Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-42/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ĆŠ, zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljene, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K-461/2018-13 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene ĆŠ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-461/2018-13 od 20. listopada 2022., okrivljena ĆŠ, proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda – klevetom, djelo opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, te joj je izrečena (pravilno; osuđena na) novčana kazna u visini od 50 (pedeset) osobnih dnevnih iznosa, što iznosi 4.000,00 kuna (četiri tisuće) / 530,89 eura (petsto trideset eura i osamdeset devet centi), potom je, temeljem članka 56. KZ/11, prema okrivljenoj ĆŠ primijenjena (pravilno; izrečena) uvjetna osuda, s tim da joj se prethodno izrečena novčana kazna u visini od 50 (pedeset) osobnih dnevnih iznosa neće izvršiti ako okrivljena u roku od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.

1.1. U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljena je dužna temeljem članka 42. stavka 6. KZ/11, izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u navedenom roku naplatit će joj prisilno Porezna uprava Ministarstva financija. Ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti, sud će je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi, tako da će jedan prosječni osobni dnevni iznos od 133,33 kuna (sto trideset tri kune trideset tri lipe) / 17,70 eura (sedamnaest eura sedamdeset centi) zamijeniti jednim danom takvog rada sukladno članku 43. stavku 2. i 4. KZ/11.

1.2. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08) sud je okrivljenu ĆŠ obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna / 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa).

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljena ĆŠ, po branitelju Tončiju Restoviću, odvjetniku iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvaćanjem žalbe preinači pobijanu presudu, na način da okrivljenu oslobodi krivnje, podredno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Odgovor na žalbu okrivljene podnijela je privatna tužiteljica CŠ, putem punomoćnika Darka Varnice, odvjetnika iz Kaštel Kambelovca, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu okrivljenika odbije kao neosnovanu.

4. Žalba okrivljene nije osnovana.

5. Iako okrivljena ističe žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468 stavka 1. točke 11. ZKP/08, međutim, istu tek formalno navodi, dok obrazloženje u potpunosti izostaje, već iz sadržaja žalbe proizlazi samo žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu okrivljena kada navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu, jer iz sadržaja spisa, prikupljenih dokaza, dokaza izvedenih na raspravi, te interpretacije istih ovaj drugostupanjski sud utvrdio je upravo suprotno. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši okrivljenu krivom za predmetno kazneno djelo, pa je neosnovana njezina žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da privatna tužiteljica CŠ nije donosila neku posebnu odluku u svezi odlaska djece na izložbu KŠ u drugu školu, te da je u komunikaciji s učiteljima kazala kako bi trebali pribaviti potrebnu suglasnost roditelja djece, a sve kako to propisuje školski Pravilnik u svom članku 5. iz čega neprijeporno proizlazi da nije zabranila odlazak djece na izložbu već je poštivala školski Pravilnik.

9. Shodno takvom utvrđenu prvostupanjskog suda, te ga dovodeći u svezu s nesporno utvrđenom činjenicom da je okrivljena na svom Facebook profilu objavila tekst da je privatna tužiteljica CŠ zabranila odvođenje djece na predmetu izložbu, a sve zbog njezinih ideoloških razloga, jasno je da takva neistinita objava se ima smatrati klevetom, jer su istom povrijeđena čast i ugled privatne tužiteljice, jer takvu tvrdnju povezivati s njezinim ideološkim stavovima, odnosno činjenicom da je ista vjeroučiteljica, a što je okrivljena znala, te je takvu neistinitu tvrdnju objavila putem društvene mreže i tako omogućila da postane pristupačna većem broju osoba.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud doista opširno u svojoj presudi iznio sadržaje iskaza privatne tužiteljice, ispitanih svjedoka i okrivljene, te iznio sadržaj materijalne dokumentacije koja je tijekom dokaznog postupka pregledana, te je o odlučnim činjenicama dao dostatne, jasne i neproturječne razloge, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza i isprava danih u postupku i samih tih iskaza i isprava.

11. Nije u pravu okrivljena kada pobija pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

12. Suprotno žalbenim navodima okrivljene, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne okolnosti i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane razloge koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na temelju svojih zaključaka pravilno utvrdio dokazanim da je okrivljena ĆŠ počinila kazneno djelo klevete iz članka 149. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11.

13. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljena u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.

14. Što se pak tiče žalbenih razloga vezanih na odluku o kazni, vijeće ovoga suda je, temeljem članka 471. ZKP/08, ispitalo odluku o kazni, koja je u ovom predmetu izrečena okrivljenici.

15. Vijeće ovog drugostupanjskog suda, izrečenu kaznu prema okrivljenoj smatra primjerenom, te u cijelosti prihvaća obrazloženje pobijane presude u tom dijelu. Prvostupanjski sud je kao olakotno okrivljenoj cijenio činjenicu njezine dosadašnje neosuđivanost. Otegotnih okolnosti na strani okrivljene sud nije našao.

16. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela i ne smije biti odmazda za to.

17. Imajući u vidu izloženu olakotnu okolnosti, kao i nepostojanje otegotnih okolnosti, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je izrečena uvjetna osuda okrivljenoj, dakle, samo prijetnja kaznom s rokom provjeravanja od 1 godine primjerena težini počinjenog kaznenog djela, okolnostima u kojima je okrivljena živjela prije počinjenja djela i usklađenost njezinog ponašanja sa zakonima kako prije, tako i nakon počinjenja kaznenog djela, te da je dostatna radi ostvarenja svrhe kažnjavanja. Naime, ovaj sud nalazi da činjenica da je okrivljena neosuđivana, što znači da je inače živjela urednim životom, činjenica da je od izvršenja tog kaznenog djela prošlo više od šest godina, ipak u svojoj ukupnosti opravdavaju primjenu uvjetne osude, pa se može cijeniti i očekivati da se i bez izvršenja kazne može postići svrha izricanja kaznenopravnih sankcija, te je ovakva kaznena sankcija, tj. uvjetna osuda za počinjeno kazneno djelo dostatno jamstvo da okrivljena neće više činiti ovakva kaznena djela.

18. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljene, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Slijedom svega iznesenog presuđeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski