Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-408/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari u tužitelja GŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija (OIB52634238587) zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-279/2019-13 od 14. prosinca 2020., 20. veljače 2025.
r i je š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i odluka o troškovima postupka sadržana u točki II izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-279/2019- 13 od 14. prosinca 2020. u odnosu na istog potvrđuje, dok se djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja citirana odluka preinačava i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 82,95 eur / 625,00 kn u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2020. do isplate, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 10,02 eur / 75,46 kn, dok se njegov zahtjev u preostalom dijelu kao i zahtjev tuženika odbijaju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju na ime razlike plaće iznos od 820,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu, u roku od 15 dana. Točkom II odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Protiv navedene odluke o troškovima postupka iz točke II izreke presude žalbu podnose obje stranke pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) te predlažu da se odluka u tom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
5. Sud prvog stupanja pobijanu odluku donosi utvrđujući da je cijenio okolnost da se tužitelj tuženiku obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora na koje ovaj nije odgovorio tako da je bio primoran pokrenuti spor radi isplate razlike plaće. Uz to da tužitelj nije raspolagao relevantnom knjigovodstvenom dokumentacijom kako bi mogao izvršiti odgovarajući obračun pripadajuće plaće za utuženo razdoblje, sa kojima je raspolagao tuženik kao njegov poslodavac ali mu iste nije dostavio. Međutim, da je uz odgovor na tužbu dostavio određenu dokumentaciju vezanu uz prekovremeni rad, rješenje o rasporedu, obračunske isprave plaća i naknade te evidenciju o korištenju radnog vremena te učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 820,09 kn, ali je tužitelj unatoč tome inzistirao na provođenju vještačenja. Međutim, vještačenjem je utvrđeno da tužitelju pripada upravo navedeni iznos te cijeneći naprijed opisano postupanje stranaka i njihovu dispoziciju zaključuje da su ispunjeni uvjeti iz čl. 154. st. 2. ZPP-a te odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove.
6. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu odluku nije utvrđeno da bi sud prvog stupanja donošenjem iste počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365.- st. 2. ZPP-a.
7. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, pored utvrđenja da se tužitelj obratio tuženiku prije pokretanja postupka sa zahtjevom za mirno rješenje spora uz postavljenje zahtjeva u paušalnom iznosu i s prijedlogom za sklapanjem nagodbe, na koji tuženik nije odgovorio niti se u odnosu na isti očitovao, proizlazi da tužitelj svoja prava vezana uz naknadu za isplatu za prekovremeni rad nije bio u mogućnosti ostvariti na drugačiji način osim pokretanjem predmetnog postupka. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim zahtjev tužitelja u iznosu od 820,09 kn te dostavio tablicu sa specificiranim iznosima i raspoloživu dokumentaciju (rješenje o rasporedu, obračunske liste, evidencije o korištenju radnog vremena) uz tvrdnje da je isti ostvario 16 sati prekovremenog rada te prijedlog da tužbeni zahtjev preko navedenog iznosa bude odbijen. Tužitelj je unatoč detaljnih očitovanjima tuženika na njegov zahtjev te dostavu daljnje dokumentacije uz predlaganje sklapanja nagodbe ili donošenje djelomične presude, ustrajao kod tvrdnje da bi mu pripadao veći iznos. Po njegovu prijedlogu provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze kojim je utvrđeno da bi tužitelju pripadao upravo navedeni iznos koji je tuženik učinio nespornim već u odgovoru na tužbu. Konačno, tužitelj je sukladno istom i precizirao tužbeni zahtjev (postupak pokrenuo stupnjevitom tužbom u smislu odredbe čl. 186. b ZPP-a) koji mu je i dosuđen.
8. Kako je tužitelj pravo na isplatu razlike plaće za prekovremene sate mogao ostvariti pokretanjem predmetnog postupka, jer se tuženik na njegov zahtjev za mirno rješenje spora nije očitovao niti dostavio bilo kakve prijedloge to mu sukladno njegovu zahtjevu na ime zastupanja pripada zatraženi iznos primjenom Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) uz pripadajući PDV primjenom Tbr. 42. Tarife, i to u iznosu od 82,95 eur / 625,00 kn. Zahtjev tužitelja u preostalom dijelu nije osnovan jer se u odnosu na trošak financijskog vještačenja ne radi o potrebnom trošku u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, u situaciji kada je tuženik već u odgovoru na tužbu učinio neprijepornom visinu tražbine tužitelja u iznosu od 820,08 kn te dostavio dokumentaciju potrebnu da bi tužitelj mogao provjeriti točnost navedenog iznosa, a kada je unatoč tome ustrajao kod prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, čiji rezultati su potvrdili ispravnost obračuna tuženika, tada tužitelju ne pripadaju troškovi financijskog vještačenja pa je u tom dijelu njegov zahtjev neosnovan.
9. Stoga je djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti na način naveden u točki I izreke a u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbiti, dok je žalbu tuženika valjalo odbiti jer je njegov zahtjev pravilno utvrđen neosnovanim.
29. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom to mu sukladno odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP-a te Tbr. 10. toč. 4. Tarife na ime sastava žalbe i PDV-a pripada iznos 10,02 eur / 75,46 kn dok je u preostalom dijelu zahtjev neosnovan, te zahtjev tuženika u cijelosti jer nije uspio sa žalbom
34. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 380.toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 20. veljače 2025.
Sutkinja
Lidija Oštarić Pogarčić
