Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1688/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Popariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car-Pavlic & Poparić iz Zagreba protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu suda pod posl. br. P-2772/2024 od 27. rujna 2024., dana 20. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-2772/2024 od 27. rujna 2024. u točci III) izreke i rješeva:

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 44,52 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 2. toč. 4. Ugovora o namjenskom kreditu broj 06/05, kreditna partija: 7102945434 od 28.11.2005. sklopljenog između stranaka kojom je ugovoreno da se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja tuženik kao kreditor, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 185,81 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.12.2005. do isplate, kao i trošak parničnog postupak u iznosu od 1.079,64 eura zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Nadalje toč. III) izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan, dok je toč. IV) izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

2. Tužitelj podnosi žalbu protiv toč. III) izreke citirane presude kojom je odbijen sa zahtjevom za naknadom preostalog parničnog troška ( preko dosuđenog iznosa od 1.079,64 eura ) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a) navodeći u bitnom da mu je sud trebao priznati i zatrženi trošak pristupa na ročište za objavu presude održano 27.09.2024. u iznosu od 125,00 eura. Predlaže preinačiti pobijanu odluku o trošku uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku o trošku u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje povrede sud temeljem čl. 365. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Međutim osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

6. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja za naknadom troška pristupa na ročište za objavu i uručenje presude kao neosnovanim primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a uz obrazloženje da od kada funkcionira e-oglasna ploča suda, trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude nije nužan trošak, čiju bi naknadu stranka mogla osnovano zahtijevati, te da intencija zakonodavca kada je propisao uručenje presude na ročištu za objavu i uručenje, odnosno dostavu presude putem e-oglasne ploče, sasvim sigurno nije bila na taj način povećavati troškove parničnog postupka, nego upravo suprotno.

7. Po stavu ovog suda pogrešno je navedeno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude jer da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice.

8. Naime, prema odredbi čl. 335. ZPP-a ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude, a istu određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište, a na koji poziv su se stranke dužne odazvati (jer u protivnom nastupaju brojne posljedice, prvenstveno u odnosu na dostavu presude). Također na navedenom ročištu, osim objave sadržaja presude, sud sukladno odredbi čl. 336. ZPP-a ukratko iznosi i razloge presude, odnosno usmeno obrazloženje presude. Imajući u vidu navedene odredbe, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano sa pravom na pristup sudu (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ( NN 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14 ), te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama ( NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 ) upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, potom dostave presude obzirom da se ista u pravilu izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Stoga stranci zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetniku, pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a ( VS RH Rev-832/22 od 22.03.2022. ).

9. Stoga tužitelju pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23) u iznosu od 100,00 eura ( 50 bodova), uz PDV od 25% od 25,00 eura, odnosno ukupno 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

10. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točci I) izreke ovog rješenja.

11. Kako je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena odluka suda prvog stupnja, to je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka, uz primjenu čl. 154. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj uspio u žalbenom postupku. Prema Tbr. 10. točka 5. Tarife, za sastavljanje žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife. Kako vrijednost pobijanog dijela iznosi 125,00 eura, to tužitelju pripada iznos od 25,00 eura ( 50%) uvećano za PDV od 6,25 eura, te sudska pristojba na žalbu u iznosu od 13,27 eura sukladno Tbr. 3. st. 4. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ( NN 37/23), odnosno ukupno iznos od 44,52 eura kako je odlučeno kao u točci II) izreke ovog rješenja.

12. Tužitelju nije dosuđen preostali zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu iz razloga što visina sudske pristojbe na predmetno rješenje o troškovima postupka iznosi 13,27 eura.

13. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točkama I), II) i IV) izreke.

U Rijeci, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović