REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-507/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IN, zbog prekršaja iz čl. 176. st. 5. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23; dalje: ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 15. studenog 2024., broj: 211-07/24-3/15180, u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog IN kao osnovanog, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom IN na temelju čl. 58. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.; dalje: PZ) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
II. U ostalom dijelu odbija se prigovor okrivljenog IN kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.
III. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a okrivljeni IN obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura (petnaest eura) u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 15. studenog 2024., broj: 211-07/24-3/15180, okrivljeni IN je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 43. st. 3. u svezi s čl. 293. st. 1. i prekršaja iz čl. 176. st. 5. ZSPC-a za što mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljeni IN je podnio pravodobni prigovor zbog odluke o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri. U prigovoru okrivljenik navodi da ima 84 godine i da je umirovljenik s mirovinom od 631,07 eura zbog čega bi mu bila ugrožena egzistencija plaćanjem izrečene novčane kazne. Ne osporava počinjenje prekršaja i izražava kajanje zbog istog, no ističe da se radi o neznatnim oštećenjima, a u trenutku kad je svojim vozilom okrznuo tuđe vozilo imao je osjećaj da ga je samo dotaknuo i da nije došlo do značajne štete pa iz tog razloga nije smatrao neophodnim zaustaviti se i ostaviti kontakt podatke. Predlaže ublažavanje novčane kazne, ukidanje zaštitne mjere i oslobođenje od troškova.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika niti da postoje bitne povrede postupka na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
4.1. Ovaj je sud primijetio da izdavatelj prekršajnog naloga u izreci istoga, iako se ne radi o povredi materijalnog prava na štetu okrivljenika, nije pravilno utvrdio pojedinačne novčane kazne u točki 1. i 2. izreke. Naime, ovim se putem ukazuje izdavatelju prekršajnog naloga da se kod djela u stjecaju, kao u konkretnom slučaju, najprije mora utvrditi pojedinačna novčana kazna za svaki prekršaj, a zatim temeljem čl. 39. PZ-a izreći ukupna novčana kazna (što je izdavatelj prekršajnog naloga ispravno učinio), odnosno nije dovoljno u izreci prekršajnog naloga samo navesti koja je novčana kazna za pojedini prekršaj zakonom propisana. Obzirom da je iz izrečene ukupne novčane kazne u iznosu od 650,00 eura razvidno da je izdavatelj prekršajnog naloga okrivljeniku za prekršaj iz točke 2. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 390,00 eura, budući da je za prekršaj iz točke 1. izreke zakonom propisana novčana kazna u fiksom iznosu, nije došlo do povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika.
5. U odnosu na okolnosti koje se ističu u prigovoru, okrivljenik je sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, dostavio potvrdu o visini mirovine, dok u svezi ostalih navoda iz prigovora nije dostavio dokaze.
5.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a, a u postupanju okrivljenika ne nalazi se naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma.
6. Cijeneći da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u pogledu navoda prigovora ovaj Sud nalazi da je prvostupanjsko prekršajno tijelo opravdano i zakonito, u smislu odredbe čl. 58. PZ-a, izreklo zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme i otklonili uvjeti koji omogućavaju počinjenje novog prekršaja kojim ugrožava sigurnost prometa i njegovih sudionika.
8. Međutim, imajući u vidu činjenicu da okrivljenik prihvaća odgovornost za djelo i izražava kajanje, a iz spisa ne proizlazi da bi okrivljenik ranije bio prekršajno kažnjavan, to je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.
8.1. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od tri mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
9. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom čl. 139. st. 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj Sud i u tom dijelu odbio prigovor okrivljenika kao neosnovan jer okrivljenik nije dokazao da bi plaćanjem paušalno odmjerenih troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje njegove obitelji.
9.1. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom čl. 138. st. 3. PZ-a te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.), a s obzirom na složenost i trajanje postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj). Naime, ovaj Sud smatra da plaćanjem paušalno odmjerenog troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.
10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
