Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-362/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Krunoslavi Dropulić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, OIB 11609308792, Murecker Str. 23, A-8083, St. Stefan im Rosental, Republika Austrija, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik iz Zagreba, protiv I ovršenice GB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik iz Zagreba i II ovršenika SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi I ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2022., poslovni broj Ovr-699/2013-142., 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 2022., poslovni broj Ovr-699/2013-142.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prijedlog I ovršenika od 3. lipnja 2022. radi odgode ovrhe, kao neosnovan."

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija I ovršenica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje preinači, prijedlog prihvati ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenje suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

5. Iz slijeda spisa je razvidno da je I ovršenica 3. lipnja 2022. podnijela prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da ĐB koja se suglasila sa uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja i I ovršenice GB u ovom postupku nisu ista osoba, da se između stranaka vodi spor pod poslovnim brojem P-6292/17. radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu temeljem kojeg je upisano založno pravo na nekretnini I ovršenice, kao i da bi prodajom nekretnine koja predstavlja dom I ovršenici, nastala nenadoknadiva šteta.

6. S pravom je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe s obrazloženjem da nisu ispunjeni svi propisani uvjeti za odgodu ovrhe iz propisa čl. 65. OZ-a.

7.Suprotno žalbenim navodima, neodlučno je što ĐB i I ovršenica GB eventualno nisu sta osoba jer je prijedlog za ovrhu podnesen protiv GB kao vlasnice nekretnine na kojoj se provodi ovrha.

8. Glede žalbenih navoda vezanih za pravo na dom valja istaći da je I ovršenica ovaj prigovor već isticala u jednom od prethodnih prijedloga za odgodu ovrhe te je prvostupanjski sud o tome već odlučivao.

8.1.Također prema Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024., prigovor prava na dom se može istaknuti najkasnije u žalbi protiv rješenja o ovrsi, osim ako ga iz opravdanih razloga ovršenik do tada nije mogao istaknuti.

9. Nadalje, ne prihvaćaju se niti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud zanemario pravni stav iz presude Europskog suda C-407/18. od 26. lipnja 2019., kao i tumačenje Direktive Vijeća 93/13. EEZ od 5. travnja 1993.

9.1. Direktivu Vijeća broj 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, prema Odluci Suda Europske unije poslovni broj C-407/18. od 26. lipnja 2019. s gledišta načela djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.

9.2. Nadalje je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV-87/22 od 11. ožujka 2022. usvojeno mišljenje da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i slično), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

9.3. Međutim I ovršenica niti u prijedlogu, niti u žalbi ne ističe da bi se radilo o tipskom ugovoru u kojem su sadržane nepoštene odredbe (kamatna stopa odnosno valuta), a niti se poziva na odluke donesene u kolektivnom sporu odnosno na odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

9.4. Naime, u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-6292/2017 (sada P- 10325/2023) je tužiteljica – ovdje I ovršenica pravomoćno odbijena sa zahtjevom za utvrđenje ništenosti ugovora.

10. Prvostupanjski sud u toj odluci ističe i da su također u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke za zasnivanje založnog prava na nekretninama sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji propisuje koje su javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba, a to su isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadrže sve ono što se zahtjeva za uknjižbu na temelju privatnih isprava.

11. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima ističe i da su dužnici iz ovršne isprave dali izričitu suglasnost da se ovrha može provesti na predmetnim nekretninama radi naplate osiguranog potraživanja po dospijeću bilo koje obveze proizašle iz ovršne isprave, a kako je I ovršenica nakon uknjižbe zaloga po ovršnoj ispravi stekla predmetnu nekretninu, a nekretninu prate tereti upisani u zemljišne knjige, I ovršenicu isto tako vežu odredbe ovršne isprave koje se odnose na naplatu potraživanja ovrhovoditelja.

12. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud smatra da I ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

12.1. Naime, gubitak stambenog prostora nije sam po sebi dostatan za utvrđenje vjerojatnosti da će ovršenica pretrpjeti nenadoknadivu štetu, jer se u tome slučaju ovrha na nekretnini u kojoj netko živi uopće ne bi mogla provesti.

12.2. U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predmetni ugovor nije ništetan, a i u presudi je donesena pravomoćna presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti, pa kraj navedenog I ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu.

13. Slijedom navedenog je žalba I ovršenice odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

Osijek, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Krunoslava Dropulić