Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1455/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice II, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koja je zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić, Vrdoljak & partneri iz Splita, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koji je zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Gošeta iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-844/2024-12 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, posl.br. P-844/2024-12 od 20. lipnja 2024., u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.119,90 eur sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 1.133,59 eur (točka III. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke).
2. Protiv točke II. i III. izreke citirane presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.759,81 eur nakon što je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog dana 20. travnja 2007. godine između parničnih stranaka broj: 418- 50-4051052, kojim odredbama je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke (tuženika).
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke dana 20. travnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu br. 418- 50-4051052 sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva automobila na iznos od 17.872,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita; da je u čl. 2. tog Ugovora ugovorena kamatna stopa u visini od 5,20% godišnje, promjenjivo u skladu s odlukom kreditora; da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti; da je tijekom trajanja kredita kamatna stopa više puta mijenjana tako da je 31. listopada 2007. bila 5,20%, 30. studenog 2007. bila je 6,20%, 31. svibnja 2008. bila je 6,75%, 31. ožujka 2009. bila je 7,75%, 31. srpnja 2011. bila je 7,50%, 31. listopada 2011. bila je 6,75% i da je zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorne kamatne stope, ali i valutne klauzule, posljedično mijenjan svaki iznos anuiteta.
6.2. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da je prigovor zastare djelomično osnovan u odnosu na zahtjev za isplatom temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev, dok je prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 3.119,90 eur koji se odnosi na restitucijski zahtjev zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, a koje bi za posljedicu imale da se ta presuda ne može ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
8.1. U većem dijelu žalbe tuženik iznosi navode da nisu nepoštene, pa time ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te prorogacijska klauzula. Ti žalbeni navodi su irelevantni jer je pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima te promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci banke (tuženika) i da te odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnike i založne dužnike (presudom ovog suda posl.br. Gž-2217/2021 od 28. veljače 2024. potvrđena je presuda prvostupanjskog suda posl.br. P-5272/19 od 8. rujna 2021.). Također se ovaj sud u ranijoj odluci od 28. veljače 2024. već očitovao o nepoštenosti prorogacijske klauzule.
8.2.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je cijeli tužbeni zahtjev u zastari. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO. 8.2.2. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužiteljice u iznosu od 3.119,90 eur nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe u odnosu na valutnu klauzulu tj. od 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 3. listopada 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice.
8.3. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužiteljici na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.
8.4.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučio o parničnom trošku tužiteljice. Pravilnom primjenom navedene odredbe prvostupanjski sud je dosudio tužiteljici naknadu za sastav podneska od 22.04.2021.
8.4.2. Nadalje, neosnovani u žalbeni navodi tuženika da je tužiteljica oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi. Naime, ona je podmirila sudske pristojbe na tužbu i presudu, pa joj je taj trošak dužan naknaditi tuženik.
8.5.3. U odnosu na žalbene navode tuženika da je parnični trošak trebalo obračunati prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja svake radnje, a ne prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku odlučivanja o troškovima postupka, valja reći da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) od 5. studenog 2022., kojom je izmijenjena vrijednost boda koja od tada iznosi 15,00 kn (1,99 eur), primjenjuje se tarifa i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka pa parničnoj stranci valja dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 15,00 kn (1,99 eur) i za radnje koje su poduzete prije izmjene vrijednosti boda, a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kn (Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023, Rev- 847/2021 od 13. veljače 2024.).
9. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. ZPP-a.
10. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki I. izreke.
U Rijeci, 20. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
