REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-1237/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Danijeli Blažević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika HŽ CARGO d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. siječnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o prestanku Ugovora o radu broj: 1159-1/24 od 09.07.2024.g.u dijelu pod točkom 5. te se nalaže tuženiku da istu u navedenom dijelu poništi, sve u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka, sve u roku od 8 dana."
II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 62,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu broj 036/22 na neodređeno vrijeme od 15. travnja 2022. na radnom mjestu: strojovođa u organizacijskoj jedinici Regionalno područje HŽ Cargo Centar, Područna vuča Zagreb Ranžirni kolodvor. Dana 11. srpnja 2024. zaprimio je Odluku o prestanku Ugovora o radu broj: 1159-1/24 od 9. srpnja 2024., a kojim je utvrđen prestanak predmetnog radnog odnosa obzirom je radnik otkazao predmetni Ugovor o radu. U točci 5. navedene Odluke navodi se kako je radnik dužan vratiti novčana sredstva na ime troškova osposobljavanja sukladno čl. 4. st. 2. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođa, broj: 309-1/21 od 13. prosinca 2021., kao i da će radnik pisanim putem biti obaviješten o novčanom iznosu koji je dužan vratiti na račun poslodavca.
2. Nesporno je da je radnik 13. prosinca 2021. s poslodavcem zaključio Ugovor o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođa, broj: 309-1/21, međutim u predmetnom se Ugovoru nigdje ne spominje točan iznos novčanih sredstava kojeg bi radnik u slučaju otkaza po njegovu zahtjevu prije isteka roka od 10 godina od zaključenja Ugovora o radu (dakle do 2032.) bio u obvezi vratiti. Ta se obveza uopće niti ne spominje u njegovu Ugovoru o radu. Osim navedenog, sporni iznos kojeg bi radnik navodno bio u obvezi vratiti poslodavcu ne specificira se niti u osporavanoj Odluci br. 1159-1/24.
3. Sukladno čl. 269. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) činidba u ugovornom odnosu mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. U konkretnom slučaju obveza iz osporavane točke 5. predmetne Odluke nije niti odrediva, te je stoga u tom dijelu Odluka ništetna.
4. Tužitelj je sukladno čl. 133. Zakona o radu u zakonskom roku po punomoćniku podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu u kojem se zahtijeva poništenje sporne Odluke o prestanku Ugovora o radu u točci 5. kojom se navodi da je radnik dužan vratiti novčana sredstva na ime troškova osposobljavanja sukladno čl. 4. st. 2. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto strojovođa, broj 309-1/21 od 13. prosinca 2021. Tuženik se nije očitovao na zaprimljeni zahtjev te se smatra da istom nije udovoljeno.
5. Tužitelj smatra da nije u obvezi vratiti iznos koji nikad nije bio određen pa čak niti dovoljno odrediv, te ne vidi način da se isti kasnije odredi od strane poslodavca, štoviše, pri potpisivanju razduženja 1. kolovoza 2024. nisu od strane poslodavca radniku bili predočeni navodni troškovi izobrazbe, kao ni iznosi obračuna plaća, niti je bila potpisana odgovorna osoba za mjesto troška.
6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da se priznaju navodi tužbe da je tužitelj bio radnik tuženika, radno mjesto tužitelja, da je tužitelj tuženiku otkazao ugovor o radu, da je tuženik tužitelju dostavio Odluku o prestanku ugovora o radu, kao niti sadržaj točke 5. Odluke o prestanku ugovora o radu, i smatra da ne bi trebala biti sporna niti činjenica da se odredbom čl. 4. st. 2. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto „strojovođa“ tužitelj obvezao tuženiku vratiti novčana sredstva na ime troškova osposobljavanja, između ostalog i u slučaju ako je u roku od 10 godina od sklapanja ugovora o radu podnesen zahtjev za prestanak radnog odnosa, a što je tužitelj u konkretnom slučaju i učinio.
7. Nadalje, tuženik navodi da je odredbom točke 5. Odluke o prestanku ugovora o radu ponovno navedena obveza tužitelja iz odredbe čl. 4. st. 2. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto „strojovođa“, te je dodatno navedeno da će tužitelj pisanim putem biti obaviješten o novčanom iznosu koji je dužan vratiti tuženiku. Stoga pobijana odredba nije nezakonita niti nedopuštena jer niti jedan dio pobijane odredbe nije protivan zakonskim odredbama. Tuženik naglašava da pobijana odredba ne proizvodi nikakve učinke prema tužitelju niti predstavlja povredu njegovih prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu. Stoga tuženik smatra da tužitelj nema pravo pokretati radni spor protiv pobijane odredbe te predlaže sudu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjevu tužitelja. Ovo iz razloga što je u pobijanoj odredbi samo navedena obveza koju je tužitelj preuzeo, bez određivanja uvjeta za njezino ispunjenje. U slučaju da tužitelj, kada za to budu ispunjeni svi uvjeti, ne vrati novčana sredstva koja je tuženik uložio u osposobljavanje tužitelja, tuženik temeljem pobijane odredbe neće moći naplatiti potraživanje od tužitelja. Tuženik će naplatu svojih potraživanja, u slučaju ako ih tužitelj ne podmiri po pozivu, ionako morati ostvariti u građanskoj parnici pred nadležnim sudom, a radi ispunjenja obveze koju je tužitelj preuzeo odredbom čl. 4. st. 2. Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto „strojovođa“. Dakle, tužitelju pobijana odredba ne predstavlja povredu njegovih prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu.
8. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Odluku o otkazu (strana 4 spisa), Ugovor o radu (strana 5-8 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 9 spisa), razduženje (strana 11 spisa), prijedlog prekida ugovora o radu (strana 22 spisa).
9. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
10. Među strankama nije sporno: da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem Ugovora o radu broj 036/22 od 15. travnja 2022., da je tužitelj otkazao navedeni Ugovor o radu tuženiku 3. srpnja 2024., da je tuženik prihvatio otkaz ugovora o radu i donio Odluku o prestanku ugovora o radu broj 1159-1/24 od 9. srpnja 2024., da je tužitelj s tuženikom sklopio i Ugovor o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto "strojovođa", broj 309-1/21 od 13. prosinca 2021.
11. Odredbom čl. 114. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu ZR) propisano je da poslodavac i radnik mogu otkazati ugovor o radu. U konkretnom slučaju radi se o konstitutivnoj izjavi radnika za prestanak radnog odnosa i poslodavac - tuženik nije trebao donijeti pisanu odluku o prihvaćanju takve pisane izjave radnika - tužitelja odnosno odluku o prestanku ugovora o radu. Međutim, tuženik je donio Odluku o prestanku ugovora o radu broj 1159-1/24 od 9. srpnja 2024. koja prema svojoj pravnoj naravi je obavijest poslodavca o prihvaćanju tužiteljevog pisanog otkaza govora o radu i nema značenje radno-pravnog akta koji bi se mogao osnovano poništavati, iz razloga jer se radi o utvrđenjima već nastalih činjenica i nije način prestanka ugovora o radu.
12. Prema stavu ovoga suda u Odluci o prestanku ugovora o radu broj 1159-1/24 od 9. srpnja 2024. u t. 5. samo je dodatno utvrđena činjenica obveza tužitelja nastalih temeljem Ugovora o pravima i obvezama radi osposobljavanja pripravnika za radno mjesto "strojovođa", broj 309-1/21 od 13. prosinca 2021. koju tužitelj nije osporavao, niti je osnovano može osporavati u ovom postupku.
13. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini od 250 bodova odnosno 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno je tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 625,00 eura.
14. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Sutkinja:
Aleksandra Pomykalo
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.
DNA
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
