REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8507/2019-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice TU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nina Suhobilec Ilić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija&Porobija u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u prisutnosti tužiteljice, njezine punomoćnice i zamjenice punomoćnice tužene VU, odvjetničke vježbenice u Zagrebu, dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužiteljici TU iznos od 1.834,23 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,34 Eura od 16.9.2006. do isplate,

- na iznos od 0,35 Eura od 16.10.2006. do isplate,

- na iznos od 2,01 Eura od 16.11.2007. do isplate,

- na iznos od 2,01 Eura od 16.12.2007. do isplate,

- na iznos od 2,01 Eura od 16.1.2008. do isplate,

- na iznos od 2,01 Eura od 16.2.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.3.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.4.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.5.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.6.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.7.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.8.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.9.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.10.2008. do isplate,

- na iznos od 5,68 Eura od 16.11.2008. do isplate,

- na iznos od 3,46 Eura od 16.12.2008. do isplate,

- na iznos od 12,76 Eura od 16.1.2009. do isplate,

- na iznos od 12,88 Eura od 17.2.2009. do isplate,

- na iznos od 8,65 Eura od 18.3.2009. do isplate,

- na iznos od 10,46 Eura od 19.5.2009. do isplate,

- na iznos od 10,46 Eura od 19.5.2009. do isplate,

- na iznos od 8,64 Eura od 16.6.2009. do isplate,

- na iznos od 8,90 Eura od 16.7.2009. do isplate,

- na iznos od 10,16 Eura od 16.8.2009. do isplate,

- na iznos od 11,77 Eura od 16.9.2009. do isplate,

- na iznos od 9,98 Eura od 16.10.2009. do isplate,

- na iznos od 11,44 Eura od 17.11.2009. do isplate,

- na iznos od 10,95 Eura od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 14,08 Eura od 16.1.2010. do isplate,

- na iznos od 16,08 Eura od 16.2.2010. do isplate,

- na iznos od 15,65 Eura od 16.3.2010. do isplate,

- na iznos od 17,64 Eura od 16.4.2010. do isplate,

- na iznos od 21,29 Eura od 16.5.2010. do isplate,

- na iznos od 22,08 Eura od 16.6.2010. do isplate,

- na iznos od 26,37 Eura od 16.7.2010. do isplate,

- na iznos od 26,23 Eura od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 35,13 Eura od 16.9.2010. do isplate,

- na iznos od 29,94 Eura od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 31,14 Eura od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 36,77 Eura od 16.12.2010. do isplate,

- na iznos od 37,27 Eura od 16.1.2011. do isplate,

- na iznos od 35,27 Eura od 16.2.2011. do isplate,

- na iznos od 36,48 Eura od 16.3.2011. do isplate,

- na iznos od 36,55 Eura od 16.4.2011. do isplate,

- na iznos od 40,25 Eura od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 48,11 Eura od 16.6.2011. do isplate,

- na iznos od 57,06 Eura od 16.7.2011. do isplate,

- na iznos od 66,83 Eura od 16.8.2011. do isplate,

- na iznos od 51,41 Eura od 16.9.2011. do isplate,

- na iznos od 46,22 Eura od 16.10.2011. do isplate,

- na iznos od 46,56 Eura od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 47,28 Eura od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 51,76 Eura od 16.1.2012. do isplate,

- na iznos od 53,10 Eura od 16.2.2012. do isplate,

- na iznos od 51,64 Eura od 16.3.2012. do isplate,

- na iznos od 51,41 Eura od 16.4.2012. do isplate,

- na iznos od 52,16 Eura od 16.5.2012. do isplate,

- na iznos od 53,45 Eura od 16.6.2012. do isplate,

- na iznos od 51,84 Eura od 16.7.2012. do isplate,

- na iznos od 51,39 Eura od 16.8.2012. do isplate,

- na iznos od 47,44 Eura od 16.9.2012. do isplate,

- na iznos od 50,85 Eura od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 52,44 Eura od 16.11.2012. do isplate,

- na iznos od 51,38 Eura od 16.12.2012. do isplate,

- na iznos od 50,12 Eura od 16.1.2013. do isplate,

- na iznos od 49,68 Eura od 16.2.2013. do isplate,

- na iznos od 49,23 Eura od 16.3.2013. do isplate i

- na iznos od 52,35 Eura od 16.4.2013. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 428,10 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 25. travnja 2024.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. naknaditi tužiteljici TU troškove postupka u iznosu od 1.731,80 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je s tuženikom 1. travnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 320643113 (dalje: Ugovor), kojim joj je tuženik odobrio i isplatio kredit u iznosu od 14.451,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita te da su anuiteti otplate ugovoreni mjesečno uz kamatnu stopu od 5,65% godišnje, koja je ugovorena kao promjenljiva, pri čemu nije navedeno u kojim slučajevima, na koji način i kojim parametrima se ona utvrđuje ili mijenja. Stoga, tužiteljica istu odredbu smatra ništetnom, a poziva se i na odluku donesenu u postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl.br. P-1401/2012 i to odluku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Navodi kako je i odredba kojom je istom ugovoru ugovorena tzv. valutna klauzula, odnosno da je vrijednost ugovorene obveze izračunata na temelju vrijednosti valute RH u odnosu prema vrijednosti švicarskog franka CHF, također ništetna, pri čemu se poziva na odluku Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. S obzirom na navedeno, smatra kako je tuženik bez osnove stekao iznose preplaćene na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CHF te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 25. travnja 2024. postavlja kondikcijski zahtjev na isplatu iznosa od 2.262,33 Eur sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos teče od dana preplate do isplate, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

2. Tužitelj uz tužbeni zahtjev navodi kako postavlja i tri eventualno kumulirana zahtjeva (na isplatu iznosa od 1.834,23 Eur sa zateznom kamatom, na isplatu iznosa od 898,77 Eur sa zateznom kamatom i na isplatu iznosa od 395,53 Eur sa zateznom kamatom). Po stavu ovoga suda ne radi se o eventualnoj kumulaciji, s obzirom su svi zahtjevi kondemnatorne naravi i glase na isplatu određenog novčanog iznosa, poredano od većeg prema manjemu. S obzirom da je manje sadržano u većem, to su svi oni obuhvaćeni u glavnom zahtjevu i ne radi se o eventualnoj kumulaciji, jer se ne radi o različitim zahtjevima, već o jednom zahtjevu, kojega sud može prihvatiti u cijelosti ili djelomično. Odredbom čl. 188. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) propisano je kako u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o više zahtjeva, već jednom zahtjevu, to se ne radi o eventualnoj kumulaciji koju predviđa ZPP u navedenoj odredbi, tako da je sud u ovome predmetu odlučivao samo o jednom zahtjevu na isplatu iznosa od 2.262,33 Eur sa zateznom kamatom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama, da je tužiteljica o svim rizicima sklapanja takvog ugovora uredno obaviještena te ističe prigovor zastare potraživanja tužiteljice. Osporava tužiteljici i svojstvo potrošača prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći kako nije tužiteljica otplaćivala kredit. Podneskom od 25. svibnja 2023. protivi se preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 26. rujna 2022., a podneskom od 28. siječnja 2025. protivi se i preinaci tužbe iz podneska tužiteljice od 25. travnja 2024. te podredno ističe prigovor zastare preinačenih iznosa. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Vezano uz protivljenje tuženika preinaci tužbe valja navesti kako u prvom slučaju (u kojem se tuženik protivi preinaci tužbe iz podneska od 28. rujna 2022.) se ne radi o preinaci tužbe, s obzirom da je tim podneskom tužiteljica postavila određen tužbeni zahtjev u njegovoj visini, nakon što je stupnjevitom tužbom tražila dostavu potrebne dokumentacije za izračun visine i nakon što je tuženik, postupajući po rješenju suda kojim mu je naloženo dostava, tu dokumentaciju i dostavio. Stoga o navedenom prigovoru protivljenja preinaci nije odlučivano, jer se ni ne radi o preinaci, već o postupanju tužiteljice u skladu s odredbom čl. 186.b st. 4. ZPP-a, odnosno, postavljanju zahtjeva u određenoj visini.

5. Što se tiče drugog protivljenja preinaci tužbe i to preinaci iz podneska tužiteljice od 25. travnja 2024., valja navesti kako je ista preinaka dopuštena, iz kojega razloga ju je sud u skladu s odredbom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a dopustio rješenjem koje je sastavni dio ove presude, a iz razloga što je tom preinakom tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja tužbeni zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka te to nije mogla učiniti do zaključenja prethodnog postupka. Navedeni stav u skladu je i sa zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH, posl. broj Su IV – 162/2021 od 26.11.2021., kojim je zaključeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. U pogledu prigovora zastare na preinačeni dio zahtjeva valja navesti kako je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 27. svibnja 2024. zauzeto pravno shvaćanje da, u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

6. U ovome postupku predmet spora je potraživanje tužiteljice prema tuženiku s obzirom na ništetnost odredbi iz predmetnog Ugovora o kreditu, sklopljenog između stranaka 1. travnja 2006., kojima je ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, kao i odredbe kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti iznosa izraženog u valuti CHF obračunatog po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Među strankama sporna je osnova i visina potraživanja tužiteljice, kao i je li takvo potraživanje zastarjelo te ima li tužiteljica svojstvo potrošača.

7. Radi utvrđivanja navedenih spornih okolnosti, sud je tijekom dokaznoga postupka izveo sljedeće po strankama predložene dokaze: uvid u Ugovor o kreditu (list 7-10 spisa), specifikaciju uplata (list 32-39 spisa), pregled promjena kamatnih stopa (list 91 spisa), promet po kreditu i otplatni plan (list 145-156 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 221 - 245 spisa) te je saslušana tužiteljica (list 294 spisa).

8. Osim navedenih dokaza koji su izvedeni, stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, tako da su provođenjem dokaznog postupka u ovome postupku izvedeni svi dokazi predloženi po strankama.

9. Primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

10. Na spornu okolnost ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 3206431113 od 1. travnja 2006., u kojemu je u odredbi čl. 2. ugovoreno da je kamatna stopa promjenljiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a odredbom čl. 6. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti valute CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja.

11. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pravomoćno je utvrđeno da je da je tuženica u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.06.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, dok je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Navedenom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., dakle, riješeno je prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bila ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banke, kao i prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje je tužena sklapala sa potrošačima u utuženim razdobljima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

13. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi, valja reći da je odredbom čl. 502.c ZPP propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Vezano uz prigovor tuženika kojim osporava ništetnost navedenih odredbi ističući kako je tužiteljici objašnjen rizik sklapanja takvoga ugovora, kao i kojim tužiteljici osporava svojstvo potrošača izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, dok drugih dokaznih prijedloga na tu okolnost nije bilo.

15. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je sklopila predmetni ugovor o kreditu jer su joj bila potrebna sredstava za kupnju vozila za njezine osobe potrebe i vozilo je korišteno isključivo u privatne svrhe. Kad je došla u banku tuženika, tražila je kunski kredit, no tamo su joj rekli kako može dobiti jedino kredit vezan uz valutu švicarski franak, tako da nije imala izbora. Nije pritom upozorena na rizike koji iz sklapanja takvog ugovora proizlaze, a da je znala da će toliko rasti rata, ne bi sklopila takav ugovor. Ugovor ju je čekao već sastavljen na obrascu i ona nije imala utjecaja na njegov sadržaj. Za kamatnu stopu je vidjela koliko iznosi početna u ugovoru i mislila je da će to tijekom cijelog razdoblja otplate biti tako, a nitko ju o tome nije u banci obavijestio. Da je to znala, ne bi sklopila takav ugovor. Kredit je otplaćivan na način da joj je s tekućeg računa putem trajnog naloga skidan iznos potreban za otplatu.

16. Iskaz tužiteljice je prihvaćen, budući da je životan i logičan te u skladu s ispravama koje prileže spisu i ne sadrži proturječnosti u odnosu na konkretan predmet. 17. Odredbom čl. 5. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, 110/2015, 14/2019) potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu sklopila u privatne svrhe, radi kupnje nekretnine za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji, izvan bilo kakve profesionalne djelatnosti. Naime, okolnost što je tužiteljica radila u nekom trgovačkom društvu ili čak da je bila vlasnica ili direktorica kakvog trgovačkog društva, ne dovodi do toga da je niti u jednom ugovoru koji tužiteljica sklopi, ona nema svojstvo potrošača. Naprotiv, u ugovorima koje sklapa van svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, ona ima svojstvo potrošača, iako se takvom djelatnošću bavi, ali bez ikakve veze s namjenom sklapanja ugovora. Stoga, sud zaključuje da je tužiteljica sklopila predmetni Ugovor o kreditu u svojstvu potrošača te je prigovor tuženika kojim joj to svojstvo osporava, ocijenjen neosnovanim. Također, neosnovanim je utvrđen i prigovor tuženika kojim upire na nedostatak aktivne legitimacije tužiteljice. Naime, na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice utvrđeno je kako je rate kredita otplaćivala isključivo ona.

18. Na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice, sud je utvrdio i da tuženik nije ni prije zaključenja ni u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Naime, nije joj kao bitnu istakao činjenicu da Hrvatska narodna banka ima zaštitnu funkciju u pogledu rasta tečaja valute euro, dok takvu funkciju nema u odnosu na valutu švicarski franak. Naprotiv, nuđen joj je jedino taj tip ugovora. Tako je utvrđeno i da tužiteljica nije imala mogućnosti pregovaranja oko njegova sadržaja, a pritom nije upozorena na rizike koji iz takvog vezivanja za valutu švicarski franak proizlaze.

19. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, dalje: ZOO) propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a tužiteljica je postavila upravo kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosa koji su plaćeni tuženiku na temelju ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, čija ništetnost je utvrđena presudom u kolektivnom sporu, iz čega jasno proizlazi da se radi o pojedinačnoj parnici vezanoj za utvrđenja iz kolektivnog spora.

20. Stoga, s obzirom da je na temelju uvida u Ugovor o kreditu broj 3206431113 od 1. travnja 2006., utvrđeno da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe toga Ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s Odlukom tuženika o kamatnoj stopi te je korištena ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, to su predmetne ugovorne odredbe, u dijelu koji se odnosi na promjenljivost kamatne stope u skladu s odlukom banke i u dijelu u kojim je ugovorena protuvrijednost valute CHF i otplata u toj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospjeća, ništetne.

21. Kako je odredbom čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je valjalo utvrditi iznos koji je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju takve ništetne ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, kao i iznos koji je tužiteljica isplatila tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o vezanosti valutom CHF.

22. Radi utvrđenja navedene okolnosti, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću. Nalaz i mišljenje prihvaćeni su u cijelosti kako su izrađeni po postavljenom zadatku, budući da su razumljivi i jasni, a nitko od stranaka na iste nije iznio primjedbe vezane uz izračun niti je koja od stranaka predložila izvođenje kojeg drugog dokaza na okolnost visine potraživanja.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su Zagrebačka banka d.d. kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita zaključili 1. travnja 2006. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3206431113 (u daljnjem tekstu: Ugovor), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima: iznos kredita je kunska protuvrijednost od 14.451,01 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate kredita, rok otplate 84 mjeseca, otplata u jednakim mjesečnim anuitetima, promjenjiva kamatna stopa redovnih kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,65 % godišnje, prema prometu po kreditu, dospijeće prve obveze bilo je 1. svibnja 2006., a sljedećih svakog prvog dana u mjesecu, otplata mjesečnih anuiteta, iskazanih u valuti, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a važećem za CHF na dan plaćanja. Kredit je isplaćen 6. travnja 2006. s kojim danom je srednji tečaj HNB-a za valutu CHF iznosio 4,641480 kn za 1 CHF, pa je isplaćeni iznos od 14.451,01 CHF iskazan u protuvrijednosti kuna iznosio 67.074,07 kn, odnosno 8.902,26 EUR. Uvidom u obavijest o promjenama kamatne stope razvidno je kako se u razdoblju otplate kredita, kamatna stopa mijenjala kako slijedi: 5,65 % godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 1. listopada 2007., 6,10 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. studenoga 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. veljače 2008., 6,55 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. ožujka 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 1. srpnja 2009., 7,55 % godišnje od anuiteta s dospijećem 1. kolovoza 2009. do konca izračuna. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju postavljenih zadataka, vještak je mišljenja kako slijedi: ugovoreni iznos od 14.451,01 CHF prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosio je protuvrijednost od 67.074,07 kn, odnosno 8.902,26 EUR. Ako se promatra da nije primijenjena valutna klauzula, a redovna kamata obračunavana prema stopi čl. 26. st. 3. ZOO, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 759,67 EUR, a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 1.502,66 EUR. Ako se promatra da nije primijenjena valutna klauzula, a redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 331,57 EUR, a razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 1.502,66 EUR. Ako se promatra da je primijenjena valutna klauzula, a redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl. 26. st. 3 ZOO, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 898,77 EUR. Ako se promatra da je primijenjena valutna klauzula, a redovna kamata obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu, tada razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1.5.2006.) do konca izračuna, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 395,53 EUR.

24. Sud je prihvatio varijantu nalaza i mišljenja u kojemu je uzeto da nije primijenjena valutna klauzula, a redovna kamata je obračunavana prema početnoj stopi redovne kamate naznačenoj u ugovoru o kreditu, i to iz razloga što, s obzirom na činjenicu da u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena ugovorna odredba ništetna, valja primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 5,65% godišnje, budući da je odredba kojom je promjenljiva kamatna stopa ugovorena u skladu s Odlukom tuženika o visini kamatne stope, ništetna, kao što valja primijeniti i iznos kredita, odnosno svakog mjesečnog anuiteta, bez vezanja za kretanje valute CHF, s obzirom da je odredba Ugovora kojom se otplata veže uz valutu CHF, također ništetna iz gore navedenih razloga, a u slučaju ništetnosti pojedine odredbe uzima se da nije ni napisana (pro non scripto).

25. Što se tiče primjedbe tuženika da nisu u obzir uzete tzv. negativne razlike, valja navesti kako je u ovom postupku predmet spora kondemnatorni zahtjev tužiteljice na povrat stečenog na osnovu ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva, odnosno, utvrđivao je da li su pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj otplaćivao rate kredita, bile preplaćene zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini. Nasuprot navedenome, u ovom postupku tuženik nije istakao zahtjev na povrat stečenog bez osnove od strane tužitelja zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev- 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i Rev 677/2023-2 od 13. veljače 2024.).

26. U odnosu na institut zastare mjerodavna pravna norma je ona iz članka 241. ZOO, prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a vezano uz odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP, kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Stoga je utvrđeno da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla i pravna norma bila bi lišena svog korisnog učinka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.). Zastara restitucijskog zahtjeva u ovome predmetu bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe te je počela ponovno teći (ispočetka) od dana kada je postala pravomoćna odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P- 1401/2012 (koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u odnosu na ništetnost ugovorene promjenljive kamatne stope, odnosno 10. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost vezanosti za valutu CHF), stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2014. za povrat po osnovi preplate zbog kamatne stope, a 11. lipnja 2018. za povrat po osnovi preplate zbog valutne klauzule (koje shvaćanje je u skladu i sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022.) pa kako je zastarni rok za restituciju u ovome slučaju opći petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO, to potraživanje tužitelja nije zastarjelo, a nije zastarjelo ni u preinačenom dijelu, kako je prethodno obrazloženo pod točkom 5. obrazloženja ove odluke.

27. S obzirom na sve navedeno prihvaćen je zahtjev u dijelu kojim tužiteljica potražuje povrat plaćenoga na temelju ništetne odredbe o promjenljivosti kamatne stope u iznosu od 331,57 Eur, kao i odredbe o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak u iznosu od 1.502,66 Eur, odnosno u sveukupnom iznosu od 1.834,23 Eur, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe čl. 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je prethodno navedeno, već prilikom sklapanja samoga ugovora, tuženik je bio nepošten, budući da je kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne pa je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate, sve kao pod točkom I. izreke.

28. U preostalom dijelu, za iznos od 428,10 Eur sa zatraženom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan, s obzirom da je, kako je prethodno obraloženo, prihvaćena varijanta nalaza i mišljenja razlike u kojoj je referentno stanje početno ugovorena kamatna stopa i otplata u kunama bez vezivanja za valutu švicarski franak.

29. S obzirom da je tužiteljica uspjela djelomično (u osnovi sa 100%, u visini sa 80% zahtjeva – ukupno 90%) pa kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme postotak uspjeha tuženika, to ostaje da je tužiteljici tuženik dužan naknaditi 80% nastalih joj troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

30. Tužiteljici je nastao trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), trošak sastava podnesaka od 25.11.2019., 28.9.2022., 25.5.2023. i 25.4.2024. u visini od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), dok nije priznat trošak sastava podneska od 7.6.2023., jer u njemu specificira na što se odnosi koja točka zahtjeva, a što je mogla na ročištu 1.6.2023., ali nije, već je zatražila rok radi pisanog očitovanja, kao što joj nije dosuđen ni trošak sastava odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za vođenje parnice. Dosuđen joj je i trošak zastupanja na ročištima 1.6.2023. i 3.2.2025. u visini 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno čini 700 bodova, što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i za porez na dodanu vrijednost, iznosi 1.750,00 Eur, a kako joj je tuženik od toga dužan naknaditi 80%, to joj je dužan isplatiti iznos od 1.400,00 Eur, kojem iznosu je pribrojen trošak predujma za vještačenje u iznosu 331,80 Eur, koji je potreban bez obzira na omjer uspjeha, tako da joj je ukupno tuženik dužan naknaditi troškove postupka u visini 1.731,80 Eur.

31. Na taj iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a., u visini propisanoj Zakonom o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22) i Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćnici

2. Tuženoj po punomoćnici