Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-51/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene NG, zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu od 14. studenoga 2023., broj: 31 Pp-3719/2021, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I

Djelomično se prihvaća žalba okr. NG kao osnovana i preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okr. NG na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole po policiji.

II U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. NG kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 6. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenica se oslobađa obveze naknade troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu okr. NG proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te joj je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura, koju je dužna platiti u šest istovjetnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku trideset dana od dana pravomoćnosti oduke.

1.1. Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem 17. studenoga 2021. u 22,20 sati do 18. studenoga 2021. u 09,50 sati uračunato u izrečenu kaznu kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 eura novčane kazne.

1.2. Istom presudom, okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, u koju će se uračunati vrijeme koje mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola mjerom opreza, po policiji.

1.3. Prvostupanjskom presudom okrivljenica je oslobođena plaćanja troškova postupka.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenica je podnijela pravodobnu žalbu, putem branitelja iz Odvjetničkog društva Maravić & Maravić j.t.d. odvjetnika u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenice te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Neosnovano žaliteljica upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u odlučnim činjenicama, budući da je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta, uz jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i izrečene kazne sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski je sud iznio valjane razloge o odlučnim činjenicama prihvaćanjem iskaza policijskih službenika koji su postupali kritične zgode i neposredno u obavljanju nadzora u prometu utvrdili svojstvo vozača i protupravno postupanje, pa je u svezi sa predmetu priloženim zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola i droga u organizmu ispitanika došao do na zakonu osnovanog zaključka o počinjenju prekršaja i odgovornosti okrivljenice. Ovaj sud nije utvrdio proturječnost onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Ispitujući predmet u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, valjanom ocjenom dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj iz članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Žaliteljica ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljala vozilom u pometu na cesti, a ovlaštenje za postupanje policijskog službenika proizlazi iz odredbe članka 282. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojim je propisano da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. Zakona može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisutnosti u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti, i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom po potrebi i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i urina ili na liječnički pregled. Odbijanje testiranja, suprotno tvrdnji žaliteljice, proizlazi iz rezultata provedenog postupka, iskaza policijskih službenika ŠG i RG, te o tome suglasnog zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu do 17. studenoga 2021., koji je potpisala bez primjedbi i izvješća o počinjenom prekršaju, koja materijalna dokumentacija su valjani dokazi u postupku u smislu odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona.

6.2. Neosnovano žaliteljica upire da je povrijeđeno njezino pravo na obranu jer da prvostupanjski sud nije prihvatio njezin prijedlog za daljnje provođenje dokaznog postupka ispitivanjem trećeg djelatnika policije, budući da prvostupanjski nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka u smislu članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, te je pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju provedenog opsežnog dokaznog postupka donio pobijanu odluku, naročito jer su na okolnosti odbijanja testiranja na prisutnost droge već detaljno ispitani dvoje policijskih službenika koji su postupali kritične zgode, koji su u pogledu odbijanja testiranja iskazivali određeno i s dovoljnom sigurnošću, pa prvostupanjski sud nije imao razloga dovodi u sumnju vjerodostojnost njihovih svjedočenja. Iz navedenih razloga, a kako je to obrazložio i prvostupanjski sud, odbijanje dokaznog prijedloga, nije od utjecaja na prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona.

6.3. Slijedom navedenog, budući da žaliteljica ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud ocjenjuje da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žaliteljice, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu novčane kazne za predmetno djelo, budući da je propisana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora), smatrajući da će se navedenom mjerom kazne postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije, koju ocjenu prihvaća i ovaj sud. Žaliteljica ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove ili naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, ispod najblaže posebnim zakonom propisane kazne.

7.1. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je počiniteljici bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem kao dva dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora (čl. 40. st. 1. i 2. PZ-a).

7.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela novčane kazne za uplatu, u za to određenom roku.

8. Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj sud nalazi da je okrivljenici opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrečena ta zaštitna mjera. Težina i značaj počinjenog prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometnih propisa te konkretne okolnosti protupravnog postupanja, u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji joj omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog takvog prekršaja.

8.1. Međutim u pravu je žaliteljica da je zaštitna mjera određena u predugom trajanju, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je nastupila rehabilitacija u pogledu odluke koju je prvostupanjski sud cijenio relevantnom kod procjene duljine trajanja zaštitne mjere. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je istu učinio razmjernim navedenim okolnostima i osobinama ličnosti počiniteljice te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od četiri mjeseca, smatrajući da se u konkretnom slučaju svrha zaštitne mjere može ostvariti u kraće određenom vremenu trajanja, odnosno da će se dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje žaliteljice i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 51.a Prekršajnog zakona.

9. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog lošijih materijalnih prilika žaliteljice, prema raspoloživim podacima iz prvostupanjskog spisa predmeta, ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je oslobođena obveze naknade troškova žalbenog postupka, da ne bi bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje i uzdržavanje djeteta.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 20. veljače 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, branitelja i tužitelja.