Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-198/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOTORANJ d.o.o. Vukovar, Kardinala Alojzija Stepinca 7, OIB 06125064649, koje zastupa punomoćnik Andria Dikonić, odvjetnik iz Vinkovaca protiv tuženika VOLKO d.o.o. u stečaju Vukovar, Stanka Vraza 11, OIB 99845441972, radi naknade štete odnosno osporene tražbine u iznosu od 36.283,56 eura i po prigovoru tuženika o pobijanju pravnih radnji, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 13. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavljene presude 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanim tražbina tužitelja VODOTORANJ d.o.o. Vukovar, Kardinala Alojzija Stepinca 7, OIB 06125064649, prema tuženiku VOLKO d.o.o. u stečaju Vukovar, Stanka Vraza 11, OIB 99845441972, u II. višem isplatnom redu u iznosu od 26.884,86 eur (dvadeset šest tisuća osamsto osamdeset četiri eura i osamdeset šest centi).

II. Dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem osnovanim tražbine tužitelja prema tuženiku u II. višem isplatnom redu u iznosu od 9.398,70 eura (devet tisuća tristo devedeset osam eura i sedamdeset centi) odbija se kao neosnovan.

III. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.411,30 eura (tri tisuće četiristo jedanaest eura i trideset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 20. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za pet postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika o pobijanju pravne radnje stečajnog dužnika – prihvat ponude od 4. listopada 2019., te sklopljen Ugovor o najmu krana i bagera sa tužiteljem.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom i tijekom postupka tvrdi da je s tuženikom kao izvođačem zaključio Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji i sportske dvorane (dogradnja i nadogradnja) OŠ Nikole Andrića u [adresa], izgradnja parkirališta i sportskih terena od 9. listopada 2019. za ugovorenu vrijednost radova u iznosu od 5.229.442,77 kuna bez PDV-a. Tužitelj je tuženiku temeljem privremenih situacija platio ukupni iznos od 624.395,52 kune bez PDV-a, točno navedenih datuma tijekom 2019. i 2020. godine po 4 privremene situacije u točno navedenim iznosima. Privremene situacije su plaćene prijebojem točno navedenih iznosa. Unatoč činjenici da su svi radovi koje je tuženik izveo u cijelosti i u ugovorenim rokovima plaćeni, tuženik je 14. srpnja 2020. tužitelju poslao raskid Ugovora o izvođenju radova uz obrazloženje kako ugovorene obveze od strane tužitelja nisu izvršene. Tuženik je odbio izvršavati daljnje radove, te je napustio gradilište. U vrijeme obustave radova od strane tuženika ostalo je neizvršenih ugovorenih radova u ukupnom iznosu od 4.605.047,25 kuna bez PDV-a. Tužitelj je pozvao tuženika na sačinjavanje konačnog obračuna na koji se tuženik nije odazvao, te je tužitelj sam sačinio konačni obračun i utvrdio da je ukupna vrijednost radova po prethodnoj situaciji u iznosu od 624.395,52 kune bez PDV-a, te da nisu dostavljeni dokazi o kvaliteti betona po točno navedenim stavkama ugovornog troškovnika, te je umanjio vrijednost betonskih radova za 10% odnosno za iznos od 5.416,40 kuna bez PDV-a. Također je utvrdio da na postavljenoj i obračunatoj čeličnoj konstrukciji nije dovršeno svi varovi, nije kompletirana antikorozivna zaštita, nije obavljeno bojanje završnom bojom, konstrukcija nije očišćena od betona, pa je umanjio vrijednost bravarskih radova za 7% odnosno za iznos od 20.718,28 kuna bez PDV-a. Tužitelj je također utvrdio da fasadna skela nije bila postavljena sukladno pravilniku za montažne čelične skele, te je demontirana prije izvršenja radova, te je umanjio vrijednost stavki ugovornog troškovnika koji se odnosi na građevinske i obrtne radove za 80% odnosno 24.074,50 kuna bez PDV-a. Tužitelj smatra da je po konačnom obračunu preplatio iznos od 50.209,18 kuna koji predstavlja štetu koju je tuženik počinio tužitelju.

2. Tužitelj također navodi da je u slijed odbijanja izvršenja ugovornih obveza od strane tuženika bio prisiljen za dio radova zaključiti ugovor s novim izvođačem radova društvo SEILER d.o.o. koje je preuzelo radove iz grupe arhitektonski radovi po cijeni od 559.666,50 kuna, te iz grupe građevinski dio – niskogradnja po cijeni od 338.444,72 kuna odnosno 908.141,22 kune što s PDV iznosi 1.135.176,53 kune. Po Ugovoru između tužitelja i tuženika tuženik se obvezao iste radove izvesti po ukupno ugovorenoj cijeni od 841.919,763 kuna što s PDV iznosi 1.052.399,70 kuna. Tužitelj je zbog odbijanja izvođenja ugovorenih radova od strane tuženika morao angažirati novog izvođača radova, kojem je za iste radove u obvezi platiti 27.325,18 kuna više nego što bi morao platiti tuženiku da isti izvršio svoje ugovorom preuzete obveze, te je na taj način tuženik počinio štetu tužitelju .

3. Tužitelj je također morao za limarske radove angažirati obrt [obrt] iz [adresa], te je za radove koje je po ugovoru bio dužan izvesti tuženik ugovorio iznos od 532.873,23 kune dok bi tuženiku za iste radove bio u obvezi platiti iznos od 463.993,40 kuna, čime je tužitelju nastala šteta u iznosu od 68.879,83 kune.

4. Tužitelj je također za zidarske, soboslikarske, ličilačke i fasaderske radove bio prisiljen angažirati knjigovodstveno građevinski obrt [obrt], te je za radove koje je po ugovoru bio dužan izvesti tuženik ugovorio radove za iznos 891.491,50 kn, dok bi tuženiku za iste radove tužitelj bio u obvezi platiti iznos od 802.342,35 kuna čime je tužitelju nastala šteta u iznosu od 89.149,15 kuna. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti isplatu iznos od 235.563,34 kune s pripadajućim kamatama od 12. listopada 2020. do isplate, po točno navedenim kamatnim stopama i nadoknaditi parnični trošak.

5. Tužitelj je podneskom od 22. ožujka 2023. predložio donošenje presude kojom se utvrđuje osnovanom tražbina tužitelja VODOTORANJ d.o.o. prema tuženiku VOLKO d.o.o. u stečaju u iznosu od 36.283,56 eura/273.378,51 kuna, kao tražbina II. višeg isplatnog reda, te se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak.

6. Tužitelj je na ročištu od 13. veljače 2025. predložio donošenje presude kojom se utvrđuje osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 30.162,84 eura kao tražbina II. višeg isplatnog reda, te se tuženiku nalaže nadoknaditi parnični trošak tužitelju u roku od 15 dana.

7. U odgovoru na tužbu od 28. listopada 2020. tuženik priznaje da je s tužiteljem zaključio Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji zgrade i sportske dvorane OŠ Nikole Andića u [adresa] dana 9. listopada 2019. Također čini nespornim da je dopisom od 14. srpnja 2020. dostavio tužitelju izjavu o raskidu Ugovora zbog neispunjenja obveza. Navodi da po privremenim situacijama od travnja 2020. tužitelj je tuženiku bio u obvezi izvršiti uplatu iznosa koji spominje u obrazloženju tužbe, ali tužitelj nije izvršio već je ispostavljao račune za nepostojeće i neizvršene usluge, a koje je tuženik sve osporio. Unatoč toga navedene osporene račune i prijedlog kompenzacija je očito proveo u svojim poslovnim knjigama, neovisno što su osporene. Navodi da računi koje je ispostavio tužitelj tuženiku su ispostavljeni za neizvršene usluge i radove, jer ne postoje narudžbenice, otpremnice, nalozi niti bilo koja druga poslovna dokumentacija, koja bi ih pravdala. Nakon raskida Ugovora tuženik je uklonio svoju opreme i strojeve i napustio gradilište. Da li je i u kojem iznosu tužitelj s trećim izvođačima završio objekt, tuženiku nije poznato, ali smatra da tužitelj nije imao nikakve štete. U poslovnom odnosu s tužiteljem tuženik je taj koji je pretrpio štetu koja se sastoji od neplaćenih računa po privremenim situacijama, izmakle dobiti, troškova demontaže skele i otpreme opreme i strojeva sa gradilišta. Smatra da je razlog za raskid na strani tužitelja te da tuženik prema tužitelju nema nikakvih obveza. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

8. Podnescima od 11. kolovoza 2023. i 13. rujan 2023. tuženik čini nespornim da su stranke bile u poslovnom, odnosu temeljem Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji zgrade OŠ Nikola Andrić u [adresa]. Tuženik čini nespornim da je za 4 privremene situacije, koje je tuženik ispostavio tužitelj, tužitelj platio novčane iznose i to I. privremena situacija u iznosu od 25.257,52 kune plaćena 16.12.20219., II. privremena situacije u iznosu od 15.618,55 kuna plaćena 20.12.2019., III. privremena situacija u iznosu od 94.090,00 kuna plaćena 12.2.2020. i IV. privremena situacija u iznosu od 37.113,79 kuna plaćena 14.4.2020.

9. Tuženik čini spornim da je po V. privremenoj situaciji u iznosu od 329.865,38 kuna tužitelj platio tuženiku ovaj iznos, jer je istu zatvorio Izjavom o prijeboju od 7.5.2020. u iznosu od 21.485,70 kuna kojim je stavio u prijeboj potraživanje po računu 24/2020/1/1, koji račun tuženik osporava, jer se odnosi na najam bagera koji je tuženik osporio i vratio tužitelju, jer najam nije ugovoren. Izjavom o prijeboju od 18.6.2020. u iznosu od 283.754,28 kuna tužitelj je stavio u prijeboj svoja potraživanja iz računa broj 19-2019/1 u iznosu od 31.714,00 kuna i račun broj 42-2020/1/1 u iznosu od 231.963,22 kune. Tuženik osporava račun br. 42-2020/1/1 u iznosu 231.963,22 kune, jer se odnosi na najam krana, a koji račun je tuženik osporio i vratio tužitelju.

10. Izjavom o prijeboju od 8.7.2020. u iznosu od 12.125,40 kuna je osnova račun 2/19 od 7. lipnja 2020. za radove na OŠ Mladost i nije sporan.

11. Tuženik nadalje navodi kako je potraživanje tuženika po VI. privremenoj situaciji u iznosu od 122.430,28 kuna tužitelj zatvorio nespornom uplatom na račun tuženika 31. srpnja 2020. u iznosu od 52.916,88 kuna, a preostalo potraživanje kompenzacijom od 16. srpnja 2020. u iznosu od 69.286,78 kuna, osnova koje je račun broj 42-2020/1 u iznosu od 69.286,70 kuna. Tuženik osporava ovaj račun, jer se odnosi na najam krana kojeg je tuženik osporio i vratio tužitelju jer tužitelj nije dostavio bilo kakvu dokumentaciju da je najam ugovoren, te da je izvršen. Tuženik stoga navodi da tužitelj tuženiku nije platio ukupni iznos od 322.737,70 kuna i to po V. privremenoj situaciji u iznosu od 253.450,92 kune i po VI. privremenoj situaciji iznos od 69.286,78 kuna. Zbog toga je tuženik raskinuo Ugovor o izvođenju radova zaključen s tužiteljem. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

12. Podneskom od 15. studenoga 2023. tuženik je istaknuo prigovor kojim pobija pravne radnje stečajnog dužnika i to prihvat ponude od 4. listopada 2019. i sklopljeni Ugovor o najmu u skladu s odredbom članka 212. stavak 9. Stečajnog zakona. Tuženik navodi da je pobojna pravna radnja poduzeta 4. listopada 2019., a 30. studenoga 2020. je nad tuženikom otvoren stečajni postupak. Ova pravna radnja je dovela do oštećenja vjerovnika odnosno pogodovanja jednom vjerovniku. Prihvaćanjem ponude tužitelju je dana mogućnost potraživanja nečeg što mu ne pripada, te je tužitelj stavio u prijeboj svoje sporno potraživanje e s tuženikovim nespornim potraživanjima po dvije privremene situacije.

13. Tuženik nadalje navodi da u slučaju uspjeha tužitelja u ovom sporu bit će oštećeni stečajni vjerovnici I. isplatnog reda po rješenju ovoga suda St-595/2021 od 1. ožujka 2023. u iznosu od 59.669,40 eura/449.579,10 kuna, te vjerovnici II. višeg isplatnog reda u ukupnom iznosu od 870.083,43 eura/6.554.643,60 kuna, jer u dosadašnjem tijeku stečajnog postupka nisu namirene ni tražbine vjerovnika I. višeg isplatno reda, a izvjesno je kako sva imovina stečajnog dužnika neće biti dostatna za namirenje tražbina vjerovnika u stečajnom postupku. Rezultat pobijanja očituje se u povećanju mogućnosti namirenja ukupnosti vjerovnika – ukoliko tuženikov prigovor pobojnosti bude prihvaćen, te iz tog razloga tužiteljev tužbeni zahtjev bude odbijen, stečajni će vjerovnici moći namiriti tražbine u novčanom iznosu od 317.587,72 kune s pripadajućim kamatama i troškovima za iznos koji tužitelj nije isplatio tuženiku po V. i VI. privremenoj situaciji.

14. Tuženik nadalje navodi da je pored općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji su ispunjene i posebne pretpostavke iz odredbe članka 2. stavak 3 Stečajnog zakona (namjerno oštećenje i bliske osobe). Prihvat ponude i naplatni ugovor o najmu krana i bagera su sklopljeni unutar 2 godine od podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, a ugovor je sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe. Pojašnjava, da su u vrijeme prihvata ponude i zaključenja ugovora o najmu krana i bagera, te kompenzacije zakonska zastupnica tuženika je bila snaha zakonskog zastupnika tužitelja, te se iste u smislu odredbe članka 207. stavak 2 smatraju bliskim osobama.

15. Tužitelj se protivio prigovoru prijeboja pravnih radnji, a naročito da je pravna radnja koju je poduzeo tuženik pobojna obzirom da su tuženik i tužitelj bliske osobe, jer je zakonska zastupnika tužitelja bivša snaha zakonskog zastupnika tuženika. Navodi da između navedenih osoba nema bliskosti, te postupanje zakonskog zastupnika tuženika nije bilo poduzeto s ciljem namjernog oštećenja vjerovnika, a posebice nisu poduzete da bi tuženik pogodovao tužitelju. Navodi da su obiteljski odnosi između zakonskih zastupnika stranaka teško i trajno narušeni, te da je između tužitelja i tuženika vođeno više sudskih postupaka u kojima je tuženik nastojao doći do ne pripadne imovinske koristi, ne plaćajući obveze po računima koje mu je izdao tužitelj odnosno društvo Euromiks d.o.o. koje je kasnije pripojeno društvu VODOTORANJ d.o.o. Poziva se na predmete ovoga suda Povrv-1175/13, Povrv- 142/2019, Povrv-375/2020. Tužitelj također navodi da je presudom Prekršajnog suda u Vukovaru Pp-3-1-519/13 bivši zakonski zastupnik tuženika proglašen krivim za fizički napad na svog sina – supruga zakonske zastupnice tužitelja.

16. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: Ugovor o izvođenju radova na rekonstrukciji zgrade i sportske dvorane OŠ Nikola Andrić zaključen između stranaka od 9.10.2019. sa Troškovnikom od studenoga 2018. (str. 26-46 spisa), Privremena situacija br. 43/UP/1 od listopada 2018., izvadak o stanju i prometu po računu za tužitelja, Privremena situacija br. 50/UP/1 od studenoga 2019., Privremena situacija br. 1/UP/1 od prosinca 2019., Izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja, Privremena situacija br. 9/UP/1 od veljače 2020., izvadak po transakcijskom računu, Privremena situacija broj 17/UP/1 od travnja 2020., Privremena situacija broj 19/UP/1 od svibnja 2020., izvadak PBZ od 31. srpnja 2020., Izjave o prijeboju (kompenzaciji) s povratnicama (str. 59-70 spisa), Ugovor o ustupanju i preuzimanju potraživanja od 10. lipnja 2020., Raskid Ugovora o izvođenju radova na rekonstrukciji zgrade i sportske dvorane OŠ Nikola Andrić u [adresa] od 14.7.2020., Očitovanje na raskid Ugovora od 20.7.2020. s povratnicom, Dopis tužitelja od 10.3.2020., mail od 15.9.2020., Zapisnik o okončanom obračunu i primopredaji radova od 25. rujna 2020., Ugovor između VODOTORANJ d.o.o. i SEILER d.o.o. br. OŠNA006-2020 od 2. rujna 2020. s Troškovnikom – rekapitulacija troškova (str. 88-144 spisa), narudžbenica broj VIII-K-2020 od 15.3.2020., narudžbenica br. VII-0K-2020 od 13.5.2020., rekapitulacija radova (str. 174-188 spisa), rješenje o otvaranju predstečajnog postupka St-549/2020 od 15. prosinca 2020., rješenje ovoga suda broj St-595/2021-137 od 1. ožujka 2023., račun br. 42- 2020/1/1 od 23. lipnja 2020., dopisi tuženika od 26. lipnja 2020., 7. srpnja 2020. i 14. srpnja 2020., račun broj 24-2020/1/1 s otpremnicom broj 01/2019, preslika oglasa od 12. rujna 2020 (str. 256-259 spisa), dopis tuženika od 4. listopada 2019. s e- mailom od 31. siječnja 2020., ponude br. 48/2019, 50/2019, 53/2019, e-mail od 11. rujna 2019., povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika i za tužitelja, rješenje ovoga suda St-595/2021 od 30. studenoga 2022., Izviješće stečajnog upravitelja od 19. listopada 2023., presuda Prekršajnog suda u Vukovaru Pp-3.J-519/13 od 11. listopada 2013., dopis tuženika od 5. veljače 2021., povijesni izvadak za tuženika, presuda i rješenje ovoga suda P-150/2014, e-mail poruka tuženika od 11. rujna 2019., rješenje javnog bilježnika Bore Arambašića broj O-634/19 od 17. veljače 2020. o raspodjeli naknadno pronađene imovine, rješenje Vrhovnog suda RH Rev- 3285/2019, presuda VTS RH Pž-8737/2015, provedeno je građevinsko vještačenje po vještaku VJ od 10. studenoga 2024. s dopunom od 5. siječnja 2025., te je vještak saslušana na ročištima od 12. prosinca 2024. i 13. veljače 2025.,

17. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o izvođenju građevinskih radova na OŠ Nikole Andrića u [adresa] od 9. listopada 2019. po kojem je tuženik kao izvođač za tužitelja kao naručitelja izvodio radove na osnovnoj školi u [adresa], te da je tijekom postupka nad tuženikom rješenjem ovoga suda St-595/2021 od 30. studenoga 2022. otvoren stečajni postupak, te da je tužitelj kao vjerovnik prijavio tražbinu koja je rješenjem St-595/2021 od 1. ožujka 2023. osporena u II. višem isplatnom redu u iznosu od 36.283,56 eura, te je tužitelj upućen na parnicu.

18. Nije sporno da je tuženik za izvedene radove tužitelju ispostavio 6 privremenih situacija u ukupnom iznosu od 624.395,52 kune bez PDV-a, te da je tužitelj tuženiku uredno platio iznose iz prve četiri privremene situacije.

19. Tijekom postupka je sporno da li je tužitelj tuženiku platio iznose iz V. privremene situacije, Izjavom o prijeboju od 7. svibnja 2020., jer tuženik poriče da je s tužiteljem bio u poslovnom odnosu temeljem računa broj 24/2020/1/1 u iznosu od 45.184,38 kuna a koji se odnosi na terećenje za najam bagera.

20. Tijekom postupka je sporno da li je tužitelj tuženiku platio iznose po VI. privremenoj situaciji, jer tuženik osporava račun broj 42/2020/1/1 u iznosu od 20.077,06 kuna, koji se odnosi na najam krana.

21. Iz računa broj 42/2020 od 23. lipnja 2020. (str. 254 spisa) je vidljivo da se odnosi na najam krana GA720 od 7. listopada 2011. do 11. travnja 2020. u iznosu od 235.000,00 kn, te za odvoz miješanog otpada s gradilišta Poduzetnički inkubator u Otoku u iznosu od 6.000,00 odnosno ukupnom iznosu 301.250,00 kuna s PDV-om.

22. Iz računa broj 24/2020/1/1 od 4. svibnja 2020. (str. 255 spisa) je vidljivo da je isti ispostavio VODOTORANJ d.o.o. za najam bagera Caterpilar od 6. do 12. kolovoza 2019., te za miješanje podložnog betona u ukupnom iznosu 45.184,38 kuna s PDV-om.

23. Iz ponude VODOTORANJ d.o.o. od 29. srpnja 2019. (str. 274 spisa) je vidljivo da se odnosi na najam bagera Caterpilar po cijeni od 5.000,00 kuna na dan, te najam krana GA720 po cijeni od 1.250,00 kuna po danu.

24. Iz podneska tuženika od 4. listopada 2019. (str. 269 spisa) je vidljivo da temeljem vaših zahtjeva prihvaćamo ponude i to, između ostalih, ponuda br. 48/2019 stavak 1,2 i 4.

25. Kako je podnesak od 4.10.2019. kojim je tuženik prihvatio ponudu tužitelja broj 48 sastavljen na poslovnom papiru na kojem se nalazi žig, te podaci o tuženiku sa brojevima, telefona mobitela, adresom, te MBS, OIB, te na kojem postoji žig i potpis tuženika, a kojim se tuženik koristi u redovnom poslovanju, što je vidljivo iz podnesaka tuženika u ovom predmetu, a koji su nesporni kao npr. podnesak tuženika od 14. srpnja 2020. (str. 75 spisa), sud je prigovor tuženika da ponuda nije potpisana po ovlaštenoj osobi neosnovana, u skladu s odredbom članka 260. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO).

26. Imajući u vidu naprijed provedene dokaze, sud je utvrdio da je temeljem ponude tužitelja broj 48, koju je tuženik prihvatio podneskom od 4. listopada 2019., tužitelj bio u poslovnom odnosu temeljem računa broj 24/2020 na ime najma krana, te računa broj 42/2020 na ime najma bagera. Stoga je sud prigovore tuženika da temeljem ovih računa nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem ocijenio neosnovanim u cijelosti. Okolnost što je tuženik ove račune vraćao tužitelju nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

27. Kako je sud tijekom postupka iz provedenih dokaza utvrdio da je račun tužitelja br. 24/2020 osnovan, te da je temeljem istoga tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom, a koji je tužitelj stavio u prijeboj Izjavom o prijeboju od 7. svibnja 2020. s potraživanjem tuženika po V. privremenoj situaciji, sud je prigovor tuženika da izjavom o prijeboju od 7. svibnja 2020. u iznosu od 45.184,38 kuna nije plaćena V. privremena situacija, ocijenio neosnovanim.

28. Kako je sud tijekom postupka iz provedenih dokaza utvrdio da je račun tužitelja br. 42/2020 osnovan, te da je temeljem istoga tužitelj bio u poslovnom odnosu s tuženikom, a koji je tužitelj stavio u prijeboj Izjavama o prijeboju od 18. lipnja 2020. i 16. srpnja 2020. s potraživanjem tuženika po VI. privremenoj situaciji, sud je prigovor tuženika da izjavom o prijeboju od 18. lipnja 2020. i 16. srpnja 2020. u iznosu od 20.077,06 kuna i 69.286,78 kuna nije plaćena VI. privremena situacija, ocijenio neosnovanim.

29. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku svih šest ispostavljenih privremenih situacija platio Izjavama o prijeboju od 7. svibnja 2020., 18. lipnja 2020. i 16. srpnja 2020., pa tako i za tuženika spornu V. i VI. privremenu situaciju. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je ocijenio da je tužitelj tuženiku platio sve iznose za radove koje je tuženik obavio na rekonstrukciji zagrade i sportske dvorane OŠ Nikola Andrić u [adresa], stoga je za raskid Ugovora, kojeg je tuženik izjavio tužitelju podneskom od 14. srpnja 2020., po mišljenju suda, odgovoran tuženik.

30. Iz Ugovora broj OŠNA006-2020 od 2. rujna 2020. koji je zaključen između VODOTORANJ d.o.o. kao naručitelja i SEILER d.o.o. kao izvođača je vidljivo da naručitelj naručuje, a izvoditelj se obvezuje izvesti radove u specificiranom ugovornom troškovniku koji je sastavni dio ugovora prema projektnoj i tehničkoj dokumentaciji, te da je ugovorena cijena radova 908.141,22 kuna.

31. Iz narudžbenice broj VIII-K20 od 13. svibnja 2020. je vidljivo da je VODOTORANJ d.o.o. od [obrt] obrt za limarske radove naručio limarske krovopokrivačke radove na [obrt] u [adresa] za cijenu od 532.872,23 kuna.

32. Iz narudžbenice broj VII 0K-2020 od 13. svibnja 2020. je vidljivo da je VODOTORANJ d.o.o. od knjigovodstveno građevinskog obrta [obrt] naručio zidarske, soboslikarsko-ličilačke, te fasaderske radove na OŠ Nikole Andrića u [adresa], za iznos od 891.491,50 kuna.

33. Tijekom postupka je na okolnosti visine štete koju trpi tužitelj uslijed raskida Ugovora o izvođenju radova zaključeni s tuženikom proveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku VJ od 10. studenoga 2024. kojem je prigovarao tužitelj, te je vještak saslušan na ročištu od 12. prosinca 2024. i dostavio dopunsko očitovanje od 5. siječnja 2025., te je saslušana na ročištu od 13. veljače 2025.

34. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka VJ od 10. studenoga 2024., te dopune od 5. siječnja 2025. je vidljivo da je vještak usporedbom cijena ugovorenih radova između tužitelja i tuženika, te cijena ugovorenih radova između VODOTORANJ d.o.o. i SEILER d.o.o.., te VODOTORANJ d.o.o. i obrta [obrt], te VODOTORANJ d.o.o. i obrta [obrt], te usporedbom jediničnih cijena radova dogovorenih sa izvođačima na različite datume ugovora radova u biltenu standardne kalkulacije radova u visokogradnji nije mogla pronaći većinu stavki ugovorenih troškovnika između tužitelja i različitih izvođača. Vještak je koristio indekse porasta cijena u stanogradnji Zavoda za statistiku objavljenih svaka 3 mjeseca. DA bi dobila razliku cijene istih radova VOLKA i drugih izvođača množila je cijenu dogovornu sa VOLKOM sa omjerom 2 indeksa prema datumu ugovora radova. Koristila je indekse za stambene objekte na lokaciji ostalo, a dobivenu razliku je pomnožila sa 1,5, jer je prema pokazateljima troškova građenja objavljenih od Hrvatske komore arhitekata vidljivo da su troškovi gradnje škola viši 50% od troškova gradnje višestambenih objekata. Vještak je za izračun razlike cijena izvođenja radova VOLKA i drugih izvođača ocijenila realnijim. Vještak je u tablici 2 – razlike cijena izvođenja radova različitih izvođača radova prema statistici, te usporedbom cijene radova VOLKA - SEILER, VOLKA - [obrt] i VOLKA - D.M. obrt na točno navedene datume došla do zaključka da je razlika u cijeni između VOLKA i drugih izvođača 152.354,90 kuna odnosno 20.220,98 eura, a što je za 37% manje od izračuna tužitelja.

35. Sud je nalaz i mišljenje vještaka od 5. siječnja 2025. ocijenio stručnim, te u skladu s pravilima struke te na temelju dokaza u ovom spisu.

36. Iz e-maila od 15. rujna 2020. (str. 81 spisa) je vidljivo da je tužitelj pozvao tuženika na primopredaju i pregled izvedenih radova na objektu rekonstrukcija zgrade i sportske dvorane (dogradnja i nadogradnja) OŠ Nikole Andrića u [adresa] koje će se održati 21. rujna 2019. u 9 sati, na objektu.

37. Iz zapisnika o okončanom obračunu i primopredaji radova (str. 82-83 spisa) je vidljivo da je vrijednost ugovorenih radova 5.229.447,77 kuna bez PDV-a, a ukupna vrijednost izvedenih radova 624.395,52 kune bez PDV, te da je vrijednost radova koje naručitelj trajno zadržava, jer nisu dostavljeni dokazi o kvaliteti ugrađenih betona, na postavljenoj čeličnoj konstrukciji nisu izvedeni svi radovi, nije kompletirana antikorozivna zaštita, nije obavljeno bojanje završnom bojom, te konstrukcija nije očišćena od betona, fasadna skela nije bila postavljena sukladno pravilniku za montažu čelične skele, te je demontirana prije izvršena radova, te je ukupna vrijednost radova koju tužitelj trajno zadržava 50.209,18 kuna bez PDV-a. Zapisnik je potpisan od strane VODOTORANJ d.o.o., a za izvođača nije nitko bio prisutan.

38. Imajući u vidu naprijed citirane dokaze sud je utvrdio da tuženik nije bio nazočan prilikom zapisnika o obračunu i primopredaji radova, a tužitelj je prilikom obračuna radova na ime uočenih nedostataka zadržao ukupni iznos od 50.209,18 kuna/6.663,90 eura.

39. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik, po mišljenju suda, neosnovano tužitelju otkazao ugovor podneskom od 14. srpnja 2020., jer je tužitelj tijekom postupka dokazao da je tuženiku platio sve radove po ispostavljenih svih šest privremenih situacija. Kako je tuženik neosnovano tužitelju otkazao ugovor o izvođenju radova na OŠ Nikole Andrića u [adresa], sud je mišljenja da tužitelj ima pravo na naknadu štete, jer je zbog otkaza ugovora od strane tuženika radove morao obaviti po drugim izvođačima i to SEILER d.o.o., obrt [obrt] i obrt [obrt] Po nalazu i mišljenju građevinskog vještaka VJ tužitelj je za radove po drugim izvođačima morao platiti veći iznos od 20.220,98 eura, te da je zbog nekvalitetno izvedenih radova zapisnikom o primopredaji zadržao iznos od 50.209,18 kuna/6.663,90 eura, a što sve skupa iznosi 26.884,86 eura što predstavlja štetu na strani tužitelja. Zbog svega navedenog sud je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem osnovanim osporenog potraživanja u iznosu od 26.884,86 eura kao tražbina II. višeg isplatnog reda ocijenio osnovanim, usvojio i u skladu s odredbom članka 1046. ZOO-a presudio kao u izreci pod točkom I.

40. Kako je tužitelj podneskom od 22. ožujka 2023. predložio donošenje presude kojom se utvrđuje osnovanom tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 36.283,56 eura kao tražbina II. višeg isplatnog reda, te da je na ročištu od 13. veljače 2025. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 30.062,84 eura, te da se tuženik protivio smanjenju tužbenog zahtjeva, sud je dio tužbenog zahtjeva za utvrđenjem osnovanim iznosa od 9.398,70 eura ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci pod točkom II.

41. Tuženik je podneskom od 15. studenoga 2023. istaknuo prigovor kojim pobija pravne radnje stečajnog dužnika i to prihvat ponude od 4. listopada 2019. i sklopljeni ugovor o najmu, jer ove pravne radnje oštećuju stečajne vjerovnike sukladno odredbi članka 212. stavak 9. SZ-a.

42. Prema odredbi članka 212. stavak 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/2015., 104/2017., 36/2022. i 27/2024., dalje SZ-a) pravne radnje stečajnog dužnika ovlašteni su pobijati tužbom stečajni vjerovnici, te stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika. Prema stavku 9. istog članka pravne radnje dužnika mogu se pobijati i isticanjem prigovora u parnici bez vremenskog ograničenja iz stavka 2 ovog članka.

43. Tijekom postupka nije sporno da je nad tuženikom rješenjem ovog suda St-595/2021 od 30. studenoga 2022. otvoren stečajni postupak. Kako člankom 212. stavak 9. SZ-a nije bitan rok za isticanje prigovora o pobijanju pravnih radnji, bez utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari je pozivanje tužitelja na datume otvaranja predstečajnog, stečajnog postupka, te prihvat ponude od 4. listopada 2019.

44. Tijekom postupka je sporno da li je pravna radnja prihvat ponude pobojna, te da li su ispunjene pretpostavke za pobijanje na koje se poziva tuženik, a to je da je zaključena između bliskih osoba.

45. Imajući u vidu da je rješenjem St-595/2021 od 1. ožujka 2023. u I. isplatnom redu priznato tražbina u iznosu od 83.370,35 eura (628,153,94 kuna) i u II. višem isplatnom redu 2.395.787,52 eura (18.051.061,17 kuna), te da tražbine razlučnih vjerovnika iznose 1.045.205,52 eura (7.875.100,98 kuna), sud zaključuje da se pobojnom pravnom radnjom prihvatom ponude od 4.10.2019. kojom je prihvaćena ponuda broj 48-2019, a po kojoj je od strane VODOTORANJ d.o.o. naručen najam bagera i najam krana na temelju kojih je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o najmu krana i bagera, te da je tužitelj temeljem tog ugovora tuženiku izdao račune broj 24-2020/1/1 od 4. svibnja 2020. i račun br. 42-2020/1/1 od 18. lipnja 2020., a koje je stavio u prijeboj s potraživanjem tuženika na ime V. i VI. privremene situacije, sud je mišljenja da se ovim radnjama oštećuju vjerovnici.

46. Prema odredbi članka 202. SZ-a pravna radnja koju je dužnik poduzeo u posljednjih 10 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili nakon toga s namjerom da ošteti svoje vjerovnike može se pobijati, ako je druga strana u vrijeme poduzimanja radnje znala za namjeru oštećenika. Znanje za namjeru se pretpostavlja ako je druga strana znala da dužniku prijeti nesposobnost za plaćanje i da se radnjom oštećuju vjerovnici. Prema stavku 3. istog članka naplatni ugovor sklopljen između dužnika i njemu bliske osobe može se pobijati ako se stečajni vjerovnici njime izravno oštećuju. Taj se ugovor ne može pobijati ako je sklopljen ranije od 2 godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka ili ako druga strana dokaže da joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila poznata niti joj je morala biti poznata namjera dužnika da ošteti svoje vjerovnike.

47. Odredbom članka 207. SZ-a su citirane bliske osobe dužnika pojedina odnosno dužnika pravne osobe.

48. Iz povijesnog izvatka za tužitelja VODOTORANJ d.o.o. je vidljivo da su osnivači/članovi društva između ostalih i LJ, ČJ za koje tuženik tvrdi da su sin i snaha zakonskog zastupnika tuženika TJ.

49. Iz presude prekršajnog suda Pp3.J-519/13 je vidljivo da je okrivljenih ŠJ kriv što je točno navedenog dana počinio nasilje u obitelji došao u kuću gdje boravi njegov sin ČJ, te ga je tjelesno napao zadavši mu udarac zatvorenim dijelom šake u predjelu lijevog oka, te je ŠJ kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kuna.

50. Iz rješenja o raspodjeli naknadno pronađene imovine javnog bilježnika Bore Arambašić iz [adresa] broj O-634/19 je vidljivo da je ČJ preminuo **.**.2019., te se utvrđuje naknadno pronađena imovina prema društvu VOLKO d.o.o. temeljem presude i rješenja ovoga suda P-150/2014, te se njegovim nasljednicima proglašavaju temeljem Zakona sin DJ i sin mljt. CJ.

51. Iz presude i rješenja ovoga suda P-150/2014 je vidljivo da se pred ovim sudom vodio postupak u pravnoj stvari tužitelja ZJ protiv tuženika VOLKO d.o.o. u kojem je donesena presuda.

52. Imajući u vidu naprijed citirane presude sud zaključuje da LJ, snaha zakonskog zastupnika tuženika nije navedena u popisu bliskih osoba iz odredbe članka 207. stavak 2. SZ-a, te da je zakonski zastupnik tuženika zbog fizičkog sukoba sa svojim sinom ZJ prekršajno kažnjen, odnosno da je njegov sin protiv tuženika kao pravne osobe vodio parnični postupak na ovom sudu, te zaključuje da tuženik nije sa svojim bliskim osobama nije u dobrim odnosima.

53. Imajući u vidu da je na temelju ponude tužitelja broj 48 i prihvata ponude tuženika 4. listopada 2019. zaključen ugovor između istih o najmu bagera i krana na temelju kojih je tužitelj ispostavio račune broj 24 i 42, a koje tuženik pobija, te da je sud utvrdio da LJ kao snaha zakonskog zastupnika dužnika ne predstavlja bliske osobe u smislu odredbe članka 207. SZ-a sud je prigovor pobijanja pravnih radnji stečajnog dužnika prihvat ponude od 4.10.2019. i sklopljen ugovor o najmu ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci pod točkom II.

54. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje ZPP).

55. Da je tužitelj uspio u cijelosti s tužbenim zahtjevom pripadao bi mu trošak u ukupnom iznosu od 6.555,80 eura, koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 7. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/2009., 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023., dalje OT) 250 bodova, pristup na dva ročišta po Tbr. 9. stav 5. OT 50 bodova, za pristup na tri ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT 250 bodova, sastav tri podneska po Tbr. 8. stav 4. OT 25 bodova, sastav četiri podneska po Tbr. 8. stav 1. OT 250 bodova, odnosno ukupno 2175 bodova što iznosi 4.350,00 eura, PDV u iznosu 1.087,50 eura, trošak vještačenja 400,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu po Tbr. . stav 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023.) koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018. i 51/2023., dalje ZSP) iznos od 359,15 eura i sudske pristojbe na presudu po Tbr. 2. stav 1. ZSP u iznosu od 359,15 eura. Budući je tužitelj uspio u postupku sa 74% tužbenog zahtjeva priznat mu je parnični trošak u iznosu od 4.851,30 eura.

56. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od 500,00 eura, sastav 5 podnesaka po Tbr. 8. stav 1. OT u iznosu od po 500,00 eura, pristup tri ročišta po Tbr. 9. stav 5. OT u iznosu od po 100,00 eura, pristup na 3 ročišta po Tbr. 9. stav 1. OT u iznosu od po 500,00 eura, što ukupno iznosi 4.800,00 eura plus PDV 1.200,00 eura odnosno 6.000,00 eura. Kako je tuženik uspio osporiti tužbeni zahtjev tužitelja za cca 26 % priznat mu je parnični trošak u iznosu od 1.440,00 eura.

57. Nakon izvršenog prijeboja priznatog trošak tužitelju u iznosu od 4.851,30 eura i priznatog troška tuženiku u iznosu od 1.440,00 eura, ostaje razlika u iznosu od 3.411,30 eura, koji je tuženik dužan platiti tužitelju.

58. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate po članku 29. stav 1 i 2. ZOO-a, a koje teku od donošenja presude sukladno odredbi članka 151. stav 3. ZPP-a.

Osijek, 20. veljače 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.