Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-686/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Pandur, odvjetnik u Prelogu, protiv tuženika Opće građevinsko poduzeće d.o.o. Prelog, Glavna ulica 29, OIB 62832727394, kojeg zastupa punomoćnik UJ, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja nedopuštenosti raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, poslovni broj Pr-702/2021-10 od 24. veljače 2022., na sjednici vijeća 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, Stalna služba u Prelogu, poslovni broj Pr-702/2021-10 od 24. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je nedopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik Opće građevinsko poduzeće d.o.o. Prelog, Glavna ulica 29, OIB 62832727394 dao tužitelju IJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] sporazumnim raskidom ugovora o radu od 02. ožujka 2021.

2. Sudski se raskida ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika s danom donošenja presude i utvrđuje se da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u razdoblju od 31. siječnja 2009. pa do dana sudskog raskida ugovora o radu, te se nalaže tuženiku da za to razdoblje prijavi tužitelja na obvezna osiguranja.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 18.000,00 kuna uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od utuženja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

1.1. Točkom II izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn/265,45 eura[1] .

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju sporazumnim raskidom ugovora o radu od 2. ožujka 2021., za sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika te za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

5.1. U postupku nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. siječnja 2009. te da su stranke 2. ožujka 2021. sklopile sporazumni raskid ugovora o radu. U postupku je sporna pravna valjanost sporazumnog raskida ugovora o radu s obzirom da tužitelj tvrdi da ga je potpisao jer je bio izložen verbalnom pritisku od strane direktora tuženika i da nije bio svjestan pravne konotacije potpisivanja sporazumnog raskida ugovora o radu te da je ugovor sklopljen pod prisilom.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio sadržaj tužbenog zahtjeva prije svega na način da je tužitelj pogrešno tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu, cijeneći da tuženik nije dao tužitelju otkaz, već da su stranke sklopile sporazumni raskid ugovora o radu te da se stoga njegova pravna valjanost ocjenjuje na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08/, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21-dalje: ZOO). Prvostupanjski sud je potom ocjenjivao eventualno postojanje razloga za ništetnost predmetnog sporazuma u smislu čl. 327 st. 1. ZOO-a te je zaključio da tijekom postupka nije utvrđeno da bi taj ugovor bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, kako je to propisano čl. 322. st. 1. ZOO-a. Nadalje, s obzirom na navode tužitelja da je ugovor sklopljen pod prisilom, prvostupanjski sud u primjeni čl. 279. st. 3. ZOO-a je nadalje ispitao i taj razlog jer prema toj zakonskoj odredbi ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani je ništetan. Pri tom, prvostupanjski sud nije našao da bi tužitelj predmetni sporazum sklopio zbog uporabe kakve fizičke sile prema njemu. U vezi toga prvostupanjski sud je cijeneći vjerodostojnim suglasne iskaze svjedoka UJ i direktora tuženika I i PJ utvrdio da nije bilo uporabe nikakve fizičke sile prema tužitelju, kraj činjenice da je tužitelj u svom iskazu potvrdio da tijekom razgovora između stranaka u vezi sklapanja tog sporazuma nije bilo povišenih tonova, slijedom čega je zaključio da nije ni životno da bi netko prema tužitelju upotrijebio kakvu fizičku silu da potpiše sporni sporazum. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud nije našao utvrđenim da bi postojali razlozi koji uzrokuju ništetnost sporazumnog raskida ugovora o radu. Pored toga, prvostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da ako su eventualno postojale neke mane volje pri sklapanju tog sporazuma, tada da tužitelju predstoji pravna zaštita u posebnom postupku na način da zahtijeva poništaj predmetnog sporazuma. Stoga je prvostupanjski sud u cijelosti odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i tuženiku odmjerio naknadu troškova postupka u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje: Tarifa).

6. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

6.1. Pri tom nisu osnovane žalbene tvrdnje tužitelja kojima se sadržajno prigovara da bi bila počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u suprotnosti, kao ni stanju spisa, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

8. Prema odredbama iz čl. 279. ZOO-a ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor, druga strana može zahtijevati da se ugovor poništi. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe. Ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani ništetan je.

9. Tužitelj u žalbi ustraje u tvrdnjama istaknutim u postupku da sporazum o prestanku ugovora o radu od 2. ožujka 2021. nije izraz njegove prave volje budući je na takav sadržaj bio prisiljen od strane tuženika. Tužitelj u tom pravcu nadalje ukazuje da je kada mu je predočen predmetni sporazumni raskid ugovora o radu odbio potpisati isti te zatražio od poslodavca da mu se omogući konzultiranje s odvjetnikom međutim da je direktor to odbio i naveo da mora potpisati sporazum, a nakon toga da je uslijedio verbalni pritisak na tužitelja da potpiše sporazum te su odbijene sve njegove molbe da se odgodi njegovo potpisivanje. Stoga da je u trenutku kada je htio otići iz ureda netko ga uhvatio za rame s leđa zbog čega se uplašio i zbog toga da je potpisao sporazumni raskid ugovora o radu.

9.1. Protivno prednje iznesenom, pravilno je prvostupanjski sud na temelju suglasnih iskaza svjedoka UJ i zakonskih zastupnika tuženika utvrdio da da sporni sporazum tužitelj nije potpisao pod prisilom, pa s obzirom na takvo utvrđenje, to je i prema ocjeni ovog suda taj sporazum sukladan čl. 112. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19-dalje:ZR).

9.2. Pritom, nije prihvatljiva žalbena tvrdnja tužitelja da bi suprotan zaključak u odnosu na prednje navedeno proizlazio na temelju sadržaja iskaza direktora tuženika u kojima su naveli da je razlog prestanka ugovora o radu tužitelja bio taj jer su saznali da tužitelj nudi svoje poslovne usluge drugim subjektima, a da pri tom nisu htjeli određeno navesti o kojim bi osobama bilo riječi. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, sadržaj iskaza z.z. tuženika potvrđuje okolnost da je rečenom sporazumu prethodilo saznanje tuženika da bi tužitelj nudio usluge drugim tvrtkama, zbog čega je tužitelju i ponuđeno zaključivanje odnosnog sporazuma, na koji ničim nije bio prisiljen, kako to pravilno cijeni prvostupanjski sud.

10. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski ocijenio da prilikom potpisivanja sporazuma o prestanku ugovora o radu nije bilo mana volje u smislu navoda tužitelja jer je poslodavac u ovom slučaju dokazao da osporeni sporazum o prestanku ugovora o radu nije sklopljen uporabom sile te je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka donesena u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife.

12. S obzirom na izloženo, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, kao u izreci ove presude.

U Rijeci 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović