi se na listu 46 spisa).

4. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem prometne kartice po kreditu broj 201086 (list 11-18 spisa), otplatne tablice po kreditu (list 19-21 spisa), ugovora o kreditu broj 201086 (list 22-30 spisa), tablični prikaz preplate po kreditu (list 31-32 spisa) i saslušanjem tužitelja (list 58 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i početnom tečaju te anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi i tečaju CHF na dan dospijeća, s obzirom da tužitelj tvrdi da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

7. Čitanjem ugovora o kreditu broj 201086 sklopljenog 7. prosinca 2006. između tužitelja kao fizičke osobe i prednika tuženika (list 22-30 spisa, dalje: ugovor o kreditu) utvrđeno je da je istim odobren i stavljen tužitelju na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 14.722,00 CHF po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate (čl. 1. ugovora o kreditu), da je ugovorena redovna godišnja kamatna stopa od 5,10 %, a koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama prednika tuženika (čl. 2.1. ugovora o kreditu) te da je ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 208,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (čl. 8. ugovora o kreditu) uz rok otplate od 84 mjeseci (čl. 5. ugovora o kreditu).

8.1. U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je pod toč. 8. izreke utvrđeno da je prednik tuženika (kao 8. tuženik u spomenutom postupku) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora ovdje tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u toč. 8. izreke. Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17.

8.3. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i ugovor o kreditu koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.4. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP-a ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, čl. 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

8.5. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

8.6. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

9.1. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu i tada je teret dokaza takve činjenice na tuženiku. Tuženik je u ovom postupku tvrdio da je s tužiteljem o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovarao i da je tužitelju bilo poznato na koji način se mijenja kamatna stopa na koje okolnosti je predložio saslušanje tužitelja.

9.2. Iz iskaza tužitelja (list 58 spisa) proizlazi da je ugovor o kreditu s tuženikom sklopio zbog kupnje automobila za osobne potrebe, da nije imao mogućnost utjecati na pojedine odredbe ugovora, odnosno da s tuženikom nije pojedinačno pregovarao o odredbama ugovora o kreditu, da mu nije bilo pojašnjeno od strane djelatnika banke na koji način će se mijenjati kamatna stopa, to jest koji parametri utječu na promjenu iste, a niti su ga isti upozorili na rizik ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF.

9.3. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit.

9.4. Dakle, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da su parnične stranke pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametra koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate. Dodatno treba reći i da iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi ga tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Stoga tuženik izvođenjem tog dokaza nije dokazao niti jednu činjenicu zbog koje bi bio u povoljnijoj pravnoj poziciji od one koja proizlazi iz spomenutog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, tuženik nije dokazao da je tužitelja o uvjetima kredita informirao drugačije, odnosno da je tužitelj dobio neke posebne i drugačije informacije od onih koje je Trgovački sud u Zagrebu utvrdio u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

10. Također, potrebno je reći i da iz sklopljenog ugovora o kreditu (list 22-30 spisa) nedvojbeno proizlazi da ga je tužitelj sklopio kao fizička osoba. Po ocjeni ovog suda tužitelj je samim dostavljanjem ugovora o kreditu dokazao svoje svojstvo potrošača, a isto proizlazi i iz njegovog iskaza.

11. Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da u tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

12. Kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22; dalje: ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjenjivoj kamatnoj stopi i na temelju obračuna promjene valute te iznosa obračunatog prema početnoj stopi za redovnu kamatu i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF.

13. U odnosu na prigovor zastare treba reći da zastara restitucijskog zahtjeva na temelju čl. 323. st. 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., broj Su-IV-47/20). Ništetnost predmetnih spornih odredbi utvrđena je u postupku kolektivne zaštite potrošača pa petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača - 14. lipnja 2018. Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 31. svibnja 2023. Slijedom svega navedenog, petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO nije protekao pa tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

14. Tuženik je tijekom postupka učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva (list 43 spisa) pa stoga je stoga sud odustao od izvođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, prihvaćen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je tužitelj preplatio zbog promjenjive kamatne stope u iznosu 534,19 EUR te iznosa kojeg je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule u iznosu 1.761,74 EUR na temelju čl. 323. ZOO-a (dio točke I i II izreke ove presude).

16.1. Tuženik je bio nepošteni stjecatelj već prilikom sklapanja ugovora o kreditu s tužiteljem jer je, kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate na utuženi iznos od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO), odnosno od dana izvršenja svake pojedine uplate od strane tužitelja do isplate.

16.2. Sud je datume pojedinih uplata tužitelja utvrdio čitanjem tabličnog prikaza preplate po kreditu (list 31-32 spisa) vjerodostojnost koje dokumentacije tuženik nije osporavao i koju dokumentaciju je sud prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu. Sud je čitanjem navedene dokumentacije utvrdio da je tužitelj zbog promjene kamatne stope preplatio iznos 6,29 EUR 31. ožujka 2008., iznos 6,53 EUR 28. travnja 2008., iznos 6,07 EUR 28. svibnja 2008., iznos 5,75 EUR 27. lipnja 2008., iznos 5,96 EUR 29. srpnja 2008., iznos 5,76 EUR 28. kolovoza 2008., iznos 5,72 EUR 29. rujna 2008., 6,12 EUR 3. studenog 2008., iznos 5,75 EUR 1. prosinca 2008., iznos 9,41 EUR 23. prosinca 2008., iznos 9,61 EUR 30. siječnja 2009., iznos 9,58 EUR 2. ožujka 2009., iznos 9,18 EUR 30. ožujka 2009., iznos 9,58 EUR 30. travnja 2009., iznos 8,84 EUR 29. svibnja 2009., iznos 8,87 EUR 29. lipnja 2009., iznos 8,61 EUR 30. srpnja 2009., iznos 8,54 EUR 28. kolovoza 2009., iznos 12,11 EUR 25. rujna 2009., iznos 12,26 EUR 2. studenog 2009., iznos 11,23 EUR 30. studenog 2009., iznos 11,98 EUR 23. prosinca 2009., iznos 11,17 EUR 29. siječnja 2010., iznos 11,52 EUR 26. veljače 2010., iznos 11,28 EUR 26. ožujka 2010., iznos 12,09 EUR 29. travnja 2010., iznos 10,34 EUR 27. svibnja 2010., iznos 10,99 EUR 29. lipnja 2010., iznos 11,83 EUR 30. srpnja 2010., iznos 10,71 EUR 31. kolovoza 2010., iznos 11,41 EUR 30. rujna 2010., iznos 11,24 EUR 28. listopada 2010., iznos 10,09 EUR 1. prosinca 2010., iznos 11,55 EUR 28. prosinca 2010., iznos 10,23 EUR 28. siječnja 2011., iznos 10,43 EUR 25. veljače 2011., iznos 10,21 EUR 1. travnja 2011., iznos 10,10 EUR 29. travnja 2011., iznos 9,25 EUR 31. svibnja 2011., iznos 9,89 EUR 28. lipnja 2011., iznos 9,69 EUR 1. kolovoza 2011., iznos 10,01 EUR 29. kolovoza 2011., iznos 9,49 EUR 30. rujna 2011., iznos 9,15 EUR 28. listopada 2011., iznos 8,27 EUR 30. studenog 2011., iznos 8,50 EUR 27. prosinca 2011., iznos 7,77 EUR 31. siječnja 2012., iznos 7,83 EUR 27. veljače 2012., iznos 7,77 EUR 26. ožujka 2012., iznos 7,14 EUR 30. travnja 2012., iznos 6,61 EUR 30. svibnja 2012., iznos 6,76 EUR 2. srpnja 2012., iznos 5,98 EUR 31. srpnja 2012., iznos 5,85 EUR 31. kolovoza 2012., iznos 5,49 EUR 1. listopada 2012., iznos 5,27 EUR 31. listopada 2012., iznos 4,66 EUR 29. studenog 2012., iznos 4,65 EUR 31. prosinca 2012., iznos 4,01 EUR 31. siječnja 2013., iznos 3,72 EUR 1. ožujka 2013., iznos 3,53 EUR 26. ožujka 2013., iznos 3,06 EUR 29. travnja 2013., iznos 2,60 EUR 27. svibnja 2013., iznos 2,29 EUR 21. lipnja 2013., 1,91 EUR 30. srpnja 2013., 1,62 EUR 29. kolovoza 2013., iznos 1,17 EUR 30. rujna 2013., iznos 0,87 EUR 31. listopada 2013., iznos 0,45 EUR 28. studenog 2013., dok je zbog ugovorene valutne klauzule tužitelj preplatio iznos 0,17 EUR 28. travnja 2008., iznos 7,12 EUR 1. prosinca 2008., iznos 7,99 EUR 30. siječnja 2009., iznos 9,17 EUR 2. ožujka 2009., iznos 9,77 EUR 30. ožujka 2009., iznos 8,35 EUR 30. travnja 2009., iznos 8,15 EUR 29. svibnja 2009. , iznos 5,92 EUR 29. lipnja 2009., iznos 3,96 EUR 30. srpnja 2009., iznos 4,64 EUR 28. kolovoza 2009., iznos 6,10 EUR 25. rujna 2009., iznos 5,27 EUR 2. studenog 2009., iznos 4,46 EUR 30. studenog 2009., iznos 6,32 EUR 23. prosinca 2009., iznos 8,07 EUR 29. siječnja 2010., iznos 9,92 EUR 26. veljače 2010., iznos 9,43 EUR 26. ožujka 2010., iznos 12,55 EUR 29. travnja 2010., iznos 11,74 EUR 27. svibnja 2010., iznos 13,31 EUR 29. lipnja 2010., iznos 22,12 EUR 30. srpnja 2010., iznos 20,12 EUR 31. kolovoza 2010., iznos 27,64 EUR 30. rujna 2010., iznos 23,67 EUR 28. listopada 2010., iznos 20,69 EUR 1. prosinca 2010., iznos 29,77 EUR 28. prosinca 2010., iznos 35,38 EUR 28. siječnja 2011., iznos 31,31 EUR 25. veljače 2011., iznos 31,91 EUR 1. travnja 2011., iznos 28,98 EUR 29. travnja 2011., iznos 29,89 EUR 31. svibnja 2011., iznos 39,82 EUR 28. lipnja 2011., iznos 41,22 EUR 1. kolovoza 2011., iznos 52,22 EUR 29. kolovoza 2011., iznos 48,23 EUR 30. rujna 2011., iznos 42,00 EUR 28. listopada 2011., iznos 41,84 EUR 30. studenog 2011., iznos 41,16 EUR 27. prosinca 2011., iznos 43,42 EUR 31. siječnja 2012., iznos 45,91 EUR 27. veljače 2012., iznos 45,98 EUR 26. ožujka 2012., iznos 44,42 EUR 30. travnja 2012., iznos 45,05 EUR 30. svibnja 2012., iznos 45,99 EUR 2. srpnja 2012., iznos 44,98 EUR 31. srpnja 2012., iznos 45,07 EUR 31. kolovoza 2012., iznos 44,14 EUR 1. listopada 2012., iznos 42,42 EUR 31. listopada 2012., iznos 44,52 EUR 29. studenog 2012., iznos 45,28 EUR 31. prosinca 2012., iznos 44,97 EUR 31. siječnja 2013., iznos 41,92 EUR 1. ožujka 2013., iznos 44,04 EUR 26. ožujka 2013., iznos 44,52 EUR 29. travnja 2013., iznos 43,57 EUR 27. svibnja 2013., iznos 40,75 EUR 21. lipnja 2013., 39,00 EUR 30. srpnja 2013., 40,55 EUR 29. kolovoza 2013., iznos 41,62 EUR 30. rujna 2013., iznos 44,35 EUR 31. listopada 2013. i iznos 38,86 EUR 28. studenog 2013.

16.3. Stoga je odluka o zahtjevu za isplatu zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari donesena na temelju čl. 1115. ZOO-a te je o tijeku zateznih kamata odlučeno kao u dijelu točke I i II izreke ove presude. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17.1. Odluka o parničnim troškovima donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) te je donesena sukladno vrijednosti predmeta spora te troškovniku tužitelja (list 61 spisa).

17.2. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 31. svibnja 2023. u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 14. studenog 2024. u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak pristupa na ročišta održana 13. veljače 2024., 21. studenog 2024. i 8. siječnja 2025. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Navedeno sveukupno iznosi 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za PDV od 25% iznosi 1.250,00 EUR. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu 1.250,00 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja presude do isplate (list 8 spisa) na temelju čl. 151. st. 3. ZPP uz primjenu stope iz čl. 29. st. 2. ZOO. 17.3. Tužitelju pak nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude. Naime, takav trošak prema stavu ovog suda nije bio potreban u ovoj parnici jer u slučaju da stranka ne pristupi ročištu za objavu, a uredno je o istome obaviještena, presuda se odmah nakon ročišta objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda te je ista trenutno dostupna. S druge strane, kad stranka nije obaviještena o ročištu za objavu presude, presuda se istoj otprema sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), odnosno u konkretnom slučaju tužitelju bi (čak i da nije bio uredno obaviješten) presuda odmah nakon održanog ročišta za objavu bila otpremljena putem e-komunikacije. Stoga takav trošak prema ocjeni ovog suda nije bio potreban u ovom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

17.4. Tuženikov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

17.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku