Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-6993/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ES, zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 2. kolovoza 2023., broj: 21.Pp-993/2023, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. ES kao osnovane preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona okr. ES izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. ES kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ES dužan je platiti troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj okr. ES proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je za prekršaj u točki a) na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana zatvora, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene, a za djelo u toč. b) izrečena je novčana kazna u iznosu od 2.000,00 eura.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 24 mjeseca.

1.2. Istom presudom, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Ivane Knezović, odvjetnice u Makarskoj, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Pogrešno žalitelj ističe da je za počinjene prekršaje trebalo izreći ukupnu kaznu, budući da su prekršaji počinjeni u realnom stjecaju za koje je prvostupanjski sud prilikom individualizacije kazne primijenio različite vrste sankcija. Prema odredbama o stjecaju iz članka 39. Prekršajnog zakona ukupna kazna izriče se u slučaju kada se za svako pojedino djelo utvrđuje ista vrsta kazne, a potom se izriče ukupna kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni. Međutim, s obzirom da je u predmetnom slučaju za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama primijenjena mjera upozorenja - uvjetna osuda, a za djelo iz članka 282. stavka 1. i 9. istog Zakona izrečena novčana kazna, to nije bilo uvjeta za izricanje ukupne kazne, koja bi bila jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih kazni, s obzirom na različite vrste sankcija (koje se ne zbrajaju). Pogrešno žalitelj upire da se radi o jednom uzročno posljedičnom događaju, pokušavajući sugerirati da bi se radilo o jednom prekršaju i da je trebalo izreći jednu kaznu, budući da je počinitelj iste prilike, s dvije radnje počinio dva raznovrsna prekršaja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. i članka 282. stavka 1. i 9. i članka Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Žalitelj se u postupku pred sudom očitovao krivim i izrijekom priznao počinjenje prekršaja, odnosno da je inkriminirane prilike upravljao vozilom u prometu na cesti i da je zaustavljen po djelatnicima policije prilikom kontrole odbio se podvrgnuti testiranju na prisutnost droga, kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika o ispitivanju okrivljenika, bez ikakvog razloga. Ovlaštenje za postupanje policijskih službenika proizlazi iz članka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da odredba članka 282. stavka 1. Zakona propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Prema stavku 4. tog članka i Zakona vozač je dužan postupati prema zahtjevima policijskog službenika i nije u mogućnosti birati način ispitivanja prisutnosti droga u organizmu. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je žalitelj prethodno upozoren da odbijanjem testiranja čini prekršaj, međutim da je unatoč tome odbio testiranje i nije imao primjedbe na zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 2. kolovoza 2023. Bez uspjeha žalitelj sada upire i da ne bi počinio djelo iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s obzirom na privremeno utvrđenu nesposobnost za daljnje upravljanje vozilom, budući da se radi o trajnom prekršaju sve dok ta nesposobnost traje, a iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da bi prije upravljanja kritične zgode obavio liječnički pregled i da bi bilo izdano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima, niti u tom smislu dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja.

6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Pogrešno smatra žalitelj da je kazna za počinjenje prekršaje prestrogo odmjerena, budući da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom težine počinjenih prekršaja u stjecaju, primjernog ponašanja nakon počinjenja djela te njegovih životnih i materijalnih prilika, primijenio uvjetnu osudu i izrekao novčanu kaznu, koje nisu prestroge. Naime, za prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti promet na cestama primijenjena je uvjetna osuda - mjera upozorenja, koja je najblaža vrsta sankcije, jer se izrečena kazna zatvora, u koju je uračunato vrijeme oduzimanja slobode inkriminirane prilike, neće izvršiti, ako u roku provjeravanja od 12 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od ove, dok je za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena blaža vrsta kazne unutar raspona posebnim zakonom propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, s obzirom na pravilno cijenjene okolnosti počinjenog prekršaja. Pogrešno žalitelj ističe da nije predstavljao ugrozu za sebe i druge sudionike u prometu, pa da isto predstavlja razlog za blaže kažnjavanje, budući da upravo zbog nepodvrgavanja zdravstvenom pregledu nije imao pravo na upravljanje vozilom u prometu na cesti i ne postoji utvrđenje o sposobnosti za upravljanje vozilom. Tome ne doprinosi činjenica konzumacije marihuane te odbijana provjere takve konzumacije u smislu utjecaja na upravljanje vozilom, pa je i ovaj sud mišljenja da su u dovoljnoj mjeri cijenjene sve okolnosti od utjecaja na kaznu i da nema uvjeta za blaže kažnjavanje, imajući na umu pravomoćnu kažnjavanost zbog prometnih prekršaja, koja proizlazi iz mjerodavne prekršajne evidencije nadležnog Ministarstva pravosuđa izvedene u postupku pred sudom i u pogledu koje je okrivljenik jasno upoznat. Stoga je mišljenje i ovog suda da je sankcija primjerena i pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i djelovanje na ponašanje počinitelja i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

9. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj sud je utvrdio da je izricanje zaštitne mjere na zakonu utemeljeno, s obzirom na odredbu članka 58. Prekršajnog zakona, a imajući na umu težinu i značaj prekršaja počinjenih u stjecaju, pa je u potpunosti opravdano otklanjanje uvjeta kojima se omogućuje daljnje činjenje takvih prekršaja, koji predstavljaju drsko kršenje prometne discipline. Međutim, u pravu je žalitelj da je zaštitna mjera određena u predugom trajanju, budući da nisu pravilno cijenjene sve okolnosti od utjecaja na duljinu trajanja zaštitne mjere. Naime, prema mjerodavnoj prekršajnoj evidenciji u dva navrata je pravomoćno kažnjavan zbog istog prekršaja iz članka 289. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se na temelju dosadašnjeg protupravnog postupanja u prometu može zaključivati o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, međutim prema okolnostima konkretnog slučaja i do sada izrečenim mjerama nema uvjeta za maksimalno propisano vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere. Stoga je ovaj sud prihvaćanjem žalbe preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je trajanje zaštitne mjere učinio razmjernim navedenim okolnostima, težini djela i osobinama ličnosti okrivljenika, te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, imajući na umu zakonom propisano vrijeme trajanja, te smatrajući da je ista razmjerna okolnostima iz članka 51.a Prekršajnog zakona i da će se kraćim trajanjem mjere postići svrha njezine primjene.

10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka te imajući u vidu materijalne prilike žalitelja.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.