Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pn-73/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po generalnoj punomoćnici HT (generalna punomoć br. 14 Su-15/2012) i punomoćnici ET, diplomiranoj pravnici, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupan po Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 8. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. , Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, da isplati tužitelju s osnove naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku JT za period od 01.10.2019.do 31.08.2022. iznos od 12.936,09 EURA, zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana podnošenja tužbe 29. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] broj: KLASA: 141-02/14-01 OB: 03027570348, URBROJ: 341-07-05/3-14-008828, broj spisa 11292 od 13.01.2015. g. osiguraniku JT, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda na radu kao posljedica prometne nezgode u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede.

Dokaz:

-rješenje HZMO, Područnog ureda u [adresa], KLASA: 141- 02/14-01 OB: 03027570348, URBROJ: 341-07-05/3-14-008828, broj spisa 11292 od 13.01.2015.g., Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti br. dnevnika 7/14/1027 od 09.10.2014.g., Prijava ozljede na radu

2. Isplata invalidske mirovine JT je u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom koja se dogodila dana 10.07.2007. godine koju je skrivio osiguranik tuženog CT upravljajući osobnim vozilom reg. [registarska oznaka], broj police: [broj police].

Dokaz:

-pravomoćna presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: K-466/07 od 10. prosinca 2007.g., Zapisnik o očevidu, MUP-a, PU Karlovačke broj: 511-05- 13/65-K-27/2007 od 10.07.2007.g.

3. Tužitelj je od tuženika već potraživao iznos naknade štete za period od 05.12.2012. g. do 31.01.2017. g. koji je tuženik odbio platiti po odštetnom zahtjevu, pa je tužitelj podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, gdje je predmet vođen pod brojem spisa P-1236/2017 i u kojem je donesena nepravomoćna presuda u korist tužitelja. Za potraživanje naknade štete za nastavni period od 01.02.2017.g. do 30.09.2019.g. podnijeta je tužba kod naslovnog suda i postupak je još uvijek u tijeku pod posl. brojem Pn-13/2020.

4. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i nadalje trpi štetu koja nastaje isplatama invalidske mirovine JT, a obračun isplaćene mirovine imenovanom za period od 01.10.2019.g. do 31.08.2022.g. iznosi 97.467,00 kn (12.936,09 EURA). Tužitelj je tuženiku uputio odštetni zahtjev radi namirenja duga u mirnom postupku, međutim, tuženik je po istom odbio postupiti.

Dokaz:

-obračun isplaćene mirovine za period od 01.10.2019.g. do 31.08.2022.g. na iznos od 97.467,00 kn (12.936,09 EURA), odštetni zahtjev tužitelja od 28.06.2022.g., odgovor tuženika od 06.09.2022.g.

5. Tužitelj naprijed naznačeno potraživanje temelji na odredbama članaka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21) te ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Temeljem članka 164. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

6. Slijedom naprijed navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

"Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. , Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, dužan je isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku JT za period od 01.10.2019. g. do 31.08.2022.g. iznos od 97.467,00 kn (12.936,09 EURA), zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana podnošenja tužbe do isplate za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

7. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe kako se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1236/2017 vodio postupak povodom istog štetnog događaja između istih stranaka, ali za drugo utuženo razdoblje te stoga tuženik u privitku dostavlja odluku Visokog trgovačkog suda RH iz koje proizlazi kako je i ovdje tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Nadalje, kako se pred Naslovnim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem Pn-13/2020 povodom istog štetnog događaja između istih stranaka tuženik predlaže spajanje predmetnog postupka sa postupkom pod poslovnim brojem 13/2020.

Dokaz:

1. Uvid u odluku Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2409/2022 od 20.09.2022. godine ;

2. Priklop spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1236/2017

3. Priklop spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj pn-13/2020

8. Podredno,

Tuženik osporava pasivnu legitimaciju. Predlaže da se tužitelj očituje temeljem čega smatraju da na strani tuženika postoji pasivna legitimacija za traženje naknade štete.

9. Tuženik u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i činjenične navode u istoj osim što priznaje činjenicu se dana 10.07.2007 godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao CT kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka] koji je na dan nezgode imao kod tuženika sklopljeno obvezno osiguranje automobilske odgovornosti.

10. Tuženik ističe kako osporava isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja te na navedenu okolnost predlaže provesti kao dokaz:

Dokaz:

4. Pribava službenim putem skice mjesta nezgode i fotoelaborata žurno iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-466/07

5. Pribava predmeta službenim putem od PU karlovačke-postaja prometne policije broj 511-05-13-K-27/2007(skica mjesta nezgode, fotoelaborat, službene bilješke) 6. Saslušanje svjedoka ŽT iz [adresa]

7. Prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i mogućnosti izbjegavanja od strane osiguranika tužitelja JT

11. Tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti te uzročno posljedičnu vezu isplaćene mirovine sa predmetnom prometnom nezgodom obzirom iz Stranica 3 od 8 dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi da bi utužena naknada štete u vidu isplate mirovine bila u vezi sa prometnom nezgodom koja se dogodila dana 10.07.2007 godine.

12. Tuženik predlaže da sud obveže tužitelja da dostavi cjelokupnu medicinsku dokumentaciju za svog osiguranika, te potom predlaže da se provede vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost da ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi nisu mogle na bilo koji način dovesti do gubitka profesionalne sposobnosti za rad tužitelja.

13. Tuženik se u cijelosti protivi da se u ovoj pravnoj stvari koriste dokazi koji su provedeni u upravnom postupku donošenja rješenja o invalidskoj mirovini iz razloga što tuženik nije sudjelovao u tom postupku kao stranka, pa slijedom toga niti jedna odluka koja je donesena u postupku u kojoj tuženik nije sudjelovao kao stranka ne može biti za tuženika obvezujuća.

14. Temeljno je ustavno pravo svake stranke da sudjeluje u postupku u kojem se donosi odluka kojom joj se nameću prava ili obaveze, odnosno svakoj stranci je u postupku garantirano pravo na raspravljanje o činjenicama i dokazima na temelju kojih se donosi odluka koja proizvodi pravne učinke za stranke. Stoga niti jedna odluka, niti jedan dokaz koji je donesen ili proveden u upravnom postupku ne može biti obvezujući za tuženika iz gore navedenih razloga.

U potkrjepu navedenom tuženik ukazuje na stavove sudske prakse i pravne teorije:

Županijski sud u Zagrebu, br. Gžn-2764/10-2 od 08.11.2011. god.:

„Nalaz i mišljenje invalidske komisije koji prileže u priklopljenom spisu iz mirovinskog osiguranja je javna isprava, a istinitost isprave može se osporavati u parnici svim dokaznim sredstvima.

Navod u prvostupanjskoj odluci da je parnični sud vezan pravomoćnom odlukom donesenom u upravnom postupku kojom odlukom je utvrđeno pravo nekom osiguraniku, je točan, ali to ne znači da stranka koja nije sudjelovala u tom postupku nije ovlaštena dokazivati svoje tvrdnje koje su odlučne u konkretnoj parnici kao što je ova, a to je o neposrednom uzroku koji je doveo do tužiteljeve nesposobnosti za rad.“ Županijski sud u Zagrebu, br. Gž.6707/08 od 03.04.12. god.:

„Nalaz i mišljenje više invalidske komisije tužitelja od 11. veljače 1998., kojom se kao uzrok invalidnosti osiguranice utvrđuje povreda od 18. srpnja 1997., predstavlja javnu ispravu, a sukladno odredbi čl. 230. st. 3. ZPP-a, istinitost isprave može se osporavati u parnici svim dokaznim sredstvima, pa je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja sud prvog stupnja trebao odlučiti o dokaznim prijedlozima tuženika predloženim na te okolnosti.“

Županijski sud u Splitu, Gž-829/04 od 23.11.2006. god.:

„Sud prvog stupnja po provedenom dokazanom postupku utvrdio je da pravomoćnim rješenjem tužitelja od 17. travnja 1997. godine osiguranici tužitelja FT priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog nesreće na poslu i to upravo zbog povrede zadobivenih u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, pa kako pitanje prava osiguranice tužitelja na invalidsku mirovinu predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu o kojemu je pravomoćno odlučilo nadležno tijelo, taj je sud smatrao da o ovom pitanju sud više nije ovlašteno odlučivati, niti raspravljati naprijed istaknuti prigovor tuženika o uzroku invalidnosti.

Gore izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja o prethodnom pitanju je prema ocjeni ovoga suda neosnovano.

Prema odredbi članka 12. stavka 3. ZPP-a ne bi bilo od odlučnog značenja činjenica što je pred drugim nadležnim tijekom između tužitelja i oštećene osobe riješeno prethodno pitanje iz ovog postupka kod situacije da u tom postupku nije sudjelovao tuženika.

Stoga, parnični sud ne bi trebao biti vezan pravomoćnom odlukom donesenom u drugom postupku, u kojem je riješeno prethodno pitanje, jer se on nije vodio između stranaka iz ovog postupka, pa ih takva odluka ne obvezuje.“

Županijski sud u Bjelovaru, br. Gž.1621/2010-2 od 24.02.2011. god.:

„Vezanost sud za odluku nadležnog tijela o tome da li postoji neko pravo ili pravni odnos, zavisi naime od toga djeluje li ta odluka prema svakome (erga omnes) ili samo između određenih stranaka (inter pares)

Ovo je važno zbog toga jer je smisao (ratio legis) odredba čl.12. ZPP u tome da se očuva funkcionalna i materijalna neovisnost nadležnih organa, koji su već odlučili o nekom pravu ili pravnom odnosu između istih stranaka i da se isključi mogućnost da sud svojom odlukom o istom pravu ili pravnom odnosu drugačije odluči i time dovede u pitanje pravnu sigurnost koju su određene stranke već stekle na temelju odluke nadležnog tijela.

Ovakva potreba međutim ne postoji onda kad odluka nadležnog tijela djeluje samo između stranaka, a ne djeluje prema svakome i kada ne postoji identitet stranaka koje su sudjelovale u postupku pred nadležnim tijelom i strankama koje sudjeluju u parničnom postupku.

Nepostojanje identiteta stranaka imalo bi za posljedicu da u parničnom postupku treća osoba (ona koja nije sudjelovala u postupku pred nadležnim tijelom) bude uskraćena u pravu da raspravlja o spornom pitanju i da mora trpjeti pravne posljedice odluke koja je donesena u postupku u kome ta osoba nije sudjelovala.

U postupku u kojem su bili sudionici tužitelj i BT, tuženik nije sudjelovao i nije mu bilo omogućeno da iznese svoju argumentaciju i dokaze uslijed kojih tvrdi da priznato pravo na invalidsku mirovinu ne potječe iz uzroka za koje on ima obvezu nadoknaditi štetu, a takvo je pravo tuženika, zbog pogrešne primjene iz odredbe čl.12. ZPP uskratio i prvostupanjski sud u ovom postupku, što je imalo za posljedicu da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i da je ostvaren žalbeni razlog iz čl.355. ZPP.

Primjenom odredbi iz čl.370. ZPP presuda prvostupanjskog suda je ukinuta, a u ponovnom sudu treba biti raspravljeno i odlučeno da li je kod BT opća nesposobnost za rad nastupila koja posljedica ozljeda što je zadobila u prometnoj nesreći koju je 09. listopada 2002. god. skrivio tuženikov osiguranik TT ili potječe iz drugih uzroka kako to tvrdi tuženik.“

Općinski sud u Splitu, IP-2100/07 od 25.02.2011. god.:

„Rješenje HZMO-a Klasa: UP/I-140-01/02-01 od 2.12.2004. i klasa: UP/I-140-04-01- 01 od 28.4.2003. je donijelo nadležno i zakonom ustanovljeno tijelo – tužitelj koji je javna ustanova i ima javne ovlasti. Netom citirana rješenja su nedvojbeno upravni akti. Međutim, tim odlukama su vezane jedino stranke koje su sudjelovale u postupku donošenja tih odluka. I u pravnoj teoriji upravnog prava se navodi da su subjekti pravomoćnosti upravnog akta (tj. osobe na koje se pravomoćnost proteže) donositelj upravnog akta i stranke u postupku (vidi o tome, ĐT: Upravno pravo, Informator, 1997., str. 356.). S obzirom na to da je tužitelj na zadnjem ročištu izjavio da tuženik nije sudjelovao u upravnom postupku koji se vodio radi umirovljenja ČT, to ovaj sud zaključuje da tuženik nije vezan spomenutim odlukama donesenim u upravnom postupku.

Vještačenjem po vještakinji medicine rada dr. Mariji Muše Danielov utvrđeno je da trajne posljedice ozljeđivanja ČT nisu izazvale trajnu nesposobnost za rad na poslovima ispomoći u obradi stakla.

Budući da je u ovom postupku utvrđeno kako između ozljeđivanja ČT (štetna radnja) i isplate mirovine (šteta koju trpi tužitelj) nema uzročno-posljedične veze, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u točki I. izreke.“

15. Posve je iz citirane sudske prakse jasno da tuženika ne obvezuju rješenja donijeta u upravnom postupku jer u postupcima koji su prethodili donošenju tih rješenja nije niti sudjelovao, niti je bio obaviješten o istima, niti je imao bilo kakvog saznanja da se vode. Isto tako je posve jasno da tuženik u ovome postupku ima pravo osporavati uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete koju tužitelj potražuje i dokazivati da ista ne postoji, odnosno, da ima pravo osporavati vjerodostojnost javnih isprava (predmetnih rješenja tužitelja) u parničnom postupku i sukladno čl.230. st.3. ZPP-a dokazivati nevjerodostojnost sadržaja istih.

16. U dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu, nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti od 09.10.14. god., je utvrđeno:

▪ Mišljenje ustanove za profesionalnu orijentaciju i stručnog tima: NIJE TRAŽENO. Prema dokumentaciji i rješenjima tužitelja priloženim uz tužbu proizlazi da je kod osiguranika tužitelja utvrđena profesionalna nesposobnost za rad. Obzirom na te činjenice tuženik ukazuje da je Uredbom o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju (čl.18.) propisano:

Prema Uredbi o medicinskom vještačenju u mirovinskom osiguranju [čl.18]: ▪ Vještak će donijeti nalaz i mišljenje da postoji PROFESIONALNA nesposobnost za rad kada utvrdi da je radna sposobnost osiguranika trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe, ali da još postoji preostala sposobnost za rad na poslovima prema kojima se ocjenjuje radna sposobnost osiguranika odnosno za rad na drugim poslovima.

▪ Vještak će donijeti nalaz i mišljenje da postoji OPĆA nesposobnost za rad kada utvrdi da je kod osiguranika radna sposobnost trajno smanjena za više od polovicu prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti i da kod njega nema preostale radne sposobnosti.

17. U slučaju ocjene profesionalne nesposobnosti, poslodavac je dužan po Zakonu radnika preraspodijeliti na poslove koje može obavljati s preostalom sposobnosti, te sukladno čl.162. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod ima pravo na naknadu štete od poslodavca, ako je šteta nastala zbog neizvršenja njegove zakonske ili ugovorne obveze u svezi s profesionalnom rehabilitacijom invalida.

18. Jasno je iz gore označenog nalaza i mišljenja od 09.10.14. god. da poslodavac osiguranika tužitelja, kao ni tužitelj nisu postupali sukladno gore navedenim zakonskim obvezama o dužnosti preraspodjele radnika na poslove koje može obavljati s preostalom radnom sposobnosti. U tom slučaju, kada je poslodavac osiguranika tužitelja propustio ispuniti svoju zakonsku obvezu preraspodjele radnika, tužitelj sukladno odredbi čl.162. Zakona o mirovinskom osiguranju ima pravo na naknadu štete isključivo od poslodavca. Tuženik stoga ne može odgovarati tužitelju za naknadu štete koja je posljedica gore opisanih postupanja protivnih zakonskim obvezama. Tužitelj je po vlastitoj dokumentaciji nije niti tražio mišljenje ustanove za profesionalnu orijentaciju iz čega proizlazi da je propustio naknaditi štetu od poslodavca, pa je i na taj način prekinuo uzročno-posljedičnu vezu za zasnivanje odgovornosti tuženika. Tuženik predlaže vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada, a radi utvrđenja da li je poslodavac osiguranika tužitelja pokušao preraspodijeliti osiguranika tužitelja na poslove koje može obavljati s preostalom sposobnošću. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom traženju i iz razloga što ne postoji pravo tužitelja za potraživanje predmetne naknade štete, odnosno jer ne postoji obveza tuženika na naknadu predmetne štete tužitelju.

19. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju za utuženu štetu obzirom tužitelj nije naznačio temeljem koje zakonske odredbe postoji obveza tuženika da naknadi eventualnu štetu nastalu u vezi prometnih nezgoda.

20. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju obvezu tuženika je potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP).

Dakle, postojanje i opseg obveze tuženika, kao osiguratelja vozila na koje se ukazuje štetnikom, regulirana je odredbom čl. 27. ZOOP.

Stavkom 3. čl. 27. ZOOP-a određuje se da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se, citira se navedena zakonska odredba,:

„Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.“

21. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se u predmetnom slučaju nije ispunilo obzirom nije sporno da je uzrok umirovljena osiguranika tužitelja upravo ozljeda na radu radi koje mu je nastala invalidnost i profesionalna nesposobnost za rad.

U potkrjepu tuženik ukazuje na recentna pravna shvaćanja revizijskog suda: ▪ Vrhovni sud RH, br.Rev-909/21 od 08.09.2021.god. ▪ Vrhovni sud RH br.Rev-1437/2021 od 05.01.2021.god. ▪ Vrhovni sud RH, br. Revx-388/18-2 od 25.08.2020. god. ▪ Vrhovni sud RH, br. Rev-2320/15 od 21.05.2019. god. ▪ Vrhovni sud RH, br. Rev-5292/19-2 od 16.06.2020. god. ▪ Vrhovni sud RH, br. Rev-1354/16-2 od 18.05.2021. god. VSRH, br. Rev-2320/2015 od 21.05.2019. god.:

22. Tuženik stoga osporava osnovanost tužbenog zahtjeva i predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti.

Dokaz:

8. Financijsko vještačenje

23. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva te s time u svezi ističe i kako tužitelj neosnovano, a prema odredbama čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju |dalje u tekstu: ZMO/13|, potražuje naknadu eventualno isplaćenih mirovina u punom iznosu.

24. Naime, a kako je to već i navedeno, mjerodavno pravo koje treba primijeniti u ovom sporu je ZOOP/05, a to znači da predmet spora treba raspraviti sa aspekta članka 27. ZOOP/05 koji propisuje i određuje što se smatra pod stvarnom štetom koju je društvo za osiguranje, a temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju, dužno nadoknaditi zavodima, u konkretnom slučaju, zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja:

Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja

Članak 27. (NN 76/13)

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

25. Tuženik osporava da je tužitelj isplatio utužene iznose i da mu je nastala šteta te se osporava da bi tužitelj na temelju dokaza na koje se pozvao u tužbi dokazao da je izvršio isplate. Obračun isplate na koji se tužitelj poziva ne predstavlja javnu ispravu već predstavlja interni dokument tužitelja koji nema dokaznu snagu javne isprave. Tuženik osporava i utuženi tijek zateznih kamata. Također, tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka.

26. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje HZMO, Područnog ureda u [adresa], KLASA: 141- 02/14-01 OB: 03027570348, URBROJ: 341-07-05/3-14- 008828, broj spisa 11292 od 13.01.2015.g., Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti br. dnevnika 7/14/1027 od 09.10.2014.g., Prijavu ozljede na radu, pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu broj: K-466/07 od 10. prosinca 2007.g., Zapisnik o očevidu, MUP-a, PU Karlovačke broj: 511-05- 13/65-K-27/2007 od 10.07.2007.g., obračun isplaćene mirovine za period od 01.10.2019.g. do 31.08.2022.g.na iznos od 97.467,00 kn (12.936,09 EURA), odštetni zahtjev tužitelja od 28.06.2022.g., odgovor tuženika od 06.09.2022.g., odluku Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 2409/2022 od 20.09.2022. godine., mišljenje o nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti od Ministarstva rada i mirovinskog sustava Samostalni sektor za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja, br. dnevnika: 100/14/4256 od 14.10.2014.g., Nalaz i mišljenje nakon kontrolnog pregleda Zavoda za vještačenje Profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom br. dnevnika 102/15/8107 od 26.05.2015.g.

27. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio i slijedeće dokaze: Priklop spisa Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1236/2017, priklop spisa Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj pn-13/2020., pribavu službenim putem skice mjesta nezgode i fotoelaborata iz predmeta Općinskog suda u Karlovcu posl.br. K-466/07,. pribavu predmeta službenim putem od PU karlovačke-postaja prometne policije broj 511-05-13-K-27/2007(skica mjesta nezgode, fotoelaborat, službene bilješke), saslušanje svjedoka ŽT iz [adresa], prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode i mogućnosti izbjegavanja od strane osiguranika tužitelja JT, financijsko vještačenje, vještačenje po vještaku medicine rada na okolnost da ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi nisu mogle na bilo koji način dovesti do gubitka profesionalne sposobnosti za rad tužitelja, vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada, a radi utvrđenja da li je poslodavac osiguranika tužitelja pokušao preraspodijeliti osiguranika tužitelja na poslove koje može obavljati s preostalom sposobnošću.

28. Iako je na pripremnom ročištu održanom 8. 1. 2025. tuženik naveo da ostaje kod svih dokaznim prijedloga, isto tako je naveo, da zbog ekonomičnosti postupka i recentne sudske prakse smatra da iste nije potrebno provesti, te je povukao prijedlog za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, stoga se ima smatrati da je tuženik odustao od navedenih predloženih dokaza. Stranke su se suglasile da sud zaključi prethodni postupak. S obzirom na navode tuženika na pripremnom ročištu vezano za predložene dokaze, sud je istoga dana proveo glavnu raspravu, izveo raspoložive dokaze, te zaključio glavnu raspravu temeljem stanja spisa.

29. Predmetnom tužbom tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu štete, radi isplata invalidske mirovine DT, kojem je Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa] broj: KLASA: 141-02/14-01 OB: 03027570348, URBROJ: 341-07-05/3-14-008828, broj spisa 11292 od 13.01.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, koja invalidnost 100% ozljeda na radu je posljedica prometne nezgode koja se dogodila dana 10.07.2007. godine koju je skrivio osiguranik tuženika CT upravljajući osobnim vozilom reg. [registarska oznaka], broj police: [broj police], u kojoj je imenovani osiguranik tužitelja zadobio teške tjelesne ozljede, sve to temeljem pravomoćne presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: K-466/07 od 10. prosinca 2007.g., a svoje potraživanje u iznosu od 97.467,00 kn (12.936,09 EURA), tužitelj temelji na odredbama članaka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 – u nastavku: ZOMO).

30. Nesporno je među strankama da je tužitelj od tuženika već potraživao iznos naknade štete za period od 05.12.2012. do 31.01.2017. koji je tuženik odbio platiti po odštetnom zahtjevu, pa je tužitelj podnio tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu, gdje je predmet vođen pod brojem spisa P-1236/2017 i u kojem je donesena nepravomoćna presuda u korist tužitelja, te da je za potraživanje naknade štete za nastavni period od 01.02.2017. do 30.09.2019. podnijeta tužba kod naslovnog suda i postupak je još uvijek u tijeku pod posl. brojem Pn-13/2020., dočim se predmetna tužba odnosi na daljnji period od 01.10.2019. do 31.08.2022.

31. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju za utuženu štetu obzirom tužitelj nije naznačio temeljem koje zakonske odredbe postoji obveza tuženika da naknadi eventualnu štetu nastalu u vezi prometne nezgode, osporava isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, osporava uzročno posljedičnu vezu isplaćene mirovine sa predmetnom prometnom nezgodom, osporava uzročno posljedičnu vezu zadobivenih ozljeda i gubitka profesionalne sposobnosti za rad tužitelja, tuženik osporava i utuženi tijek zateznih kamata, te ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

32. Tuženik se protivi da se u ovoj pravnoj stvari koriste dokazi koji su provedeni u upravnom postupku donošenja rješenja o invalidskoj mirovini iz razloga što tuženik nije sudjelovao u tom postupku kao stranka.

33. Tuženik osporava da je tužitelj isplatio utužene iznose i da mu je nastala šteta te se osporava da bi tužitelj na temelju dokaza na koje se pozvao u tužbi dokazao da je izvršio isplate. Obračun isplate na koji se tužitelj poziva ne predstavlja javnu ispravu već predstavlja interni dokument tužitelja koji nema dokaznu snagu javne isprave.

34. Tuženik smatra kako u konkretnom slučaju obvezu tuženika je potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP).

35. Osnovano se tužitelj protivi prijedlogu tužitelja da sud piklopi spis Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1236/2017. iz razloga što je protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni br. Pž-2409/2022 iz tog predmeta dana 13.10.2022.g. tužitelj podnio prijedlog za dopuštenost revizije, stoga tužitelj opravdano smatra da je zbog postavljenih pravnih pitanja i zbog različitosti sudske prakse uputno sačekati odluku Vrhovnog suda RH vezanu za podneseni prijedlog. 36. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan, naime, tužitelj je naveo da svoje pravo potraživati naknadu štete od tuženika temelji na odredbama članaka 161. do 170. ZOMO-a, dakle, ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, i to izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, sve to temeljem odredbe članka 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

37. Na okolnost odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja već su izvedeni dokazi. Tužitelj je uz tužbu priložio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Karlovcu broj K-466/07 od 10. prosinca 2007.g. kojom je za prometnu nesreću u kojoj je stradao osiguranik tužitelja krivim proglašen CT. Uz tužbu je priložen i policijski zapisnik, a u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1236/2017 je provedeno prometno vještačenje po vještaku Ereš vještačenja d.o.o. Tuženik u parnici može osporavati isključivu odgovornost, međutim, kako je već navedeno tuženik je praktički odustao od svih dokaza vezano za navedeni prigovor.

38. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i uzročno posljedičnu vezu isplaćene mirovine sa predmetnom prometnom nesrećom tražeći dostavu kompletne medicinske dokumentacije za tužiteljevog osiguranika, te ističući da ne priznaje dokaze koji su provedeni u upravnom postupku jer sam tuženik u istom nije sudjelovao a pri tome se poziva na sudsku praksu Županijskih sudova iz 2006.g., 2011.g. i 2012.g. Tužitelj je uz tužbu dostavio sudu Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 09.10.2014.g. kojim je dokazao po tuženiku spornu uzročno- posljedičnu vezu, a o osporavanju dokaza izvedenih u upravnom postupku izjasnio se i Vrhovni sud RH svojim rješenjem br. Rev 2038/2019 od 20. srpnja 2021.g. kojim je jasno izrečeno da revizijski sud pravni pristup nižestupanjskih sudova (na čiju praksu se poziva tuženik) ocjenjuje pogrešnim. Prema ocjeni revizijskog suda parnični sud je vezan odlukom upravnog tijela, pa se u parničnom postupku ne može preispitivati odluka donijeta u upravnom postupku niti se može drugačije odlučiti o tom pravnom pitanju. Pri tome nije od značaja da li je stranka u parničnom postupku sudjelovala u upravnom postupku u kojem se odlučivalo o nekom pravu ili obvezi obzirom da odluke upravnog tijela djeluju erga omnes. (rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-2038/2019 od 20.07.2021.g., rješenje Vrhovnog suda RH br. Revd- 3923/2021 od 27.04.2022.g).

39. Osnovano tužitelj smatra da ne vidi svrhu citiranja odredbi iz Uredbe o medicinskom vještačenju koje se odnose na utvrđivanje profesionalne nesposobnosti za rad i opće nesposobnosti za rad obzirom da se radi o nečemu što utvrđuju medicinski vještaci na temelju medicinske dokumentacije koju za vještačenje priprema i kompletira nadležni liječnik osiguranika i tužitelj sa prikupljanjem te dokumentacije i sa vještačenjem nema nikakve veze i ne može utjecati na ocjenu, te na nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj napominje da je Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 09.10.2014.g. koji priliježe sudskom spisu bio na reviziji kod Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja koje je na predmetni Nalaz i mišljenje dalo suglasnost dana 14.10.2014.g., a što je vidljivo i iz rješenja o priznanju prava na mirovinu osiguraniku tužitelja JT od 13.01.2015.g. koje je dostavljeno sudu u prilogu tužbe.

40. Također valja uzeti u obzir da tužitelj više nema svoj Odjel za medicinsko vještačenje, te da je 2017.g. osnovan Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) kao jedinstveno tijelo vještačenja koje između ostalog vještači i za potrebe HZMO-a. Obzirom da Nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 09.10.2014.g. podliježe kontrolnom pregledu, taj pregled je obavljen 26.05.2015.g. od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom koje je također potvrdilo predmetni nalaz i mišljenje konstatirajući da se ne mijenja posljednje mišljenje ovlaštenog vještaka.

41. Osnovani su i navodi tužitelja o neosnovanosti navoda iz odgovora na tužbu u kojima tuženik navodi da ni tužitelj ni poslodavac nisu postupili sukladno odredbama zakona jer radnik nije preraspodijeljen na poslove koje može obavljati s preostalom sposobnosti nisu osnovani, a tuženik nije dao obrazloženje iz kojeg bi se moglo barem naslutiti zbog čega smatra da nisu poštivane odredbe zakona, zbog čega tužitelj smatra da tuženik ju dovoljnoj mjeri ne poznaje postupak koji prethodi postupku samog donošenja tješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Tako tužitelj pojašnjava da je poslodavac od samog stradavanja svog radnika uključen u postupak vezan uz utvrđivanje invalidnosti, eventualno zapošljavanje radnika kojem je utvrđena profesionalna nesposobnost, odnosno u postupak prestanka ugovora o radu ukoliko nije u mogućnosti istom radniku ponuditi aneks ugovoru o radu za drugi posao koji bi mogao obavljati sukladno preostaloj radnoj sposobnosti. Upravo je poslodavac taj koji je tužitelju dostavio prijavu o ozljedi na radu, a iz te prijave koju je tužitelj dostavio sudu uz tužbu je vidljivo da je osiguranik tužitelja NKV radnik koji je obavljao vodograđevne poslove, dakle riječ je o teškim i fizički napornim poslovima. Prema ocjeni medicinskog vještaka osiguranik DT sposoban je za umjereno teške fizičke poslove, koji su pretežno sjedeći ili s povremenim hodom po ravnoj podlozi na kraće relacije, koji zahtijevaju punu snagu i spretnost ruku u zatvorenom ili na otvorenom, u smjenama. Obzirom da se poslodavac (Vodoprivreda Karlovac d.d.) bavi projektiranjem, izgradnjom i održavanjem vodnih građevina i obzirom na činjenicu da je osiguranik tužitelja NKV radnik već je i laički lako zaključiti da takav poslodavac neće moći zadržati radnika koji ne može obavljati fizičke poslove (eventualno može biti radnik na telefonskoj centrali ili nešto sl., a takva mjesta su najčešće već popunjena).

42. Radnik kojemu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad će u slučaju da mu prestane radi odnos jer poslodavac nema odgovarajuće radno mjesto na kojem bi mogao raditi ostvariti pravo na mirovinu sa mirovinskim faktorom 0,8 a ukoliko ostane zaposlen osiguraniku će se također isplaćivati invalidska mirovina, ali s mirovinskim faktorom 0,5 (članak 80. ZOMO NN 102/98).

43. Pozivanje tuženika na odredbu čl. 162. ZOMO-a je neosnovano jer se odredba tog članka odnosi na druge slučajeve povreda na radu, točnije stavak 3. citiranog članka određuje da poslodavac odgovara za štetu koja je nastala zbog ozljede na radu ako nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Dakle, poslodavac bi bio odgovoran za naknadu štete samo ako je do ozljede na radu došlo za vrijeme obavljanja redovnih radnih obveza, a poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu, a to u ovoj pravnoj stvari nije slučaj. Osiguranik tužitelja DT je stradao u prometnoj nesreći prilikom dolaska na posao, pa to stradavanje ima obilježje povrede na radu, a sam poslodavac nije odgovoran za takvu nezgodu koja se uz to dogodila na javnoj površini, a ne u poslovnom prostoru poslodavca. Prema tome, pogrešno smatra tuženik da je tužitelj naknadu štete trebao potraživati od poslodavca, a pogrešno se pozvao i na odredbi čl. 162. ZOMO-a koja uređuje sasvim drugačiju situaciju.

44. Dakle, tužitelj naknadu štete potražuje kroz regresni zahtjev prema čl. 161. i čl. 164. ZOMO-a, a ZOMO je lex specialis u odnosu na ZOOP i izravno uređuje predmet ovog spora jer je odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO-a propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja. Bez obzira što su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja. Dakle, navedene odredbe ZOMO-a izričito uređuju predmet ovog spora, te izričito upućuju da se u odnosu na visinu štete primjenjuju odredbe ZOMO-a. Nesporna je činjenica da odredba članka 164. st. 5. ZOMO-a na imperativan način decidirano određuje da se u pogledu utvrđivanja visine stvarne štete imaju primijeniti odredbe ZOMO-a i samim time se priječi primjena čl. 27 ZOOP-a. Pri tome valja napomenuti da HZMO pravo na naknadu štete ima konstantno od donošenja prvih mirovinskih propisa. Odredbom čl. 27. ZOOP-a na koju se poziva tuženik nisu obuhvaćeni svi vidovi štete koju tužitelj trpi isplatama iz mirovinskog osiguranja, pa tako nije obuhvaćena ni invalidska mirovina zbog ozljede na radu, ni obiteljska mirovina, ni novčana naknada za tjelesno oštećenje, ni troškovi profesionalne rehabilitacije, kao ni novčane naknade u vezi s korištenjem tih prava.

45. Tužitelj osnovano ističe da gledajući strogo gramatičko tumačenje odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a dovodi do zaključka da društva za osiguranje apsolutno nikad ne nadoknađuju štetu Zavodu kada je u pitanju mirovina priznata zbog ozljede na radu (kao u ovom slučaju), odnosno kada je u pitanju ozljeda izvan rada da tada odgovaraju samo za razliku mirovine do iznosa koji bi bio određen zbog ozljede na radu. Pozivajući se na odredbu čl. 27 ZOOP-a tuženik ističe da se tom odredbom uređuju „Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja“, a zahtjevi za naknadu štete koju HZMO postavlja prema osiguravajućim društvima nisu subrogacijski zahtjevi, već su to originarni, samostalni i direktni zahtjevi za naknadu štete.

46. Tužitelj osnovano ukazuje i na činjenicu da je Zakon o mirovinskom osiguranju – ZOMO (NN 157/13) u primjeni od 01.01.2014.g., a Zakon o obveznim osiguranjima u prometu – ZOOP je u primjeni od 01.01.2006.g., pa ako bi se i zauzelo shvaćanje da odredba čl. 27. st.3. ZOOP-a konkurira odredbama čl. 161 i čl. 164. ZOMO-a ili kada bi se i prihvatio stav da se radi o dvije jednako specijalne odredbe, valjalo bi opet primijeniti odredbe ZOMO-a po načelu lex posterior derogat legi priori. Potrebno je spomenuti i odredbu čl. 170 ZOMO-a kojom je propisano na naknadu štete i nepripadne isplate odnosno stjecanja bez osnove primjenjuju odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima, ako nisu u suprotnosti s odredbama ZOMO-a. Dakle, ovom odredbom određeno je da je ZOMO lex specialis u odnosu na opći zakon Republike Hrvatske iz razloga što se navedenim člancima uređuje specifična materija naknade štete. Tužitelj sukladno odredbi čl. 161. ZOMO-a ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata te mirovine. U ovoj pravnoj stvari je potraživao naknadu štete za mirovine isplaćene osiguraniku JT za period od 01.10.2019.g. do 31.08.2022.g. i na sudski spis je priložen obračun isplaćenih mirovina. Sud prihvaća stav tužitelja da nije točna tvrdnja tuženika da je taj obračun „interni dokument“ i da nema dokaznu snagu javne isprave. Tužitelj (HZMO) je javno pravno tijelo koje jedino u Republici Hrvatskoj ima javnu ovlast za obračun i isplatu mirovinskih primanja, pa su isprave koje su izdane u propisanom obliku i u granicama nadležnosti tužitelja javne isprave i njima se dokazuje istinitost onoga što se tom ispravom potvrđuje ili određuje, a dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Člankom 159. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da državni organi izdaju uvjerenja odnosno druge isprave (certifikate, potvrde i dr.) o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju, kao i uvjerenja odnosno druge isprave o činjenicama u vezi s poslovima koje obavljaju na temelju javnog ovlaštenja. Obzirom da je tužitelj javna ustanova koja skrbi o ostvarivanju mirovinskih i invalidskim prava radnika, poljoprivrednika, obrtnika i drugih osiguranih osoba, te da u postupku rješavanja o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja ima javne ovlasti i da primjenjuje odredbe Zakona o općem upravnom postupku, znači da je izdavajući obračun isplaćenih mirovina izdao ispravu o činjenicama u vezi s poslovima koje obavlja na temelju javnog ovlaštenja. Ovakav stav prihvatio je Vrhovni sud RH u presudi broj Rev-x 386/2018 od 29.01.2020.g.

47. Tuženik neosnovano osporava tijek zateznih kamata i ulaže prigovor zastare potraživanja, a niti za jedan taj prigovor ne daje razumno obrazloženje iz kojeg bi se mogla barem naslutiti osnovanost istih. Naime, tužitelj je tužbom potraživao isplatu kamata od dana podnošenja tužbe do isplate što je za tuženika povoljnije, jer kamatu je tužitelj mogao potraživati od dana dospijeća svakog mjesečnog isplaćenog iznosa mirovine pa do isplate.

48. I prigovor zastare potraživanja također je neosnovan. Nesporno je da je tužitelj naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine JT potraživao i za ranija razdoblja, tako da je u postupku kod Vrhovnog suda RH predmet P-1236/2017 koji je vodio Trgovački sud u Zagrebu, za nastavno razdoblje od 01.02.2017.g. do 30.09.2019.g. u tijeku je postupak kod naslovnog suda pod posl. brojem Pn-13/2020, a tužba u ovoj pravnoj stvari koja se odnosi na razdoblje od 01.10.2019.g. do 31.08.2022.g. podnijeta je sudu 29.09.2022.g.

49. Cijeneći sve navedeno, posebno uzimajući u obzir da je sam tuženik naveo da ne treba provesti dokaze predložene u odgovoru na tužbu koje je sud pobrojao u t. 27. obrazloženja ove presude, te da je tuženik odustao od financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva, tuženik je dužan tužitelju s osnove naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku JT za period od 01.10.2019.do 31.08.2022. iznos od 12.936,09 EURA, zajedno sa pripadajućom kamatom računajući od dana podnošenja tužbe 29. rujna 2022. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. Zatezna kamata dosuđena je po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZOO).

50. Tužitelj nije zahtijevao naknadu parničnog troška, a tuženik je izgubio parnicu, stoga je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

U Karlovcu 20. veljače 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Mihanovićeva 3, Zagreb 2. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb