REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-790/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao izvjestiteljice i članice vijeća i Berislava Devčića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku iz Splita, Kneza Višeslava 16, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Maksimirska 81, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-561/2021-46 od 12. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika Addiko Bank d.d. i ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-561/2021-46 od 12. lipnja 2024., u cijelosti, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici ĆF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 32.193,42 EUR (slovima:trideset dvije tisuće stotinu devedeset tri eura četrdeset dva centa) sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 6,00 EUR teče od 1.6.2006.g. do isplate,

- na iznos od 4,02 EUR teče od 30.6.2006.g. do isplate,

- na iznos od 5,04 EUR teče od 1.9.2006.g. do isplate,

- na iznos od 4,64 EUR teče od 30.9.2006.g. do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR teče od 31.10.2006.g. do isplate,

- na iznos od 0,41 EUR teče od 30.11.2006.g. do isplate,

- na iznos od 20,18 EUR teče od 31.3.2007.g. do isplate,

- na iznos od 11,95 EUR teče od 30.4.2007.g. do isplate,

- na iznos od 5,28 EUR teče od 31.5.2007.g. do isplate,

- na iznos od 2,84 EUR teče od 3.7.2007.g. do isplate,

- na iznos od 6,27 EUR teče od 2.8.2007.g. do isplate,

- na iznos od 8,07 EUR teče od 31.8.2007.g. do isplate,

- na iznos od 9,72 EUR teče od 2.10.2007.g. do isplate,

- na iznos od 15,57 EUR teče od 7.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 20,01 EUR teče od 6.12.2007.g. do isplate,

- na iznos od 25,43 EUR teče od 7.1.2008.g. do isplate,

- na iznos od 30,83 EUR teče od 7.2.2008.g. do isplate,

- na iznos od 43,77 EUR teče od 17.3.2008.g. do isplate,

- na iznos od 78,63 EUR teče od 14.4.2008.g. do isplate,

- na iznos od 66,19 EUR teče od 12.5.2008.g. do isplate,

- na iznos od 66,50 EUR teče od 12.6.2008.g. do isplate,

- na iznos od 61,23 EUR teče od 11.7.2008.g. do isplate,

- na iznos od 58,13 EUR teče od 13.8.2008.g. do isplate,

- na iznos od 65,41 EUR teče od 12.9.2008.g. do isplate,

- na iznos od 87,11 EUR teče od 14.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 112,30 EUR teče od 16.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 76,26 EUR teče od 16.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 144,25 EUR teče od 14.1.2009.g. do isplate,

- na iznos od 151,93 EUR teče od 13.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 45,56 EUR teče od 17.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 83,35 EUR teče od 20.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 135,54 EUR teče od 17.4.2009.g. do isplate,

- na iznos od 136,58 EUR teče od 14.5.2009.g. do isplate,

- na iznos od 124,71 EUR teče od 16.6.2009.g. do isplate,

- na iznos od 128,74 EUR teče od 15.7.2009.g. do isplate,

- na iznos od 124,81 EUR teče od 26.8.2009.g. do isplate,

- na iznos od 128,78 EUR teče od 17.9.2009.g. do isplate,

- na iznos od 121,86 EUR teče od 20.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 62,16 EUR teče od 23.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 197,31 EUR teče od 28.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 6,73 EUR teče od 25.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 148,08 EUR teče od 28.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 150,48 EUR teče od 25.2.2010.g. do isplate,

- na iznos od 165,45 EUR teče od 25.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 109,96 EUR teče od 22.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 54,15 EUR teče od 27.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 167,74 EUR teče od 26.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 191,89 EUR teče od 19.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 203,71 EUR teče od 20.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 217,63 EUR teče od 19.8.2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,77 EUR teče od 11.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 216,53 EUR teče od 17.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 229,00 EUR teče od 18.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 223,67 EUR teče od 19.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 271,67 EUR teče od 21.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 275,76 EUR teče od 18.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 23,73 EUR teče od 21.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 79,63 EUR teče od 24.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 158,55 EUR teče od 15.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 260,15 EUR teče od 20.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 70,84 EUR teče od 25.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 93,76 EUR teče od 13.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 31,18 EUR teče od 30.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 152,04 EUR teče od 4.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR teče od 15.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 779,66 EUR teče od 22.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 381,99 EUR teče od 1.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 354,27 EUR teče od 31.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 323,92 EUR teče od 30.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 292,13 EUR teče od 16.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 293,68 EUR teče od 7.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 306,14 EUR teče od 31.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR teče od 4.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 140,23 EUR teče od 6.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 170,68 EUR teče od 17.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 13,34 EUR teče od 20.2.2012.g. do isplate,

- na iznos od 63,88 EUR teče od 31.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 264,03 EUR teče od 8.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 317,12 EUR teče od 4.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 332,25 EUR teče od 9.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 0,91 EUR teče od 29.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 332,55 EUR teče od 28.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 57,56 EUR teče od 8.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 592,30 EUR teče od 10.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 328,38 EUR teče od 15.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 81,03 EUR teče od 17.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 250,53 EUR teče od 29.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 302,67 EUR teče od 17.6.2013.g. do isplate,

- na iznos od 306,66 EUR teče od 19.7.2013.g. do isplate,

- na iznos od 141,80 EUR teče od 15.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 132,72 EUR teče od 26.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 663,62 EUR teče od 19.9.2013.g. do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR teče od 9.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 0,23 EUR teče od 31.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 140,54 EUR teče od 8.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 185,29 EUR teče od 11.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 1,98 EUR teče od 22.1.2014.g. do isplate,

- na iznos od 185,07 EUR teče od 17.2.2014.g. do isplate,

- na iznos od 141,45 EUR teče od 4.3.2014.g. do isplate,

- na iznos od 150,05 EUR teče od 5.5.2014.g. do isplate,

- na iznos od 178,74 EUR teče od 4.6.2014.g. do isplate,

- na iznos od 144,89 EUR teče od 6.6.2014.g. do isplate,

- na iznos od 180,59 EUR teče od 4.7.2014.g. do isplate,

- na iznos od 2.409,95 EUR teče od 13.10.2014.g. do isplate,

- na iznos od 277,07 EUR teče od 12.11.2014.g. do isplate,

- na iznos od 61,39 EUR teče od 5.1.2015.g. do isplate,

- na iznos od 59,87 EUR teče od 4.3.2015.g. do isplate,

- na iznos od 31,46 EUR teče od 7.4.2015.g. do isplate,

- na iznos od 30,44 EUR teče od 6.5.2015.g. do isplate,

- na iznos od 31,46 EUR teče od 8.6.2015.g. do isplate,

- na iznos od 30,44 EUR teče od 17.7.2015.g. do isplate,

- na iznos od 31,46 EUR teče od 5.8.2015.g. do isplate,

- na iznos od 31,46 EUR teče od 8.9.2015.g. do isplate,

- na iznos od 6.386,15 EUR teče od 30.9.2015.g. do isplate,

- na iznos od 122,66 EUR teče od 31.10.2015.g. do isplate,

- na iznos od 148,90 EUR teče od 29.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 149,12 EUR teče od 31.12.2015.g. do isplate,

- na iznos od 86,66 EUR teče od 25.2.2016.g. do isplate,

- na iznos od 61,41 EUR teče od 29.2.2016.g. do isplate,

- na iznos od 143,65 EUR teče od 15.3.2016.g. do isplate,

- na iznos od 134,08 EUR teče od 6.4.2016.g. do isplate,

- na iznos od 130,74 EUR teče od 18.5.2016.g. do isplate,

- na iznos od 132,94 EUR teče od 20.6.2016.g. do isplate,

- na iznos od 132,47 EUR teče od 21.7.2016.g. do isplate,

- na iznos od 128,05 EUR teče od 14.8.2016.g. do isplate,

- na iznos od 127,74 EUR teče od 13.9.2016.g. do isplate,

- na iznos od 130,55 EUR teče od 13.10.2016.g. do isplate,

- na iznos od 101,97 EUR teče od 10.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 28,56 EUR teče od 17.11.2016.g. do isplate,

- na iznos od 133,26 EUR teče od 16.12.2016.g. do isplate,

- na iznos od 0,60 EUR teče od 10.1.2017.g. do isplate,

- na iznos od 137,00 EUR teče od 16.1.2017.g. do isplate,

- na iznos od 124,60 EUR teče od 22.2.2017.g. do isplate,

- na iznos od 119,59 EUR teče od 20.3.2017.g. do isplate,

- na iznos od 123,08 EUR teče od 21.4.2017.g. do isplate,

- na iznos od 121,68 EUR teče od 29.5.2017.g. do isplate,

- na iznos od 118,89 EUR teče od 7.6.2017.g. do isplate,

- na iznos od 118,70 EUR teče od 10.7.2017.g. do isplate,

- na iznos od 117,58 EUR teče od 7.8.2017.g. do isplate,

- na iznos od 118,19 EUR teče od 1.9.2017.g. do isplate,

- na iznos od 127,82 EUR teče od 2.10.2017.g. do isplate,

- na iznos od 129,68 EUR teče od 3.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 4.785,90 EUR teče od 14.11.2017.g. do isplate,

- na iznos od 90,76 EUR teče od 15.11.2017.g. do isplate,

i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15%, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici ĆF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) parnični trošak u iznosu od 7.468,33 EUR (slovima: sedam tisuća četiri stotine šezdeset osam eura trideset tri centa), sa zateznom kamatom od 12.lipnja 2024. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i da tužiteljicu obveže naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove sastava žalbe.

2.1. Tuženik prvenstveno u žalbi ističe da tužiteljica nije potrošač u smislu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) iz razloga što je tužiteljica na ročištu održanom 7. veljače 2024. iskazala da koristi kuću za stanovanje u sklopu koje se i nalazi apartman koji iznajmljuje unatrag nekoliko godina, zatim da ne postoji pravna osnova za isplatu eventualno preplaćenih iznosa kada je tužiteljica s tuženikom sklopila Aneks ugovora o kreditu sukladno Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu: ZID ZPK), i to nakon izračuna konverzije koji je napravljen u skladu s odredbom članka 19.c ZID ZPK-a, te da prvostupanjski sud pogrešno tumači sadržaj sporazuma o konverziji kredita i njegove pravne učinke obzirom da je sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu tužiteljica eventualnom preplatom i umanjenjem glavnice neotplaćenog dijela kredita u cijelosti obeštećena, odnosno da je sklapanjem Aneksa tužiteljici utvrđena preplata koja proizlazi iz obračuna svih uplata koje je potrošač izvršio na temelju ugovora o kreditu, dakle uključujući i sva plaćanja koja su posljedica povećanja tečaja CHF i povišenja kamatne stope. Imajući u vidu da je Aneks o konverziji sklopljen i da je tužiteljica pristala na navedenu konverziju, a samim time i da se sav uplaćeni iznos iskoristi na način propisan odredbama ZID ZPK-a, tuženik je mišljenja da je na taj način zapravo pristala na zamjenu ispunjenja temeljem članka 167. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO), a da činjenica da je preplata prema Aneksu manja nego simulirani izračun iz nalaza i mišljenja vještaka ne ukazuje na okolnost da bi bio osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

2.2. Tuženik, nadalje u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno u oglednom postupku Gos- 1/2019 od 4. ožujka 2020., a što je bio obvezan sukladno članku 502.n stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP). Tako je zauzet obvezujući pravni stav za sve sudove, a prema kojem stavu bi tužiteljica imala pravo na isplatu samo u slučaju da konverzija nije provedena sukladno odredbama ZID ZPK-a, a kako je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno da je tuženik u konkretnom slučaju proveo konverziju u skladu sa odredbama ZID ZPK-a i da su sve uplate tužiteljice zaključno sa 30. rujna 2015. iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, da je isti sud bio obvezan cijeniti i taj dio nalaza i mišljenja. Obzirom da je prvostupanjski sud sukladno članku 502.n ZPP-a vezan pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenom oglednom postupku, a koje pravno shvaćanje prvostupanjski sud nije primijenio, tuženik smatra da je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka i da je primijenjeno materijalno pravo, kao i da pobijana presuda suprotna stavovima i pravnim shvaćanjima suda EU u predmetu C-567/20.

2.3. Osim navedenog tuženik ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP), kojom odredbom je propisano u kojim slučajevima bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom, obzirom da prvostupanjski sud nije ocijenio niti obrazložio da li je ugovaranjem promjenjive kamatne stope zaista došlo do neravnoteže u pravima i obvezama, te da li je eventualni propust banke da upozori tuženika na rizike sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezanom za švicarski franak počinjen u dobroj vjeri, odnosno zbog čega smatra da je tuženik uopće mogao predvidjeti toliki rast tečaja CHF, kao i da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva isplatu kao da se radi o kunskom kreditu s fiksnom kamatnom stopom stavio u povoljniji položaj potrošače koji su sklopili ugovor o kreditu sa CHF valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u povoljniji položaj u odnosu na potrošače koji su sklopili ugovore o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, s valutnom klauzulom u EUR ili bez valutne klauzule.

2.4. Tuženik žalbenim navodima osporava i izračun visine tužbenog zahtjeva na temelju promjenjive kamatne stope koja je cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa trebala biti 3,88 % jer da je na taj način protivno volji ugovornih stranaka utvrđena fiksna kamatna stopa, te da prvostupanjski sud nije imao u vidu da je vještak u svom nalazu potvrdio da je tuženik izvršio konverziju sukladno odredbama ZID ZPK, te da je pri izračunu konverzije postupio sukladno članku 19.c ZIDZPK, kao i da je utvrđenu u iznosu od 3.660,64 eura (27.581,07 kn) uzeo u obzir pri izradi nalaza, zatim da je presudom pogrešno naložio tuženiku isplatu iznosa koji ne uključuje tzv. negativnu razliku nastalu uslijed primjene niže kamatne stope i nižeg tečaja od početno ugovorenih, a zbog iznesenih nedostataka u obrazloženju nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osim navedenog tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, kao i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio zatezne kamate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa iz razloga što tuženik nije nesavjestan stjecatelj. Zaključno osporava i odluku o troškovima postupka iz razloga što je sud primijenio jedinstvenu vrijednost boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne vrijednost boda važeću u trenutku poduzimanja pojedine radnje, te da je na taj način povrijedio i načelo zabrane retroaktivnosti, kao i zbog toga što je tužiteljici priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura obzirom da se presude objavljuju putem e-Oglasne ploče sudova pa da pristup punomoćnika na ročište radi objave presude nije bio potreban za vođenje parnice.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 32.193,42 eura s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te o naknadi za prijevremenu obradu kredita iz predmetnog Ugovora o kreditu, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Split, kao kreditor, sklopili 7. travnja 2006. Ugovor o kreditu broj: 216-203/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 140.000,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita za adaptaciju i dovršetak kuće (članak 2.), a s rokom otplate od 15 godina u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 1.027,16 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja (članak 4.), da je u članku 6. Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva koja je u trenutku zaključenja Ugovora iznosila 3,88% i da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci tuženika, te da je u članku 8. ugovoreno da u slučaju prijevremene otplate kredita banka ovlaštena obračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge.

7.1. Nadalje nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF i do promjene kamatne stope, kao i da su tužiteljica i prednik tuženika 20. siječnja 2016. sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 216-203/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje u tekstu: Aneks Ugovora) na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK, a kojim Aneksom su utvrdili da preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 51.616,07 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za EUR, te da je s tim danom utvrđena preplata u iznosu od 3.660,64 eura (27.581,07 kn), a koji iznos preplate će se koristiti za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati nakon sklapanja Aneksa. Isto tako nije sporno da je tužiteljica dana 14. studenog 2017. izvršila prijevremenu otplatu kredita i da je zbog toga platila naknadu u iznosu od 1.133,86 eura (8.543,07 kn).

8. Neosnovano, prije svega, tuženik osporava tužiteljici status potrošača, budući iz njezinog iskaza proizlazi da je odobrenim kreditom izvršila adaptaciju i dovršetak kuće u kojoj stanuje sa obitelji, tako da i po mišljenju ovog suda tužiteljica u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) ima status potrošača, s tim da činjenica da se u sklopu kuće nalazi i apartman koji tužiteljica iznajmljuje u posljednjih nekoliko godina nije od utjecaja na taj status, obzirom da je tužiteljica predmeti kredit otplatila 2017. i da može kao vlasnica svoju nekretninu koristiti u dozvoljene svrhe.

9. Odlučujući o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kao o prethodnom pitanju, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su navedene odredbe ništetne, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica sredstva kredita utrošila za renoviranje kuće na adresi [adresa] u [adresa] u kojoj i sada stanuje, da prije sklapanja ugovora nije bila klijent tuženika, ali da se odlučila za tuženika zbog povoljnih uvjeta, da u tom trenutku nije bilo moguće podignuti kredit u kunama, već isključivo u eurima ili u CHF, da joj je model u CHF ponuđen od strane tuženika, da je ona prikupila svu potrebnu dokumentaciju, a da je tekst ugovora pripremio tuženik, zatim da je nitko prije samog potpisivanja ugovora nije upozorio na način na koji bi se mijenjala kamatna stopa iako je znala da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, niti ju je itko od zaposlenika tuženika upozorio na rizik isplate kredita vezanog za CHF na način da bi zbog promijene tečaja i visina rate mogla biti veća.

10. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužiteljice, proizlazi da prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi prednik tuženika dao tužiteljici odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužiteljica nije mogla utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 3,88 %, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, a da je tuženik na ročištu od 23. travnja 2024. izjavio da odustaje od saslušanja predloženog svjedoka PF, dakle da je odustao od prijedloga da se saslušanjem zaposlenika banke dokaže suprotno iako je teret dokaza bio na njemu, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. ZZP-a u vezi sa člankom 4. ZOO-, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, kao o prethodnom pitanju, da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a.

11. Prvostupanjski sud je, nadalje, odlučujući o ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za prijevremenu obradu kredita, kao o prethodnom pitanju, a imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao pojedinačnoj odredbi ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je ugovorena njezina visina nego da je ugovoreno da se ista određuje jednostranom odlukom tuženika kao banke, pravilno utvrdio da je takva odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača, te je pravilno zaključio da je navedena odredba ništetna.

12. Prvostupanjski sud je, također, prihvaćajući kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata s osnova ništetnosti navedenih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, pravilno zaključio, a na temelju članka 326. stavka 1. ZOO-a, da u situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Aneksa Ugovora. Nadalje, iako Aneks Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužiteljica kao korisnik kredita izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, odnosno da sklapanjem Aneksa Ugovora nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

13. Osim navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik u smislu članka 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj jer je odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi kojima je povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača jer je sporne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nametnuo tužiteljici bez mogućnosti pregovaranja, pa da je stoga tužiteljica ovlaštena tražiti zatezne kamate tekuće od dana plaćanja te naknade jer je tuženik kao nesavjestan stjecatelj dužan platiti kamatu od dana stjecanja predmetnog iznosa, kao i da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika imajući u vidu da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan, i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli 15. lipnja 2018., s tim da je nedvojbeno da je tužba u ovom predmetu podnesena 14. lipnja 2019. putem pošte preporučeno, dok je u odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita zastara počela teći 14. studenog 2017. kada je tužiteljica izvršila isplatu te naknade.

14. Prvostupanjski sud je isto tako pravilno donio odluku na temelju nalaza i mišljenja vještaka koji je iznos preplate zbog ništetnosti odredbi računao prema početnoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te u kojem je uzeo u obzir samo pozitivne razlike preplate bez tzv. negativnih razlika, budući je tuženik do zaključenja prethodnog postupka samo općenito stavio materijalnopravni prigovor kojim zapravo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, odnosno nije postavio prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev, tako da u ovom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita, a što je u skladu i s presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

15. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada prilikom izračuna iznosa preplate na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije imao u vidu da su stranke u Aneksu Ugovora o kreditu (članak 2.) suglasno utvrdile da ukupni iznos preplate na dan 30. rujna 2015. iznosi 3.660,64 eura (27.581,07 kn), a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještakinje za računovodstvo i financije Darke Cecić iz Forum revizije d.o.o. iz Splita, zbog čega je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Prvostupanjski sud je, također, pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenu preplatu nakon konverzije pa do prijevremene otplate kredita u iznosu od 8.123,81 eura, budući je u postupku utvrđeno da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK i da je Aneks Ugovora o kreditu valjan, tako da tužiteljica kao korisnik kredita u konkretnom slučaju ima pravo potraživati stečeno bez osnove samo zbog ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu do izvršene konverzije.

15.1. Naime, prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje navedene vještakinje, koja je utvrdila da u razdoblju od 31. svibnja 2006. do 30. rujna 2015., a uspoređujući kredit s početnom kamatnom stopom od 3,88% i početnim tečajem u kunama sa stvarno plaćenim iznosima po anuitetima u CHF, preplata po anuitetima iznosi ukupno 17.710,88 eura (133.442,66 kn), da je tužiteljici u konverziji na dan 30. rujna 2015. utvrđena preplata u iznosu od ukupno 3.660,64 eura (27.581,07 kn) koja je iskorištena za obračunsko podmirenje 50% dospjelih anuiteta u razdoblju od 31. siječnja 2016. do 31. listopada 2016., te da je taj iznos potrebno prebiti sa utvrđenim iznosima preplate da nije bilo ništetnih odredbi tijekom cijelog razdoblja otplate kredita, a da je preostali iznos preplate od 153,86 eura (1.159,27 kn) nastao višim uplatama tužiteljice u prelaznom razdoblju od 30. rujna 2015. do 26. siječnja 2016. nakon konverzije i koja je poravnata sa dospjelim obvezama po anuitetima iskazanim u EUR, zatim da je u razdoblju od 01. listopada 2015. do 15. studenog 2017. nakon konverzije, uspoređujući kredit s početnom kamatnom stopom od 3,88% na preostalu glavnicu iz početnog otplatnog plana preračunatu u EUR po tečaju na dan konverzije sa prometom po konvertiranom kreditu u EUR, preplata po anuitetima iznosi ukupno 8.126,81 eura (61.231,48 kn), a da razlika u glavnici iznosi 6.386,15 eura, kao i da je prilikom prijevremene otplate kredita dana 14. studenog 2017. naplaćen iznos naknade za prijevremenu otplatu u iznosu 1.133,86 eura (8.543,07 kn). Osim navedenog utvrđeno je da je vještakinja u svom očitovanju od 11. rujna 2023. navela da prijeboj preplate u iznosu od 3.660,64 eura (27.581,07 kn) s utvrđenim tražbinama tužiteljice nije izvršen iz objektivnih razloga jer ne zna koji će iznosi biti dosuđeni u korist tužiteljice i na koji način će se vršiti redoslijed uračunavanja.

15.2. Prvostupanjski sud je zbog pogrešnog pravnog stava prihvatio utvrđenu preplatu vještakinje zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 17.710,88 eura (133.442,66 kn) prije provedene konverzije, a da pri tome nije provedenim vještačenjem utvrdio za koja mjesečna razdoblja je banka utvrdila preplatu iz provedene konverzije u iznosu od 3.660,64 eura (27.581,07 kn), niti je za navedeni iznos umanjio utvrđeni iznos preplate, te je zbog pogrešnog pravnog stava prihvatio i utvrđenu preplatu vještakinje u iznosu od 8.126,81 eura (61.231,48 kn) nakon provedene konverzije (u razdoblju od 01. listopada 2015. do 15. studenog 2017.).

16. Slijedom iznijetih razloga valjalo je pobijanu presudu u točki I. izreke ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

17. Kako obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke).

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dopunsko financijsko vještačenje kojim će naložiti vještaku da na temelju izračuna konverzije tuženika utvrdi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 3.660,64 eura (27.581,07 kn), te da u skladu s tim utvrdi razdoblja za koja tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu dana 20. siječnja 2016.

19.1. Nakon što dopunskim vještačenjem utvrdi odlučne činjenice na koje mu je ukazano, prvostupanjski sud će proanalizirati i ostale provedene dokaze, te će nakon toga pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o cjelokupnim troškovima postupka.

20. Zbog iznesenog odlučeno je temeljem članka 370. ZPP-a kao u izreci.

U Požegi 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević