Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-245/2025-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika OTP banka d.d. Split, OIB 52508873833, zastupan po odvjetnicima iz OD Hanžeković & partneri iz Zagreba, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-1179/2024-8 od 9. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika OTP banka d.d. Split i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Sp-1179/2024-8 od 9. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (dalje potrošač), točkom II. izreke zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te je u točki III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u pogledu oznaka osnova i datuma primitka, izdavatelja, naziva i adrese vjerovnika te visine tražbina iz pojedinih osnova (glavnica, kamata i troškovi).
2. Protiv rješenja žalbu pravovremeno podnosi stečajni vjerovnik OTP banka d.d. Split (dalje vjerovnik) pozivajući se na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17., 36/22. i 27/24. - dalje SZ) u vezi s člankom 23. i člankom 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18. i 36/22. - dalje ZSP).
2.1. U žalbi u bitnome ističe da je sud preuranjeno i bez obrazloženja zaključio da su ispunjene pretpostavke za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača jer da u odnosu na tražbinu vjerovnika, pravomoćno utvrđenu u rješenju o ovrsi Ovrv-69/2024, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 79.a st. 2. ZSP-a iz razloga jer obveza po osnovi Ovrv-69/2024 nije neprekinuto upisana u Očevidnik duže od 3 godine, radi čega je sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je pobijanim rješenjem obuhvatio i vjerovnike koji nisu u očevidniku duže od 3 godine. Nadalje navodi da je sud donošenjem pobijanog rješenja počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer ima nedostatke o odlučnim činjenicama zbog kojih se ne može ispitati pa stoga predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da niti jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a nije ostvarena kao niti povreda na koju neosnovano ukazuje vjerovnik u žalbi iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer su razlozi rješenja o odlučnim činjenicama potpuni i jasni, odluka nije nerazumljiva i proturječna te je rješenje moguće valjano pravno ispitati.
5. Predmet spora je postojanje zakonskih pretpostavki iz odredbe članka 79.a stavak 2. ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača.
6. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio žalbi utvrdio da je Financijska agencija 9.8.2024. podnijela sudu prijedlog za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača nad imovinom potrošača; da potrošač nije dostavio svoju suglasnost za provođenjem ovoga postupka zbog čega se temeljem čl. 79.c st. 2. ZSP-a smatra da je s istim suglasan; da vjerovnici potrošača nisu povodom poziva obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa; da iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača proizlazi da je potrošač u neprekinutom razdoblju blokade od 1412 dana i ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz članka 79.a stavak 2. ZSP u odnosu na vjerovnike u ukupnom iznosu od 1.419,74 eur na ime glavnice, kao i evidentirane osnove vjerovnika za plaćanje koje je Financijska agencija prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018., 2/20, 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020., dalje u tekstu: ZOPONS) kod kojih ne naplaćena glavnica ukupno iznosi 2.965,93 EUR / 22.346,80 kn, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti navedeni u članku 79.a stavku 3. ZSP-a u odnosu na te tražbine. Nadalje je sud utvrdio da je vrijednost imovine potrošača iz koje bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 EUR/10.000,00 kn, a odnosi se na osobna primanja po osnovi mirovine i socijalne potpore te potpore za zbrinjavanje ratnih invalida i članova obitelji.
6.1. Na temelju iznesenoga sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 79.a ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, kao i zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 79. g. stavak 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja te primjenom odredbe članka 79. g. stavka 4. ZSP-a oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz članka 79.a. ZSP-a.
7. Pobijano rješenje je pravilno i zakonito, a žalbeni navodi neosnovani.
8. Protivno žalbenim navodima, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.
9. Prema odredbi članka 79. stavak 2. ZSP-a jednostavni postupak stečaja potrošača može se provesti nad imovinom potrošača iz članka 4. stavak 2. i 5. toga Zakona, ako u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi Financijska agencija na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača ima jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje radi prisilnog ostvarenja tražbina u iznosu do 2.654,46 EUR/20.000,00 kuna s osnova glavnice i ako je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje neprekinuto trajalo duže od tri godine.
10. Žalbeni navodi vjerovnika da se razdoblje evidencije u očevidniku od tri godine odnosi na svaku osnovu pojedinačno, odnosno za osnovu za koju je pokrenut postupak jednostavnog stečaja potrošača, a ne na ukupnu blokadu potrošača po svim osnovama koje su bile upisne u Očevidnik i da stoga nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 79.a stavak 2. ZSP-a za otvaranje jednostavnog postupka stečaja potrošača, nisu osnovani.
11. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je utvrđenje nižeg suda da su u konkretnom slučaju na strani potrošača kumulativno ispunjena oba uvjeta iz prednje citirane zakonske odredbe, a to je postojanje više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje i da je potrošač u neprekinutoj blokadi više od tri godine.
12. Naime, uvjet za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača ispunjen je u situaciji ako potrošač ima evidentiranu bilo koju neizvršenu osnovu za plaćanje u neprekidnom trajanju od tri godine, pri čemu nije bitan broj dana blokade računa po pojedinoj osnovi, već ukupan broj dana blokade računa po svim osnovama koje su ikada bile upisne u Očevidnik, a ne samo na trajanje blokade računa po osnovama za koje je bio pokrenut postupak stečaj potrošača. Prvostupanjski sud je ispunjenost ovih pretpostavki pravilno utvrdio uvidom u dostavljene podatke Financijske agencije, koja je javnopravno tijelo koje sudu dostavlja podatke iz evidencije koju je ovlaštena voditi i koji podaci su relevantni za sud.
13. Izneseno pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u revizijskom odlukama (Rev 327/21 od 23.11.2021., Rev 1074/2021 od 11.10.2023., Rev 177/2022 od 18.10.2022., Rev 36/2023 od 19.9.2023.), pa tako u odluci poslovni broj Rev 995/2021-2 od 14. rujna 2021., navodi da se razdoblje od tri godine u smislu zakonske odredbe iz članka 79.a. stavak 2. ZSP-a utvrđuje na temelju trajanja ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi Financijska agencija, a ne samo s obzirom na trajanje blokade na temelju osnova za koje je pokrenut postupak stečaja.
14. U obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja, između ostaloga se navodi da iako se u postupku jednostavnog stečaja potrošača potrošač trajno oslobađa svoje obveze namirenja vjerovnikove tražbine, uskraćivanje vjerovnicima primjerenog vremenskog razdoblja da pokušaju namiriti svoju tražbinu na zakonitom predmetu ovrhe ne predstavlja povredu njihovih prava, niti bi se diskriminiralo vjerovnike tražbina manjeg iznosa u odnosu na ostale vjerovnike, niti bi se dovelo u pitanje i smisao vođenja sudskih postupaka, a niti bi bila oduzeta sadržajno pravna snaga sudskim odlukama u kojima su utvrđene takve tražbine, na čemu inzistira žalitelj.
14.1. Zakon o izmjenama i dopunama ZSP-a, kojim je dodan članak 79.a, koji je predmet ovog postupka, na snagu je stupio 1. siječnja 2019., a potreba za njegovim donošenjem proizlazila je iz potrebe učinkovitijeg rješenja problema prezaduženosti fizičkih osoba. Opći cilj Zakona i uvođenja instituta stečaja potrošača je razviti sustav koji će rezultirati stvaranjem uvjeta insolventnim potrošačima za reprogramiranje njihovih obveza ili novi početak, a vjerovnicima omogućiti ravnomjerno namirenje njihovih tražbina.
14.2. Protivno navodima žalitelja, ovaj Zakon ima legitimni cilj: povećanje socijalne zaštite i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, jer je riječ o mjeri koja je razmjerna cilju s obzirom na to da su sva ograničavajuća pravna pravila prikladna za ostvarenje postavljenog legitimnog cilja, a nisu (oštrija) stroža no što je to neophodno i ne nameću prekomjerni teret vjerovnicima. To iz razloga što se ovim Zakonom zadire samo u one vjerovničko-dužničke odnose koji se nisu uspjeli riješiti u razdoblju od tri godine i to za iznose tražbina za koje ni sami vjerovnici nisu pokazali interes s obzirom na to da protiv dužnika potrošača nisu pokretali ovrhe na drugim predmetima ovrhe (vjerovnike koji su protiv dužnika potrošača pokrenuli ovrhu na drugom predmetu ovrhe ovaj Zakon štiti time što propisuje nastavak vođenja tih drugih ovršnih postupaka). Uz to, vjerovnici dužnika potrošača su osigurani i time što se i nadalje traži i očekuje unovčenje dužnikove imovine radi namirenja vjerovnika, ali i time što država omogućuje vjerovnicima čije tražbine su prestale, a koje su obveznici poreza na dobit, da im se na temelju članka 9. stavka 9. Zakona o porezu na dobit ("Narodne novine" broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/16), otpis duga prizna kao porezni rashod (članak 9. stavak 9. Zakona o porezu na dobit glasi: "Porezno priznatim rashodom otpisa potraživanja smatra se otpis duga prema posebnom propisu o stečaju potrošača.").
15. Valja navesti da se u postupku jednostavnog stečaja potrošač oslobađa obveza namirenja vjerovnikovih tražbina, iako iste nije namirio, te je razdoblje od tri godine vrijeme koje je zakonodavac smatrao razumnim i primjerenim za ocjenu platežne sposobnosti potrošača. Pogrešno stoga žaliteljica smatra da je to razdoblje u kojem je omogućeno vjerovniku da pokuša namiriti svoju tražbinu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava na potrošačevim računima, a tek ako vjerovnik u tome ne bi uspio da bi se tada smatralo da predmetnu tražbinu neće biti moguće namiriti, jer to ne proizlazi iz sadržaja odredbe članka 79.a stavak 2. ZSP-a.
16. Slijedom iznijetih razloga, žalbu vjerovnika je trebalo odbiti kao neosnovanu te pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člankom 23. i 79.o ZSP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja
U Rijeci 20. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić