REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5319/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KČ, državljanina Republike Turske, rođenog **.**.1995., kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, OIB: 36162371878, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/9298, URBROJ: 511-01-212-24-7 od 5. studenog 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/24-06/9298, URBROJ: 511-01-212-24-7 od 5. studenog 2024., odbačen je naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost rješenja te ističe da je protiv njega pokrenut kazneni postupak, a isti je pokrenut baš zbog davanja podrške i to aktivno AČ, te je u tu svrhu dostavio dokaze tuženiku o tome. Dodaje da su nove činjenice da je tijekom posljednjih dana primio nove pozive od suda a iste je u Turskoj zaprimila njegova majka. Naime, ističe da je obaviješten od strane svoje obitelji da su ga tražili u njegovoj kući, kod njegove majke, kako bi ga odveli u pritvor te da činjenice koje je ranije opisao još postoje, možda i u intenzivnijem obliku nego ranije. Navodi da je kriterij kojem tuženik svrstava Tursku na popis sigurni zemalja u cijelosti nejasan. Smatra da nije jasan postupak donošenja odluke u slučaju zemlje njegovog podrijetla, a kada su u članku 44. jasno navedeni kriteriji koji su odlučni prilikom donošenja takve odluke. Stoga traži od tuženika jasne kriterije konkretno za Tursku, kojima se tuženik rukovodio kada je odlučio da bi Turska morala biti na listi sigurnih zemalja, jer bez jasnih i raspravljenih kriterija ovo se u odnosu na Tursku osporava, a ta lista bez jasno pokazanih procesa rasprave i odlučivanja pristupnih javnosti, nema nikakve važnosti. Ističe da je psihički bolesnik, a bolest mu je nastala od straha za njegov život. Dodaje da cijelo vrijeme od kada se nalazi u postupku međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj prima terapiju, te bi njegovo zdravstveno stanje bilo nemjerljivo pogoršano ukoliko bi bio prisiljen u ovom trenutku sudjelovati u ovom predmetu i izići iz Prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu.

3. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, traži da mu se odobri besplatna pravna pomoć u ovom upravom sporu i da se odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju besplatne pravne pomoći, isplati iznos od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tuženik navodi da je tužitelj stigao u Republiku Hrvatsku kao strani radnik na privremenom radu te da mu je dana 4. veljače 2022. godine izdana dozvola za rad i boravak u Republici Hrvatskoj. Napominje da je dozvolu za boravak i rad ponovno tražio 26. kolovoza 2022. i 27. rujna 2022. godine. Dodaje da je namjeru za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj izrazio 21. lipnja 2022. godine, a zahtjev je podnio 24. lipnja 2022. godine, ali mu je isti odbijen jer je samovoljno napustio Republiku Hrvatsku. Napominje da je vraćen po dublinskom postupku 10. lipnja 2024. godine iz Kraljevine Nizozemske u Republiku Hrvatsku te se istog dana zaputio u Republiku Sloveniju odakle je vraćen s granice. Nadalje, Hrvatsku je ponovno napustio i otišao u Kraljevinu Dansku iz koje je ponovno vraćen u Republiku Hrvatsku 22. listopada 2024. godine. Ističe da svi dostupni podatci govore u prilog činjenici da je tužitelj ekonomski migrant kojem je Republika Hrvatska polazišna točka u kretanju ka sekundarnim odredištima kao što je i navedeno u rješenju. Objašnjava da tužitelj ničime nije potkrijepio svoje navode iznesene na naknadnom zahtjevu niti se isti mogu provjeriti. Dodaje da je nastavno na navedeno, bitno navesti da se tužitelj nalazi na Interpolovoj listi međunarodne potrage u svrhu uhićenja i izručenja državi koja je raspisala istu. Ostaje pri svojim navodima iz odluke da u tužiteljevom slučaju nema proganjanja niti djela proganjanja, s obzirom na to da nije sudjelovao u prosvjedima niti na drugi način izražavao svoje mišljenje protivno vlasti čime nije mogao privući pažnju tijela vlasti zemlje podrijetla. Napominje uz navedeno, da tužitelj u zemlji podrijetla, prema vlastitim navodima, nije nikada bio kažnjavan, tužen, pritvaran, uhićen niti mu je mjesto boravka bilo pretresano. Također, nikada nije bio izložen mučenju, maltretiranju niti fizičkom nasilju.

5. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u osporeno rješenje tuženika, u sudski spis predmeta, te u spis tuženika.

7. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja tuženika nije osnovan.

8. Sud je 13. veljače 2025. održao usmenu raspravu, te je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti, sukladno odredbi članka 90. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, u svezi s odredbom članka 12. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17., 33/23.).

10. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije pristupio na raspravu. Iz dopisa Službe organiziranog kriminaliteta od 13. siječnja 2025. proizlazi da je tužitelj uhićen temeljem Interpolove Crvene tjeralice raspisane od strane IP Ankara zbog počinjenja kaznenog djela, te mu je od strane Županijskog suda u Splitu određen istražni zatvor radi izručenja.

11. Člankom 43. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.

12. Člankom 47. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji zahtjev odbijen sukladno članku 38. ovoga Zakona ili je postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. ovoga Zakona. Obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje se u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena. Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.). Dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno će se odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka će se ukinuti (stavak 5.). Naknadni zahtjev će se odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka (stavak 6.).

13. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj podnosi 10. lipnja 2024. naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. U svom naknadnom zahtjevu navodi da je od majke saznao da su njegovi prijatelji uhićeni i privedeni kao pristaše MČ.

14. Tužitelj u naknadnom zahtjevu navodi da su njegovi prijatelji uhićeni kao Gulenovi pristaše, pa se boji da bi se isto moglo i njemu dogoditi. Međutim, u podnesenom zahtjevu, a niti naknadno, nikada nije spomenu da je on sam Gulenov pristaša. Zahtjeve za azil tužitelj je podnosio u Nizozemskoj, Njemačkoj i Danskoj, te naknadni zahtjev podnosi nakon što je vraćen po dublinskom postupku.

15. Sukladno odredbi članka 47. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje se na temelju iznesenih činjenica i dokaza, a u svezi sa već iznesenim činjenicama i dokazima u prethodno provedenom postupku, slijedom čega je, temeljem stanja spisa predmeta, tuženik pravilno utvrdio da opisani razlozi koji su izneseni u naknadnom zahtjevu, nisu opravdan razlog za podnošenje naknadnog zahtjeva.

16. Iz podnesenog zahtjeva proizlazi da je tužitelju bilo omogućeno izjašnjavanje o svim okolnostima i razlozima podnošenja naknadnog zahtjeva, te da je postupku po naknadnom zahtjevu iznio razloge koji nisu relevantni, stoga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 47. stavak 3. Zakona.

17. Slijedom navedenog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u toč. I. izreke presude.

18. Kako je iz izjave tužitelja dane u upravnom postupku proizlazi da nema novčanih sredstva za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istom je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/15.).

19. Sukladno navedenom, opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima i zastupanja na ročištu od po 1.000,00 EUR (Tbr.27.t.1. i 2.), sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, važećoj u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Narodne novine, broj: 138/23.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, a uvećano za pripadajući PDV, stoga mu je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.250,00 EUR, te je odlučeno kao pod toč. III izreke ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis