Poslovni broj: Gž-68/2022-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-68/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, protiv tužene EŽ iz [adresa], (sada na adresi [adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-11400/2019- 34 od 16. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužene, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-11400/2019-34 od 16. prosinca 2021.
Obrazloženje
Točkom I. izreke prvostupanjske presude tuženoj je naloženo tužitelju isplatiti 86.497,61 kn te mu naknaditi trošak postupka od 8.050,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
Točkom II. izreke odbije je tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 22. travnja 2018. do 23. travnja 2018.
Protiv točke I. izreke žalbu podnosi tužena, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., 80/22, dalje ZPP) te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Žalba nije osnovana.
Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa koje je, kao najmodavac platio za troškove stanovanja u stanu koji je tužena koristila kao najmoprimac. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud kao nesporno utvrđuje da su tužitelj i tužena sklopili ugovor o najmu stana, koji je tužena kao najmoprimac koristila od 1995. do travnja 2018.
Iz naloga za plaćanje utvrđuje da je tužitelj isplatio temeljem rješenja o ovrsi HRT-u ukupno 8.783,82 kn, te HEP-Toplinarstvu d.o.o. temeljem računa ukupno 74.436,36 kn.
Iz priležećeg dopisa – izjave od 22. travnja 2018., koju je potpisala tužena utvrđuje da se ista tužitelju obvezala uplaćivati mjesečno iznos od 1.000,00 kn, počevši od rujna 2018. do isplate, na ime toplinske energije (75.722,61 kn) i na ime HRT pristojbe (15.775,00 kn).
Iz iskaza svjedoka ŠŽ utvrđuje da je tužena stanovala u predmetnom stanu cca 20 godina, da se4 potraživanje tužitelja odnosi na neplaćene račune HRT-a i HEP-a, koje da su platili tužitelj i njegova supruga, a tužena da je sačinila izjavu kojom priznaje dug i obvezuje ga se isplatiti u mjesečnim obrocima.
Iz prometa po računu tužitelja utvrđuje da je tužena djlomično platila dug spram tužitelja, uplatom ukupno 5.000,00 kn, koji iznos tužitelj nije obuhvatio predmetnim zahtjevom.
Prvostupanjski sud stoga, primjenom čl. 9. i čl. 342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO) usvaja tužbeni zahtjev.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.
U odnosu na žalbene navode da bi iznosi za isplatu toplinske energije bili manji da je tužitelj ispunio zakonsku odredbu i ugradio razdjelnik, valja istaknuti da tužena nije predložila, a niti dostavila bilo kakav dokaz koji bi upućivao na zaključak da je uzrok visine računa upravo ne ugradnja razdjelnika. Valja dodati da iz odgovora na tužbu proizlazi da je tužitelj, kao najmodavac uzeo u obzir ovu činjenicu te istu priznao kao odbitnu stavku.
Također, neosnovano tužena ističe da bi najmodavac bio u obvezi plaćati HRT pristojbu, kako navodi u odgovoru na tužbu – ''… s obzirom da je u navedenom periodu u 2 navrata stanodavac osigurao televizijski prijemnik o svom trošku''. Ovaj navod samo dodatno ukazuje na činjenicu da je najmodavac tuženoj omogućio imanje TV prijamnika te je i obveza korisnika usluge platiti tu uslugu.
Navod žalbe da bi izjavu o dugu potpisala zbog opetovanog pritiska, ovaj su ne može uzeti u obzir, ne samo jer isti ničim nije dokazan, nego i stoga što se isto navodi tek u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
Vezano uz navod tužene da bi po njoj isplaćenih 5.000,00 kn bio iznos za koji smatra da pripada namoprimcu, valja istaknuti da je taj stav tužene u suprotnost s dokumentacijom temeljem koje je tužitelj platio troškove stanovanja tužene HRT-u i HEP-Toplinarstvu.
Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka.
Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Točka II. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 20. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
