Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-733/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP Elektra d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupan po Rešetar Domagoju, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Marijan Nekretnine d.o.o. u stečaju, Čakovec, Ivana pl. Zajca 17, OIB: 05597612616, zastupan po stečajnom upravitelju Domagoju Repaču, a on po Terezi Tei Krešić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, o dlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. Povrv-134/2022 od 30. lipnja 2023., dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu pod posl. br. Povrv-134/2022 od 30. lipnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Varga Andreasa iz Preloga pod posl. br. Ovrv- 2028/22 od 07.07.2022. kojim je naloženo tuženiku da namiri tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 60,17 eura ( 453,32 kn ) sa zakonskom zateznom kamatom i troškom ovršnog postupka, te je odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 106,18 eura ( 800,00 kn ), u roku od 8 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže pobijanu odluku ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da je sud pobijanu presudu utemeljio na navodima tuženika koji se odnose na nekretninu sa adresom u Sesvetama, odnosno na posve pogrešnu adresu, pogrešan grad i na dokumentaciji koja nema veze s predmetnim utuženjem, te na navodima koji se odnose na HEP ODOS koji nije stranka u ovom postupku. Navodi da se utuženi dug odnosi na nekretninu na adresi u [adresa] i na obračunsko mjesto br. 0138649797, a tuženik da je zaveden kao vlasnik priključka na tom mjernom mjestu na temelju pisanog obrasca - zahtjeva za priključenjem električne energije. Stoga da je nejasan zaključak suda da nije dokazao postojanje ugovornog odnosa sa tuženikom. Osporava i odluku o trošku kao nezakonitu.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode, te je predložio odbijanje žalbe kao neosnovane.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom računa kojima je obračunata potrošnja električne energije prema obračunskom mjestu br. 0138649797, na adresi [adresa] u [adresa], za razdoblje od kolovoza do prosinca 2021. u ukupnom iznosu od 543,32 kn.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

- da se utuženo potraživanje odnosi na novčano potraživanje temeljem isporučene električne energije za obračunsko mjesto br. 0138649797 na adresi [adresa],

- da je tuženik tijekom postupka osporavao postojanje ugovornog odnosa sa tužiteljem, te istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije

- da je sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a na tužitelju bio teret dokaza da je s tuženikom u utuženom razdoblju bio u ugovornom odnosu, odnosno da je tužitelj trebao dokazati da je sa tuženikom sklopio ugovor o opskrbi krajnjeg kupca sukladno čl. 62. st. 1. Zakona o tržištu električnom energijom ( NN 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 52/19 ) i čl. 4. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom

( NN 104/2020) za predmetnu nekretninu

- da tužitelj navedenu činjenicu tijekom postupka nije dokazao.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao ugovorni odnos sa tuženikom, slijedom čega da ne postoji niti obveza tuženika sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22 ), pa odbija tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi primjenom odredbe 154. st. 1. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužitelj ukazuje u žalbi, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

10. Isto tako pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, te izveo pravilne zaključke koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Stoga su žalbeni navodi neosnovani.

11. Naime, tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je u utuženom razdoblju kao vlasnik priključka, odnosno kupac, bio zabilježen tuženik temeljem pismenog zahtjeva za priključenjem električne energije.

12. Obzirom da je tuženik tijekom postupka izričito osporio da je sa tužiteljem zaključio ugovor o opskrbi električnom energijom, to je tužitelj tijekom postupka bio dužan dokazati da je zaista u odnosu na predmetno obračunsko mjesto br. br. 0138649797, na adresi [adresa] u [adresa], u utuženom razdoblju sa tuženikom bio u poslovnom odnosu temeljem kojeg se obvezao tuženika opskrbljivati električnom energijom, a tuženik se obvezao plaćati potrošenu električnu energiju, kao i da je upravo temeljem tog pravnog posla među njima proizašao utuženi dug koji od strane tuženika nije podmiren.

13. Pri tom valja istaknuti da Izvadak iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju jednostrane akte tužitelja i isti sami po sebi ne dokazuje niti osnov, niti visinu osnovanost utuženog potraživanja.

14. Također valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi se o građanskopravnoj parnici u kojoj je dužnost stranaka da iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti. Teret dokaza iznesenih tvrdnji o činjenicama je na tužitelju ( Probatio incubit actori ).

15. Tužitelj međutim navedenu činjenicu nije dokazao, obzirom da u spis nije dostavio niti ugovor o opskrbi električnom energijom, a niti pisani zahtjev tuženika na kojeg se tijekom postupka pozivao, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

16. Stoga je pravilno sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, odnosno nije prihvatio istinitost tvrdnji, za čiju istinitost tužitelj nije sudu predočio dovoljno adekvatnih dokaznih sredstva.

17. Žalbeni navodi da je sud pobijanu presudu utemeljio na navodima tuženika koji se odnose na drugu nekretninu u Sesvetama, odnosno na posve pogrešnu adresu, pogrešan grad i na dokumentaciji koja nema veze s predmetnim utuženjem, nisu osnovani iz razloga što iz pobijane presude jasno proizlazi da je sud utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na nekretninu na adresi [adresa] u [adresa] ( toč. 11. presude), dok svoju odluku uopće nije temeljio na dokumentaciji dostavljenoj po tuženiku.

18. Također je pravilna i odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

19. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Tužiteljica nije uspio sa žalbom, pa mu primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP- a nisu dosuđeni niti troškovi žalbenog postupka kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude.

21. Niti tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu jer ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke u povodu žalbe, pa taj trošak nije bio niti potreban za vođenje parnice. Stoga je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točci III) izreke ove presude.

U Rijeci, 20. veljače 2025.

SUTKINJA:

Iva Smokvina Dadasović