REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-400/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Gorane Aralica Martinović, sutkinje izvjestiteljice i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Vazdar, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika OPĆINA DVOR, OIB 88983260227, Dvor, Trg bana Josipa Jelačića 19, kojeg zastupa punomoćnik Josip Dizdar, odvjetnik iz Siska, radi povrede autorskih prava, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2019-30 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2019-30 od 21. listopada 2024. u točkama I., II., III., V. i VII. izreke u dijelu kojim se određuje objava izreke pravomoćne presude na trošak tuženika u „Večernjem listu“, kao i u točki VIII. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2019-30 od 21. listopada 2024. u dijelu točke VII. njezine izreke kojim se određuje objava izreke pravomoćne presude na trošak tuženika u „Jutarnjem listu“, i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da se presuda objavi na trošak tuženika u „Jutarnjem listu“.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba izjavljena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-663/2019-30 od 21. listopada 2024. u točkama IV. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanom presudom odlučio:

„I./ Utvrđuje se da je tuženik Općina Dvor, Trg bana Josipa Jelačića 19,44440 Dvor, OIB: 88983260227, povrijedio autorska moralna i imovinska prava tužitelja: EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da je fotografije tužitelja oznake:

1. Dvor panorama.jpg (napravljena spajanjem 6 fotografija pod imenom:

(DSC6765.jpg, DSC6766, DSC6767.jpg, DSC6768.jpg, DSC6769.jpg, DSC6770.jpg)

2. Vrtic 3.jpg

3. Vrtic 4.1jpg 4. Vrtic 4.jpg 5. DSC6772.jpg 6. DSC6774.jpg 7. DSC6751.jpg koristio i objavio na službenim stranicama Općine Dvor www.dvor.hr kao i na naslovnoj stranici kalendara koji izdaje Općina Dvor za 2018. i 2019. godinu; sve bez ovlaštenja tužitelja kao autora i bez navođenja tužitelja kao autora predmetnih fotografija.

II./ Tuženiku Općina Dvor, Trg bana Josipa Jelačića 19,44440 Dvor, OIB: 88983260227, se zabranjuje u buduće reproduciranje, distribucija i objava fotografija tužitelja bez ovlaštenja tužitelja i bez navođenja tužitelja kao autora te se nalaže uklanjanje tužiteljevih fotografija sa službenih stranica Općine Dvor www.dvor.hr kao i kalendara i drugih promotivnih materijala.

III./ Nalaže se tuženiku Općina Dvor, Trg bana Josipa Jelačića 19,44440 Dvor, OIB: 88983260227, isplatiti tužitelju EI, [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za povredu autorskih moralnih prava radi ne navođenja tužitelja kao autora korištenih fotografija iznos od 94,80 eur/714,28 kn po fotografiji dakle ukupno 663,61 eur/5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 30. travnja 2022. godine pa do isplate, u roku od 8 dana.

IV./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika na ime naknade za povredu autorskih moralnih prava potražuje isplatu daljnjih 663,61 eur/5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 30. travnja 2022. godine pa do isplate.

V./ Nalaže se tuženiku Općina Dvor, Trg bana Josipa Jelačića 19,44440 Dvor, OIB: 88983260227, isplatiti tužitelju EI, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrede autorskih imovinskih prava radi korištenja fotografija tužitelja bez plaćanja naknade i bez ovlaštenja iznos od 1.858,12 eur/14.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. travnja 2018. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023.po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

VI./ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika na ime naknade za povredu autorskih imovinskih prava potražuje isplatu daljnjih 7.432,48 eur/56.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana 30. travnja 2018. godine pa do isplate.

VII./ Ova presuda će se po njenoj pravomoćnosti objaviti na trošak tuženika u „Večernjem listu“ i „Jutarnjem listu“ u roku od 8 dana.

VIII./ Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.336,78 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 21. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.“

2. Protiv naprijed navedene presude u cijelosti tuženik je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnoga stanja i zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Ističe da je tijekom postupka utvrđeno da su 4 fotografije dostavljene zakonskom zastupniku tuženika radi objave i da nije sporno tužiteljevo autorstvo ali tvrdi da nije neovlašteno koristio i objavio predmetne fotografije. Poziva se na e-mail poruku od 4. kolovoza 2016. smatrajući da predmetno očitovanje tužitelja predstavlja ponudu koju je prihvatio tuženik te da se imaju primijeniti opće odredbe o ponudi i prihvatu ponude. Tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354 st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude, razlozi presude su proturječni i nejasni te postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju e-mailova i iskazima danim u postupku i samih iskaza stranaka i svjedoka. Također tvrdi da je sud propustio pravilno ocijeniti sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku čime je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. Zakona o parničnom postupku. Osporava navode iz presude da tuženik tijekom ovoga postupka nije dokazao da bi predmetne fotografije bile korištene od strane tuženika uz odobrenje autora. Ponavlja da je tužitelj svojom e-mail porukom upućenom zakonskom zastupniku tuženika od 6. rujna 2016. poslao fotografiju panorame Dvora te je naveo: „jedino što je meni bitno je da sam potpisan kao autor, odnosno nema nikakvih novčanih uvjeta“. Cijeneći izjavu svjedoka ZI vlasnika agencije Kuhada koja za tuženika održava web stranicu prema kojoj nije bilo nepotpisanih fotografija na web stranici tuženika ostalo je neutvrđeno koje fotografije i u kojem vremenskom razdoblju su bile objavljene nepotpisane. Osporava visinu dosuđene naknade. Osporava odluku o troškovima postupka tvrdeći da se ne može ispitati. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje sve uz naknadu troškova parničnoga postupka kao i troškova ove žalbe.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Tuženikova žalba je djelomično neosnovana, djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

5. U odnosu na točke IV. I VI. izreke presude tuženikova žalba nije dopuštena jer je u tom dijelu tuženik uspio u sporu. Naime, žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Stoga je tuženikova žalba u odnosu na točke IV. i VI. izreke pobijane presude na temelju odredbe čl. 366. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a odbačena kao nedopuštena.

6. Ovaj je sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti pa niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda ima valjano obrazloženje iz kojeg je jasno koje je činjenice i na temelju kojih dokaza utvrdio prvostupanjski sud, na kojim odlučnim činjenicama je temeljio svoju ocjenu o tužbenim zahtjevima. Prvostupanjski sud je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane. Svoje uvjerenje prvostupanjski sud je opravdao logičnim i provjerljivim razlozima (čl. 8. ZPP-a). Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zaštita prava tužitelja kao autora predmetnih fotografija (7), radi povrede njegovih moralnih autorskih prava objavom fotografija bez navođenja tužitelja kao autora kao i radi povrede njegovih autorskih imovinskih prava korištenjem fotografija bez autorskog ovlaštenja.

9. Između stranaka nije sporno autorstvo tužitelja nad predmetnim fotografijama, niti da je tuženik na svojim službenim stranicama www.dvor.hr koristi fotografije tužitelja oznaka: 1. Dvor panorama.jpg (napravljena spajanjem 6 fotografija pod imenom: (DSC6765.jpg, DSC6766, DSC6767.jpg, DSC6768.jpg, DSC6769.jpg, DSC6770.jpg) 2. Vrtić 3.jpg 3. Vrtić 4.1jpg 4. Vrtić 4.jpg 5. DSC6772.jpg 6. DSC6774.jpg 7. DSC6751.jpg te da je tuženik dao izraditi kalendar u kojem koristi fotografije tužitelja te ih prodaje i/ili dijeli u promotivne svrhe. Također nije sporno da na nekim fotografijama tuženik nije naveo tužitelja kao autora fotografija, ali je nakon što mu se tužitelj obratio radi povrede prava naknadno stavio ime tužitelja na predmetnim fotografijama.

10. S obzirom na tuženikove tvrdnje sporno je da li tuženik ima valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetnih fotografija na web stranicama i na kalendaru za 2018/9 godinu.

11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- iz prepiske vođene putem e-pošte (e-maila) između, ovdje, tužitelja EI i ovlaštene osobe tuženika FI (list 35.-38. spisa) proizlazi kako je dopisom od 4. kolovoza 2016. (list 38. spisa) EI poslao 4 prijedloga (fotografije) za korištenje pri izradi razglednica Dvora;

- dopisom od 18. kolovoza 2016. (list 38. spisa) načelnik tuženika ŠI je odgovorio tužitelju kako je plan tuženika prvo urediti „Općinsku web stranicu – za što mu trebaju 3-4 fotografije, a nakon toga išli bi na razglednicu“. Stoga moli tužitelja da – ako može, pošalje „fotografije za uređenje weba, panorama Dvor je odlična“. Nadalje tuženik navodi kako moli tužitelja - ukoliko ovaj ima kakav uvjet ili prijedlog, da to kaže;

- dopisom od **.**.2016. EI odgovara kako šalje (ukupno četiri) fotografije koje su snimljene 2008. godine i da „jedino što je meni bitno a to je da sam potpisan kao autor, a čim slijedeći put budem dolazio napravit ću novih fotografija. Hoćete li film koristiti?“

- tužitelj je poslao tuženiku 4 fotografije (preslike na listu 36.-37. spisa), koje su dio autorskog djela tužitelja oznake Dvor panorama.jpg. za korištenje pri izradi razglednica;

- fotografija Dvor panorama.jpg napravljena spajanjem 6 fotografija oznaka:

DSC6765.jpg, DSC6766, DSC6767.jpg, DSC6768.jpg, DSC6769.jpg, te DSC6770.jpg, a predmet korespondencije između tužitelja i tuženika bile su 4 fotografije koje su uz još dvije fotografije obuhvaćene kao sastavni dio fotografije

Dvor panorama.jpg, nastaloj u postprodukciji;

- prema preslikama fotografija na listovima 7. do 19. spisa, koji prikazuju fotografije kalendara i web stranice, proizlazi da je na nekim fotografijama naznačeno tužiteljevo ime i prezime, a na nekima nije.

12.1. Slijedom navedenih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom na činjenicu da je fotografija - Dvor panorama.jpg, u postprodukciji sačinjena spajanjem ukupno 6 fotografija tužitelja oznaka: DSC6765.jpg, DSC6766, DSC6767.jpg, DSC6768.jpg, DSC6769.jpg, te DSC6770.jpg, navedena fotografija nije bila predmetom dogovora između ovdje stranaka, pa u odnosu na tu fotografiju između stranaka nije niti mogao biti postignut dogovor jer jednostavno nije bila predmetom dogovaranja.

12.2. Također, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tijekom postupka tuženik niti u odnosu na ostalih šest fotografija (označenih kao Vrtic 3.jpg, Vrtic 4.1jpg, Vrtic 4.jpg, DSC6772.jpg, DSC6774.jpg i DSC6751.jpg) nije dokazao da bi bio ovlašten na njihovo korištenje.

13.1. Naime, osoba koja tvrdi da ima pravo koristiti se autorskim djelom bez odobrenja ili bez plaćanja naknade, dužna je to i dokazati, a tijekom prvostupanjskog postupka to je tuženik propustio učiniti.

13.2. Prema odredbi čl. 44. st. 1. ZAPSP-a, autor može za drugoga osnovati pravo iskorištavanja autorskog djela ili mu prepustiti ostvarivanje autorskog prava ugovorom, davanjem odobrenja (dozvole) za korištenje ili drugim pravnim poslom. Odredbom čl. 51. ZAPSP-a, propisano je da ugovor na temelju kojeg se stječe pravo iskorištavanja autorskog prava (autorskopravni ugovor) mora biti sklopljen u pisanom obliku, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Pravila o obliku autorskopravnih ugovora izravno su povezana sa zakonskim pretpostavkama valjanosti pravnog posla, koje po prirodi stvari predstavljaju ograničenje načela dispozitivnosti. S druge strane, prema odredbi čl. 294. ZOO-a, koji se primjenjuje na temelju čl. 55. ZAPSP/03, ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra se valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.

13.3. Tuženik niti ne tvrdi da je stekao pravo iskorištavanja nad predmetnim autorskim djelima u smislu navedene odredbe. Tuženik tvrdi da je prihvatio tužiteljevu ponudu prema e-mail poruci od 4. kolovoza 2016. i da je stoga ishodio tužiteljevo ovlaštenje (dozvolu) za besplatnim korištenjem predmetnih fotografija na službenim stranicama Općine Dvor www.dvor.hr kao i na naslovnoj stranici kalendara koji izdaje Općina Dvor za 2018/2019. godinu.

13.4. Iz predmetne e-mail poruke od 4. kolovoza 2016. proizlazi da je tužitelj zaista tuženiku dostavio četiri prijedloga za razglednice. Dakle, točno je da su stranke bile u pisanoj komunikaciji vezano za izradu razglednica i da je tuženik najavio da će uređivati Općinsku web stranicu. Međutim, tužitelj je tuženiku odgovarao samo u odnosu na razglednice i nema riječi u njegovim obraćanjima tuženiku da je predmet dogovaranja korištenje tužiteljevih autorskih djela na službenim stranicama Općine Dvor www.dvor.hr kao i na naslovnoj stranici kalendara.

13.5. Prema odredbi čl. 44. st. 5. ZAPSP-a, ako pri osnivanju prava iskorištavanja autorskog djela nije izričito naveden način korištenja autorskog djela, smatra se da je stjecatelj stekao pravo koristiti autorsko djelo samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo. Ako se iz svrhe pravnog posla ne može utvrditi je li pravo osnovano kao isključivo ili neisključivo, odnosno prostorno ograničeno, smatra se da je osnovano kao neisključivo pravo za područje Republike Hrvatske. U slučaju sumnje, u drugim slučajevima pravni posao kojim se raspolaže autorskim pravom treba tumačiti u korist autora.

13.6. U svijetlu citiranih odredbi, čak ako se i prihvati tuženikov navod da mu je tužitelj dao ovlaštenje za korištenjem četiri fotografije, neovisno o tomu što tuženik nije koristio upravo te fotografije već, između ostalih, sasvim drugu fotografiju nastalu u postprodukciji od ukupno šest fotografija (Dvor panorama.jpg), prema e-mail poruci od 4. kolovoza 2016., radilo bi se o korištenju autorskog djela samo na način potreban za ispunjenje svrhe pravnog posla na temelju kojeg se stječe pravo, a to je

- izrada razglednica. Za daljnji opseg korištenja (web stranica i kalendar) tuženik zasigurno nije stekao pravo koristiti autorsko djelo tužitelja jer takvo što ne proizlazi iz njihove pisane korespondencije. Dakle, iz pisane korespondencije parničnih stranaka ne proizlazi da je tužitelj dao dopuštenje tuženiku za neograničenu upotrebu svojih fotografija u bilo koji svrhu.

13.7. Navodi tuženika da bi predmetne fotografije tuženiku odnosno g. ZI tj. društvu Kuhada d.o.o. (urednik web stranice) dostavila LI, tužiteljeva majka, a tuženikova zaposlenica, nisu od utjecaja na navedena utvrđenja suda u pogledu činjenice neovlaštenog korištenja predmetnih fotografija jer se i u odnosu na punomoćnika ima primijeniti pisani uvjet ugovora za njegovu valjanost.

14. Prema čl. 172. st. 1. i 2. ZAPSP-a, nositelj prava iz ovog Zakona koje mu je protupravno povrijeđeno, ima pravo na zaštitu tog prava. Ako nije što posebno propisano zakonom, pravo na zaštitu iz stavka 1. ovog članka ovlašćuje svojeg nositelja da od osobe koja je njegovo pravo povrijedila, ili njezinog sveopćeg slijednika, zahtijeva prestanak radnje koja to pravo vrijeđa i propuštanje takvih ili sličnih radnji ubuduće (prestanak uznemiravanja), popravljanje nanesene štete (naknada štete), plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, plaćanje zakonom određenog penala, vraćanje ili naknađivanje svih koristi koje je bez osnove stekla od povrijeđenog prava (vraćanje stečenog bez osnove), utvrđenje učinjene povrede, kao i objavu pravomoćne presude kojom je sud, makar i djelomično, udovoljio zahtjevu usmjerenom na zaštitu prava iz ovog Zakona.

15.1. Prilikom određivanja visine naknade za neovlašteno korištenje zbog povrede imovinskih prava, pravilno prvostupanjski sud navodi da autor ima pravo zahtijevati plaćanje naknade za neovlašteno korištenje, odnosno plaćanje cijene koja je uobičajena za tu vrstu korištenja (čl. 172. st. 2. u vezi s čl. 179. st. 1. ZAP).

15.2. Također, pravilno je prvostupanjski sud radi utvrđenja spornih činjenica vezanih uz visinu naknade za neovlašteno korištenje, cijenio spisu priležeću dokumentaciju – račune (list 20., 22.-29. spisa) korespondenciju stranaka (list 15.- 21., 35.-38. spisa) te iskaz tužitelja (list 73.-74. spisa). U nedostatku zakonske definicije uobičajene naknade pravilno je uzeo u obzir definiciju primjerene naknade za korištenje autorskog djela na temelju pravnog posla iz čl. 53. ZAP-a u kojem je propisano da je primjerena ona naknada koja se u pravnom prometu pošteno mora dati u času zaključenja pravnog posla s obzirom na vrstu i opseg korištenja autorskog djela, uzimajući pritom u obzir i financijski uspjeh u korištenju autorskog djela, vrstu i obujam autorskog djela, trajanje korištenja, postojanje sporazuma između odgovarajuće udruge autora i odgovarajućeg udruženja korisnika kojim se utvrđuje visina primjerene naknade, kao i druge elemente na temelju kojih se može donijeti odluku o primjerenoj naknadi. Osim toga, na visinu naknade utječe i činjenica što ih je tuženik objavio, odnosno stavio na raspolaganje putem interneta što znači da ih je stavio na raspolaganje nemjerljivo širokom krugu ljudi i time ostvario financijski uspjeh budući da se time privlači poseban interes javnosti. S druge strane, tuženik nije dostavio dokaz o tome je li i kada uklonio sporne fotografije.

15.3. Prema stajalištu ovog suda visina naknada za počinjenu povredu pravilna je određena u visini od 1.858,12 eur (14.000,00 kn) u skladu s odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a i to u dvostrukom iznosu (penal) jer je nedvojbeno da je tuženik njegovo pravo u konkretnom slučaju povrijedio barem krajnjom nepažnjom (čl. 183. ZAPSP). Naime, tuženiku je moralo biti poznato da je tužitelj autor predmetnih autorskih djela, te da za sporno korištenje nema odobrenje tužitelja, kao autora.

15.4. Tužiteljeva tražbina u ovom je dijelu dospjela neovlaštenim korištenjem predmetnih autorskih djela tužitelja pa stoga tužitelj osnovano potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos, od 30. travnja 2018. pa do isplate, po stopi određenoj u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose. Iz dopisa tužitelja od 30. travnja 2018. (list 15. spisa) sud je utvrdio kako se tužitelj s tim danom obratio tuženiku vezano uz povredu njegovih autorskih prava neovlaštenom objavom predmetnih fotografija.

16.1. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio pravno relevantne činjenice da je tužitelj autor spornih fotografija i da je tuženik sporne fotografije objavio bez navođenja tužitelja kao autora. To su odlučne činjenice za donošenje odluke o povredi autorskog moralnog prava.

16.2. Prema odredbi čl. 15. ZAPSP-a autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela te tužitelj sukladno odredbi čl. 172. ZAPSP-a ima pravo na naknadu zbog počinjene povrede autorskog moralnog prava zbog toga što nije označen kao autor djela. Prema stajalištu ovog suda visina naknada za počinjenu povredu pravilna je određena u visini od 663,41 eura (5.000,00 kn) u skladu s odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a. S obzirom na to da se radi o autoru koji se profesionalno bavi fotografiranjem, da je objava fotografije bez navođenja njegovog imena uznemirila tužitelja, te dosadašnju sudsku praksu glede visine naknada za takve povrede ovaj sud smatra da je pravilno određena pravična naknada za povredu tužiteljevog prava paterniteta nad predmetnim fotografijama.

16.3. Uzevši u obzir da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede njegovog moralnog prava u visini od 663,41 eura, u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer se radi o tražbini koja ne proizlazi iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava, već o tražbini po osnovi naknade štete. U skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu kada je tuženik primio tužiteljev zahtjev kojim ga tužitelj poziva na isplatu navedenog iznosa sve do isplate.

17.1. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da osoba čije je autorsko pravo povrijeđeno ima pravo zahtijevati da pravomoćna presuda kojom se makar i djelomično udovoljilo zahtjevu usmjerenom na zaštitu tog prava bude objavljena u sredstvima javnog priopćavanja na trošak tuženika. Sud će na prijedlog tužitelja odlučiti u kojem će sredstvu javnog priopćavanja presuda biti objavljena te hoće li se objaviti cijela presuda ili njezin dio. Odluči li sud da se objavi samo dio presude mora se objaviti barem izreka kao i onaj dio presude iz kojeg je vidljivo o kakvoj se povredi radi i tko je povrijedio odnosno pravo (čl. 180. ZAPSP-a).

17.2. Polazeći od svrhe citirane pravne norme, a to je da djeluje kao dodatno sredstvo za odvraćanje budućih počinitelja povreda i da doprinosi podizanju svijesti šire javnosti vezano za slučajeve povrede autorskog prava, ovaj sud smatra da se njome odražava društveni interes u očuvanju i zaštiti intelektualnog vlasništva. Također, ovaj sud cijeni da se njena svrha može postići objavom presude u jednom sredstvu javnog priopćavanja (prvog po redu kako je tužitelj zahtijevao) koji se distribuira na području cijele Republike Hrvatske, a objavljivanje i u drugom sredstvu javnog priopćavanja predstavljalo bi nepravični financijski teret za tuženika. Naime, objavljivanje presude može imati značajan financijski i društveni utjecaj, pa je sud u ovom kontekstu procijenio kako objavljivanje u više medija može biti nepravedno za tuženika jer sredstva javnog priopćavanja naplaćuju određene iznose za objavu sadržaja. Stoga je ovakvim pristupom izbalansiran javni interes u zaštiti autorskih prava s potrebom da teret na strani tuženika bude pravičan i razmjeran, sve u cilju ostvarenja svrhe navedene pravne norme.

18. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka jer je donijeta sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a budući da je tužitelj uspio gotovo u cijelosti s tužbenim zahtjevom, dok za dio koji je odbijen nisu nastali posebni troškovi.

19. Valjalo je stoga temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u točki I. izreke ove presude i temeljem čl. 373. st. 3. ZPP-a kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić