Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Biograd na Moru

Poslovni broj: Pn-86/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja DŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Kelava Zorica, odvjetnica u Zadru, Zrinsko-Frankopanska kbr. 38, protiv tuženika HANZA MEDIA d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. siječnja 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Sanje Kelava Zorice, odvjetnice u Zadru i zamjenika zamjenika punomoćnika tuženika LŽ, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Zlatka Jurline, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745 isplatiti tužitelju DŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.600,00 EUR (dvijetisućešesto eura) sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe, 14. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja DŽ u dijelu u kojem potražuje isplatu novčanog iznosa preko dosuđenog tj. za novčani iznos od 3.372,53 EUR (tritisućetristosedamdesetdva eura i pedesettri centa) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, da ukloni dio članka objavljen dana 15. listopada 2021. u 11:53 sati na web portalu Zadarski.hr (https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar) na stranici (https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/zadar/kalelarga/vlasnik-ilegalnog-doma-za- starije-dalmatino-u-biogradu-prijavljen-zbog-sirenja-korone-virus-je-u-dom-usao- preko-zaposlenika-koji-nisu-cijepljeni-1135249 naslova Vlasnik ilegalnog doma za starije "Dalmatino" u Biogradu prijavljen zbog širenja korone: virus je u dom ušao preko zaposlenika koji nisu cijepljeni!", u dijelu u kojem se navodi „Vlasnik doma u Biogradu u središte javnosti dospio je u veljači prošle godine kad ga je umirovljeni bračni par iz Zagreba javno optužio kako im je oteo stan u [adresa], EŽ (90) i D (97) FŽ tada su ispričali kako ih je vlasnik „ L“ gdje su bili štićenici odveo kod javnog bilježnika i prepisao stan na sebe“, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija točka II. tužbenog zahtjeva.

IV Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 14. siječanja 2022. navodi da je 15. listopada 2021. na web portalu Zadarski.hr objavljen članak naslova „Vlasnik ilegalnog doma za starije " E" u [adresa] prijavljen zbog širenja korone: virus je u dom ušao preko zaposlenika koji nisu cijepljeni!“ U navedenom članku da je iznesen niz neistinitih informacija u pogledu osobe tužitelja kao vlasnika odnosno predstavnika Obiteljskog doma za starije osobe treće životne dobi u [adresa], stoga podnosi ovu tužbu zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševni mir i zdravlje, čast, ugled, dostojanstvo i ime, objavom neistinitih i nepotpunih informacija o tužitelju u samom članku te se ovom tužbom potražuje pravična novčana naknada. Tuženik je kao nakladnik koji urednički oblikuje i stranicu portala Zadarski.hr odgovoran za štetu nastalu tužitelju povredom njegovih prava osobnosti. Tužitelj da je ispunio procesne pretpostavke za podnošenje tužbe budući se obratio glavnom uredniku sa zahtjevom za ispravak netočnih, neistinitih i nepotpunih informacija te da istu podnosi u zakonskom roku nakon što je glavna urednica portala otklonila zahtjev za ispravak informacija dopisom od 30. studenog 2021. broj 298. Nadalje je istaknuo da se tužitelj u cijelosti držao mjera te primjenjivao važeće upute Zavoda za javno zdravstvo u cijelu sprječavanja i suzbijanja epidemije covid-19 odnosno na niti jedan način nije protupravno pristupao te se nije ponašao protupravno, što je utvrđeno inspekcijskim nadzorom te provedenim nadzorom od strane epidemiološke službe. Budući se u cijelosti držao važećih uputa ističe da nije točno da bi isti u srpnju te godine doveo do širenja zarazne bolesti među korisnicama zbog čega je desetoro korisnika oboljelo, a jedan je hospitaliziran. U odnosu na informacije da ga je u veljači prošle godine umirovljenički par iz Zagreba javno optužio kako im je oteo stan u [adresa] te su tada EŽ i D ispričali kako ih je vlasnik " L" gdje su bili štićenici odveo kod javnog bilježnika i prepisao stan na sebi, tužitelj ističe da nikada nije bio osuđivan za oduzimanje imovine niti su ga ikada ranije štićenici doma optuživali za otimanje imovine te pred nadležnim sudom nikada nije vođen kazneni postupak posljedično čemu ne egzistira niti pravomoćna kaznena presuda protiv njega. Netočni su navodi iz članka da bi se radilo o ilegalnom domu za starije budući je dom bio uredno registriran za obavljanje djelatnosti te navodi nisu potpuni budući je Ministarstvo bilo upoznato da svim ugovorima sklopljenim sa štićenicima, da su sve štićenici imali materijalne, medicinske, prehrambene i sve druge uvjete koji su bili nužni odnosno da su bili zadovoljeni svi minimalni tehnički uvjeti za obavljanje djelatnosti. Iznesene informacije na način kako su naznačene u samom članku imale su za cilj prikazati tužitelja osobom koja nezakonito postupka u radu te se služi malverzacijama, što ne odgovara istini, tim više, ne odgovara urednom, pravilnom i objektivnom izvještavanju. Imajući u vidu da tužitelj nije kontaktiran prije objave članka, to je povreda teža, budući isti nije bio u mogućnosti očitovati se na neistinite, netočne, i neprovjerene informacije koje su dovele do povrede prava osobnosti tužitelja. Ovakve neistinite i nepotpune informacije utjecale su na percepciju tužitelja od strane javnosti i okoline kao osobe koja radi svog privatnog interesa u cijelosti postupa nezakonito, nezakonito postupa na uštrb korisnika doma pri čemu je po navodima iz članka, tužitelj jedini i odgovorni krivac za pojavu korona virusa u domu, a za što nema dokaza, tim više, nadzorima nisu utvrđene nepravilnosti. Objavom samog članka tužitelj je prikazan kao neodgovorna osoba, osoba upitnog morala, koja je usmjerena isključivo na osobne potrebe ne mareći za život drugih osoba koje se kao korisnici nalaze u njegovom obiteljskom domu, osobama treće životne dobi koje su najugroženije za slučaj zaraze samim virusom. Ne samo da je prikazan na navedeni način, isti je prikazan kao izrazito kriminalna osoba jer ne samo što ne mari za zdravlje i život osoba treće životne dobi, isti ide toliko daleko da čak i otima imovinu citiranim osobama, a kako to proizlazi iz samog članka. Prije objave ovakvih izrazito teških informacija tuženik je bio dužan provjeriti iste, što nije napravio. Objavom neistinitih informacija na ovaj način nanosi se šteta ne samo privatnom životu tužitelja koji je prikazan kako je ranije izneseno, već i poslovnom životu u okviru skrbi za starije osobe te je njegova profesionalna djelatnost dovedena u pitanje jer je općepoznata činjenica da za slučaj nužnosti i potrebe za uslugama doma koje pruža tužitelj, to korisnici kod istog zasigurno ne bi pristupili i živjeli, kada se o njima ima brinuti osoba koju po ovakvim navodima ne zanima niti život, skrb, pomaganje te posebno niti zdravlja samih korisnika već isključivo nezakonitim radnjama pokušava ostvariti imovinsku korist, a kakvom osobom je tužitelj prikazan ovim člankom. uzevši u obzir sve navode te prezentirajući stanje drugačijim no što zaista jest, javnost je dovedena u zabludu o osobi tužitelja i njegovoj poslovnoj sposobnosti. Tuženik je povrijedio tužiteljeva prava osobnosti na čast, ugled, dostojanstvo, ime, duševno zdravlje i mir objavom neistinitih, nepotpunih, netočnih informacija o tužitelju. Objavom citiranog članka došlo je do povrede prava osobnosti tužitelja, što je kod tužitelja izazvalo izniman stres, nemir, uznemirenost, nelagodu u svakodnevnoj komunikaciji s drugim ljudima ali i obiteljima korisnika. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu od 5. rujna 2024. usprotivio tužbenom zahtjevu ističući da objavom utuženog članka nije prekršena niti jedna odredba Kodeksa časti hrvatskih novinara što potvrđuje sam tužitelj time što nije prijavio autoricu ovdje utuženog članka Vijeću časti HND-a. Autorica članka nije povrijedila tužiteljeva ljudska prava, koristila pejorativne izraze niti ga prikazivala na ponižavajući način, kako se pogrešno navodi u tužbi. Autorica nije prekršila niti članak 5. Kodeksa u kojemu je propisano da su novinari dužni iznositi točnu, potpunu i provjerenu informaciju, budući da su informacije iznesene u utuženom članku točne, potpune i provjerene. Tuženik ističe kako je autorica neposredno prije objave članka pokušala kontaktirati tužitelja putem kontakt broja Obiteljskog doma ”Dalmatino” javno objavljenim na internetu, ali se tužitelj nije javljao niti je povratno nazvao autoricu. Iz priloženih dokaza proizlazi kako tužitelj nastoji lažno prikazati da ga autorica nije pokušala kontaktirati i da bi tako autorica povrijedila osnovna načela novinarske struke. Upravo suprotno, neposredno prije objavljivanja članka autorica je pokušala stupiti u kontakt s tužiteljem i tako u članak prenijeti tužiteljevo očitovanje na pribavljene informacije te iznijeti i drugu stranu priče, no autorica nije mogla utjecati na tužiteljevu odluku hoće li on odgovoriti pozivu ili ne. Prema tome, autorica je postupala u dobroj vjeri, a objavljene informacije bez sumnje su bile od javnog interesa budući da se radilo o osobama starije životne dobi koje su u pravilu osjetljiva skupina ljudi, posebice u okolnostima pandemije. Glede informacija koje su predmet ove tužbe, tuženik ističe kako je polazišna točka glede informacija bilo službeno priopćenje PU Zadarske objavljeno na poveznici: https://zadarska-policija.gov.hr/vijesti/sirenje-i-prenosenje-zarazne-bolesti- 11158/11158, a koje glasi: „Širenje i prenošenje zarazne bolesti Policijski službenici Službe kriminalističke policije Policijske uprave zadarske dovršili su kriminalističko istraživanje nad 36-godišnjakom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Širenje i prenošenje zarazne bolesti. Sumnja se da je osumnjičenik u svom objektu na području zadarske županije pružao uslugu smještaja i skrbi za nekoliko desetaka starih i teško bolesnih osoba, bez pravnog temelja, te nije primjenjivao važeće upute Zavoda za javno zdravstvo u cilju sprečavanja i suzbijanja epidemije COVID-19, a kojim protupravnim pristupom i ponašanjem je u srpnju ove godine doveo do širenja zarazne bolesti među korisnicima, uslijed čega je deset korisnika oboljelo. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Širenje i prenošenje zarazne bolesti protiv osumnjičenika je podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.“ Prema tome, u članku se navodi ono što piše u službenom priopćenju PU Zadarske, da je podnesena kaznena prijava zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela. Iz samog priopćenja PU Zadarske vidljivo je da dom posluje bez pravnog temelja, odnosno da je dom ilegalan. Gotovo cijela tužba tužitelja odnosi se na preneseno priopćenje PU Zadarske, a to znači da se demantira sadržaj kaznene prijave, a ne navodi novinara. Podatak o identitetu osobe koja je prijavljena, autorica članka je provjerila i potvrdila prije objave ovdje utuženog članka. Obzirom da tužitelj ustraje sa osporavanjem da bi baš on bio taj koji je kazneno prijavljen, tuženik je za potrebe ovog postupka zatražio očitovanje Općinskog državnog odvjetništva u Zadru koje je, na upit autorice, potvrdilo da je protiv DŽ podnesena kaznena prijava zbog kaznenog djela iz čl. 180. st. 1. Kaznenog zakona (Širenje i prenošenje zarazne bolesti) te da se predmet nalazi u fazi provođenja istražnih radnji. Nadalje, tuženik je za potrebe ovog postupka zatražio očitovanje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (dalje: Ministarstvo) glede nezakonitog rada Obiteljskog doma „Dalmatino“, a Ministarstvo je u svom odgovoru potvrdilo kako se radi o ilegalnom domu. Prema tome, očito je da su navodi tužitelja o tome kako je Obiteljski dom „Dalmatino“ uredno registriran netočni te kako štićenici u takvom ilegalnom domu nemaju sve potrebne uvjete za život budući da je Ministarstvo u svom priopćenju potvrdilo kako se radi o ugrožavanju ljudskih života. Isto tako, očito su netočne tvrdnje tužitelja da nije kazneno prijavljen za ono što mu se stavlja na teret. Autorica članka poduzela je sve mjere kako ne bi povrijedila presumpciju nevinosti te se u istom članku više puta ponavlja da je tužitelj ”prijavljen”, da se ”sumnja” u počinjenje kaznenog djela, da ”policija istražuje”. Time čitatelji nisu dovedeni u zabludu da bi tužitelj bio osuđen za kakvo kazneno djelo, niti da se protiv njega vodi kazneni postupak. Isto tako, naslov članka nije senzacionalistički jer i u samom naslovu stoji da je tužitelj samo ”prijavljen”, a ne da bi počinio kazneno djelo. Navod kako je virus u dom ušao preko zaposlenika koji nisu cijepljeni je informacija preuzeta iz kaznene prijave. Glede utuženih informacija da je umirovljenički bračni par iz Zagreba javno optužio tužitelja da im je oteo stan u centru Zagreba, ovdje se ne radi ni o čemu drugom nego samo o prenošenju otprije javno objavljene informacije da je spomenuti bračni par javno optužio tužitelja kako je i napisano u članku. Tuženik nije objavio da je podignuta ikakva optužnica, da je kazneni postupak u tijeku niti da protiv tužitelja postoji kaznena presuda. Tuženik nije objavio da su iznesene tvrdnje umirovljeničkog para točne, već je objavio informaciju da su oni javno optužili tužitelja, što je istina. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelj na naknadu troškova postupka.

3. U dokazne svrhe sud je izvršio uvid u: članak objavljen na portalu Zadarski.hr (list spisa 11-13), dopis tužitelja podnesen putem punomoćnika upućen tuženiku radi zahtjeva za ispravkom informacije od 11. studenog 2021. (list spisa 14-16), dopis tuženika tužitelju od 30. studenog 2021. (list spisa 24), Kodeks časti Hrvatskih novinara (ls. 26-30), izlist poziva (list spisa 40-41), preslika dopisa (list spisa 43-44), novinski članak ( list spisa 45-50, 51-57, 58-69), preslika zapisnika Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Klasa: 550-06/20-06/62, URBROJ: 519- 07-2/3-20-2 od 17. veljače 2020. (list spisa: 86-87), preslika zapisnika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Klasa: 550-06/21-06/731, URBROJ: 524-07-2/8-21-2 od 28. srpnja 2021. (list spisa 88-92) od 23. travnja 2020. ( list spisa preslika spisa Ministarstva za demografiju Klasa: 550-06/20-06/62 ( list spisa 126-138) U svojstvu svjedoka saslušani su: AŽ ( list spisa 117-118), RŽ ( list spisa 118-119), KŽ ( list spisa 119-120), JŽ ( list spisa 120), te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 121-122).

4. Tužbeni zahtjev je dijelom osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koja je tužitelju nastala objavom članka na elektroničkom mediju ( web portalu tuženika Zadarski.hr) od 15. listopada 2021. te zahtjev tužitelja da tuženik taj članak ukloni s portala.

6. Između stranaka nije sporno da je 15. listopada 2021. na web portalu Zadarski.hr objavljen članak pod naslovom „Vlasnik ilegalnog doma za starije „Dalmatino“ u [adresa] prijavljen zbog širenja korone „virus je u dom ušao preko zaposlenika koji nisu cijepljeni!“ Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija.

7. Između stranaka je sporno je li objavom predmetnog članka tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u objavu na portalu Zadarski.hr (https://zadarski.slobodna dalmacija.hr/zadar) od 15. listopada 2021. utvrđeno je da je u istoj navedeno kako zadarska policija istražuje vlasnika „Dalmatina“, privatnog Doma za starije osobe u [adresa], 36-godišnjeg DŽ, zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela širenja i prenošenja zarazne bolesti. Sumnja se da je DŽ u objektu u srpnju doveo do širenja zarazne bolesti među korisnicima zbog čega je desetero korisnika oboljelo, a jedan je bio hospitaliziran. Virus je u dom ušao preko zaposlenika koji nisu cijepljeni, a vlasnik nije primjenjivao važeće upute Zavoda za javno zdravstvo u cilju sprečavanja i suzbijanja epidemije covida-19. Nadalje citirana je izjava iz PU zadarske navodeći „sumnja se da je osumnjičenik u svom objektu na području Zadarske županije pružao uslugu smještaja i skrbi za nekoliko desetaka starih i teško bolesnih osoba, bez pravnog temelja, te nije primjenjivao važeće upute Zavoda za javno zdravstvo u cilju sprečavanja i suzbijanja epidemije COVID-19, a kojim protupravnim pristupom i ponašanjem je u srpnju ove godine doveo do širenja zarazne bolesti među korisnicima, uslijed čega je deset korisnika oboljelo. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Širenje i prenošenje zarazne bolesti protiv osumnjičenika je podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu. Zaključno se u članku navodi da je vlasnik doma u [adresa] u središte javnosti dospio u veljači prošle godine kad je umirovljenički par iz Zagreba javno optužio kako im je oteo stan u centru [adresa], EŽ ( 90) i D (97) FŽ tada su ispričali kako ih je vlasnik „ Dalmatina“ gdje su bili štićenici odveo kod javnog bilježnika i prepisao stan na sebe.

9. Iz priopćenja PU zadarske objavljeno na poveznici http://zadarska- policija.gov.hr/vijesti/sirenje-i-prenosenje-zarazne-bolesti-11158/11158 proizlazi da su policijski službenici Službe kriminalističke policije Policijske uprave zadarske dovršili kriminalističko istraživanje nad 36-godišnjakom zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Širenje i prenošenje zarazne bolesti jer se sumnja da je osumnjičenik u svom objektu na području zadarske županije pružao uslugu smještaja i skrbi za nekoliko desetaka starih i teško bolesnih osoba, bez pravnog temelja, te nije primjenjivao važeće upute Zavoda za javno zdravstvo u cilju sprečavanja i suzbijanja epidemije COVID-19, a kojim protupravnim pristupom i ponašanjem je u srpnju ove godine doveo do širenja zarazne bolesti među korisnicima, uslijed čega je deset korisnika oboljelo. Zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela Širenje i prenošenje zarazne bolesti protiv osumnjičenika je podnesena kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj 11. studenog 2021. podnio zahtjev za objavu ispravka informacije ( list spisa 14-16), ali tuženik tom zahtjevu nije udovoljio ( list spisa 24).

11. Uvidom u presliku spisa Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, Samostalni sektor za nadzor i predstavke, Služba za inspekcijski nadzor, KLASA: 550-06/20-06/62 ( list spisa 126-137) razvidno je da su inspektori Ministarstva dana 17. veljače 2020. proveli kontrolni inspekcijski nadzor nad socijalnim uslugama smještaja koje korisnicima pruža DŽ na adresi [adresa] kad je utvrđeno da DŽ na prethodno navedenoj adresi i dalje pruža socijalne usluge smještaja za ukupno 28 starijih i teško bolesnih odraslih osoba, iako je Rješenjem višeg inspektora KLASA: UP/I-550-06/18-07/2, URBROJ: 519-07- 2/10-18-2 od 3. siječnja 2018. prethodno imenovanom zabranjeno pružanje usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama u navedenom obiteljskom domu. Nadalje, rješenjem Višeg inspektora Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske donio je 4. ožujka 2020. Rješenje o izvršenju, KLASA: UP/I-550-06/20-07/38, URBROJ: 519-07-2/3-20-2 kojim se DŽ nalaže da u roku od trideset dana od dostave tog rješenja postupi po rješenju višeg inspektora od 3. siječnja 2018., a kojim je predstavniku obiteljskog doma DŽ zabranjeno pružanje usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama na adresi [adresa]. Razvidno je i da je 14. travnja 2020. upućen dopis Ministarstvu financija, Poreznoj upravi [adresa] kojim se isto obavještava o prihodima DŽ koje ostvaruje nezakonitim pružanjem socijalnih usluga smještaja, starijim i teško bolesnim odraslim osobama na prethodno navedenoj adresi.

11.1. Nadalje uvidom u zapisnik Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, KLASA: 550-06/20-06/62, URBROJ: 519-07-2/3-20/2 od 17.veljače 2020. sastavljen u prostorijama objekta na adresi u [adresa] od strane viših inspektora razvidno je da je isti provedene kao izvanredni nadzor povodom obavijesti Državnog inspektorata te anonimnih predstavki vezano za usluge koje se pružaju starijim i teško bolesnim osobama u tom objektu. Tijekom provođenja inspekcijskog nadzora utvrđeno je da DŽ u navedenom objektu obavlja djelatnost socijalne skrbi pružanjem usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama, a da prethodno nije ishodio rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta koja je obveza propisana člankom 185. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi. U tijeku inspekcijskog nadzora inspektorica je obavila i razgovor s korisnicima EŽ i FŽ u sobi korisnika, bez prisustva radnika doma. Razgovor je proveden vezano za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su imenovani potpisali s ĐŽ. Gđa EŽ u razgovoru navodi da je svojevoljno potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju s gospodinom ĐŽ izražavajući razočarenje u vlastitu obitelj te navodeći da je u domu pronašla sve ono što joj unuci nisu pružili. Nije bila prisiljena na potpisivanje ugovora s ničije strane, u razgovoru suvisla i orijentirana u svim pravcima. Gospodin D nije sudjelovao u razgovoru, teško se uspostavlja kontakt radi gluhoće i zaboravnosti.

12. Saslušana u svojstvu svjedoka AŽ navela je da je novinarka u Slobodnoj Dalmaciji i portalu Zadarski.hr i to uglavnom za područje crne kronike tako da svakodnevno dobivaju izvještaj iz Zadarske policije i to obavijesti putem maila, a nakon toga se redovito i telefonski čuju jer su to uglavnom šture informacije. Sada napamet ne može znati kojeg je to dana bilo, a da piše u priopćenju, dobili su obavijest kako se osoba godišta navedenog u priopćenju sumnjiči za širenje zarazne bolesti odnosno korone te da ilegalno posluje u objektu u [adresa]. Čula se telefonski s glasnogovornikom policije te joj je kazao kako se radi o domu za stare i nemoćne osobe Dalmatino u [adresa] u vlasništvu DŽ te je na stranicama doma pronašla broj mobitela od vlasnika kojeg je 20 puta nazivala, ali se nitko nije javljao. Utvrdila je da je on jedini u Hrvatskoj s tim imenom i prezimenom. Tada je htjela još jednom provjeriti informacije pa je zvala Ministarstvo rada, mirovinskog sustava te su joj iz Kabineta ministra dali informaciju kako je točno da se radi o domu Dalmatino u [adresa] koji ima zabranu rada od 2018. zbog uvjeta rada i da je vlasnik DŽ te da je zvala i inspekciju koji su joj potvrdili da su više puta bili u nadzoru, ali da oni nemaju dovoljno ekipa i inspektora obzirom da jednostavno ne znaju gdje će premjestiti štićenike doma jer moraju imati njihov pristanak. Također je kontaktirala s Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru te su joj isti kazali da je u tijeku istraga protiv DŽ zbog ilegalnog rada. Naglašava kako je u svom tekstu navela kako se isti "sumnjiči" a ne da je optužen ili osuđen. Provjerila je OIB, adresu i sve da se poklapalo. Čitajući izvještaj Ministarstva rada da je utvrdila kako su i štićenici koji su smješteni u dom koji nema propisane uvjete te ju je to dirnulo obzirom da i ona ima kući stare roditelje te se jednostavno držala da se radi o interesu javnosti te da znaju gdje smještaju svoje roditelje i da plaćaju takve domove, radila da je u interesu javnosti držeći da je to bilo potrebno te se iznenadila da država ništa nije konkretno poduzela. Nije pričala s štićenicima već da je bila usredotočena na izvještaj inspekcije. Na teren nije išla kako nije mogla prethodno stupiti u kontakt s vlasnikom Doma te nije htjela ići na svoju ruku. Nije vršila uvid u spis Ministarstva rada vezano o poduzetim covid mjerama u domu obzirom da joj je to bilo nebitno jer je utvrđeno da dom radi "na crno". Što se tiče širenja korone navela je da nisu dobili saznanje da je tužitelj osumnjičen za širenje korone i dalje nije pisala niti da je osuđen niti da je optužen. Da u priopćenju nije bilo imenom i prezimenom i nazivom doma označeno o kome se radi već da je u neposrednom telefonskom razgovoru s glasnogovornikom policije dobila podatke imenom i prezimenom vlasnika doma i naziv doma. Vezano za navode da bi tužitelj navodno "oteo" stan obitelji FŽ svjedokinja navodi da su tu informaciju preuzeli od Večernjeg lista budući da su pretpostavili da se radi o istinitoj informaciji budući je davno objavljena i da je u kontaktu s kolegom Večernjeg lista čije ime ne želi spominjati, došla u saznanje da ista informacija nije opovrgnuta od vlasnika doma. Nije joj poznato da se vodi postupak protiv Večernjeg lista vezano za objavljivanje članka za stan obitelji FŽ te da joj u vrijeme kada je to pisala nije bilo, a da li je nakon objavljivanja njenog članka pokrenut postupak ona to ne zna niti se informirala. Ne može se sjetiti kad je kontaktirala ODO u Zadru, a također niti kada je kontaktirala Ministarstvo rada uglavnom ih je kontaktirala u to vrijeme kada se do događalo. Na upit navodi kako joj je poznato načelo presumpcije nevinosti i iz tog razloga navela je u članku da se radi o osumnjičeniku te da se to treba dokazati u postupku.

13. Saslušani u svojstvu svjedoka KŽ, RŽ i JŽ su suglasno naveli da je u to vrijeme bila loša percepcija o tužitelju i njegovom domu što da je na njega loše utjecalo. Svjedokinja KŽ, supruga tužitelja je navela da je u to vrijeme DŽ bio jako psihički potresen, nervozan i ljut te da mu je bilo teško nositi s tim jer je znao da to nije točno. Svjedokinja KŽ je navela da je taj članak pun netočnih informacija pogotovo vezano za stan obitelji FŽ zbog čega da su ih ljudi negativno gledali, dok je svjedok JŽ, kao zaposlenik u domu naveo da je vezano za stan obitelji FŽ pročitao u članku, u što osobno nije vjerovao, ali da mu je poznato da je gospođa EŽ zadovoljna u domu. U iskazima saslušanih svjedoka, sud nije našao nelogičnosti, zbog čega ih je cijenio životno uvjerljivim i istinitim.

14. Tužitelj je u svom iskazu naveo kad su saznali da je jedna korisnica zaražena kontaktirali su i o tome obavijestili epidemiološku službu u [adresa] i dr. F koji im je dao upute i nakon toga da su testirali sve korisnike. Nakon par dana dr. F je došao na lice mjesta i pohvalio ih kako su zbrinuli zaražene i nezaražene. Nadalje, kako ima naviku pregledavati portale ujutro da je uočio ovaj članak na Zadarskom.hr i odmah prepoznao da se radi o njemu i njegovom domu i nakon toga da je počeo dobivati poruku u kojem bi bio kopiran taj članak. Nije se taj dan odnosno tih dana javljao na mobitel obzirom da je imao negativno iskustvo s Večernjim listom, očekivao je da ga možda i zovu neki novinari pa se nije želio javiti jer je znao ako nešto kaže da će isti objaviti onako kako on to nije kazao. Nije mu bilo jasno zbog čega je se taj članak objavljuje u 10 mjesecu, a njima je korona ušla u dom krajem srpnja te 2021. U tom članku sve je bilo netočno, a i sam naslov. Netočno je da je virus došao preko zaposlenika koji nisu cijepljeni jer se sve radilo po uputama iz epidemiološke službe. Što se tiče informacije da je dom ilegalan smatra da su pobrkali izraze, jer je on izgubio licencu, a licenca je glasila na njega, a ne na dom Dalmatino i u Ministarstvu su upoznati s tim, dok da je licencu izgubio zbog viška štićenika, a ne zbog nezadovoljavajućih uvjeta. Također je netočna informacija vezano za umirovljenički bračni par iz Zagreba jer su oni došli kod njega u dom, a budući da oni nisu mogli plaćati dom za dvoje oni su njemu predložili da bi mu ostavili svoj stan u [adresa] za njihovu skrb i na taj način da bi platili svoje usluge boravka u domu. Do te informacije novinari su došli preko jedne gospođe koja je bila zainteresirana za taj stan. Gospođa FŽ je još kod njih u domu, a njezin suprug je preminuo kod njih u domu i on da je platio sve troškove pogreba. Da prije objave ovog članka nije dobio nikakvu poruku ili mail od novinarke koja je objavila članak. Nakon objave ovog članka osobno da se osjećao grozno, zna kako idu predrasude i stereotipi. Nikada ga obitelj FŽ nije prozivala za prijevaru niti su o tome poduzimali kazneni progon. Poznato mu je da se protiv njega ne vodi kazneni postupak vezano za širenje korone jer bi o tome bio obaviješten, nije nikada dobivao nikakav poziv niti od državnog odvjetništva niti od suda. Vodi postupak protiv Večernjeg lista vezano za obitelj FŽ zbog objavljivanja neistinitosti, postupak da je pokrenut godinu dana prije ovog konkretnog postupka.

15. Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, stavkom 2. je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

16. Odredbom članka 1046. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), a odredbom članka 1048. ZOO-a propisano je da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugoga nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.

17. Odredbom članka 1099. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

18. Odredbom članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o medijima ( „Narodne novine“ broj 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., dalje u tekstu: ZM), propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom, dok je st. 2. istog članka propisano da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanje njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). St. 3. istog članka propisano je da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadnu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

20. Odredbom članka 21. stavka 4. ZM propisano je da nakladnik ne odgovora za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena: - vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom, - objavljena unutar autoriziranog intervjua, - utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, - fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje dijela, - točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem, - proizišla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. St. 6. istog članka propisuje da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. ovog članka dokazuje tuženik.

21. Odredbom članka 22. stavka 1. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznih prava, dok st. 2. istog članka propisuje da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

22. Zaštita koja se pruža novinarima prilikom izvještavanja o pitanjima od općeg interesa na temelju ustavnog ( čl.38. Ustava) i konvencijskog prava ( čl. 10. Europske konvencije o ljudskim pravima) podložna je uvjetu da se njihovo djelovanje odvija u dobroj vjeri kako bi pružili točne i pouzdane informacije u skladu s novinarskom etikom. Ta dva uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena.

22.1. Dakle, upravo su činjenice linija razgraničenja o kojoj ovisi odgovor na pitanje postoji li odgovornost za informaciju objavljenu u medijima. Informacija se mora temeljiti na činjenicama.

23. Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, analizom cjelokupnog sadržaja članaka i spornih informacija, kad se objava spornog članka promatra u tom vremenskom kontekstu kad je službeno proglašena pandemija koronovirusa bila u punom jeku, po stavu ovog suda u konkretnom slučaju riječ je opravdanom interesu građana za moguće širenje zaraze koronavirusom u Domu za starije osobe u [adresa].

24. Tuženik je u tijeku postupka isticao da se u spornom članku izvještava o onom što piše u službenom priopćenju PU zadarske, da je podnesena kaznena prijava zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela, a da je iz samog priopćenja PU zadarske vidljivo da dom posluje bez pravnog temelja odnosno da je dom ilegalan.

25. U ovom naprijed navedenom dijelu spornog članka u kojem se navodi „ zadarska policija istražuje vlasnika Dalmatina, privatnog doma za starije u [adresa], 36-og godišnjeg DŽ, zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela širenje i prenošenje zarazne bolesti“, po ocjeni ovog suda riječ je o informaciji utemeljene na priopćenju javnopravnog tijela, a koje je u spornom članku prenio u potpunosti pa kako je tuženik nesporno ovu informaciju utemeljio na službenom priopćenju PU zadarske, isti je imao osnovan razlog povjerovati da su točne. Ovdje valja ukazati da je medijima dopušteno izvješćivati o svim događajima i društvenim zbivanjima i oni neće biti odgovorni ako o nekoj osobi pišu i u negativnom kontekstu, ali takvo prenošenje informacija mora imati činjeničnu podlogu, što je u konkretnom slučaju sud našao dokazanim. Naime, novinari se mogu oslanjati na javna službena izvješća ili službena priopćenja za medije bez dodatnog istraživanja, jer po stavu ovog suda od autorice spornog članka nije razumno za očekivati da istražuje policijske (i sudske) dokumente koji su, po definiciji ograničeni. Iz ranije navedenog Priopćenja PU zadarske, jasno proizlazi kako je isto objavljeno 13. listopada 2021., dakle dva dana ranije od objave spornog članka, kao i da su dijelovi izvješća navedeni u članku vjerno citirani i preneseni u istom, pa po ocjeni ovog suda sadržaj članka u ovom naprijed opisanom dijelu ne upućuje da tuženik ne bi postupao u dobroj vjeri posebice cijeneći da je u to vrijeme postojao veliki interes javnosti o temi pandemije koronavirosa, a posebice o temi uvjeta u domovima za starije i nemoćne osobe.

26. Međutim, po ocjeni ovog suda sud nije našao dokazanim da je sporni obavljeni članak napisan isključivo na temelju izvješća PU zadarske i to u dijelu koji se odnosi na informacije o optužbama štićenika doma u kojem tužitelj pruža socijalne usluge smještaja starijim i nemoćnim osobama za otimanje imovine odnosno uknjiženja na njihovu imovinu. Konkretno, riječ je o dijelu članka u kojem se navodi „Vlasnik doma u [adresa] u središte javnosti dospio je u veljači prošle godine kada ga je umirovljenički bračni par iz Zagreba javno optužio kako im je oteo stan u centru Zagreba. EŽ (90) i D (97) FŽ tada su ispričali kako ih je vlasnik „Dalmatino“ gdje su bili štićenici odveo kod javnog bilježnika i pripisao stan na sebe.„

26.1. Sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da glede utuženih informacija da je umirovljenički par iz Zagreba javno optužio tužitelja da im je oteo stan u [adresa], da se radi o prenošenju otprije javno objavljene informacije, tuženik nije objavio da je iznesena tvrdnja umirovljeničkog para točna, već da je objavio informaciju da su oni javno optužili tužitelja, što da je istina.

26.2. U tom dijelu za navesti je da je svjedokinja AŽ, autorica spornog članka, vezano za navode da bi tužitelj navodno oteo stan obitelji FŽ, iskazala da su tu informaciju preuzeli od Večernjeg lista budući da su pretpostavili da se radi o istinitoj informaciji budući da je javno objavljena i da je u kontaktu s kolegom Večernjeg lista čije ime ne želi spominjati, došla do saznanja da ista informacija nije opovrgnuta od vlasnika doma. Istaknula je da joj nije poznato da se vodi postupak protiv Večernjeg lista vezano za objavljivanje članka za stan obitelji FŽ te da joj je u vrijeme kada je pisala nije bilo, a niti da bi se o tome informirala. Dakle, iz iskaza navedene svjedokinje jasno je da ista prije objave članka nije poduzela sve potrebne mjere za provjeru točnosti objavljenih informacija. Sama svjedokinja je navela da nije vršila uvid u spis Ministarstva jer da joj je „to bilo nebitno jer je utvrđeno da dom radi na crno“. Međutim, da je tuženik objavljene informacije prethodno provjerio, onda bi svakako od Službe za inspekcijski nadzor Ministarstva rada, mirovinskog sustava i socijalne skrbi dobio na uvid zapisnik u predmetu provođenja inspekcijskog nadzora od 17. veljače 2020. ( list spisa 134-137) iz kojeg je razvidno da se nadzor provodi i radi određenih anonimnih predstavki u svezi kojih je proveden razgovor s korisnicom doma EŽ na okolnosti sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju s tužiteljem. Osim što sadržaj ovog zapisnika ne upućuje na informaciju da bi tužitelja za otimanje imovine optužili štićenici, autorica članka bi iz tog zapisnika mogla utvrditi da je EŽ u razgovoru s inspektoricom, u kojem je bila potpuno suvisla i orijentirana, navela da su ona i suprug ugovor s tužiteljem svojevoljno sklopili, jer su se u članove svoje obitelji razočarali, a sve ono što im je potrebno za sigurnu starost u domu da su im pružili upravo tužitelj i njegovi djelatnici.

26.3. Stoga, cijeneći sadržaj naprijed citiranog zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru sačinjen 17. veljače 2020., dakle godinu i pol dana prije objave spornog članka, činjenice da na tu okolnost nisu uzete izjave navedenog umirovljeničkog para niti iz sadržaja teksta bi proizlazilo da je prije objave spornog članka kontaktiran tužitelj, dok definicija uravnoteženog izvješćivanja nedvosmisleno zahtijeva od novinara prikazivanje svih strana o događaju o kojem piše, po stavu ovog suda ukazuje da tuženik nije postupao u dobroj vjeri kako bi pružio točne i pouzdane informacije u skladu s novinarskom etikom.

26.4. U pogledu navoda tuženika glede utuženih informacija o umirovljeničkom paru iz Zagreba, da se radi o prenošenju otprije javno objavljene informacije, što je potvrdila i svjedokinja AŽ navodeći da je tu informaciju preuzela od Večernjeg lista, za istaknuti je da sama činjenica što je sadržaj članka u ovom dijelu prenesen od ranije objave drugog medija, ne oslobađa tuženika od odgovornosti da provjeri istinitosti činjenica koje su u tom članku navedene, kao i od obveze da zaštite dostojanstvo, čast i ugled tužitelja.

26.5. U tom kontekstu, za ukazati je da veliki utjecaj medija u modernom društvu, koji ne samo što informiraju, već i načinom na koji iznose informacije mogu sugerirati kako bi te informacije trebalo ocjenjivati. U svijetu u kojem se osoba suočava s velikim količinama informacija koje kruže putem tradicionalnih i elektroničkih medija i koje uključuju sve veći broj aktera, nadziranje poštuje li se novinarska etika ima dodatnu važnost. Stoga, sporni članak u dijelu u kojem se odnosi na informacije o optužbama štićenika doma u kojem tužitelj pruža socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim osobama za otimanje imovine, da nisu imali namjeru vrijeđanja dostojanstva, ugleda i časti tužitelja mogli su napisati na drugačiji način, upotrebom provjerenih tvrdnji, a ne imputiranjem tužitelju počinjenja kaznenih djela prema optužbama njegovih štićenika.

27. S obzirom da u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje ekskulpacijskog razloga iz članka 21. stavak 4. ZM, a iz iskaza tužitelja utvrđeno je da su objavljene informacije povrijedile kako njegovo dostojanstvo kao temeljno osobno pravo, tako i čast i ugled u sredini u kojoj živi i radi, pa je sud vodeći računa o tome da je sporni članak objavljen na web portalu tuženika Zadarski.hr koji je čitan i popularan portal na internetskim stranicama na području Zadarske županije, čime je ovaj članak dostupan većem broju čitatelja, pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu zbog povrede osobnosti na čast, ugled i dostojanstvo i to u iznosu od 2.500,00 EUR u skladu s odredbom članka 1100.st.1. ZOO-a, dok je za više zatraženi iznos tužbeni zahtjev odbijen, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Slijedom navedenog, po utvrđenju suda da sporni članak dijelom sadrži neistinite informacije kojima se vrijeđaju prava tužitelja, kako je to naprijed obrazloženo, to je sud na temelju članka 1048. ZOO-a, odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

29. Slijedom iznijetog, ovaj sud ocjenjuje da su stranke u postupku uspjele u podjednakom dijelu ( uzimajući u obzir osnovu i visinu), zbog čega je u pogledu troška postupka odlučeno na način da svaka stranka snosi svoj trošak, u skladu s odredbom članka 154. stavka 4. ZPP-a, pa je sud odlučio kao pod točkom IV. izreke presude.

Biograd na Moru, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Sanji Kelava Zorica, odvjetnici u Zadru

- tuženiku po punomoćnicima iz OD Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu.