REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: P-460/2021-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Aleksandra Vareškić Fodor, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa Tomislav Keser, odvjetnik u Zagrebu, radi opoziva darovanja te utvrđenja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 13. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je opozvan Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. koji je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice pod poslovnim brojem OV-3255/2021 sklopljen između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao obdarenika, kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2. Tuženik je dužan temeljem ove pravomoćne presude trpjeti uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2, kako je ono bilo prije uknjižbe predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 20. rujna 2021., na način da je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] na ime i u korist tužitelja u cijelosti, u roku od 15 dana".
II. Odbija se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da u korist tužitelja postoji osobna služnost pravo stanovanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2.
Nalaže se tuženiku kao vlasniku nekretnine opisane u točki I. da prizna i trpi pravo služnosti opisano u točki I. te da tužitelju izda ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama njegovog prava stanovanja na nekretnini upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2, koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti".
III. Odbija se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. koji je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice pod poslovnim brojem OV- 3255/21 sklopljen između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao obdarenika, kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor - trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2 – ništetan i ne proizvodi pravne učinke.
Tuženik je dužan temeljem ove pravomoćne presude trpjeti uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2, kako je ono bilo prije uknjižbe predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 20. rujna 2021., na način da je tuženik dužan trpjeti brisanje u prava vlasništva nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva tužitelja u cijelosti, u roku od 15 dana."
IV. Odbija se eventualno postavljeni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. koji je ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz Velike Gorice pod poslovni broj OV- 3255/21 sklopljen između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao obdarenika, kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2 – nije nastao i ne proizvodi pravne učinke.
Tuženik je dužan temeljem ove pravomoćne presude trpjeti uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2, kako je ono bilo prije uknjižbe predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika po osnovi Ugovora o darovanju od 20. rujna 2021., na način da je tuženik dužan trpjeti brisanje u prava vlasništva nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva nekretnine upisane u zkul. br. [broj ZK uloška]/e-1 (4. suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] na ime i u korist tužitelja u cijelosti, u roku od 15 dana".
V. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 5.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu daljnjeg iznosa od 1.326,82 eura na ime troškova parničnog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. rujna 2021. sa svojim sinom ovdje tuženikom ĐM sklopio Ugovor o darovanju, ovjeren kod javnog bilježnika Nives Mirčetić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-3255/2021. Predmet darovnog ugovora da je nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška]/E-1 (4. Suvlasnički dio: 66/100) k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Stambena zgrada, [adresa] od 213 m2 i dvorište od 1121 m2 u 66/100 dijela- povezano uz poseban dio- stambeni prostor- trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2. Navodi kako je tuženik nakon darovanja promijenio ponašanje prema tužitelju, postao je svadljiv, bezobrazan, te je istome stavio na znanje da je on sada vlasnik nekretnine i da može s njom raditi što ga je volja. Tužitelj u cijelosti održava predmetnu nekretninu, plaća režijske troškove i drugo. Nadalje, navodi kako je tuženik 28. studenoga 2021. podnio kaznenu prijavu protiv njega radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona i to s ciljem da ga udalji iz predmetne nekretnine, što je na kraju i uspio budući je protiv tužitelja rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. studenoga 2021. poslovni broj Kir-759/2021 određena mjera udaljenja iz doma na adresi predmetne nekretnine do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Razočaran takvim postupanjem tuženika, tužitelj je izjavom od 7. prosinca 2021., ovjerenom istog dana kod javnog bilježnika Marka Jurline iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-11849/2021 opozvao darovanje, u kojoj izjavi je tužitelj pozvao tuženika da mu vrati vlasništvo predmetne nekretnine, na što se tuženik oglušio, budući je izjavu primio 8. prosinca 2021. na adresi prebivališta polusestre UM, gdje je odselio nakon podnošenja kaznene prijave protiv tužitelja. Tuženik se prema tužitelju ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti iz članka 89. Obiteljskog zakona kojim je propisano da je dijete dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću i biti obzirno prema članovima obitelji. Tuženik je odbijao izvršiti bilo koji posao u kućanstvu koji ga je tužitelj zamolio da obavi pa čak i poslikati pristigle račune za režije kako bi ih tužitelj mogao podmiriti, odbijao je svaki vid pomoći tužitelju u obiteljskoj zajednici te je postupao bezobzirno prema tužitelju, čime je očitovao grubu nezahvalnost iz članka 494. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). Kako tužitelj nema u vlasništvu drugu nekretninu u kojoj bi živio te sebi na taj način osigurao daljnju životnu egzistenciju, darovanje je opozvao i iz razloga iz članka 493. ZOO. Predlaže prihvaćanje tužbenog zahtjeva na način da se utvrdi da je Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. opozvan i da je tuženik dužan temeljem pravomoćne presude trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u odnosu na predmetnu nekretninu kako je ono bilo prije uknjižbe predmetne nekretnine u vlasništvo tuženika temeljem Ugovora o darovanju od 20. rujna 2021.
1.1. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da ukoliko bi sud zauzeo stav da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv darovanja, tužitelj postavlja eventualni kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je među strankama sklopljen usmeni ugovor kojim je ugovorena osobna služnost pravo stanovanja u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini, u cijelosti, na način da se tužitelj doživotno služi svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje, tako da ih čuvajući sućanstvo u cijelosti uživa. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su u cijelosti izvršile ugovorne obveze, odnosno od trenutka sklapanja Ugovora o darovanju, tužitelj je nastavio živjeti u predmetnoj nekretnini i konzumirati ugovoreno pravo stanovanja, što čak proizlazi iz činjenice da tužitelj niti adresu prebivališta niti boravišta nije mijenjao nakon sklopljenog ugovora slijedom čega predlaže da se utvrdi da u korist tužitelja postoji osobna služnost pravo stanovanja na predmetnoj nekretnini te da je tuženik kao vlasnik nekretnine dužan priznati i trpjeti pravo služnosti tužitelja te da se tuženiku naloži izdati ispravu podobnu za upis u zemljišne knjige.
1.2. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da ukoliko bi sud utvrdio da nisu osnovani prethodni tužbeni zahtjevi, tužitelj daljnjim eventualnim kumuliranim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju i da kao takav ne proizvodi pravne učinke iz razloga što je predmetni darovni ugovor prividan (fiktivan) ugovor jer postoji svjestan nesklad između volje i očitovanja. Naime, stranke su se sporazumno i namjerno očitovale o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam, iako nisu željele da ugovor nastane i pravno djeluje, dakle, nije postojala stvarna namjera darovanja i primanja dara. Ugovor o darovanju sklopljen je u svrhu smanjenja poreznih obveza, a ne u svrhu stvarne namjere darovanja stana jer nije postojala volja za sklapanje takvog ugovora. Tuženik ni u jednom trenutku od stjecanja nekretnine nije konzumirao vlasnička prava i nije se ponašao kao vlasnik nekretnine "znajući da se radi o prividnom pravnom poslu".
1.3. Tužitelj predlaže prihvaćanje jednog od istaknutih tužbenih zahtjeva uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
2.1. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje opoziva darovanja:
Tuženik navodi da su neutemeljeni i neistiniti navodi tužitelja kada iznosi razloge kojima opravdava svoj nezakoniti i jednostrani opoziv darovanja. Naime, u odnosu na pravnu osnovu za opoziv darovanja iz članka 493. ZOO zbog osiromašenja darovatelja, tuženik ističe kako tužitelj niti je dokazao uvjete za opoziv po toj osnovi, niti ti razlozi postoje. Tužitelj je radno sposobna osoba, zaposlena, a čak i kada bi mu trebalo uzdržavanje (koje mu nije potrebno), nije istina da nema osoba koje su ga po zakonu dužne uzdržavati, stoga su u potpunosti neutemeljeni navodi o opozivu po ovoj pravnoj osnovi. U odnosu na pravnu osnovu za opoziv iz članka 494. ZOO-a, zbog grube nezahvalnosti, tužitelj niti je dokazao uvjete za opoziv po toj osnovi, niti ti razlozi postoje. Tuženik nije počinio kazneno djelo na štetu tužitelja, niti tu činjenicu tužitelj dokazuje valjanim dokazom. Počinjenje kaznenog djela dokazuje se pravomoćnom sudskom presudom kojom se netko proglašava krivim za počinjenje kaznenog djela, a ne tumačenjem (i obranom) osobe koja je okrivljenik u kaznenom postupku upravo na štetu (ovdje) tuženika, odnosno oštećenika u kaznenom postupku. Situacija je u naravi potpuno obrnuta, o čemu se kao dokaz ukazuju i navodi samog tužitelja te dostavljena dokumentacija. Činjenica da je, nakon što je tuženik navodno lažno prijavio tužitelja te nakon što su tužitelju određene mjere opreza (i to: udaljenje iz doma, zabrana približavanja, zabrana uspostavljanja neizravne ili izravne veze) – tuženik iselio iz predmetne nekretnine – dovoljno govori o njegovom navodnom motivu za lažnu prijavu kaznenog djela. Činjenica je da je, unatoč mjerama opreza određenim protiv tužitelja, tuženik u strahu za vlastiti život i zdravlje napustio nekretninu u svojem vlasništvu dovoljno govori o navodno lažnim navodima iz kaznene prijave kojima je cilj da se „riješi“ tužitelja iz predmetne nekretnine. Također, tuženik odbacuje navode o neposluhu prema tužitelju (vlastitom ocu), a pogotovo u mjeri koja bi se smatrala povredom, Obiteljskim zakonom utvrđene obveze iz članka 89. istog.
2.2. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovane osobne služnosti:
Navodi tužitelja u ovom smislu su neistiniti i neutemeljeni. Naime, ako su točni navodi koje tužitelj iznosi opravdavajući tužbeni zahtjev kojim traži ništetnost ugovora, onda ugovor nije trebao niti nastati, a još manje je trebala biti osnovana služnost na nekretnini. Činjenica da je tužitelj nakon darovanja ostao živjeti u predmetnoj nekretnini nakon darovanja ne služi ni najmanje kao dokaz o postojanju nekog usmenog ugovora o osnivanju osobne služnosti.
2.3. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti:
Opravdavajući tužbeni zahtjev kojim se traži ništetnost ugovora ukoliko sud ne prihvati niti jedan od prethodno istaknutih, tužitelj ulazi u ozbiljnu kontradikciju s ostalim navodima historijata svoje tužbe. Tuženik je tužiteljev sin te je tužiteljev motiv za darovanje očito bio da pomogne vlastitom djetetu darovanjem nekretnine (tuženik je u vrijeme darovanja bio osamnaestogodišnjak, rođen 2003. godine), tim više što tužitelj, vodi spor oko vlasništva u istoj kući, ali za drugu etažu, dakle ne daruje mu jedinu imovinu, već dio svoje imovine kako bi u istoj kući imali svaki svoj stan . Činjenica da su se, nakon darovanja, odnosi između stranaka narušili, nije rezultat ponašanja tuženika, već tužitelja, a rezultat kojeg ponašanja je kazneni postupak u kojem je okrivljen za ozbiljna kaznena djela s elementima nasilja, na štetu tuženika.
3. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 14. veljače 2023. (list 33-36 spisa), kojim je preinačio tužbu na način da je pored zahtjeva koji su navedeni u tužbi postavio još jedan eventualno kumilirani zahtjev i to kojim traži da se utvrdi da Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. nije nastao i da ne proizvodi pravne učinke, što je tuženik dužan priznati i trpjeti uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
3.1. U nastavku postupka tuženik je na ročištu od 13. ožujka 2024. (list 44 spisa) naveo da se protivi preinaci tužbe kako je to učinio tužitelj svojim podneskom od 14. veljače 2023. Rješenjem od 13. ožujka 2024. donesenim na zapisnik kod ovog suda na ročištu održanom istog dana (list 44 spisa) dopuštena je preinaka tužbe na način kako je učinjena u podnesku od 14. veljače 2023. Naime, istim tužitelj pored postojećih istaknutih zahtjeva ističe još jedan zahtjev.
3.2. Istu preinaku sud je dopustio sukladno odredbi članka 190. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) odnosno unatoč protivljenju tuženika jer je ocijenio da bi isto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a izvršenom preinakom dijela tužbe tuženiku nije bila otežana mogućnost obrane niti je bilo potrebno utvrđivati nove činjenice i izvoditi nove dokaze pa posljedično nije došlo do povrede načela ekonomičnosti postupka.
4. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Ugovor o darovanju nekretnine od 20. rujna 2021. (list 6-8 spisa), zk izvadak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9, 16 i 40-41 spisa), Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 28. studenoga 2021. (list 10 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kir-759/2021-4 od 29. studenoga 2021. (list 11-12 spisa), Izjava o opozivu darovanja (list 14 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-212/2021 od 9. travnja 2021. (list 17, 37 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kir-791/2021-5 od 22. prosinca 2021. (list 19-20 spisa), u Zapisnik poslovni broj K-150/22-25 od 15. lipnja 2023. (list 48-49 spisa), dopis MUP PP Velika Gorica od 22. veljače 2024. (list 50 spisa), izvješće o terenskoj provjeri od 27. studenoga 2023. (list 51 spisa), uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica od 21. ožujka 2024. (list 58 spisa), u iskaz tužitelja i tuženika danog na zapisniku od 20 svibnja 2024.(list 59-64 spisa), u iskaz svjedoka VM danog na zapisniku od 13. siječnja 2025. (list 78-79 spisa).
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan a nisu osnovani ni eventualno kumulirani zahtjevi.
6. Odredbom članka 188. ZPP-a propisano je da u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka (stavak 1.). Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan (stavak 2.).
6.1. Dakle iz citiranih odredbi proizlazi mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, prihvati sljedeći dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Ako pak sud prihvati prvi tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom eventualnom tužbenom zahtjevu a tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan izrekom presude će ga odbiti i tek potom nastaviti postupak po drugom eventualnom tužbenom zahtjevu.
7. Predmet glavnog tužbenog zahtjeva je opoziv Ugovora o darovanju kojeg su tužitelj kao darovatelj i tuženik kao obdarenik sklopili 20. rujna 2021.
7.1. Predmet prvog eventualno kumuliranog zahtjeva je da je između tužitelja i tuženika sklopljen usmeni ugovor kojim je ugovorena osobna služnost pravo stanovanja.
7.2. Predmet drugog eventualno kumuliranog zahtjeva je utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog među strankama 20. rujna 2021.
7.3. Predmet trećeg eventualno kumuliranog zahtjeva je utvrđenje da Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. nije nastao i da ne proizvodi pravne učinke.
7.4. Uz sve zahtjeve postavljen je i zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora.
8. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi i iz Ugovora o darovanju sklopljenog 20. rujna 2021. između tužitelja i tuženika (list 6-8 spisa) i izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa) da je tužitelj, kao darovatelj sa tuženikom, kao obdarenikom sklopio Ugovor o darovanju nekretnine, a kojim ugovorom je tužitelj tuženiku darovao nekretninu - trosobni stan oznake ST1 u podrumu i prizemlju, označen mrežnom šrafaturom crvene boje, što ga u naravi sačinjavaju: ulazni prostor, hodnik, kuhinja, dnevni boravak, 2 sobe, izba, kupaona i spremište u podrumu, ukupne korisne površine 116,80 m2, pripadajuće ljetne kuhinje u prizemlju oznake lj.kuh.1, korisne površine 27,12 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju spi korisne površine 11,51 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp2 korisne površine 12,43 m2, pripadajućeg spremišta u prizemlju sp3 korisne površine 22,65 m2 i pripadajućeg garažno parkirnog mjesta u prizemlju gpml korisne površine 22,08 m2, te da se tuženik na temelju Ugovora o darovanju upisao u zemljišnu knjigu kao vlasnik predmetne nekretnine.
8.1. Između stranaka također nije sporno, a isto proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju poslovnog broja O-212/2021 od 9. travnja 2021. da je tužitelj predmetnu nekretninu naslijedio iza pok. MM (majke tužitelja).
8.2. Konačno, u postupku nije bilo sporno da je tužitelj jednostranom izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika Marka Jurline pod poslovnim brojem OV- 11849/2021 od 7. prosinca 2021. opozvao darovanje prema tuženiku, pozivajući se na grubu nezahvalnost i osiromašenje.
9. Uvidom u Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. (list 6-8 spisa) sklopljenog između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao obdarenika utvrđeno je da obdarenik prima na dar nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan (točka II.), da darovatelj ovlašćuje obdarenika da bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, u zemljišnim knjigama ili u drugim javnim očevidnicima ishodi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime (točka III.). Točkom IV. Ugovora je ugovoreno da obdarenik stupa u posjed nekretnina iz točke I. ugovora danom njegova zaključenja, te da porez na darovanje i sve druge troškove snosi obdarenik (točka V.). Potpis darovatelja ovjeren je od strane javnog bilježnika Nives Mirčetić pod poslovnim
10. Uvidom u Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 28. studenoga 2021. i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Kir-759/2021-4 od 29. studenoga 2021. proizlazi da je ovdje tužitelju, povodom kaznene prijave ovdje tuženika, određena mjera opreza – redovitog javljanja u Policijsku postaju, zabrane približavanja oštećeniku (tuženiku), zabrana uspostavljanja izravne ili neizravne veze sa oštećenikom i mjera udaljenja iz doma na adresi prebivališta u [adresa].
11. Uvidom u Zapisnik od 15. lipnja 2023. poslovni broj K-150/2022-35 (list 48-49 spisa) proizlazi da je donesena presuda (koja nije pravomoćna) kojom se ovdje tužitelj osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine zbog počinjenog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, uz izricanje uvjetne osude koja se neće izvršiti ukoliko optuženi u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
12. Tijekom postupka saslušan je tužitelj, te je naveo da je predmetnu nekretninu stekao od pokojne majke MM darovanjem, prije 6-8 godina. Međutim, da je njegova majka i nakon darovanja ostala upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik sve do smrti kada se on upisao kao vlasnik i odmah potom sačinio predmetni ugovor o darovanju sa tuženikom, sve iz razloga jer radi u Republici Austriji i nije smio imati nekretnine u svom vlasništvu, radi ostvarivanja prava na povrat poreza (u iznosu cca 3-4.000,00 eura godišnje). Stoga je sa tuženikom dogovorio da sklope predmetni ugovor o darovanju, na što je tuženik pristao. Navodi da mu je pri tome objasnio da predmetni ugovor sklapaju samo pro forme radi i da će on biti samo formalno upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik istog. Isto tako, navodi da su dogovorili da se na adresi predmetne nekretnine registrira trgovačko društvo koje bi osnovao tuženik s VM (kolega tužitelja), a koje trgovačko društvo bi se bavilo uvozom automobila. Također da su dogovorili da će tužitelj i nadalje živjeti na adresi predmetne nekretnine i da će režijske račune podmirivati tužitelj budući da tuženik nije bio zaposlen, išao je u školu te nije imao prihoda. Pored nekretnine koju je darovao tuženiku, u svom vlasništvu da nema drugu nekretninu (za drugu nekretninu je spor u tijeku), a osim tuženika je otac još jednog djeteta. Suživot tužitelja i tuženika u godinu dana koliko su živjeli zajedno prije sklapanja ugovora o darovanju da je bio normalan, ali da je tuženik nakon sklapanja ugovora promijenio svoje ponašanje prema tužitelju, postao je svadljiv, bezobrazan.
13. Tuženik saslušan kao stranka, u bitnom je naveo da je sa tužiteljem dogovorio da će se predmetna nekretnina prepisati na njega, ali da nikada nije bilo riječi da bi se isto činilo iz razloga koji tužitelj navodi, odnosno kako bi ostvario pravo na povrat poreza u Republici Austriji. Isprva da mu je bilo čudno da tužitelj želi darovati predmetnu nekretninu njemu obzirom da nisu imali konkretan odnos kroz 17 godina njegova života, povremeno su se viđali taj period, pa je posumnjao da tužitelj ima neke dugove, međutim kada je to provjerio sa tužiteljem, utvrdio je da nema takvih tereta na predmetnoj nekretnini, pa je sam čin volje za sklapanje ugovora pripisao savjesnosti tužitelja, kao oca prema sinu. Sa tužiteljem je dogovorio da će i tužitelj ostati živjeti u predmetnoj nekretnini ali da nije bilo riječi do kada bi to bilo, niti da je suglasan da njegov otac doživotno koristi predmetnu nekretninu. Loši međusobni odnosi između tužitelja i njega kulminirali su u studenome 2021. kada je tuženik kazneno prijavio tužitelja, povodom koje kaznene prijave je vođen kazneni postupak. Kojom prilikom je iz predmetne nekretnine odselio unatoč činjenici da je tužitelju izrečena zabrana pristupa na predmetnu nekretninu kao i zabrana pristupa njemu obzirom da ga je bilo strah da mu tužitelj nešto ne napravi. Iako ima i dalje ključeve od predmetne nekretnine u njoj ne živi već je prepustio ocu da živi u njoj, upravo zbog straha od oca. Istakao je da tužitelj u vlasništvu kada su sklapali darovni ugovor nije imao drugu nekretninu, ali da je vodio spor za etažu iznad predmetne etaže pa su se bili dogovorili da bi tuženik živio u nekretnini dolje, odnosno etaži dolje, a tužitelj na gornjoj etaži.
14. Tijekom postupka izveden je i dokaz saslušanja svjedoka VM koji je naveo da mu je poznato da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o darovanju, ali da je po njegovim saznanjima ugovor fiktivan, jer ga je tužitelj sklopio radi oslobađanja od plaćanja poreza u Republici Austriji. Isto tako, kako je tuženika upoznao kada se doselio kod tužitelja (godinu dana prije sklapanja predmetnog ugovora), a sa tuženikom je planirao otvoriti trgovačko društvo za uvoz automobila na adresi na kojoj se nalazi predmetna nekretnina, međutim, kako je došlo do poremećaja odnosa između tužitelja i tuženika, do ostvarivanja tih planova nije došlo. Nadalje je naveo da dok je tužitelj bio odsutan (s obzirom da radi u Republici Austriji) je pomogao tuženiku, vozio ga u školu, na praksu tijekom tjedna ili negdje drugdje gdje mu je bilo potrebno. Nakon sklapanja predmetnog ugovora je primijetio promjenu ponašanja tuženika, bio je malo bahatiji, a nakon podnošenja kaznene prijave od strane tuženika prema tužitelju, tuženika više nije vidio budući da je isti odselio iz predmetne nekretnine.
15. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži da se utvrdi da je opozvao darovanje izjavom o opozivu darovanja od 7. prosinca 2021., na kojoj je ovjerio svoj potpis, zbog grube nezahvalnosti tuženika prema njemu i osiromašenja darovatelja. Naime, tužitelj tvrdi da je tuženik nakon darovanja promijenio ponašanje prema tužitelju, da je postao svadljiv, bezobrazan. Tuženik je 28. studenoga 2021. podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja radi počinjenja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona i to s ciljem da ga udalji iz predmetne nekretnine. Tužitelj tvrdi da su ispunjeni razlozi za opoziv ugovora o darovanju zbog grube nezahvalnosti i osiromašenja darovatelja.
16. Prema odredbi članka 496. stavak 1. ZOO, darovanje se opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika (stavak 2. istog članka).
17. U smislu odredbe članka 498. stavak 1. ZOO, učinci opoziva nastupaju kada obdarenik primi izjavu o opozivu.
18. Slijedom navedenog proizlazi da darovatelj koji je na zakonom propisani način, dakle, pisanom izjavom upućenom obdareniku na kojoj je njegov potpis ovjerovljen od strane javnog bilježnika opozvao ugovor, ovlašten je u sudskom postupku tražiti povrat dara, odnosno njegovu vrijednost, u kojem postupku sud o opravdanosti opoziva može u slučaju spora kao što je u konkretnom, raspravljati o prethodnom pitanju.
19. Kako je ugovor o darovanju jednostrani pravni posao (iako se obdarenik prihvaća dara), pravne posljedice tog pravnog posla treba sagledati iz položaja darovatelja i namjere koju je želio ostvariti i koja su pritom bila njegova legitimna očekivanja i pobude, dok tuženik (obdarenik) ovim pravnim poslom nije vršio nikakvu protučinidbu osim što se prihvatio dara.
20. Prema odredbi članka 493. stavak 1. ZOO darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara.
20.1. Darovatelju pripada pravo opozvati darovanje, ako se nalazi u teškim materijalnim prilikama i bez sredstava za nužno uzdržavanje, a koje prilike su nastupile naknadno po sklapanju darovnog ugovora.
20.2. Dakle, temeljna pretpostavka koja mora biti ispunjena za opoziv darovanja zbog osiromašenja darovatelja jest bitna promjena u imovinskim prilikama darovatelja nakon sklapanja ugovora o darovanju. Iz provedenog postupka ne proizlazi da su imovinske prilike tužitelja u bitnom izmijenjene u odnosu na razdoblje u kojemu je sklopljen ugovor o darovanju. Naime, tužitelj je zaposlena osoba koja ostvaruje prihod vlastitim radom te na taj način osigurava sredstva za vlastito uzdržavanje, pa se ne radi o osobi koja nema sredstava za nužno uzdržavanje, a što proizlazi iz samog iskaza tužitelja.
21. Nadalje, prema odredbi članka 494. stavak 1. i 2. ZOO darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, a gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.
21.1. Nezahvalnost je skup činjenica i okolnosti koje upućuju na to da se obdarenik nakon primitka dara nekorektno, grubo ponio prema darovatelju pa bi bilo nepravilno takav posao održati na snazi. Stoga u tom slučaju treba cijeniti okolnosti pod kojima je nezahvalnost ispoljena, težinu postupka obdarenika i posljedice na odnose između stranaka te procijeniti je li, ponašanje obdarenika takav stupanj nezahvalnosti koji opravdava opoziv darovanja zbog njegove grube nezahvalnosti.
22. Tužitelj na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao postojanje pretpostavki pod kojima bi mogao opozvati Ugovor o darovanju odnosno nije dokazao postojanje grube nezahvalnosti tuženika prema njemu nakon što je izvršeno darovanje, jer verbalno vrijeđanje ili neposlušnost od strane tuženika, predstavljaju neprimjereno ponašanje djeteta prema roditelju, ali nemaju težinu grube nezahvalnosti.
23. Međusobno loši odnosi između stranaka iako su neprimjereni, nemaju težinu grube nezahvalnosti tuženika prema tužitelju. U tom pravcu potrebno je posebno istaknuti i stranačku izjavu tužitelja, jer niti iz stranačke izjave tužitelja ne proizlazi postojanje takvih okolnosti na strani tuženika koje bi opravdale opoziv darovanja.
24. Isto tako, postupci tuženika (promjena ponašanja, svadljivost, neposlušnost), koja tužitelj smatra razlogom za opoziv darovanja, nemaju obilježja nekog kaznenog djela (niti neke druge kažnjive radnje), stoga tužitelj nije dokazao da na strani tuženika postoji gruba nezahvalnost kako se ona podrazumijeva prema odredbi članka 494. stavak 2. ZOO.
25. Prema odredbi članka 89. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20) dijete je dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću te biti obzirno prema članovima obitelji. Međutim, ponašanje tuženika (npr. što nije poslikao račune ili bahato ponašanje djeteta prema roditelju), ovaj sud ne smatra primjerenim ponašanjem djeteta prema roditelju, ali se takvi postupci ne mogu smatrati grubom nezahvalnošću.
26. Slijedom navedenoga opravdano je za zaključiti da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv darovanja prema odredbi članka 493. i članka 494. ZOO, te je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev za opoziv darovanja i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
27. Tužitelj, zahtjev da je sklopljen usmeni ugovor kojim je ugovorena osobna služnost pravo stanovanja, temelji na činjenici da je između tužitelja i tuženika usmeno ugovoreno da tužitelj zadržava posjed stana, odnosno da se predmetnom nekretninom služi u cijelosti i svim dijelovima zgrade koji su za stanovanje kroz pravo stanovanja doživotno, uzimajući u obzir da je tuženik tek postao punoljetan i da se nije sposoban samostalno brinuti o svojim potrebama.
28. Odredbom članka 217. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje: ZVDSP) uređeno je pravo stanovanja kao osobna služnost koja svojega nositelja (stanovatelja) ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njezinim dijelom namijenjenim stanovanju (poslužna stvar) u skladu s tom namjenom, a čuvajući njezino sućanstvo. 29. Svaka služnost je pravo na tuđoj stvari, a osobna služnost (između ostalog i služnost stanovanja) je, za razliku od stvarne (zemljišne), služnost kod koje je ovlaštenik određen s obzirom na svoju osobu u odnosu na svagdašnjeg vlasnika poslužne stvari.
30. Tužitelj tvrdi kako je osobnu služnost stanovanja stekao pravnim poslom (usmenim ugovorom). Za stjecanje služnosti na temelju pravnog posla, potrebni su, osim pravnog temelja (titulusa) i propisani način (modus) - uknjižba u zemljišne knjige.
31. Naime, u situaciji kada se služnost osniva na temelju pravnog posla (dvostranog pravnog posla - ugovora), ugovor kojim se osniva služnost mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost ugovora (članak 219. stavak 4. ZVDSP). Pravni posao kojemu je cilj osnutak služnosti, osim što mora zadovoljavati opće pretpostavke za valjanost, treba biti i u pisanom obliku ako je poslužna stvar nekretnina, a temeljem odredbe članka 220. ZVDSP osniva se uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj.
32. Zato pogrešno tužitelj tvrdi kako je stekao pravo stanovanja, kao osobnu služnost na predmetnoj nekretnini, jer nesporno nije upisan kao ovlaštenik te služnosti u zemljišnim knjigama. Naime, pravni posao (ugovor) iz kojeg bi za osobu ovlaštenika proizlazila prava kakva ima ovlaštenik osobne služnosti (ovdje stanovanja, uporabe stana radi života u njemu), sam za sebe, nije dovoljan za nastanak služnosti ni njeno stjecanje (ovdje stanovanja) jer je za stjecanje osobne služnosti, koja se doista može steći jedino pravnim poslom, nužno da bude upisana u zemljišnoj knjizi jer se jedino na taj način i može steći. Iz pravnog posla bi trebalo proizlaziti ovlaštenje ovlaštenika za upis služnosti u zemljišne knjige ili bi se iz njega (i okolnosti zaključenja) trebala vidjeti namjera stranaka da stranke osnuju služnost.
33. Samo vlasnik poslužne stvari može osnovati služnost ugovorom. Nije sporno da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine (poslužne stvari) i da je tužitelj nastavio živjeti u predmetnoj nekretnini. Međutim, u spis nije priložen nijedan dokaz koji bi upućivao da je tuženik pristao na zasnivanje služnosti sadržaja kakav je utužen, odnosno postojanje prave i ozbiljne volje za sklapanjem ugovora o osnivanju prava osobne služnosti stanovanja u korist tužitelja. Iz iskaza tuženika proizlazi da je dogovorio sa tužiteljem da će ostati živjeti u predmetnoj nekretnini ali da nije bilo riječ do kada. Isto tako, iz njegova iskaza proizlazi da tužitelj u vlasništvu kada su sklapali darovni ugovor nije imao drugu nekretninu, ali da isti vodi spor za etažu iznad predmetne etaže pa da su se bili dogovorili da bi tuženik živio u nekretnini dolje, odnosno etaži dolje, a tužitelj na gornjoj etaži. Sama činjenica da je tuženik pristao da tužitelj nakon sklopljenog darovnog ugovora i dalje koristi predmetnu nekretninu za stanovanje ne pretpostavlja postojanje prave i ozbiljne volje za sklapanje ugovora o osnivanju osobne služnosti stanovanja u korist tužitelja. Stoga tužitelj u smislu odredbe članka 219. stavak 1. ZPP nije dokazao da takav usmeni ugovor postoji između tužitelja i tuženika.
34. Dakle u postupku nije dokazano da bi bio sklopljen valjani pravni posao kojem je cilj stjecanje prava osobne služnosti stanovanja u korist tužitelja sukladno odredbi članka 219. ZVDSP, pa time i da bi postojala obveza tuženika na priznanje postojanja toga prava u korist tužitelja i trpljenja upisa tog prava u zemljišnu knjigu, odnosno obveze izdavanje tabularne isprave podobne za upis tog prava u zemljišnu knjigu.
35. Polazeći od utvrđenja da između tužitelja i tuženika nije sklopljen usmeni ugovor o osnivanju prava osobne služnosti stanovanja u predmetnoj nekretnini, navod tužitelja da se radi o pravovaljanom ugovoru unatoč nedostatku pisane forme (članak 294. ZOO) nije odlučan.
36. Slijedom navedenoga, valjalo je odbiti eventualno kumulirani zahtjev te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
37. Nadalje, tužitelj tvrdi da je Ugovor o darovanju sklopljen među strankama 20. rujna 2021. ništetan, te je kao osnovu ništetnosti istakao prividnost ugovora, koji kao takav nije proizveo pravne učinke u smislu stjecanja prava vlasništva, pa da bi u tom slučaju tužitelj i nadalje bio vlasnik predmetne nekretnine, osnovom čega ima pravo tražiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige, što je tuženik kao upisani vlasnik dužan trpjeti.
38. Tužitelj da je ugovor prividan temelji na činjenicama da nije postojala stvarna namjera darovanja i primanja dara. Motiv ili pobuda za sklapanje prividnog ugovora je bila da bi tužitelj smanjio porezne obveze odnosno da bi ostvarivao pravo na povrat poreza, a ne u svrhu stvarne namjere darovanja nekretnine.
39. Ugovor je u smislu odredbe članka 247. ZOO sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
40. Ništetan ugovor, prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
41. Prema odredbi članka 285. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, tada taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
42. Dakle, prividan ugovor u smislu članka 285. stavak 1. ZOO podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao. 43. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-12/2020-3 od 14. travnja 2021.).
44. Stoga, u konkretnom slučaju, ugovor, za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, kao pravno neegzistirajući (nepostojeći), ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO, koja posljedicu ništetnosti vezuje uz te okolnosti (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odluci poslovni broj Rev-2357/15 od 2. veljače 2016.).
45. Prema odredbi članka 7. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (stavak 1.). Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno (stavak 2.).
46. Nadalje, odredbom članka 327. stavak 1. ZOO je propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
47. Iz navedenih odredbi proizlazi da iako sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, sud je vezan činjeničnim navodima tužbe te nije ovlašten utvrđivati činjenice izvan onoga što su stranke iznijele niti sud u parničnom postupku ima inkvizitorne ovlasti. Stoga sud nije ovlašten utvrđivati druge razloge ništetnosti izvan onih na koje je ukazao tužitelj tužbom i tijekom postupka. Takvo shvaćanje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2555/16-3 od 26. rujna 2017. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje „da sud može paziti po službenoj dužnosti na ništetnost koja je istaknuta u okviru činjenica iznesenih od strane stranke koja se poziva na ništetnost“, kao i s odlukom poslovni broj Rev-53/08-2 od 3. lipnja 2009. u kojoj je navedeno da je „pogrešan zaključak tužitelja da je sud trebao paziti je li u postupku ostvaren bilo koji razlog ništetnosti“.
48. Jedina iznimka je propisana člankom 7. stavak 2. ZPP, a to je da je sud ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu.
49. Tužitelj u činjeničnim navodima, osim da je ugovor ništetan jer je riječ o prividnom ugovoru nije isticao neki drugi razlog ništetnosti. Slijedom svega gore navedenoga valjalo je odbiti zahtjev za utvrđenje da je Ugovor o darovanju od 20. rujna 2021. ništetan i da ne proizvodi pravne učinke (točka III. izreke presude).
50. Ovaj sud prihvaća kao istinite tvrdnje tužitelja da bi zbog povrata poreza odnosno zbog smanjenja poreznih obveza sklopio predmetni ugovor.
51. Međutim, po shvaćanju ovoga suda nije prividan onaj ugovor koji ugovorne stranke možda ne bi sklopile (npr. darovni ugovor koji neka osoba besplatno ustupi drugoj stanovitu imovinsku vrijednost), ali ga ipak sklapaju radi postizanja određenog imovinskog ili drugoga dopuštenog probitka (stjecanje prava na razne novčane dodatke, oslobođenje od poreza, izbjegavanje oduzimanja stvari i dr.).
52. Saslušani svjedok, koji je dugogodišnji kolega tužitelja a koji je u svom iskazu naveo da mu je poznato da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o darovanju, ali da je po njegovim saznanjima ugovor fiktivan, nema neposredna saznanja u pogledu motiva zbog kojeg je ugovor sklopljen, nego svoja saznanja o motivu sklapanju predmetnog ugovora crpi iz onoga što mu je tužitelj kao dugogodišnji kolega iskazivao, pa u tom dijelu ovaj sud ne prihvaća njegov iskaz, a u preostalom dijelu ovaj sud nije posebno cijenio njegov iskaz budući nije iskazivao o spornim činjenicama.
53. Tužitelj je tijekom postupka isticao da tuženik nije konzumirao vlasnička prava i da se nije ponašao kao vlasnik nekretnine "znajući da se radi o prividnom pravnom poslu", dok je u iskazu opisao da je tuženik znao da se "radi samo o formalnom prijenosu vlasništva", da će tuženik "formalno biti upisan iz razloga povrata poreza i sl.". Uzimajući u obzir naprijed navedeno, te uzimajući u obzir razloge zbog kojih tužitelj smatra ugovor "prividnim", ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o prividnom ugovoru jer kao što je rečeno ugovor koji stranke možda ne bi sklopile ali ga ipak sklapaju radi postizanja određenog imovinskog ili drugoga dopuštenog probitka, nije prividan ugovor. Stoga je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke presude.
54. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Trošak tuženika odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarifa) a sukladno vrijednosti predmeta spora (66.000,00 eura), te prema priloženom troškovniku. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 2. svibnja 2022. u iznosu od 500 bodova, trošak pristupa na ročište 13. ožujka 2024., 20. svibnja 2024. i 13. siječnja 2025. u iznosu od po 500 bodova, odnosno ukupno 2000 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura u trenutku donošenja odluke o trošku za sve radnje u postupku, tuženiku je valjalo priznati trošak u iznosu od 4.000,00 eura, uvećan za iznos PDV, iznosi 5.000,00 eura. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP koji se sukladno odredbi članka 107. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22) primjenjuje i na postupke pokrenute i prije stupanja na snagu istog, a u visini odrečenoj člankom 29. stavak 2. ZOO (točka V. izreke presude).
54.1. Zahtjev tuženika za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka nije osnovan, jer isti nije obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu, dok se sudska pristojba za odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom završetku postupka u smislu odredbe članka 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23, točka VI. izreke presude).
Velika Gorica, 20. veljače 2025.
Sutkinja
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).
