REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Ovr-114/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sucu Mariju Meandžiji u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠKOJO d.o.o.za proizvodnju,trgovinu i usluge, OIB 22553687465, Ulica borova 1, 31000 Osijek zastupanog po punomoćniku JM, protiv ovršenika ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku GM, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 20. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika ŠM za donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, odnosno uputiti ga na parnicu.

II. Odbija se prijedlog ovršenika da sud naloži FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

III. Nalaže se ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 62,50 eura u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za trošak postupka u preostalom iznosu od 187,50 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Osijeku, broj: Gž R-947/2022-2 od dana 07.11.2024. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, broj Pr- 120/2019-86 od dana 31.10.2022.g. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu štete (točka I izreke) i u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata parničnog troška (točka II izreke), dok je pod točkom III izreke presude, tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, broj Pr-120/2019-86 od dana 31.10.2022. godine tužitelj je u cijelosti odbijen s tužbom i tužbenim zahtjevom za isplatu naknade štete. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka. Na navedenu prvostupanjsku presudu iskazana je klauzula pravomoćnosti dana 7. studenog 2024. te klauzula ovršnosti dana 5. prosinca 2024. Temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ove osnove Financijska agencija provodi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika te je preostalo za naplatiti dug u iznosu od 10.279,55 eura po predmetnoj osnovi. Ovršenik je putem punomoćnika dana 16. prosinca 2024. postupajući po članku 385. stavku 1. i članku 385. a stavku 1. alineji 1. Zakona o parničnom postupku pravodobno podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke navedene u točki 1. ovog prijedloga jer ovršenik smatra da u parničnom postupku u kojemu je donesena odluka odluka ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njihovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a riječ je o pravnim pitanjima o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2. Naime, u postupku u kojem je donesena ovršna isprava temeljem koje se provodi ovrha na novčanim sredstvima ovršenika tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno kao nesporno da je ovršenik, odnosno tužitelj zadobio ozljedu na radu da mu je ta ozljeda na radu priznata od strane HZZO-a Regionalni ured Osijek, Područna služba u Slavonskom Brodu, te je utvrđeno kako ovrhovoditelj, odnosno tuženik nije tužitelja osposobio za rad na popravku teretnih vozila s priključcima, u konkretnom slučaju utovarne rampe te kako je tuženik prekršio svoju obvezu u izradi procjene rizika radnog mjesta, te kako tužitelju nisu bilu osigurani sigurni postupci kod izvođenja radnog zadatka na koji je bio raspoređen od strane neposrednog rukovoditelja. Dakle, da je kako to prvostupanjski sud zauzima stajalište do ozljeđivanja tužitelja, ovdje ovršenika došlo isključivo zbog njegove krivnje odnosno krajnje nepažnje tužitelja, od strane HZZO ne bi niti bila priznata ozljeda na radu koju je zadobio radeći kod tuženika 23.06.2015.g. Provedenim vještačenjem po vještaku zaštite na radu utvrđeno je kako je tuženik tj. poslodavac morao osposobiti radnika za poslove rada i održavanja hidrauličnih utovarnih rampi potom ga osposobiti za rad na siguran način, teoretski i praktično kako bi radnik stekao potrebnu vještinu za navedene poslove. Neposredni rukovoditelj dužan je radnika nadzirati kod izvršavanja radnih zadataka. Poslodavac tj. tuženik mora imati propisano za svako radno mjesto zaštitno sredstvo i opremu, mora imati radnik na tom radnom mjestu, te to treba biti dio Procjene rizika. Dakle, vještačenjem po vještaku zaštite na radu utvrđeno je kako je poslodavac učinio propuste. Odluka sudova u parničnom postupku temelji se isključivo na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka strojarske struke Zorana Galić, a što je u konkretnoj situaciji nedopustivo.

3. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže sudu rješenjem naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, s obzirom da ovršenik predlaže donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim u skladu s člankom 50. stavkom 1. točkom 3., a izvjesno je da bi provedbom ovrhe za ovršenika nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, budući je ovrhovoditelj protiv ovršenika FINA-i podnio zahtjev za naplatu iznosa od 10.279,55 eura, a ovršenik je osoba starije životne dobi u invalidskoj mirovini koji na svoj račun prima samo invalidsku mirovinu koja mu pokriva tekuće životne troškove. Ovršenik podredno predlaže uputiti ga na parnicu u skladu s člankom 52. stavkom 3. Ovršnog zakona.

4. Ovrhovoditelj prijedlog ovršenika smatra neosnovanim. Ovršenik nije dokazao niti učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe isti trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Ovršenik predlaže donošenje rješenja kojim bi sud pljenidbu i prijenos proglasio nedopuštenim u skladu s člankom 50. stavak 1. točka 3. Ovršnog zakona. Takav prijedlog bio bi eventualno osnovan da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, međutim, kako je ovršenik protiv predmetne ovršne isprave, odnosno protiv presude Županijskog suda u Osijeku, podnio tek prijedlog za dopuštenje revizije, nisu ispunjeni zakonski uvjeti za odgodu ovrhe. Ovrhovoditelj je renomirana tvrtka, sa stabilnim poslovanjem, iz kojeg razloga nema bojazni da se ovršenik u slučaju eventualnog uspjeha sa svojim prijedlogom za dopuštenje revizije, neće moći naknaditi. Neosnovan je navod ovršenika da je se u prijedlogu za dopuštenje revizije isti pozivao na pravno pitanje o kojem nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, jer se u svom prijedlogu za dopuštenje revizije upravo poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, međutim sasvim krivo tumači ovu postojeću praksu. Sukladno ovršeniku građanski sud trebao bi biti vezan odlukom upravnog tijela kojom je utvrđena ozljeda na radu, dakle; uzročno posljedično da se radi o ozljedi koja je nastala na radu, te bi navodno zbog toga trebao zanemariti sve ostale činjenice koje su kao nesporne utvrđene tijekom parničnog postupka. Ozljeda ovršenika je nesporno nastala na radu pa uzročno posljedično postoji logična veza s odlukom Zavoda o priznatoj ozljedi na radu ovršenika, međutim, utvrđivanje uzroka i omjera uzroka u nastanku štetnog događaja, zadobivenih tjelesnih ozljeda i njihovih posljedica te uzročne veze i odgovornosti za štetu kao odlučnih okolnosti za pitanje naknade štete u nadležnosti je parničnog suda, dakle; radi se o okolnostima koje se ne utvrđuju u postupku pred upravnim tijelima. Rješenje upravnog tijela kojeg ovršenik dostavlja uz svoj prijedlog za dopuštenje revizije, odnosi se na utvrđenje dopunske dijagnoze bolesti tužitelja, te kao takvo, ne može biti od utjecaja na konkretni građansko pravni postupak radi naknade štete, u kojemu je nesporno utvrđeno da je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika (ovršenika) na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njegove posljedice mogao izbjeći. U odnosu na ostale navode iz prijedloga ovršenika oko činjenica utvrđenih nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu, bitno je samo napomenuti kako se u ovom predmetu naknade štete na koji se ovršenik poziva u toj istoj stvari, prethodno već vodio postupak poslovni broj Pr-219/16, u kojemu je u žalbenom postupku, drugostupanjski sud - Županijski sud u Osijeku, poslovni broj: Gž R-62/2019-2 od 12.07.2019. god., osporio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Mirka Mršića, vratio predmet na ponovni postupak, u kojemu su se konačno, a temeljem vještačkog nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke utvrdile relevantne činjenice na kojima se temelji prvostupanjska presuda i drugostupanjska presuda koju sada ovršenik neosnovano pobija, subjektivnim i netočnim činjeničnim navodima, koji nemaju nikakve veze s prijedlogom ovršenika za odgodu ovrhe i proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

5. S obzirom da ovršna isprava nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost niti je utvrđeno da je bez učinka, prijedlog ovršenika za donošenje rješenja kojim će sud pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim nije osnovan. Kako to nije žalbeni razlog za upućivanje u parnicu, a ne postoje ni žalbeni razlozi iz članka 50. stavak 1 točka 7 i 9 do 11 Ovršnog zakona (dalje: OZ) za upućivanje u parnicu, nije osnovan ni prijedlog ovršenika za upućivanjem u parnicu. Stoga je o tome odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

6. Kako slijedom toga nisu ostvarene pretpostavke iz članka 65. stavak 1 točka 1 do 11 OZ, koje trebaju kumulativno biti ispunjene s učinjenom vjerojatnošću da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, o tome je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja. Osim toga, ovršenik nije učinio vjerojatnim ni tvrdnju o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti jer ne tvrdi da ovrhovoditelj nema imovine ni sredstava iz kojih bi mu eventualna šteta nastala provedbom izravne naplate, u slučaju uspjeha s revizijom, mogla biti nadoknađena.

7. Ovrhovoditelju je prema vrijednosti predmeta spora od 8.828,17 eura u točki III. izreke priznat trošak postupka sastava podneska od 10. veljače 2025. u iznosu od 50,00 eura, prema Tbr. 11. točka 10 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, s PDV-om u iznosu od 12,50 eura prema Tbr. 46 Tarife, ukupno 62,50 eura, sukladno odredbi članka 14. stavak 4 OZ u svezi članka 154. stavak 1 i članka 155. Zakona o parničnom postupku, jer je ovaj trošak bio potreban za vođenje postupka, dok je u točki IV. izreke rješenja ovrhovoditelj odbijen s više postavljenim zahtjevom za trošak odnosno s razlikom do zatraženog iznosa od 250,00 eura, jer je u tom dijelu zahtjev neosnovan.

U Slavonskom Brodu , 20. veljače 2025.

Sudac

Mario Meandžija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. ŠKOJO d.o.o.za proizvodnju,trgovinu i usluge, Ulica borova 1, [adresa] Osijek zastupanog po punomoćniku JM

2. ŠM, [adresa] zastupanog po punomoćniku GM