Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr-1708/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček – Horvat, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, protiv ovršenika CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima OD Vidović & Vidović, odvj. iz Varaždina, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i odgode ovrhe, izvan ročišta, 20. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I/ Odbija se prijedlog ovršenika CM radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava na temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. podnijetog Financijskoj agenciji 15. listopada 2024., a na temelju zadužnice od 18. srpnja 2007. ovjerene po javnom bilježniku Ilinke Lisonek iz Zagreba, posl. broj OV-16363/2007 od 24. srpnja 2007., kao neosnovan.

II/ Odbija se prijedlog ovršenika CM da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. podnijetog Financijskoj agenciji 1. listopad 2024., kao neosnovan i

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik CM da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno da nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv njega, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a koji razlozi su propisani člankom 50. stavkom 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).

Obrazloženje

1. Ovršenik je po punomoćniku podnio prijedlog radi proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodeći da je primio obavijest Financijske agencije da je evidentirana osnova za plaćanje u Očevidnik redoslijeda plaćanja, te da temeljem čl. 210. Ovršnog zakona podnosi navedeni prijedlog i to iz razloga navedenih u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7.,9. i 11. Ovršnog zakona. Posebno je naveo da ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrha je zadužnica na kojoj je ovjeren potpis dužnika po javnom bilježniku Ilinki Lisonek pod poslovnim brojem OV-16363/2007 od 24. srpnja 2007, a zbog čega smatra da je tražbina ovrhovoditelja u zastari jer je od dana ovjere potpisa zadužnice 24. srpnja 2007. do dana kad je ovrhovoditelja podnio zahtjev za izravnu naplatu proteklo više od 17 godina. S obzirom da se radi o običnoj zadužnici smatra da se treba primijeniti čl. 371 ZOO/91, sada čl. 255. ZOO/05 i odrediti zastarni rok od 5 godina u kojem je ovrhovoditelj mogao tražiti ispunjenje svoje tražbine. Napomenuo je da je prednik ovrhovoditelja vodio ovršni postupak pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem Ovr-199/2011 i to ovrhom na dionicama, a koji je postupak obustavljen temeljem čl. 14. st. 2. Ovršnog zakona, te se ne smatra da je činjenicom vođenja toga postupka došlo do prekida zastare jer je isti obustavljen krivnjom ovrhovoditelja. Isto je tako naveo da je nepravilan obračun tražbine, a iz kojeg razloga osporava vjerodostojnost i točnost specifikacije i s tim u vezi osporava i u cijelosti visinu tražbine specificiranu u zahtjevu za izravnu naplatu. Slijedom navedenog je predložio da sud sukladno čl. 52. st. 2. Ovršnog zakona obustavi ovrhu, odnosno da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasi nedopuštenim, ukinu provedene radnje i obustavi ovršni postupak. Ujedno je podnio prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da bi za ovršenika nastala teško nadoknadiva šteta jer ostaje bez znatnog dijela svojih primanja, a čime mu se ugrožava egzistencija, a radi se o osobi narušena zdravstvenog stanja.

2. Prijedlog ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje, a koji se očitovao da nije nastupila zastara, te da se postupak ovrhe može nastaviti u odnosu na ovrhovoditelja s obzirom da je tražbina na njega prenesena temeljem čl. 32, te čl. 209. Ovršnog zakona u korist novog ovrhovoditelja. Također je naveo da nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe propisani čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona. Stoga je predložio da se odbije prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate proglase nedopuštenim, kao i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, kao neosnovane.

3. Uvidom u Zahtjev za naplatu ovrhovoditelja upućen Financijskoj agenciji od 15. listopada 2024. utvrđuje se da je ovrhovoditelj zatražio isplatu protiv ovršenika na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Ilinke Lisonek, posl. broj OV- 16363/2007 od 24. srpnja 2007..

4. Sukladno čl. 209. st. 1. Ovršnog zakona ukoliko ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne isprave, provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

5. Odredba članka 210. Ovršnog zakona propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate, a temeljem koje odredbe ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članka 50. i 53. Ovršnog zakona).

6. Člankom 50. stavkom 1. Ovršnog zakona je određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7. Pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 50. stavka 5. Ovršnog zakona na razloge iz stavka 1. točke 1. 3. i 5. toga članka, te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. toga članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. Ovršnog zakona, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga.

8. Sud je utvrdio da je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je naveo da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv njega, da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, te s obzirom da je nastupila zastara tražbine, a koji razlozi su propisani odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7, 9. i 11. Ovršnog zakona, te je uputio ovršenika da pokrene parnicu temeljem čl. 210. st. 2., a primjenjujući čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona jer isti razlog nije mogao ranije iznijeti već nakon što je primio obavijest od Financijske agencije da se provodi ovrha na njegovom računu.

9. U pogledu prijedloga ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sud je utvrdio da je ispunjen uvjeti iz čl. 65. st. 1. toč. 5. Ovršnog zakona jer je ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, a o kojem prijedlogu sud odlučuje temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona kao o žalbi protiv rješenja o ovrsi. Međutim, sud je zaključio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Svakako ovrha na novčanim sredstvima ovršenika predstavlja otegotnu okolnost za ovršenika, a što posljedično dolazi do smanjenih novčanih sredstava potrebnih za izdatke vezane uz njegovo zdravlje, međutim ovršenik nije dostavio dokaze u pogledu tih činjenica, te je sud utvrdio da nije ispunjen uvjet za odgodu ovrhe koji se odnosi na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Prema tome, sud je odbio prijedlog ovršenika da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, kao neosnovan, a iz razloga što nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu propisni čl. 65. Ovršnog zakona.

U Varaždinu 20. veljače 2024.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, ili poštom preporučeno, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek.

Dostaviti:

1. Ovrhovoditelju B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41

2. Ovršeniku po punomoćnicima OD Vidović & Vidović, odvjetnicima iz Varaždina