REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1405/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Marangunić, po prijedlogu sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužiteljice RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici 1.327,36 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset sedam eura i trideset šest centa) sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2023. do isplate prema stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te prema stopi koja se od 30. prosinca 2023. do isplate određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.327,36 EUR od 12. kolovoza 2021. do 15. siječnja 2023.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 2.170,31 EUR (slovima: dvije tisuće sto sedamdeset eura i trideset jedan cent) sa zateznim kamatama od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 24. svibnja 2023. navodi da je 12. kolovoza 2021. tijekom vođenog turističkog obilaska Nacionalnog parka Brijuni pala i ozlijedila se, nogom zapevši za rupu na pješačkoj stazi. Ističe da je do njenog pada došlo zbog neodržavanja pješačke staze za čije je održavanje nadležna javna ustanova Nacionalnog parka Brijuni. Tužiteljica navodi da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku po osnovi Police osiguranja od odgovornosti koju je spomenuta javna ustanova sklopila s tuženikom. Nadalje, tužiteljica upućuje na to da je u opisanom štetnom događaju zadobila teške tjelesne ozljede koje su narušile njeno tjelesno i duševno zdravlje. Ističe da je, među ostalim, zadobila i poprečnu fracturu baseos ossis MT pedis dex. Također, tužiteljica navodi da joj je zbog opisanih posljedica nastala neimovinska šteta zbog intenzivnih i dugotrajnih bolova, primarnog i sekundarnog straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, a i da će nakon završetka liječenja morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Tužiteljica ističe da joj je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega. Nadalje, tužiteljica navodi da joj je po navedenim osnovama nastala šteta od ukupno 3.927,36 EUR. Navodi da se s ciljem mirnog rješenja spora obratila tuženiku 16. siječnja 2023. te da joj je tuženik po osnovi naknade štete isplatio 2.600,00 EUR, no da time nije u cijelosti naknađena šteta koja joj je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. Stoga tužiteljica traži donošenje presude kojom će tuženiku biti naloženo da tužiteljici isplati 1.327,36 EUR sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2021. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim postojanje pasivne legitimacije u ovom postupku, zatim nastanak štetnog događaja i djelomičnu odgovornost svog osiguranika te činjenicu da je tužiteljici po osnovi nastale štete isplatio 2.600,00 EUR. S druge strane tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata te navodi da u konkretnom slučaju postoji djelomična odgovornost tužiteljice u omjeru 20 % pa da je isplatom naprijed navedenog iznosa tužiteljici u cijelosti naknadio štetu koja joj je nastala kao posljedica predmetnog štetnog događaja. U tom smislu pojašnjava da iz fotografije koju je sama tužiteljica dostavila u spis proizlazi da se radilo o oštećenjima koja je tužiteljica mogla lako izbjeći i zaobići i to primjenom pažnje prosječnog čovjeka. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U nastavku postupka tužiteljica je istaknula da ne postoji njena suodgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja kako to navodi tuženik. Navodi da je za održavanje nogostupa odgovoran upravo osiguranik tuženika te da ju nitko nije upozorio na postojanje oštećenja nogostupa.

4. U podnesku od 24. travnja 2024. (list 34 spisa) tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je specificirala da isplatu 909,28 EUR traži po osnovi neimovinske štete, a da isplatu 418,08 EUR traži po osnovi imovinske štete (tuđa pomoć i njega).

5. Sud je izveo dokaz čitanjem odštetnog zahtjeva (list 5-6 spisa), ulaznica (list 8 spisa), medicinske dokumentacije (list 9-24, 39 spisa) te razgledavanjem fotografije (list 7 spisa) i medicinskim vještačenjem (list 43-44, 49-50 i 72 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (zbog pružene tuđe pomoći i njege) koju je pretrpjela zbog štetnog događaja (pada na pješačkoj stazi u Nacionalnom parku Brijuni) koji se dogodio 12. kolovoza 2021.

8. Među strankama nije sporno da se 12. kolovoza 2021. dogodio štetni događaj, da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, zatim da je tužiteljici u tom događaju nastala određena šteta te da joj je tuženik po toj osnovi prije podnošenja tužbe platio 2.600,00 EUR. Također, nesporna je odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj u omjeru 80 %, dok je sporno da li postoji doprinos tužiteljice za nastanak istog.

9.1. Radi utvrđenja da li je tužiteljica doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja, s obzirom da tuženik upućuje na to da se radi o oštećenjima koja su se primjenom pažnje prosječnog čovjeka mogla lako izbjeći i zaobići, sud je izveo dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka IR (list 72-74 spisa).

9.2. Iz iskaza tužiteljice (list 72-73 spisa) proizlazi da je išla na vođeni turistički obilazak nacionalnog parka Brijuni i da je pred kraj obilaska došla do dijela puta gdje je cijela cesta bila u lošem stanju, odnosno puna rupa. Tužiteljica je iskazala da je sa suprugom komentirala stanje ceste, da joj je suprug pritom rekao da će se primiti za nju da ne padne. Tužiteljica je iskazala da je nakon toga stala u rupu i izvrnula nogu zbog čega je pala na tlo. Iskazala je da su se do nje potom vratili drugi članovi vođene ture i vodiči koji su joj pomogli da dođe do klupe jer se ona sama nije mogla ustati. Navela je da se ne sjeća da li se u trenutku pada njen suprug držao za nju, no da vjeruje da se za nju nije držao. Tužiteljica je također iskazala da ju nitko od vodiča niti drugih zaposlenika parka nije upozorio na moguća oštećenja ceste, a da nisu bila niti istaknuta upozorenja o tome.

9.3. Nadalje, iz iskaza svjedoka IR (list 72-74 spisa) proizlazi da je sa suprugom išao na izlet u Nacionalni park Brijuni i da su u jednom trenutku došli do asfaltiranog dijela koji je bio prepun rupa i kvrgi, a da je taj dio puta loše osvjetljen jer se nalazi u borovoj šumi, to jest u osjenčanom dijelu. Svjedok je iskazao da je i on sam bio u strahu od pada jer je u to vrijeme imao mrenu, a da isto samo svjedoči o lošem stanju ceste. Nadalje, svjedok je iskazao da je tužiteljica nogom zapela za kvrgu, to jest za neravninu na cesti i poletjela naprijed, prilikom čega se svjedok nije držao za tužiteljicu, da su im drugi turisti pritekli u pomoć, no da su hitnu pomoć čekali dva sata nakon čega su prebačeni na kopno. Svjedok je također naveo da je tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružao on sam intenzivno skoro dva mjeseca, a da se ista sastojala od presvlačenja, pomoći oko ustajanja, posluživanja hrane i slično te da je tužiteljici pomagao i kasnije u manjem opsegu.

9.4. Sud iskaze tužiteljice i svjedoka prihvaća kao istinite, logične i vjerodostojne u dijelu u kojem su isti iskazivali o okolnostima nastanka štetnog događaja.

9.5. Na temelju iskaza tužiteljice i svjedoka sud nalazi utvrđenim da je tužiteljica bila dio vođenog obilaska Nacionalnog parka Brijuni sa svojim suprugom, da je prilikom vođenog obilaska, krećući se s drugim posjetiteljima, na dijelu gdje je put bio u lošem stanju nogom zapela za neravninu i pala na tlo. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je neposredno prije pada primijetila oštećenja na cesti i ta ista oštećenja sa suprugom komentirala naglas. Na temelju iskaza tužiteljice sud nalazi utvrđenim da tužiteljica ni na koji način nije bila upozorena na oštećenja na putu od strane osiguranika tuženika.

9.6. Treba reći da iz iskaza tužiteljice i svjedoka ne proizlazi da je tužiteljica na bilo koji način pridonijela nastanku štetnog događaja. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je hodala putem predviđenim za kretanje organiziranog obilaska turista u Nacionalnom parku, a i da je uostalom uočila oštećenja puta i prilagodila svoje kretanje, no da je unatoč tome zapela nogom za neravninu i pala. Također, iz spomenutih iskaza ne proizlazi da bi se tužiteljica kretala na nepropisan način, odnosno na način koji nije bio predviđen čl. 35. st. 5. Pravilnika o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Brijuni ("Narodne novine" broj 75/00; dalje: Pravilnik), odnosno da se nije kretala pravcima kretanja koju utvrđuje osiguranik tuženika (čl. 37. st. 2. Pravilnika). Treba dodatno reći da se od tužiteljice, koja je u konkretnom slučaju neposredno prije nastanka štetnog događaja hodala Nacionalnim parkom, gdje je provodila svoje slobodno vrijeme i uživala u prirodi, ne može očekivati da svu svoju pažnju uopće usmjeri na stanje površina koje su ionako namijenjene za kretanje posjetitelja. Međutim, iz provedenih dokaza, to jest saslušanja tužiteljice i svjedoka proizlazi da je tužiteljica predmetna oštećenja primijetila, o istima razgovarala sa svojim suprugom i prilagodila tome način kako se kreće. Dakle, tužiteljica je prema stavu ovog suda prilikom hodanja na samom mjestu nastanka štetnog događaja primijenila, ne samo dužnu pažnju, već iznadprosječnu pažnju koju zapravo nije niti bila obvezna primijeniti, no unatoč tome je pala i u konačnici pretrpjela štetu. S druge strane, osiguranik tuženika koji je bio dužan (barem) o oštećenjima obavijestiti svoje posjetitelje i upozoriti ih, to, kao što je već i rečeno, nije učinio.

9.7. Također, vezano uz naprijed izneseno treba reći da je čl. 3. st. 1. Pravilnika propisano da je skrb o održavanju Nacionalnog parka Brijuni u nadležnosti Javne ustanove »Nacionalni park Brijuni« (dalje: Ustanova), dok je čl. 39. st. 1. Pravilnika propisano da u Nacionalnom parku prijevoz posjetitelja i razgledavanje Nacionalnog parka organizira Ustanova. Iako je skrb o održavanju u nadležnosti osiguranika tuženika pa je tako isti obvezan (među ostalim) održavati asfaltno kolne putove i time brinuti o sigurnosti posjetitelja koji se kreću i razgledavaju park (kao što je to bila u konkretnom slučaju tužiteljica), iz dokaza izvedenih u tijeku postupka ne proizlazi da je tužiteljica u bilo kojem trenutku bila upozorena o oštećenjima asfaltno kolnog puta kojim se kretala kao član vođene ture u smislu čl. 39. st. 1. Pravilnika od strane zaposlenika Nacionalnog parka ili znakom upozorenja koji bi eventualno bio istaknut na putu.

9.8. Zaključak je ovog suda da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika na temelju čl. 1045. st. 1. ZOO-a, a da ne postoji nikakav doprinos tužiteljice nastanku štete u smislu čl. 1092. st 1., odnosno čl. 1106. ZOO-a.

10.1. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (odnosno da li je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah i jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njenu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade te radi utvrđenja činjenice da li je tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega), odnosno radi utvrđenja opsega nastale imovinske i neimovinske štete, sud je među ostalim izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću-Čuguri (kirurg).

10.2. Vještak je prvotno dostavio nalaz i mišljenje podneskom od 20. svibnja 2024. (list 43-44 spisa), no kasnije je obavijestio sud da je došlo do greške jer je sudu, zbog brzopletosti, dostavio radnu verziju nalaza i mišljenja (list 48 spisa). Vještak je podneskom od 25. svibnja 2024. (list 49-50 spisa) dostavio konačnu verziju nalaza i mišljenja. Treba reći da je sud odlučne činjenice utvrđivao na temelju nalaza i mišljenja koje je vještak dostavio 25. svibnja 2024. kao konačnu verziju istog (list 49-50 spisa).

10.3. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede prijeloma baze V metatarzalne kosti desnog stopala; da je kliničkim pregledom kod tužiteljice verificiran minimalni otok područja V metatarzalne kosti desnog stopala, gdje se palpatorno izaziva bolnost te da su kretnje desnog gležnja bolne pri terminalnim kretnjama bolne i minimalno reducirane i da tužiteljica pri hodu osjeća bolnost koja se pojačava pri dužem hodu ili stajanju te promjeni vremena. Također, iz nalaza i mišljenja proizlazi da postoji uzročna veza između predmetnog štetnog događaja i opisane ozljede; da je kod iste učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija i da su po liječenju zaostale trajne posljedice u vidu zaostale bolnosti područja V MT kosti i desnog gležnja te desnog stopala pri dužem hodu i stajanju; da je liječenje završeno 30. siječnja 2022.; da po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice od 4 %; da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i manjeg intenziteta u trajanju 60 dana – kumulativno; da je tužiteljica isto tako pretrpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 6 dana i blažeg u trajanju 55 dana po štetnom događaju – kumulativno; da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 30 dana i zatim 2 sata dnevno kroz 30 dana i da naruženje kod tužiteljice ne postoji.

10.4. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju vještaka (list 57-58 spisa) navodeći da iz istog nije jasno u kojem točno opsegu je došlo do smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice. Prigovara i ocjeni bolova i straha smatrajući da iste nisu primjerene s obzirom na težinu ozljeda koje je tužiteljica pretrpjela te s obzirom na njenu dob i lokalitet ozljeđivanja, kao i dužinu i opsežnost provedene fizikalne terapije. Navodi da je tijekom fizikalne terapije trpila bolove jakog intenziteta jer se radilo o vježbama s opterećenjem koje iste uzrokuju, a zbog kojih bolova je bilo potrebno uzimati analgetike. Osporava nalaz i mišljenje u dijelu u kojem je vještak dao procjenu o tome u kojem opsegu je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega. U tom smislu navodi da je od dana ozljeđivanja pa do skidanja imobilizacije (15. rujna 2021.) bila u potpunosti ovisna o tuđoj pomoći, da samostalno nije mogla obaviti niti osnovne higijenske potrebe pa da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju duljem od 3 sata. Tužiteljica upućuje i na to da postoji nesklad između datuma završetka liječenja navedenog u nalazu i mišljenju i medicinske dokumentacije iz koje je vidljivo da je tužiteljica pristupila fizikalnoj terapiji i nakon tog datuma, odnosno da je fizikalnoj terapiji pristupila 31. siječnja 2022.

10.5. Tuženik je također prigovorio nalazu i mišljenju (list 59 spisa) u dijelu u kojem je vještak dao ocjenu smanjenja životne aktivnosti, kao i u dijelu ocjene pretrpljenih bolova i straha upućujući na to da je potrebno da se vještak očituje o tome da li je tužiteljica uzimala analgetike te (ako ih je uzimala) da li je iste uzimala na temelju liječničkog recepta.

10.6. Vještak je u nastavku postupka i to na ročištu održanom 7. listopada 2024. (list 72 spisa) ispravio pisani nalaz i mišljenje navodeći da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u omjeru 4 %, a da je liječenje tužiteljice okončano 31. siječnja 2022. Naveo je da je u tom dijelu kod sastavljanja nalaza i mišljenja došlo do očite omaške u pisanju. Također, vještak se na istom ročištu usmeno očitovao o tužiteljičinim i tuženikovim prigovorima na nalaz i mišljenje te je tom prilikom istaknuo da je ozljeda tužiteljice laka tjelesna ozljeda pa da je s obzirom na to, a i s obzirom na opisani tijek liječenja dao procjenu bolova i straha kroz zabrinutost za ishod liječenja, kao i procjenu tužiteljičine potrebe za tuđom pomoći i njegom. Pritom je vještak istaknuo da je za prijelom uobičajeno da cijeli kroz 4 do 6 tjedana. Uputio je na to da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da niti kroz drugu fizikalnu terapiju nije došlo do poboljšanja pa da su se trajne posljedice mogle verificirati i prije samog završetka liječenja. Istaknuo je da je inače dominantna ocjena za prijelom jedne MTT kosti 2 %, a da je kod tužiteljice uz takav prijelom ocjenom smanjenja životne aktivnosti obuhvaćena i zaostala bolnost desnog gležnja, koja je verificirana kroz medicinsku dokumentaciju. Vještak je isto tako uputio na to da su orijentacijske tablice samo jedan od pomoćnih sredstava za procjenu trajnih posljedica, no da isto nikako nije temelj sudsko vještačke naobrazbe. Objasnio je da je tužiteljica u tijeku liječenja uzimala analgetike, no da po njegovom mišljenju kod tužiteljice nije postojao razlog za uzimanje sedativa. Istaknuo je da nema saznanja o tome da li su tužiteljici izdavani recepti za analgetike. Vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja.

10.7. Vještak je prema ocjeni ovog suda usmenim očitovanjem na ročištu u cijelosti otklonio istaknute prigovore stranaka. Vještak nedvojbeno posjeduje stručno znanje za davanje ocjene bolova, straha te smanjenja životnih aktivnosti.

10.8. Što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti treba reći da su kod tužiteljice, osim prijeloma baze V metatarzalne kosti desnog stopala, na kojem području se kod tužiteljice javlja bolnost na dodir (što je vještak utvrdio kliničkim pregledom – list 49), kretnje desnog gležnja reducirane, što po mišljenju ovog suda u svakom slučaju narušava kvalitetu života tužiteljice u svakom segmentu. Treba reći da će tužiteljica posljedice štetnog događaja u vidu smanjenja životne aktivnosti nedvojbeno osjećati i na svojem radnom mjestu. Naime, tužiteljica je prilikom davanja iskaza istaknula da je po zanimanju odgojiteljica u dječjem vrtiću (list 73 spisa). Općepoznato je da je obavljanje svakodnevnih poslova na navedenom radnom mjestu izrazito fizički zahtjevno i odgovorno pa je stoga za očekivati da će se smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice očitovati (među ostalim) i u tom segmentu. Stoga sud prihvaća i ocjenu vještaka kao primjerenu u pogledu smanjenja životne aktivnosti u omjeru 4 % kod tužiteljice.

10.9. Treba reći da sud prihvaća i ocjenu pretrpljenih bolova danu od strane vještaka koji je prilikom davanja takve ocjene uzeo u obzir cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila u tijeku postupka, kao i tijek, način i dužinu liječenja tužiteljice nakon štetnog događaja. U pogledu vještakovog navoda da nema saznanja da li je tužiteljica uzimala analgetike izdane na recept, pak treba reći da u konkretnom slučaju navedeno nije od utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica, odnosno opsega posljedica nastalih tužiteljici u predmetnom štetnom događaju. Vještak je pri utvrđivanju opsega kvalifikatornih okolnosti (konkretno bolova i smanjenja životne aktivnosti) na temelju kliničkog pregleda i razgovora s tužiteljicom utvrđivao u kojem opsegu je tužiteljica trpjela bolove i u kojem opsegu joj je zbog posljedica predmetnog štetnog događaja smanjena životna aktivnost. Uzimanje analgetika može svakako biti jedan od indikatora u kojem opsegu su nastale ozljede kod tužiteljice prouzročile bol (ili u krajnjem slučaju smanjenje životne aktivnosti), no pritom je neodlučno da li je tužiteljica analgetike uzimala na recept. Tome valja dodati i da je općepoznato da postoje analgetici koji se uzimaju bez liječničkog recepta, uzimanje kojih je uostalom tužiteljici preporučeno od strane traumatologa na pregledu 20. kolovoza 2021. (list 11 spisa). Dakle, u ovom slučaju za davanje ocjene bolova eventualno može biti ključno da li je tužiteljica uzimala analgetike, no nije odlučno da li je iste dobivala na recept od svog liječnika opće prakse. Nadalje, sud prihvaća i ocjenu straha danu od strane vještaka jer je isti takvu ocjenu dao u skladu sa zadobivenim ozljedama u štetnom događaju, kao i činjenicom kako su iste utjecale na samu tužiteljicu.

10.10. U odnosu na vještakovu ocjenu u kojem opsegu je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, treba reći da je takva ocjena u skladu s medicinskom dokumentacijom. Iako iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružao intenzivno tijekom dva mjeseca, a kasnije u manjem opsegu treba reći da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužiteljici neposredno nakon štetnog događaja postavljena imobilizacija (list 9 spisa), a da je imobilizacija sasvim uklonjena 15. rujna 2021. (list 13 spisa), što znači da je tužiteljica imobilizaciju imala 35 dana. Pritom treba reći da je tužiteljici najprije postavljena potkoljnična imobilizacija (list 9 spisa), osam dana kasnije cirkulatorna imobilizacija uz preporuku za hod sa štakama bez opterećenja (list 11 spisa), a sedam dana nakon toga postavljena joj je imobilizacija podkoljeničnim gipsom uz preporuku za korištenje dvije podlaktične štake (list 12 spisa). Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tužiteljici doista bilo otežano kretanje pri obavljanju svakodnevnih zadataka i poslova, no ne cijelo vrijeme i ne u jednakom opsegu kroz čitavo vrijeme liječenja. Sud stoga prihvaća ocjenu danu od strane vještaka i u pogledu opsega tuđe pomoći i njege koja je tužiteljici bila potrebna zbog posljedica koje je pretrpila u predmetnom štetnom događaju.

10.11. Nakon što je vještak na ročištu pojasnio svoj nalaz i mišljenje te otklonio prigovore stranaka, sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, u cijelosti kao jasno, stručno i obrazloženo.

10.12. Prema tome, sud iz nalaza i mišljenja vještaka nalazi utvrđenim da je liječenje tužiteljice završeno 31. siječnja 2022.; da su kod tužiteljice po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru 4 %; da je ista pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 60 dana (kumulativno); da je pretrpjela primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju 1 dana, srednjeg intenzitet u trajanju 6 dana i blažeg intenziteta u trajanju 55 dana po štetnom događaju (kumulativno); da joj je zbog posljedica u predmetnom štetnom događaju bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno kroz 30 dana te 2 sata dnevno kroz 30 dana i da naruženje kod tužiteljice ne postoji.

11.1. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11.2. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u predmetnom štetnom događaju u iznosu 3.500,00 EUR.

12. Također, tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 150 sati, a koju joj je pružao suprug. Sud na temelju čl. 223. ZPP-a nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju 4,50 EUR pa bi po ovoj osnovi tužiteljici pripadalo ukupno 675,00 EUR.

13. Kao što je već ranije rečeno, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici već prethodno po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete (za tuđu pomoć i njegu) isplatio 2.600,00 EUR. Stoga je utvrđenu novčanu naknadu po navedenim osnovama (4.175,00 EUR) potrebno umanjiti za ranije plaćeni iznos.

14. Slijedom navedenog, tužiteljica u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva ima pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu 1.327,36 EUR pa je na temelju čl. 1100. st. 1. i čl. 1089. ZOO-a prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude.

15. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela 16. siječnja 2023. (list 5 spisa), a ista na temelju čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP) ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica ima pravo i na isplatu zateznih kamata na imovinsku štetu i to također od dana odštetnog zahtjeva na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a. Stoga je sud na temelju čl. 12. st. 4. ZOOP-a prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 16. siječnja 2023. do isplate i odlučio kao u dijelu točke I izreke ove presude. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica od tuženika traži isplatu zateznih kamata od 12. kolovoza 2021. do 15. siječnja 2023. tužbeni zahtjev je odbijen te je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

16.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora i troškovnicima stranaka (list 92-93 spisa).

16.2. Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini 100 bodova (Tbr. 32/1 Tarife), zatim trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife) te trošak sastava podnesaka od 2. veljače 2024., i 24. lipnja 2024. u visini 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 24. travnja 2024. i 9. svibnja 2024. u visini 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na ročištima održanima 9. travnja 2024., 7. listopada 2024. i 8. siječnja 2025. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tužiteljici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini od ukupno 750 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.875,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak medicinskog vještačenja u iznosu 199,08 EUR i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu 16,59 EUR (potvrde o uplati na listu 40 i 64 spisa) te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu 26,55 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te za presudu u iznosu 53,09 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe). Dakle, tužiteljici su u ovoj parnici nastali troškovi u ukupnom iznosu 2.170,31 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove (list 3, 35 spisa) od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

16.3. Tužiteljici pak s druge strane nije priznat trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024. Tužiteljica navedenim podneskom ističe prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka koji ne predstavlja konačnu verziju istog (kako je obrazloženo u točki 10.2. obrazloženja), a iste navode ponavlja, pojašnjava i proširuje kasnije tijekom postupka u podnesku od 24. lipnja 2024. u odnosu na konačnu verziju pisanog nalaza i mišljenja vještaka. Treba reći da je trošak sastava potonjeg podneska priznat tužiteljici pa trošak sastava podneska od 7. lipnja 2024. nije bio potreban u ovoj parnici.

16.4. Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen.

16.5. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Sutkinja:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku