Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-870/2022-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić-Vrdoljak i partneri u Splitu, protiv tuženika BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Mijo Jeličić i Marina Bosnić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4898/2018 od 28. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4898/2018 od 28. veljače 2022.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica (su)vlasnica za ½ dijela nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je ovlaštena temeljem presude provesti upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime za ½ dijela uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika za ½ dijela, što je tuženik dužan trpjeti.

1.1. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 17.237,50 kn / 2.287,81 eura s zateznom kamatom.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, sve žalbene navode smatra neosnovanima, te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva za ½ dijela na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upis tog prava u zemljišnu knjigu.

6. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio tužbeni zahtjev su jasni, te rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, koje dokaze je prvostupanjski sud ocijenio u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

- da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tuženika na temelju brisovnog očitovanja ŠT pok. Ć iz [adresa], koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok, a u kojem brisovnom očitovanju ŠT navodi da je kao vlasnik predmetne nekretnine uknjižen na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu, posl.br. O-865/01 od 17. srpnja 2001., da ova nekretnina nikada nije bila u posjedu ni u vlasništvu njegovih predaka niti njega, da mu je dobro poznato da je ta nekretnina istinit, zakonit i pošten posjed i vlasništvo svih predaka, BT pok. PT iz [adresa], (tuženika) koji je sada u kvalificiranom posjedu iste, te da s obzirom na ove okolnosti dozvoljava da se bez ikakve daljnje suglasnosti i privole izvrši brisanje prava vlasništva na toj nekretnini radi upisa stvarnog vlasnika i posjednika BT, pok. PT (tuženika);

- da je ŠT pok. Ć, spomenuto brisovno očitovanje dao na temelju zahtjeva tuženika;

- da je uknjižba prava vlasništva za korist tuženika na predmetnoj nekretnini izvršena na temelju rješenja Zemljišnoknjižnog djela Općinskog suda u Splitu posl.br. Z-654/06 od 12. listopada 2006. na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu od 17. srpnja 2001. posl.br. O-865/01, brisovnog očitovanja ŠT pok. Ć **.**.2006. ovjerenog po javnoj bilježnici Margariti Mladineo-Gazija iz [adresa] posl.br. OV-874/06;

-da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kuću površine 42 m2 koja se nalazi u [adresa], koja je položena zapadno, dok da istočni dio kuće na adresi [adresa], koji je položen istočno i koji nije predmet spora ima oznaku kč. br. [katastarska čestica], što je sve sud utvrdio na temelju provedenog očevida i vještačenja po vještaku mjerniku;

-da tužiteljica tvrdi da je predmetna nekretnina (kuća) bila u vlasništvu zajedničkog prednika stranaka, djeda ET, pok. PT, da su tu nekretninu iza njegove smrti naslijedili njegovi sinovi, otac tužiteljice, ŠT i otac tuženika, PT, da između oca tužiteljice i oca tuženika dioba predmetne nekretnine usmenim sporazumom o razvrgnuću na način da bi ta nekretnina u cijelosti pripala ocu tuženika, nikada nije provedena;

-da je tuženik u posjedu sporne nekretnine.

9.Sud je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Visu posl.br. O- 26/62-4 od 10. travnja 1962. doneseno iza smrti pok. ET pok. PT (djeda stranaka) umrlog **.**.1962. u bitnom utvrdio;

-da je isti umro bez oporuke;

-da je od zakonskih nasljednika imao sinove PT, ŠT i ET, te kćeri UT, LT i VT;

-da su se kćerke ostavitelja odrekle nasljedstva (iz ostavine nisu ništa tražile) dok su se sinovi ostavitelja PT, ŠT i ET sporazumjeli da ET dobije 1/3 dijela stojne kuće u [adresa] kč. br. [katastarska čestica], te 1/3 grobnice na groblju u [adresa], dok da ostala imovina pobliže navedena u rješenju o nasljeđivanju, pripadne PT pok.ET (ocu tuženika) i ŠT pok.ET (ocu tužiteljice) svakome u ½ dijela što se odnosi i na predmetnu nekretninu, koja je, nesporno bila u izvanknjižnom vlasništvu djeda stranaka ET pok. PT.

10. Sud je dalje utvrdio da je otac tužiteljice ŠT pok. ET umro **.**.2002., da su istoga naslijedile njegova supruga KT i tužiteljica, svaka u 1/ 2 dijela s time da je majka tužiteljice, darovnim ugovorom svoj suvlasnički dio na svojoj imovini nasljeđenoj iza smrti supruga, pa tako i ½ dijela na predmetnoj nekretnini, darovala tužiteljici kao svojoj kćerki.

11. Sud je također utvrdio da je tuženikov otac PT pok. ET umro **.**.1984., da su njegovu ostavinsku imovinu na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl.br. O-1054/85 od 14. srpnja 1986. naslijedili njegovi sinovi i to ČT i BT (tuženik), svaki u ½ dijela.

12. Sud je dalje uvidom u potpisani i ovjereni ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice diobom nekretnina sklopljen 12. travnja 2006. između tuženika s jedne strane i nasljednika njegova pok. brata ČT, RT, supruge, te HT i DT (djece) utvrdio da je istim obuhvaćena i predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] na način da nasljednici pok. ČT, svoj suvlasnički dio izvanknjižnog vlasništva na toj nekretnini ustupaju u posjed i vlasništvo tuženiku.

13. Nadalje, sud je uvidom u nepotpisani ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice diobom nekretnina (list 40-41 spisa) utvrdio da je tuženik tim ugovorom pokušao regulirati razvrgnuće predmetne nekretnine u odnosu na suvlasnički dio pok. strica ŠT, odnosno sada njegove nasljednice suprugu KT i tužiteljicu (kćerke) u odnosu na predmetnu nekretninu na isti način, da i one tuženiku ustupe svoje suvlasničke dijelove izvanknjižnog vlasništva na predmetnoj nekretnini, koji ugovor majka tužiteljice i tužiteljica nisu potpisale.

14. Sud je dalje, u odnosu na tuženikovu tvrdnju da je između njegova oca PT pok. ET i oca tužiteljice ŠT pok.ET u odnosu na predmetnu nekretninu postignut usmeni sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine koji je realiziran, ocjenom stranačkog iskaza tužiteljice i tuženika, te više saslušanih svjedoka, čije iskaze je sud ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, u bitnome zaključio da tuženik ove tvrdnje nije dokazao, odnosno da faktično razvrgnuće predmetne nekretnine između oca tužiteljice i oca tuženika na način da predmetna nekretnina pripadne u isključivo vlasništvo i posjed ocu tuženika, nije provedena niti realizirana.

15. Stoga je zaključio o osnovanosti i dokazanosti tužbenih navoda tužiteljice te je stoga primjenom odredbe čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV) zaključio da je tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela na temelju nasljeđivanja iza smrti zajedničkog prednika (djeda), ET pok. PT i njezinog oca ŠT pok. ET, pa je stoga tužbeni zahtjev tužiteljice prihvatio kao osnovan,dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

16. Tuženik u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost presude navodi da sud u obrazloženju presude navodi određene isprave koje da ne dokazuju ono što tužiteljica tvrdi, odnosno da bi iz isprava u spisu proizlazilo da bi ona bila suvlasnica predmetne nekretnine za ½ dijela, pri čemu tuženik navodi da sud isprave u spisu pogrešno tumači i daje im značenje koje je potpuno suprotno onome što iz njih proizlazi.

17. Tuženik nadalje osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza saslušanih svjedoka koju je dao prvostupanjski sud i to posebno u odnosu na iskaz svjedoka ŠT pok. Ć, čiji iskaz tuženik smatra vjerodostojnim, te ukazuje da je ŠT, znajući da predmetna nekretnina nije u njegovom vlasništvu niti je bila u vlasništvu njegovih prednika, u takvom uvjerenju dao brisovno očitovanje od 28. travnja 2006. na temelju kojeg je tuženik izvršio uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, pri čemu tuženik ukazuje da je svjedok izričito naveo da mu je poznato da je predmetna nekretnina bila u izvanknjižnom vlasništvu samo njegova oca PT pok. ET, a ne i u suvlasništvu tužiteljičinog oca ŠT pok. ET.

18. S obzirom na to, tuženik osporava i ocjenu vjerodostojnosti iskaza ostalih saslušanih svjedoka, koji su svjedočili protivno tvrdnjama tuženika, slijedom čega tuženik smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan.

19. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer iz stanja u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud proveo vrlo iscrpan dokazni postupak, u kojem je kao i u obrazloženju pobijane presude ocijenio sve isprave koje su priložene u spisu, i to na pravilan način u skladu sa sadržajem isprava, kao i iskaze saslušanih svjedoka, posebice iskaz svjedoka ŠT pok. Ć, te u vezi s tim i stranački iskaz tužiteljice kojem je opravdano poklonio vjeru, budući da je tužiteljica i prema uvjerenju ovog suda, dokazala da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, koji je stekla nasljeđivanjem iza smrti zajedničkog prednika, djeda ET pok. PT, te potom iza smrti svog oca ŠT pok. ET.

20. Naime, iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Kotarskog suda u Visu posl.br. O-24/62 (list 104 spisa) donesenog iza smrti pok. ET pok. PT (djeda stanaka) proizlazi da je isti imao ukupno šestero djece; tri sina, PT, (oca tuženika), ŠT (oca tužiteljice) i ET, te tri kćeri UT, LT i VT, da su se kćerke ostavitelja odrekle nasljedstva (nisu ništa tražile iz ostavine), dok je sinovima PT, ŠT i ET pripala nekretnina kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te grobnica na groblju u [adresa], svakom u 1/3 dijela, a sva ostala imovina, među kojom se nalazi i predmetna nekretnina, kao njegovo izvanknjižno vlasništvo, pripala je u nasljedstvo sinovima PT (ocu tuženika) i ŠT (ocu tužiteljice), svakom u ½ dijela.

21. Okolnost da u predmetnom rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina pok. ET pok. PT nije navedena i predmetna nekretnina, ne znači da ta nekretnina nije ulazila u njegovu ostavinsku imovinu kao njegovo izvanknjižno vlasništvo, jer iz cjelokupnog stanja u spisu, te posebno izjave ŠT pok. Ć proizlazi da on kao ni njegovi prednici (majka ŽT) nisu bili vlasnici ni posjednici predmetne nekretnine.

22. Tužiteljica je izvedenim dokazima dokazala neosnovanost tuženikove tvrdnje da je između njegova oca PT i tužiteljičinog oca ŠT provedena usmena dioba predmetne nekretnine koja je realizirana na način da bi predmetna nekretnina treba pripasti u vlasništvo i isključivi posjed ocu tuženika PT. Ova okolnost proizlazi iz iskaza više saslušanih svjedoka, a posebno iz isprave nepotpisanog ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice diobom nekretnina od 23. studenoga 2005. (list 40-41 spisa) koji je u odnosu na predmetnu nekretninu tuženik trebao sklopiti i s tužiteljicom i njezinom majkom KT na način da predmetna nekretnina pripadne u isključivo vlasništvo i posjed tuženiku.

23. Iz sadržaja tog ugovora bez obzira da nije potpisan, zapravo proizlazi da tuženik priznaje činjenicu da su uz njega, suvlasnici predmetne nekretnine tužiteljica i njezina majka, kao nasljednice pok. strica ŠT, kao i nasljednici njegova pokojnog brata ČT. S druge strane, budući da taj ugovor nije potpisan od strane tužiteljice i njezine majke, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kao vjerodostojan stranački iskaz tužiteljice iz kojeg proizlazi da između oca tužiteljice i oca tuženika dioba (razvrgnuće) predmetne nekretnine nije nikada provedena. Tuženik je u odnosu na suvlasnički dio na predmetnoj nekretnini, koji je pripadao njegovom bratu ČT, s njegovim nasljednicima sklopio ugovor o razvrgnuću od 12. travnja 2006., kojim su nasljednice ČT, RT, HT i DT svoj dio izvanknjižnog vlasništva na predmetnoj nekretnini ustupile tuženiku, a što su spomenute svjedokinje potvrdile i u svojim iskazima.

24. U takvim okolnostima, tuženik nije bio pošten (savjestan) posjednik predmetne nekretnine, te stoga ni na koji način nije mogao steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tužiteljice, koji tužiteljici pripada na temelju nasljeđivanja iza smrti njezinog oca ŠT, te ranije na temelju nasljeđivanja iza zajedničkog prednika, djeda ET pok. PT.

25. Žalbeni navodi tuženika o suprotnom nisu osnovani, pa je stoga, prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava u okviru odredbe čl. 114. ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

26. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška, koja je donesena uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

27. Slijedom svega obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić