REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-554/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlljt. OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Mendeš, odvjetnik iz Slavonskoga Broda, protiv tuženika Wiener osiguranje – Viena Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, zastupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj 17 Pn-54/2022-33 od 30. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe tužiteljice i tuženika se djelomično odbijaju kao neosnovane, a djelomično se uvažavaju, te se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj 17 Pn-54/2022-33 od 30. lipnja 2023. preinačava u pobijanim stavcima I. i II. izreke tako da se tužiteljici dosuđuje ukupni iznos naknade štete od 34.195,45 eura/ 257.645,62 kn umjesto dosuđenog iznosa od 26.434,41 eur/199.170,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama opisanim u stavku I. izreke, s tim što na iznos od 13.537,73 eur/102.000,00 kn iste teku počev od 29. studenog 2019. do isplate, a na iznos od 20.657,72 eur/ 155.645,60 kn počev od 16. ožujka 2023. pa do isplate. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljica se odbija.
II. Žalba tužiteljice se uvažava te se preinačava odluka o naknadi parničnog troška iz stavka III. izreke presude, tako da se nalaže tuženiku isplatiti iznos troška od 11.056,78 eur/83.307,30 kn umjesto iznosa od 8.367,77 eura/63.046,96 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. N a l a ž e s e tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica br. 24, Zagreb, OIB: 52848403362, da tužiteljici mlljt. OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 26.434,41 EUR / 199.170,00 kn s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi prethodnom polugodištu za 3 postotna poena do dana 31.12.2022. godine a od dana 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja teče od dana 29.11.2019. godine pa do isplate i to u roku od 15 dana.
II. U preostalom dijelu preko iznosa navedenog pod točkom I. izreke do zatraženog iznosa od 34.926,00 EUR / 263.150,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev se odbija.
III. N a l a ž e s e tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica br. 24, Zagreb, OIB: 52848403362, da tužiteljici mlljt. OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.367,77 EUR / 63.046,96 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena koja teče od 1.7.2023. godine pa do dana isplate i to u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica u odnosu na odbijajući dio, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s tim što se žalba sadržajno odnosi na primjenu materijalnog prava kod određivanja visine dosuđenih iznosa naknade štete za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, naruženosti i naknade za tuđu pomoć i njegu. Predlaže da se u tom dijelu pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
2.1. Prvostupanjsku presudu pobija i tuženik u točkama I. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se u tom dijelu ista preinači u smislu žalbenih naovoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Sadržajno osporava se visina dosuđenih iznosa naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, uz što je vezano i osporavanje nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, zatim osporava se visina naknade za naruženost, a prethodno se ističe da je tužbeni zahtjev tužiteljice nedopušteno povećan tijekom postupka, istaknut je prigovor zastare za povećani dio tužbenog zahtjeva i osporen je početak tijeka zateznih kamata na povećani dio tužbenog zahtjeva
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode istaknute u žalbi tuženika te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalbe su djelomično osnovane.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nije osnovan ni žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalbom ukazuje tužiteljica, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje valjane i detaljne razloge, s tim što u okviru ovog žalbenog razloga tužiteljica u stvari osporava odluku prvostupanjskog suda o visini tužbenog zahtjeva, a što predstavlja zakonski žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne bitnu povredu postupovnog prava.
5.1. Tuženikovo isticanje da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. stavak 2. ZPP-a, je po mišljenju suda drugog stupnja također neosnovano. Naime, suprotno sudskoj praksi na koju se u vezi navedenog poziva tuženik, novija usaglašena sudska praksa je zauzela pravno stajalište da je povećanje tužbenog zahtjeva u tijeku postupka, nakon provedenog vještačenja dopušteno, a takovo mišljenje je izraženo pored odluka drugih sudova i u odluci Ustavnog suda RH broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022. Zbog svega naprijed navedenog žalbe stranaka podnesene u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga su utvrđene neosnovanima.
6. Žalbe stranaka podnesene zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također nisu osnovane. Tužiteljica niti ne osporava utvrđene bitne činjenice, jer njena žalba se prilikom osporavanja odluke o visini dosuđene naknade, upravo i temelji na tim činjenicama, a tuženikovo žalbeno osporavanje pravilnosti utvrđenih činjenica o stupnju smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, predstavlja osporavanje nalaza i mišljenja u postupku saslušanog medicinskog vještaka, vezano za prijedlog tuženika da se provede novo medicinsko vještačenje po drugom medicinskom vještaku. Tuženik je taj svoj prijedlog vezao za dio mišljenja sudskog medicinskog vještaka u kojem se isti pozvao na tablice za određivanje smanjenja životne aktivnosti, koje nisu zaživjele u praksi, međutim usmeno saslušani sudski vještak je iskazao da su navedene tablice samo dio literature kojom se koristio prilikom davanja svog mišljenja, koje se, po mišljenju drugostupanjskog suda ne razlikuje od načina utvrđivanja stupnja invalidnosti kakav se inače u takovim slučajevima primjenjuje, pa pošto tuženik osim svog nezadovoljstva mišljenjem sudskog vještaka nije naveo činjenice iz kojih bi proizlazilo da bi mišljenje medicinske struke bilo drugačije u pogledu stupnja smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, prvostupanski sud je osnovano otklonio prijedlog tuženika za određivanje novog medicinskog vještačenja, a time je i činjenično stanje u pogledu spornih vidova neimovinske štete kod tužiteljice, pravilno i potpuno utvrđeno. Dio prvostupanjske presude koji se odnosio na dosuđene iznose naknade štete za pretrpljene fizičke bolove, strah i troškove liječenja, te uništenu odjeću i obuću, žalbama nije bio osporavan.
7. Prvostupanjski sud je od bitnih činjenica utvrdio da je tužiteljica dana 28. srpnja 2019. u dobi od 13 godina nastradala u prometnoj nesreći, kao putnica u osobnom automobile, te je u istoj nesreći zadobila teške tjelesne povrede. Prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka Darka Čupena dr. med. od 23.1.2023. godine (list 90- 98) tužiteljica je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila šok zbog ozljede i iskrvarenja, otvoreni prijelom dijafize lijeve natkoljenične kosti sa pomakom, višekomadni nestabilni prijelom zdjelice, nagnječenje trbuha, krv u trbuhu, puknuće hvatišta sigmoidnog dijela debelog crijeva, retroperitonealni podljev, ranu razderotinu glave, ranu razderotinu lijeve potkoljenice i ranu razderotinu lijeve natkoljenice. Kvalifikacija ozljede je osobito teška tjelesna ozljeda (ranije teška tjelesna ozljeda opasna po život). Navedene ozljede su zahtijevale hitno operacijsko liječenje, pa je po stabilizaciji općeg stanja učinjeno operativno liječenje i to: operacija 28.7.2019. godine: srednja explorativna laparatomija, šavi puknuća hvatišta sign. kolona, ispiranje i drenaža, krvava repozicija i osteosinteza lijeve natkoljenice DC pločicom i vijcima, drenaža, ručna repozicija i prednja stabilizacija prijeloma zdjelice vanjskim fiksatorom. Po hemodinamskoj stabilizaciji odnosno oporavku općeg stanja zbog složenosti, planiranog daljeg kirurškog zbrinjavanja prijeloma zdjelice tužiteljica je 2.8.2019. godine premještena na Kliniku za traumatologiju u Zagrebu. 7.8.2019. godine učinjena je operacija: odstranjenja vanjskog fiksatora, fiksacija sinfize i lijevog sakroilijakalnog zgloba (titanske pločice i vijci). Rani postoperativni tijek je uredan, a tužiteljica je vertikalizirana sa dvije podl. štake uz dopušteno opterećenje lijeve noge do 15 kg (dodir podloge). 23.8.2019. godine tužiteljica se dogovorno premješta na Kliniku za dječje bolesti – Zavod za ortopediju zbog nastavka rehabilitacija gdje boravi do 28.8.2019. godine. Pri otpustu hoda sa štakama bez opterećenja. U daljnjem tijeku liječenja uredno je obavljala kontrolne preglede i provodila preporučenu fizikalnu rehabilitaciju kako slijedi: 12.9.2019. godine učinila kontrolni pregled traumatologa na Klinici za traumatologiju. Učinjen RTG kt. RTG zdjelice i sakruma primjeren izgled zdjeličnog prstena, prijelom u sanaciji kosti na situ. L. bedrena kost – prijelom u dobroj sanaciji. Preporučen rasteretni hod sa štakama i stacionarna rehabilitacija. Tužiteljica je obavila stacionarnu rehabilitaciju u specijalnoj bolnici za med. rehabilitaciju u Krapinskim toplicama od 25.9. do 6.10.2019. godine. Tijekom boravka provedena je med. rehabilitacija pa i op. liječenih prijeloma zdjelice i lijeve natkoljenične kosti. Kod otpusta je samostalno pokretna uz podlaktne štake i opt. lijeve noge po toleranciji više od ½ TT. U razdoblju od 28.10. do 26.11.2019. godine provedeno je 19 amb. fiz. tretmana. 14.11.2019. godine kt. pregled traumatologa Klinike za traumatologiju u Zagrebu – hod sa jednom štakom uz puno opterećenje. 13.12.2019. godine nalaz psihologa OB Virovitica navodi kako se sada oporavila i da ne osjeća više nikakve strahove. Dalje provodi kontrolne preglede te je 13.1.2022. godine pregledom ortopeda utvrđeno da hoda bez pomagala i da nema bola osim povremenog kod duljeg stajanja ili sjedenja više straga, ožiljak uredan i manji nego ranije. Moli se i dalje oslobođenju od tjelesnog u smislu trčanja, skokova, opterećenja lijeve noge. Dana 3.9.2021. godine učinjena je operacija odstranjenja pločica i vijci iz lijeve natkoljenice. Mišljenje je vještaka da je liječenje završeno 13.1.2022. godine kada je sačinjen posljednji nalaz ortopeda traumatologa.
7.1. Prema nalazu i mišljenju navedenog vještaka tužiteljica je trpjela duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, jer su nakon završetka liječenja zaostale posljedice: bolovi u zdjelici pri dužem stajanju, sjedenju, hodanju i pri trčanju, bolovi i osjećaj zamora pri dužem hodu, trčanju, stajanju, čučanju, te aktivnosti mora prekinuti i odmoriti se, ponekad pri promjeni vremena jave se bolovi u zdjelici i lijevoj natkoljenici pa mora uzeti lijek protiv bolova. Tužiteljica nadalje mora ulagati pojačane napore pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, pri šetnji, trčanju, pri odlasku u školu i trgovinu, pri vožnji bicikla, pri hodu po stepenicama i ljestvama, pri spremanju stana i peglanju, pri pranju suđa i pri dužem sjedenju kod učenja, pri radu na računalu, gledanju televizije, pri rekreativnim aktivnostima i slično. Prema mišljenju vještaka smanjenje životnih aktivnosti tužiteljice procjenjuje se sa 50 %. Tužiteljica je prema nalazu i mišljenju vještaka osim fizičkih bolova bila izložena i drugim neugodnostima (tri operacije, višekratno izlaganje RTG zračenju, dugotrajno mirovanje, kateterizacija mokraćnog mjehura, vađenje šavi, dugotrajna rehabilitacija (stacionarna 26 dana te ambulantna 40 tretmana), infuziona terapija uzimanja lijekova protiv bolova, hod sa štakama, višekratni kontrolni pregled specijalista i sl.). Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je u predmetnoj nesreći pretrpjela primarni strah jakog intenziteta koji je trajao koliko i sam događaj, a potom je prešao u sekundarni strah koji je mogao u jakom intenzitetu trajati dva dana, srednjem intenzitetu oko 3 mjeseca, te slabog intenziteta još oko 3 mjeseca. Prema medicinskoj dokumentaciji strah nije ostavio kroničnih psihičkih posljedica. Tuđa pomoć i njega su prema nalazu vještaka tužiteljici bili potrebni 28 dana po 6 sati svaki dan, 30 dana po 4 sata svaki dan, te još 30 dana po 2 sata svaki dan. Prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici su ostali ožiljci na prednjoj trbušnoj stijenci i na lijevoj nozi koji se mogu ocijeniti kao naruženje u jakom stupnju ponekad vidljivi trećim osobama. Ožiljci lica mogu se ocijeniti kao naruženje u srednjem stupnju uvijek vidljivo trećim osobama gdje se ističe da je tužiteljica ženska osoba mlađe životne dobi.
7.2. Sukladno navedenom utvrđenjima, gdje je ožiljak na licu svakodnevno vidljiv, a ožiljak na nozi i trbuhu tijekom ljeta prilikom nošenja kupaćeg kostima i kraće odjeće, sud je tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog naruženja dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.636,14 eura, zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 14.599,51 eura i na ime tuđe pomoći i njege iznos od 923,75 eura. Od tako dosuđenih iznosa tuženik žalbom osporava iznos za duševne boli zbog naruženja preko iznosa od 4.379,86 eura, te iznos naknade za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti kao previsoko dosuđen, te osporava tijek dosuđenih zateznih kamata od podnesenog zahtjeva 29. studenog 2019., a za iznos za koji je tužbeni zahtjev povećan u tijeku glavne rasprave. Tužiteljica je žalbom pobijala odbijajući dio prvostupanjske presude smatrajući da su joj trebali biti dosuđeni sporni iznosi naknade štete kako ih je ona u preinačenom tužbenom zahtjevu i postavila.
8. Drugostupanjski sud je na osnovu svega naprijed iznesenog zaključio da su žalbe stranaka djelomično osnovane, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod određivanja visine naknade štete za naknadu duševnih bolova zbog smanjene životne aktivnosti i naknadu za tuđu pomoć i njegu, dok je kod određivanja naknade za vid štete za duševne bolove zbog naruženosti, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je osnovano kod određivanja te novčane naknade uzeo u obzir i mišljenje medicinskog vještaka i sve utvrđene okolnosti slučaja, naročito činjenicu da je maloljetna tužiteljica u vrijeme povređivanja imala 13 godina, tako da će ona posljedicu naruženosti trpjeti dugi niz godina, a isti estetski nedostaci će biti i pontencirani zbog njenog spola. Zbog toga žalbe stranaka u pogledu tog vida naknade neimovinske štete, sud drugog stupnja nije našao osnovanim, jer ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da s obzirom na dvije vrste naruženosti i sve ostale utvrđene okolnosti, adekvatna novčana naknada bi bio jedan srednji iznos koji se dobije uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije za određivanje neimovinske štete Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. Naime neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je sud trebao primijeniti zbroj novčanih iznosa za utvrđenu naruženost srednje jakosti, ali stalno vidljivu trećima i jaku naruženost koja je povremeno vidljiva, jer naknada za taj vid neimovinske štete može predstavljati samo jedan ukupni iznos koji se dobije ocjenom posljedica koje naruženost nosi u budućem životu, a prvostupanjski sud je takav iznos i dosudio tužiteljici. Istovremeno ovaj sud iz istih razloga zaključuje da žalba tuženika, koji tvrdi da je naknada tužiteljici za posljedice naruženosti trebao biti manji iznos od dosuđenog, nije osnovana.
8.1. Nadalje sud drugog stupnja nalazi da je žalba tužiteljice osnovana u dijelu u kojem se pobija pravilnost određivanja visine naknade štete zbog smanjene životne aktivnosti, jer je prvostupanjski sud doista prilikom dosuđenja iznosa od 14.599,26 eura primijenio na procjenu medicinskog vještaka o invalidnosti tužiteljice, matematički izračun naknade, ali prema Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH koji su prestali vrijediti donošenjem novih naprijed citiranih orijentacijskih kriterija, koji se prema stajalištu Vrhovnog suda primjenjuju i na sve postupke u tijeku, dakle i na konkretnu parnicu. Drugostupanjski sud je stoga u tom dijelu odlučio prihvatiti kao osnovanu žalbu tužiteljice i povisiti po prvostupanjskoj presudi dosuđeni iznos naknade za taj vid neimovinske štete. Pri tome je ovaj sud mišljenja da se pravična novčana naknada neimovinske štete u praksi inače dosuđuje uzimajući u obzir, pored okvirnih mjerila i sve ostale okolnosti konkretnog slučaja, pa bi prema obimu i dužini trajanja posljedica zadobivene invalidnosti, a također uzimajući u obzir i npr. inflaciju, dosuđeni iznos trebao predstavljati jedan zaokruženi iznos novčane naknade, obično na više u odnosu na donesena okvirna mjerila, ali budući je tužiteljica postavila svoj zahtjev upravo prema matematičkom zbroju postotka inavalidnosti i novčane naknade, te pošto je sud vezan zahtjevom stranke, zatraženi iznos razlike između dosuđenog iznosa po prvostupanjskom sudu i iznosa od 21.299,26 eura je tužiteljici i dosuđen, iako bi prema svim okolnostima isti mogao biti i veći. Također je prihvaćen i dio žalbe tužiteljice u kojem je zahtijevala naknadu imovinske štete za potrebu primanja tuđe pomoći i njege, računajući za ukupno 348 sati, cijenu od 30,00 kuna, odnosno 3,98 eura po satu, što daje ukupan iznos od 1.385,04 eura, pa je prvostupanjska presuda i u tom dijelu preinačena na način da je tužiteljici dosuđen taj iznos umjesto dosuđenog iznosa od 923,75 eura. Toliki iznos je prvostupanjski sud dobio računajući cijenu sata nekvalificiranog rada od 20,00 kuna, ali sud drugog stupnja smatra da je takova odluka materijalno pravno pogrešna, jer su u vrijeme donošenja pobijane presude neki sudovi dosuđivali i veće iznose od 30,00 kn po satu tuđe pomoći i njege, tako da je zbog toga prvostupanjska presuda prihvaćanjem tog dijela žalbe preinačena. U preostalom dijelu žalba tužiteljice nije utvrđena osnovanom.
8.2. Neosnovano je tuženik isticao tijekom postupka i u žalbi da je došlo do zastare tražbine tužiteljice i to u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva. Naime, u pogledu tog pravnog pitanja, kada je do povećanja tužbenog zahtjeva došlo na temelju iste činjenične osnove, kao u konkretnom slučaju, tužiteljica je već podnošenjem tužbe prekinula tijek zastarijevanja i za naknadno povećani dio tužbenog zahtjeva, o čemu su takovo pravno stajalište zauzeli i Vrhovni sud RH u odluci Rev x-1196-2 od 4. travnja 2012. i Ustavni sud RH u odluci U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.
8.3. Drugostupanjski sud je nadalje razmatrajući podnesenu žalbu tuženika, zaključio da je ista djelomično osnovana i to kod primjene materijalnog prava kod odlučivanja o sporednoj tražbini, odnosno početku tijeka zateznih kamata na dio tužbenog zahtjeva koji je povećan u tijeku postupka, nakon provedenog medicinskog vještačenja. Iako je praksa sudova o tome različita, vladajuće pravno stajalište koje su sudovi obvezni primjenjivati je stajalište Vrhovnog suda RH, koji smatra da procesne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva, mogu početi teći tek od tog povećanja, jer tuženik nije mogao biti u zakašnjenju sa isplatom za taj dio novčane tražbine tužiteljice, jer nije ni znao za njega dok u spis nije dostavljen podnesak sa povećanim novčanim iznosom tužbenog zahtjeva. Zbog toga je drugostupanjski sud preinačio i taj dio pobijane presude na način da je početak tijeka zakonske zatezne kamate za sporne iznose naknade štete, koji su zatraženi u povišenom iznosu nego u tužbi, dosuđen tužiteljici od 16. ožujka 2023. pa do isplate, dok je s kamatama dosuđenim za raniji period tužiteljica odbijena. U preostalom dijelu žalba tuženika nije utvrđena osnovanom.
9. Preinačenjem prvostupanjske presude došlo je do toga da je promijenjen omjer uspjeha stranaka u sporu, tako da je tužiteljica odbijena s razmjerno neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva, a zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pa je ovaj sud odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, dosuditi tužiteljici ukupni iznos parničnog troška koji je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu članka 155. ZPP-a, utvrdio u iznosu od 11. 056,78 eura, i to samo za procesne radnje punomoćnika tužiteljice koje su bile potrebne za vođenje postupka, tako da su žalbeni navodi tužiteljice koji tvrde suprotno neosnovani.
10. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 4. ZPP-a, s obzirom da su obje stranke podjednako uspjele u žalbenom postupku, a žalbe su im i djelomično odbijene kao neosnovane, sud drugog stupnja je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove drugostupanjskog postupka, odnosno njihovi zahtjevi za naknadu tih troškova su odbijeni kao neosnovani.
11. Na osnovu svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.
U Požegi, 20. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
