Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-377/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužiteljice NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, kojeg zastupa punomoćnica ŽJ, mag. iur., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2932/2020-43 od 24. ožujka 2022., 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2932/2020-43 od 24. ožujka 2022.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 8.580,43 kn bruto sa zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi iznosa pobliže opisano u izreci, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.065.62 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate u roku od 8 dana dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen.

2. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žalbu podnosi tuženik pozivajući se na žalbene razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. točki 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok tužiteljica podnosi žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, jer su razlozi presude potpuni i jasni, te je presudu moguće ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće s osnove dodataka na ime otežanih uvjeta rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te visina naknade za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u razdoblju od 1. prosinca 2013. do 31. ožujka 2019. sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate.

7. Sud prvog stupnja je protivno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio u utuženom iznosu.

8. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, pa se presuda kojom se završava takav spor može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovog Zakona, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a pa žalbeni navodi tuženika koji se sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nisu dopušteni.

9. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da tužiteljici pripada dodatak po osnovi otežanih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, sukladno odredbi čl. 57. i čl. 59.a Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15; dalje KU/13), odnosno čl. 55. i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18; dalje KU/18).

10. Također sud prvog stupnja smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, budući da je tuženik kada je obračunavao naknadu plaće tužiteljici za vrijeme godišnjeg odmora kao prosječnu plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca prije korištenja odmora, uzeo u obzir do tada isplaćene iznose na ime plaće, a kao prosječnu plaću nije uzeo u obzir i razlike plaće na ime dodataka, a da ih je tuženik isplatio tužiteljici kada su dospijevale plaće, prosječna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora bi bila veća, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Isto se odnosi i za naknadu za privremenu nesposobnost za rad.

11. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće i za redovne i prekovremene sate po stopi od 20% za razdoblje od 1. srpnja 2017. sukladno popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, budući je utvrđeno da tužiteljica od 1. srpnja 2017. radi na hitnom prijemu pacijenata, pri čemu kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem. Kako je tuženik tužiteljici plaćao navedeni dodatak po stopi od 14% samo za redovne sate, što nije sporno među strankama, a vještakinja je u nalazu i mišljenju utvrdila da tužiteljici za razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. ožujka 2019. pripada razlika dodatka za posebne uvjete rada pod pretpostavkom da ima pravo na taj dodatak po stopi od 20% u visini od 6.651,55 kn, po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sat u visini od 673,63 kn, dodatka za odgovornost za život ii zdravlje ljudi u visini od 113,04 kn, te manje obračunate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u visini od 1.142,21 kn, utvrđuje da ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 8.580,43 kn. 12. Na navedene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22; dalje ZOO), s tim da su izuzete zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/15 i 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer u trenutku isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

13. Navedeni pravni stav suda prvog stupnja kao pravilan prihvaća i ovaj sud. Naime, Zakonom o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 1. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR).

14. Kolektivnim ugovorom 143/13, Dodatkom I kolektivnom ugovoru ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža ( čl. 47. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora 143/13); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 3. Kolektivnog ugovora 143/13); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. Kolektivnog ugovora 143/13); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13).

15. Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja tužiteljici za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te dodatak za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni radi ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka jer tužiteljica kad radi i u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a s tim u vezi i uvećanu naknadu za godišnji odmor i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

16. Naime, prema odredbi čl. 57. st. 2. Kolektivnog ugovora 143/13 radnicima na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća.

17. Prema odredbi čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću.

18. Kako Kolektivni ugovor 143/13 ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnove otežanih uvjeta rada, odnosno dodatkom za uvećanje plaće s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, očito je da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati.

19. Naime, kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za otežane uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Prema tome, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

20. U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15

– dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

21. Navedeno pravno shvaćanje odnosi se i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 jer Kolektivni ugovor 29/18 je sklopljen 26. ožujka 2018. i primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.

22. Kako je provedenim vještačenjem utvrđena visina plaće koja tužiteljici pripada s osnove dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za odrađeni prekovremeni rad, te posljedično neobračunatim dodacima utvrđena je i visina naknade koja tužiteljici pripada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade zbog privremene nesposobnosti za rad, to je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zahtjev tužiteljice osnovanim.

23. Sud prvog stupnja pravilno je analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrdio da tužiteljica ima pravo na dodatak za otežane uvjete rada, za redovne i prekovremene sate rada po stopi od 20%.

24. Sud prvog stupnja utvrđuje iz iskaza tužiteljice i svejdoka RJ, TJ i ĐJ da je tužiteljica radila na hitnom prijemu pacijenata šte je variralo iz smjene u smjenu, obzirom na nedvojbenu činjenicu da se ponekad primalo više pacijenata na hitni prijem, a ponekad manje, a isto nije moguće utvrditi niti iz dokumentacije budući da se nije bilježio rad medicinskih sestara sa hitnim pacijentima. Međutim, sukladno popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak na rad u posebnim uvjetima, navedena činjenica nije od utjecaja na stjecanje prava na dodatak od 20%, odnosno odlučno je da tužiteljica radi na hitnom prijemu pacijenata i da kod tuženika nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem.

25. Konačno, prema odredbi čl. 5. ZR-a, poslodavac odgovara za posljedice propusta u vođenju evidencije, ako je nije vodio ili ju je vodio neuredno. Stoga je na tuženiku bio teret dokaza da tužiteljica u spornom razdoblju nije radila dvije trećine radnog vremena hitni prijem, što tuženik nije dokazao.

26. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer se sadržajno odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pa nisu relevantni za donošenje odluke po žalbi, jer se radi o nedopuštenom žalbenom razlogu.

27. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod i odmjeravanja pripadajućih troškova tužiteljici. Naime, pravilno sud primjenom Tbr. 8. roč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa) odmjerava troškove sastava podneska od 8. veljače 2019. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu te podneska od 15. svibnja 2020. kojim se tužiteljica očituje na nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, za sastava podneska od 15. travnja 2019. pripada joj naknada prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife jer se radi o tzv. ostalom podnesku, kao što je odmjereno i za podnesak od 1. srpnju 2020.

28. Zahtjev tužiteljice za pristup na ročište za objavu presude je osnovan (koji je protivno žalbenim tvrdnjama tuženika sud prvog stupnja dobio), jer se protivno stavu suda prvog stupnja radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Međutim, s obzirom na neosnovano odmjerenu visinu troškova sastava podneska od 5. veljače 2019. proizlazi da je konačno dosuđeni iznos pravilno odmjeren, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odgovarajućih odredbi tarife.

29. Iz navedenih razloga je valjalo žalbe stranaka odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi, kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

30. Zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka nisu osnovani jer konačno nisu uspjeli sa žalbom.

U Rijeci 20. veljače 2025.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić