REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1635/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja ŠT, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika GT, Su-994/2022, 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju MT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izgubljenu zaradu iznosu od 267,92 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od -43,50 eura od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 30,58 eura od 15.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 22,22 eura od 15.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 22,29 eura od 13.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 23,31 eura od 15.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 20,27 eura od 14.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 22,29 eura od 13.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 170,46 eura od 15.05.2020. pa do isplate,

a koje kamate se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 01.01.2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 01.01.2024., se određuje uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da naknadi tužitelju MT, [adresa], 47 000 Karlovac, OIB: [osobni identifikacijski broj], pripadajući parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja pa do isplate, a koje kamate se određuju uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. "

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 15. studenoga 2019. pretrpio ozljedu na radu. U trenutku ozljeđivanja, tužitelj je u radnom odnosu s osiguranikom tuženika - HRVATSKE ŠUME d.o.o., Podružnica Karlovac na radnom mjestu–šumar odnosno rukovoditelj pokretnim poljoprivrednim i šumarskim strojevima. Navedenog datuma tužitelj se ozlijedio tijekom radnog vremena, prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka za svojeg poslodavca. Pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 26. travnja 2022., pod brojem: Pr-7158/20, naloženo je tuženiku da isplati tužitelju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 20.640,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama te pripadajući odvjetnički trošak, sve vezano uz predmetnu ozljedu na radu. Tuženik je u navedenoj parnici priznao svoju odgovornost za naknadu štete tužitelju. Zbog predmetne ozljede na radu tužitelj u periodu nakon ozljeđivanja (period bolovanja), ostvaruje naknadu plaće odnosno plaću, u umanjenom iznosu u usporedbi s prosječnim bruto mjesečnim primanjima tužitelja u periodu od šest mjeseci prije ozljeđivanja. Preciznije, u periodu od šest mjeseci prije zadobivanja predmetne ozljede na radu (15.11.2019.) tužitelj je ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću u bruto iznosu od cca 9.345,53 kn, sve kako je razvidno iz obračunskih lista plaće tužitelja za period svibnja, lipnja, srpnja, kolovoza, rujna i listopada 2019 god. Tužitelj je, vezano uz predmetnu ozljedu na radu, bio na bolovanju u dužem vremenskom periodu (period od cca 5 mjeseci) te je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad prouzročene predmetnom ozljedom na radu od 15. studenog 2019., kao i u periodu nakon povratka na posao, primao umanjene mjesečne iznose naknade plaće/plaće, u usporedbi s prosječnim mjesečnim bruto iznosom plaće ostvarenim u periodu od šest mjeseci prije predmetne ozljede na radu. Stoga tužitelj ovom tužbom potražuje izgubljenu zaradu odnosno razliku između prosječnog iznosa plaće u bruto iznosu kojeg je tužitelj ostvario kod svojeg poslodavca u šestomjesečnom periodu prije zadobivanja predmetne ozljede na radu te iznosa naknade plaće koje je tužitelj ostvario kod istog poslodavca u periodu bolovanja zbog predmetne ozljede na radu. Preciznije, radi se o sljedećim mjesečnim iznosima (razlici u primanjima „prije i poslije ozljede“):

- za studeni 2019 god., tužitelji potražuje iznos od 1.163,02 kn (9.345,53 kn – ostvarena naknada plaće od 7.712,51 kn)

- za prosinac 2019 god., tužitelj potražuje iznos od 2.954,34 kn ( 9.345,53 kn – 6.391,19 kn)

- za siječanj 2020 god., tužitelj potražuje iznos od 2.716,01kn ( 9.345,53 kn – 6.629,50 kn)

- za veljaču 2020 god., tužitelj potražuje iznos od 1.080,73 kn ( 9.345,53 kn – 8.264,80 kn)

- za ožujak 2020 god., tužitelj potražuje iznos od 3.004,25 kn ( 9.345,53 kn – 6.341,28 kn)

- za travanj 2020 god., tužitelj potražuje iznos od 3.260,56 kn (9.345,53 kn – 6.084,97 kn)

- za svibanj 2020 god., tužitelj potražuje iznos od 2.817,67 kn ( 9.345,53 kn – 6.527,86 kn,

zajedno sa zateznim kamatama, koje na pojedini mjesečni iznos teku od 15og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima.

Slijedom sveg navedenog, tužitelj tužbom potražuje od tuženika, na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 16.996,56 kn, a koji iznos predstavlja zbroj razlike u primanjima tužitelja na mjesečnoj razini za period bolovanja, a sve u usporedbi s primanjima u bruto prosječnim mjesečnim iznosima plaće koja je tužitelj ostvario u periodu od šest mjeseci prije ozljeđivanja, zajedno sa zateznim kamatama, tekućim na pojedini mjesečni iznos od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a koje kamate se određuju sukladno čl. 29 .st. 2 Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj navodi da je je visinu tužbenog zahtjeva postavio okvirno te pridržava pravo specificirati tužbeni zahtjev vezano uz izgubljenu zaradu nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te nakon pribave R1 obrasca ( rekapitulacija plaća).

1.1. Nakon što je poslodavac tužitelja, a po prijedlogu tužitelja dostavio u spis izračun razlike naknade plaća za period od rujna 2019. do svibnja 2020., podneskom koji je predan u spis na ročištu održanim 16. siječnja 2025., tužitelj postavlja konačno precizirani tužbeni zahtjev kojim potražuje od tuženika na ime izgubljene zarade naknadu štete u ukupnom iznosu od 267,92 eura, razvrstano na pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava nastanak štetnog događaja kao i činjenicu da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika. Međutim tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Također, tuženik osporava potraživanje tužitelja za izgubljenu zaradu za mjesec studeni 2019. godine, za travanj 2020. godine te za svibanj 2020. godine. Tuženik prvenstveno ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaz o trajanju privremene nesposobnosti za rad povodom štetnog događaja. Međutim, iz dostavljene presude naslovnog suda, posl. br. Pr-7158/20 od 26. travnja 2022. razvidno je da se zdravstveno stanje tužitelja stabiliziralo sa danom 31. ožujka 2020. kada je zatvoreno bolovanje. Radi navedenog, potraživanje tužitelja za izgubljenu zaradu za mjesec travanj i svibanj 2020. godine u cijelosti je neosnovano budući da je tužitelj 1. travnja 2020. nastavio raditi te ostvarivati primanja u punom iznosu kao i prije štetnog događaja. Također, tuženik osporava potraživanje tužitelja za izgubljenu zaradu za mjesec studeni 2019. godine, budući da se štetni događaj dogodio dana 15. studenog 2019., pa tužitelj eventualno ima pravo samo na razliku koja se odnosi za razdoblje kada je bio privremeno nesposoban za rad i to od 20. studenog 2019. do 30. studenog 2019. Također, tuženik osporava potraživanje tužitelja s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Budući da se kod tužitelja radi o ozljedi na radu to je sukladno čl. 55. st. 2. t. 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju tužitelj imao pravo na isplatu 100% naknade plaće od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu. Osnovno pravo u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu je naknada plaće i to u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće. Nadalje, člankom 52. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da osiguranik ima pravo na teret sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna ostvariti pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti zbog ozljede na radu u maksimalnom trajanju od 18 mjeseci po istoj dijagnozi bolesti, bez prekida, a nakon isteka tog roka, sukladno st. 2. istog članka, osiguranik ostvaruje pravo na naknadu plaće u iznosu 50% zadnje isplaćene naknade plaće na ime te privremene nesposobnosti dok za privremenu nesposobnost postoji medicinska indikacija. Slijedom navedenog, budući se kod tužitelja radi o ozljedi na radu radi koje je bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 15. studenog 2019. do 31. ožujka 2020., Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje nadoknadio je primanja tužitelju u iznosu 100% od osnovice za naknadu plaće u gore navedenom razdoblju, a radi čega je potraživanje tužitelja s navedene osnove u cijelosti neosnovano. Isto tako, tuženik ističe da tužitelj nema pravo na razliku između prosječnog iznosa plaće u bruto iznosu kojeg je tužitelj ostvario kod poslodavca prije štetnog događaja te iznosa naknade plaće koju je tužitelj ostvario u periodu privremene nesposobnosti za rad. Iznos koji predstavlja razliku između neto iznosa i bruto iznosa ne pripada tužitelju, već taj iznos čini porez na dohodak, doprinose u fondove mirovinskog i invalidskog osiguranja, te prireze i poreze koji predstavljaju prihod državnog proračuna i jedinica lokalne samouprave. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti iz spisa Pr-7158/2020, u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7158/2020 od 26. travnja 2022., isplatne liste za tužitelja, sudsku praksu, u podatke dostavljene od strane Hrvatskih šuma d.o.o. te dopis dr. MTU, Ordinacija obiteljske medicine Ravna Gora.

3.1. Od ostalih predloženih, a neizvedenih dokaza (financijsko vještačenje i saslušanje tužitelja kao stranke) tužitelj je odustao.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete zbog izgubljene zarade s osnova razlike u primanjima tužitelja za vrijeme bolovanja na kojem je tužitelj bio zbog pretrpljene ozlijede na radu i prosječne mjesečne plaće koju je tužitelj primao u periodu od šest mjeseci prije ozljeđivanja, a koji iznos potražuje od tuženika kao osiguravatelja njegovog poslodavca. .

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja bio zaposlenik osiguranika tuženika, nije sporan nastanak štetnog događaja radi kojeg je tužitelj bio na bolovanju zbog pretrpljene ozlijede na radu i da je za nastanak štetnog događaja odgovoran osiguranik tuženika.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Pr-7158/2020 od 26. travnja 2022. proizlazi da je tužitelj zadobio ozljedu na radu 15. studenog 2019., a koja ozljeda mu je priznata od strane nadležnog tijela HZZO kao ozljeda na radu. Iz navedene presude proizlazi da je angažirani vještak pri izradi nalaza i mišljenja utvrdio da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano sa danom 31. ožujka 2020. kada je tužitelju zatvoreno bolovanje.

9. Na prijedlog tužitelja sud je zatražio od poslodavca tužitelja Hrvatskih šuma d.o.o. obrazac R1 sa specifikacijom plaća za tužitelja za period od rujna 2019. do svibnja 2020. kao i izračun razlike naknade plaće za isto razdoblje u odnosu na prosječnu plaću koju je tužitelj ostvarivao šest mjeseci prije ozljeđivanja.

10. Iz dopisa Hrvatskih šuma d.o.o. od 8. svibnja 2024. proizlazi da istim poslodavac tužitelja dostavlja R1 obrazac za tužitelja za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. rujna 2019. (iako je sud zatražio dostavu tih podataka za razdoblje od rujna 2019. do svibnja 2020.), Tablicu 1 iz koje proizlazi iznos isplaćene plaće za tužitelja šest mjeseci prije nastanka ozlijede (period od svibnja do listopada 2019.) i platne liste za to razdoblje te Tablicu 2 iz koje proizlazi izračun razlike naknade plaće za period rujan 2019. do svibnja 2020. te platne liste za to razdoblje.

10.1. Iz dostavljenog podatka o iznosima koji su isplaćeni tužitelju na ime plaće šest mjeseci prije nastanka ozlijede (period od svibnja do listopada 2019.) - Tablica 1, nije razvidno od čega se sastoji isplaćeni iznos plaće, odnosno da li je tužitelj pored osnovne plaće ostvario i pravo na isplatu dodataka na plaću po nekim drugim osnovama i u kojem iznosu, odnosno nisu razvidni svi elementi plaće.

10.2. Iz Tablice 2 proizlazi da ukupna razlika naknade plaće za period od rujna 2019. do svibnja 2020. iznosi 267,92 eura, a koji iznos je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, a kod iznosa za mjesec rujan 2019. je naveden iznos od -43,50 eura, dakle sa predznakom "minus", a kod matematičke operacije zbrajanja očito je da taj iznos nije uvršten u ukupan iznos.

11. Iz dopisa Ordinacije obiteljske medicine, dr. MTU proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju od 15. studenog 2019. do 31. ožujka 2020.

12. Odredbom čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

13. S obzirom da je nesporno da je tužiteljevo bolovanje posljedica ozljede na radu, šteta koju bi tužitelj trpio uslijed isplate eventualno umanjene naknade za bolovanje, predstavljala bi štetu u vezi s radom, u smislu članka 111. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR), a kojom odredbom je propisano da je poslodavac dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

14. Tužitelj je u tužbi naveo da je u periodu prije ozljeđivanja ostvarivao prosječnu mjesečnu plaću u bruto iznosu od 9.345,563 kn, a što proizlazi iz priloženih obračunskih lista plaće za tužitelja za razdoblje od svibnja do listopada 2019. Međutim, tužitelj navodima tužbe niti tijekom postupka nije precizirao da li se isplaćeni mjesečni iznosi, koji su tužitelju isplaćeni na ime plaće šest mjeseci prije nastanka ozljede na radu sastoje samo od iznosa osnovne plaće ili isplaćeni iznos čini zbroj osnovne plaće i eventualno nekih dodataka na koje je tužitelj imao pravo.

15. Tuženik je tijekom postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva te je posebno napomenuo da obzirom da je tužitelj zadobio ozljedu na radu i koja mu je priznata ozljedom na radu, isti sukladno čl. 55. st. 2. toč. 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ostvaruje pravo na isplatu 100% naknade plaće od osnovice za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, a zbog čega je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad nadoknadio primanja u 100% iznosu od osnovice za naknadu plaće u razdoblju njegove privremene nesposobnosti za rad, dakle u periodu od 15. studenog 2019. do 31. ožujka 2020.

16. Tužitelj nije osporio ove navode tuženika, ali je tijekom postupka predložio da se radi utvrđivanja visine zatraženog potraživanja na ime izgubljene zarade u periodu nakon ozljeđivanja provede financijsko vještačenje, kao i da se sasluša tužitelj na okolnosti kako su sve i na koji način isplaćivani tužitelju određeni dodaci na plaću kao i jesu li isti bili evidentirani i na koji način.

17. Međutim, na glavnoj raspravi održanoj 16. siječnja 2025. tužitelj je naveo da odustaje od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja, kao i od dokaznog prijedloga za saslušanjem sebe kao stranke te je na istom ročištu dostavio specificirani tužbeni zahtjev koji je sukladan Tablici 2. Izračuna razlike koji je dopisom od 8. svibnja 2024. dostavio poslodavac tužitelja. Tužitelj tako specificiranim tužbenim zahtjevom navodi da na ime izgubljene zarade za razdoblje nakon zadobivene ozljede na radu (koja se nedvojbeno dogodila 15. studenog 2019.) potražuje isplatu ukupnog iznosa od 267,92 eura, iako je tako postavljenim tužbenim zahtjevom obuhvatio razdoblje od kolovoza 2019. do travnja 2020., dakle i razdoblje prije nastanka ozljede na radu i nakon prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad, odnosno nakon povratka na rad. Naime, iz specificiranog tužbenog zahtjeva kojeg je tužitelj predao u spis na ročištu održanim 16. siječnja 2025. i pri kojem je ostao, proizlazi da tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade isplatu i za mjesece prije nastanka ozlijede na radu i to za mjesec kolovoz 2019. iznos od -43,50 eura sa zateznim kamatama od 16. rujna 2019. (dakle tužitelj za mjesec kolovoz 2019. potražuje isplatu iznosa sa negativnim predznakom "minus" pa nije jadno je li taj iznos potražuje ili ne potražuje), za mjesec rujan 2019. potražuje isplatu iznosa od 30,58 eura sa zateznim kamatama od 15. listopada 2019. te za mjesec listopad 2019. potražuje isplatu iznosa od 22,22 eura sa zateznim kamatama od 15. studenog 2019. Također specificiranom tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje i isplatu iznosa na ime izgubljene zarade i za mjesece koji su uslijedili nakon njegovog povratka na rad sa bolovanja pa tako za mjesec travanj 2020. potražuje na ime izgubljene zarade isplatu iznosa od 170,46 eura sa zateznim kamatama od 15. svibnja 2020. Pri tome se posebno naglašava da ukupan iznos kojeg tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade u iznosu od 267,92 eura ne predstavlja zbroj svih pojedinačnih mjesečnih iznosa koje tužitelj potražuje na ime izgubljene zarade, već se takav zbroj dobije tek ako se eventualno u ukupan zbor ne uvrsti i potraživanje za mjesec kolovoz 2019. koji tužitelj potražuje sa negativnim predznakom "minus" (- 43,50 eura sa zateznim kamatama 16. rujna 2019.).

18. Tuženik je na ročištu na kojem je tužitelj predao specificirani tužbeni zahtjev i na kojem je glavna rasprava zaključena izjavio da i dalje osporava postavljenu visinu tužbenog zahtjeva, usprotivio se preinaci tužbe, kao i djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

19. Odredbom čl. 7. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Tužitelj je tijekom postupka odustao od svih predloženih dokaza kojima bi se nedvojbeno utvrdila visina tužbenog zahtjeva i to od prijedloga za provođenje financijskog vještačenja na okolnost izračuna visine izgubljene zarade tužitelja u razdoblju nakon zadobivene ozlijede na radu, kao i od dokaza za svojim saslušanjem, a kojim bi mogle utvrditi sve okolnosti koje čine parametre za izračun mjesečne plaće tužitelja u periodu prije ozljeđivanja.

20. Sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

21. Budući da je među strankama bila sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, a sud ne raspolaže stručnim znanjem da bi mogao sam utvrditi i izračunati visinu zatraženog potraživanja tužitelja, te obzirom je tužitelj tijekom postupka odustao od dokaznog prijedloga za provođenje financijskog vještačenja kao i od prijedloga za njegovom saslušanjem na okolnosti kojima bi se utvrdile činjenice važne za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, to tužitelj po ocjeni ovog suda, u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a, nije dokazao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

22. Tužitelju nisu priznati parnični troškovi, sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, obzirom je isti cijelosti izgubio parnicu, dok tuženik nije potraživao troškove.

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu, 20. veljače 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. tuženiku, S-1151/2022