REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-111/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ana Cvitković, u pravnoj stvari tužitelja JĆ vlasnik obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Ljudevit Strbad, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljan i Strbad, protiv tuženika BUKOVA GORA d.o.o., OIB: 77967506173, Zagreb, Bukovačka cesta 86, kojeg zastupa opunomoćenik Vladimir Vučković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 199,09 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-609/2022 od 29. studenog 2024., 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-609/2022 od 29. studenog 2024., u točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-609/2022 od 29. studenog 2024., u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Ilinke Lisonek poslovni broj Ovrv-10542/2019 od 25. listopada 2019., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 199,09 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2019. pa do isplate. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. studenoga 2024. pa do isplate. U točki III. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 76,12 EUR. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. studenoga 2024. pa do isplate.

2. Ovako je presudio prvostupanjski sud jer je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu ugovora o djelu (čl. 590. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 37/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Sud je utvrdio da je tuženik prihvatio ponudu tužitelja od 1. travnja 2019. za obavljanje usluge izrade spojne klime instalacije za četiri odvojena „split“ sistema te je u istoj izričito specificirao što sve uključuje navedena usluga i po kojoj cijeni. Tužitelj je izvršio montažu i spajanje unutarnjih i vanjskih jedinica klime, sve prema računu br. 18/1/1 od 18. travnja 2019. i izvršio djelo u skladu s ponudom. Nadalje, tuženik nije dokazao da su postojali nedostaci u izvedenim radovima. Na tu prigovornu tvrdnju sud je saslušao svjedoke i stranke. U konačnici sud zaključuje da je djelo izvršeno u skladu s ponudom i pravilima struke. Stoga prihvaća tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 590. ZOO-a, preostali dio iznosa iz računa od 199,09 EUR (ranije 1.500,00 EUR). Odluka o troškovima postupka je donesena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv presude, u dijelu u kojem nije uspio u sporu, žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda postupka te se posebno poziva na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvenstveno navodi da sud nije ocijenio kako je tuženik bio primoran angažirati druge izvođače i da je iznos koji je platio tim trećim osobama višestruko veći od iznosa koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Ponavlja tvrdnju da tužitelj nije jasno iskomunicirao sadržaj svoje ponude tuženiku što je jasno vidljivo iz korespondencije između stranaka, dostavljene ponude, tako i iz saslušanja tuženika i svjedoka. je sporno da li je ponuda tužitelja uključivala ugradnju sifona. Tvrdi da iz dostavljene ponude tužitelja i inicijalne korespondencije između stranaka nigdje nije vidljivo da ista ne obuhvaća postavljanje sifona za odvod kondenzanata. Preocijenjuje iskaze svjedoka i navodi da tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o izvršenim radovima sukladno ponudi, a što a je bilo sporno od samog početka postupka. Potom ističe da je savjetnik BC na čiji prijedlog je donesena presuda proveo jedino završnu raspravu u predmetu, na kojoj je saslušan tuženik dok su tužitelj i svi ostali svjedoci saslušani pred savjetnicom CD. Poziva se na odredbu čl. 315. ZPP-a. Navodi da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer je povrijeđeno načelo neposrednosti iz čl. 4. ZPP-a, prema kojem sud odlučuje o tužbenom zahtjevu usmene, neposredne i javne rasprave. Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti ukine platni nalog i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka a podredno ukinuti presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe u iznosu od 78,00 EUR.

4. Odgovor na žalbu je podnio tužitelj osporavajući sve žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 EUR.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2: ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. , 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da je ona pravilna i zakonita.

7. Nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti te bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno navodima u žalbi, pobijana se presuda može ispitati jer je jasna i sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje je prvostupanjski sud utvrdio te nisu proturječni dokumentaciji u spisu.

8. U odnosu na bitnu povredu postupka da je sudski savjetnik na čiji prijedlog je donesena presuda proveo jedino završnu raspravu na kojoj je saslušan tuženik, te zaključio glavnu raspravu temeljem stanja spisa dok su tužitelj i svi ostali svjedoci saslušani pred drugim savjetnikom, prvenstveno je za navesti da to ne predstavlja bitnu povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, već povredu postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 315. st. 3. ZPP-a. Žalbeni razlozi u sporovima male vrijednosti su ograničeni. Prema čl. 467. ZPP-a, presuda ili rješenje u ovim sporovima može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Dakle, žalitelj ne može s osnovom pobijati povredu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a. Pored toga, konkretnom slučaju, prilikom izvođenja dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika, punomoćnik tuženika i tuženik sud bili prisutni na glavnoj raspravi što znači da im je bilo omogućeno sudjelovati u izvođenju tog dokaza (čl. 302. ZPP-a), dok se prvenstveno žalbeni navodi odnose na – što su stranke iskomunicirale, što se podrazumijevalo pod ponudom za radove, što je tuženik platio trećim osobama.

9. Kako je naprijed navedeno, riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a), a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

10. Tuženik u žalbenim navodima, osim upiranja u povredu odredaba iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 315. ZPP-a, zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te osporava zaključke prvostupanjskog suda. Odredba čl. 467. st. 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu odredbe čl. 370. ZPP-a, provjeriti pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Kako pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti ne može biti predmet ispitivanja u žalbenom postupku, ti žalbeni navodi o ocjeni iskaza svjedoka, nadalje da je tuženik bio primoran angažirati druge izvođače i da je iznos koji je platio tim trećim osobama višestruko veći od iznosa koji tužitelj potražuje, nadalje da tuženik nije jasno iskomunicirao sadržaj ponude s tužiteljem što je jasno vidljivo iz korespondencije između stranaka, nadalje da je ostalo sporno među strankama da li je ponuda tužitelja uključivala ugradnju sifona, te da tužitelj tijekom postupka nije dostavio niti jedan materijalni dokaz o izvršenim radovima sukladno ponudi, nisu prihvatljiva žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude.

11. Iz stanja spisa i obrazloženja odluke, ocjenom iskaza više svjedoka u ponovljenom postupku proizlazi da je tužitelj izvršio radove bez nedostataka sukladno dostavljenoj ponudi. Ugovor o djelu je sklopljen na temelju prethodno dostavljene ponude tužitelja koju je tuženik prihvatio i na temelju koje je djelo i izvršeno. Iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi tuženik isticao bilo kakve prigovore na nedostatke za izvedene radove koje je izvršio tužitelj, te iz iskaza svjedoka proizlazi kako ugradnja sifona na odvodu zapravo ne predstavlja dio uobičajenog posla kod postavljanja klima uređaja. Ponuda koju je tuženik prihvatio obuhvaćala je samo i isključivo radove na instalaciji za postavljanje klima uređaja, ali ne i montažu i spajanje unutarnjih i vanjskih jedinica klima uređaja (uštemavanje spojne cijevi i žičane instalacije iz pojedine prostorije prema vrtnom dijelu prostora, gdje će vanjske jedinice biti u natkrivenom donjem dijelu, pričvršćenje instalacije na svim bitnim dijelovima plafona i bočnih zidova i uštemavanje instalacije za odvod kondenzata).

12. Referentne odredbe za nedostatke na izvršenom djelu su čl. 604. st. 1. ZOO-a sukladno kojem naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Nadalje, čl. 606. st. 2. ZOO-a propisano je da naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete. Također, čl. 611. ZOO-a propisano je kako se naknada snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom.

13. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik od navedenih uvjeta određenih čl. 604.-611. ZOO-a ništa nije dokazao, dok je tužitelj dokazao da je izvršio djelo prema ponudi i prihvatio tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 590. ZOO-a.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz točke II. i IV. izreke prvostupanjske odluke jer je tužitelj uspio u sporu. Prvostupanjski je sud odluke o troškovima postupka detaljno obrazložio, navođenjem parničnih radnji za koje dosuđuje trošak, u kojem iznosu i po kojoj osnovi prema čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je tuženik samo paušalno osporio troškove postupka.

15. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 368. st. 2. ZPP-a, u točkama I., II. i IV. izreke, te odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, odlučeno je o zatraženom trošku tužitelja na ime sastava odgovora na žalbu jer je ovaj sud ocijenio da zahtijevani troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice.

Zagreb, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Ana Cvitković