REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-2046/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužiteljice RSM (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi povrata premije dopunskog zdravstvenog osiguranja, 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-01/24-02/17, URBROJ: 338-01- 08-02-24-02 od 25. listopada 2024. godine.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne ustrojstvene jedinice Pazin, KLASA: UP/I-502-01/24-12/158, URBROJ: 338- 18-03-24-02 od 17. rujna 2024., djelomično je usvojen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na povrat preplaćene premije dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici broj [broj police]. Pobliže, navedeno pravo tužiteljici je priznato za razdoblje od 5. rujna 2019. do 5. rujna 2024. u ukupnom iznosu od 265,46 eura, a nije joj priznato za razdoblje od 22. rujna 2011. do 4. rujna 2019. u ukupnom iznosu od 148,65 eura.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-502-01/24-02/17, URBROJ: 338-01-08- 02-24-02 od 25. listopada 2024., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. U dijelu kojim tužiteljici nije priznato spomenuto pravo javnopravna tijela obrazlažu da je tužiteljica predmetni zahtjev za povrat preplaćene premije podnijela 5. rujna 2024., pa je u odnosu na tražbine starije od pet godina nastupila zastara.
4. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da je uskrata dijela njezina prava zbog zastare izvan svake logike, te da je tuženik nije obavijestio o preplati. Smatra da se tuženik nije trebao tako slijepo držati zakona. Iz tužbenih navoda Sud zaključuje da tužiteljica predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da institut zastare potraživanja pripada načelu pravne sigurnosti
Poslovni broj: Us I-2046//2024-5
kao temeljnom načelu pravnog poretka i vladavine prava. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Tužiteljica osporava samo primjenu prava, nisu sporne činjenice odlučne za rješavanje ovog spora, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave. Sud je, stoga, vodeći se načelom učinkovitosti (članak 8. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24, u nastavku teksta: ZUS), presudu donio bez provedbe rasprave (članak 98. točka 4. ZUS-a). Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 85/06, 150/08, 71/10, 53/20, 120/21 i 23/23), Pravila uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 91/13, 136/13, 21/14, 135/14, 144/14, 42/18, 26/23 i 55/23), Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine“, broj 153/23), te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.
8. Nije sporno da je u vrijeme podnošenja zahtjeva kojim je pokrenut konkretni upravni postupak nepriznati dio tužiteljičina zahtjeva, u ukupnom iznosu od 148,65 eura, bio u zastari. Zastara je institut koji je propisan u više pravnih područja, u slučajevima u kojima Hrvatski sabor kao zakonodavac smatra opravdanim u uređenje dotičnih pravnih odnosa ugraditi i norme o - između ostalog - gubitku prava zahtijevanja ostvarivanja nekog subjektivnoga prava protekom roka određenoga zakonom. Tuženik je, pritom, u obrazloženju osporavanog rješenja valjano obrazložio zbog čega nije bio dužan upozoriti tužiteljicu na postojanje preplate premije. U tom pogledu tužiteljica nije stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge stranke u usporedivoj situaciji, niti postoji pravna osnova da u odnosu na tužiteljicu bude postupljeno drukčije. Usto, vođenje računa o preplatama i o vremenu podnošenja zahtjeva za povrat preplaćenoga ne predstavlja nerazuman ni nerazmjeran teret za stranke u ovoj vrsti predmeta, niti općenito za vjerovnike. Na koncu, generalno vrijedi da dužnici legitimno očekuju da protekom propisanog roka više nisu dužni podmiriti odnosnu obvezu, što je važno za ostvarivanje pravne sigurnosti, a ovdje i za vođenje odgovarajućih financijskih evidencija tuženika.
9. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
10. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužiteljica nije pozvana na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođena plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).
U Rijeci 20. veljače 2025.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Poslovni broj: Us I-2046//2024-5
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dostaviti:
- RSM, [adresa]
- Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska
