Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-315/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Zlatane Bihar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Košir Skračić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po skrbnici ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Berislavu Stankoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Zrnčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu, radi ništetnosti dijela ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-811/2020-27 od 1. ožujka 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-811/2020-27 od 1. ožujka 2022. u dijelu pod točkom I. izreke.

i

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika ukida se ista presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke, u kojim dijelovima se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

»I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 9012356391 sklopljen između tužitelja ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbnici ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Račkog 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], potvrđen po Javnom bilježniku Zlatko Šimašek iz Osijeka pod br.: Ov-1769/1-2007 dana 28. 3. 2007. god., i to odredba toč. 1. ''Banka se obvezuje Korisniku kredita stavit na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti… po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita.'', toč. 4. st. 1. ''Na kredit u otplati Korisnik kredita se obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke…'', toč. 5. st. 2. ''Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate .'', toč. 6.2 ''Kredit… i kamata iz toč. 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 60 (slovima: šezdeset) jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…'', i toč. 11.9. ''Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.''

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Račkog 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplatiti tužitelju ŽS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po skrbnici ES iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 14.986,15 kn zajedno sa pripadajućom zateznom zakonskim kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 31. kolovoza 2007. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećano za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane ta 3 (tri) postotna poena i to:

- na iznos od 7,25 kn od 31. 8. 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 0,54 kn od 30. 11. 2007. god. pa do isplate;

- na iznos od 13,92 kn od 31. 1. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 70,12 kn od 29. 2. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 94,51 kn od 31. 3. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 54,31 kn od 30. 4. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 45,46 kn od 31. 5. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 58,57 kn od 30. 6. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 32,52 kn od 31. 7. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 34,00 kn od 31. 8. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 49,36 kn od 30. 9. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 178,18 kn od 31. 10. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 91,30 kn od 30. 11. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 184,02 kn od 31. 12. 2008. god. pa do isplate;

- na iznos od 198,19 kn od 31. 1. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 204,41 kn od 28. 2. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 184,88 kn od 31. 3. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 187,98 kn od 30. 4. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 162,54 kn od 31. 5. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 140,82 kn od 30. 6. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 145,69 kn od 31. 7. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 158,20 kn od 31. 8. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 156,80 kn od 30. 9. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 144,86 kn od 31. 10. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 167,20 kn od 30. 11. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 183,50 kn od 31. 12. 2009. god. pa do isplate;

- na iznos od 209,71 kn od 30. 1. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 202,88 kn od 28. 2. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 236,72 kn od 31. 3. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 229,32 kn od 30. 4. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 244,77 kn od 31. 5. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 347,22 kn od 30. 6. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 325,34 kn od 31. 7. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 384,39 kn od 31. 8. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 365,40 kn od 30. 9. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 325,19 kn od 31. 10. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 402,95 kn od 30. 11. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 499,79 kn od 31. 12. 2010. god. pa do isplate;

- na iznos od 433,04 kn od 31. 1. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 457,26 kn od 28. 2. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 424,72 kn od 31. 3. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 429,61 kn od 30. 4. 2011. god. pa do isplate,

- na iznos od 559,01 kn od 31. 5. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 567,72 kn od 30. 6. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 679,38 kn od 31. 7. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 625,25 kn od 31. 8. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 565,55 kn od 30. 9. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 558,11 kn od 31.10. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 552,80 kn od 30. 11. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 579,04 kn od 31. 12. 2011. god. pa do isplate;

- na iznos od 606,63 kn od 31. 1. 2012. god. pa do isplate;

- na iznos od 608,71 kn od 29. 2. 2012. god. pa do isplate;

- na iznos od 591,45 kn od 31. 3. 2012. god. pa do isplate;

- na iznos od 179,30 kn od 7. 5. 2012. god. pa do isplate.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.150,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.«

2. Predmetnu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predložio je da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe te sudske pristojbe za istu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni ona iz odredbe članka 354. stavaka 2. točka 11. ZPP, na koju sadržajno žalbom ukazuje tuženik. To stoga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. U njoj su sadržani jasni i dostatni razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o razlozima djelomične ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

6. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje djelomične ništtenosti ugovora o kreditu koji je između stranaka sklopljen 22. ožujka 2007. te zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanih u predmetnom ugovoru.

7. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je (i) tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi.

8. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07., 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), prihvatio i restitucijski zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da tužitelju vrati razliku između iznosa kamata koje je platio i onog iznosa kamata koje su za cijelo vrijeme otplate kredita izračunate na temelju početno ugovorene kamatne stope, kao i da mu vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

9. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda o izravnom učinku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne parnice koje potrošači vode radi ostvarenja prava na naknadu štete koja im je uzrokovana postupanjem tuženika, jer navedeno proizlazi iz odredbe članka 502.c ZPP, ali i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje: ZZP/14), a tuženik nije dokazao da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu. Tuženik niti u žalbi ne tvrdi da je tužitelj, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornim ugovornim odredbama om odredbom. Činjenica da je tužitelj potpisom ugovora potvrdio da prihvaća interne akte tuženika kojima je regulirano kreditiranje građana ne znači sama po sebi da je tužitelj informiran o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, odnosno o parametrima/kriterijima po kojima će se mijenjati ugovorena kamatna stopa.

9.1. Naime, bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužitelju bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su mu u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dani/pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za njega proizlaze, kako u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, tako i u odnosu na uvjete i načine promjene kamatne stope, onda nema dvojbe da su prava tužitelja kao potrošača povrijeđena.

10. Valja naglasiti da je nepoštenost, odnosno ništetnost spornih odredaba ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju na koje se odnosi presuda donesena u kolektivnom sporu, utvrđena iz razloga izostanka cjelovite informacije tuženika u pogledu valutne klauzule s obzirom na to da se radilo o švicarskom franku kao specifičnoj valuti, pa za ovaj spor nije ni odlučno pitanje zakonske dopuštenosti valutne klauzule, koja načelno jest dopuštena prema odredbi članka 22. ZOO. Iako je, dakle, njezino ugovaranje dopušteno, odredba ugovora o kreditu o tome da korisnik kredita u cijelosti snosi rizik promjene tečaja, po ocjeni ovog suda, nije odraz citirane zakonske odredbe, pa slijedom toga ista nije izuzeta od primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

10.1. Naime, kada ugovor sadrži odredbu kojom je sav rizik tečajne razlike prebačen na korisnika kredita, takva odredba unosi neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu korisnika kredita, a valutna klauzula sadržana u odredbi članka 22. stavak 1. ZOO nije i ne bi smjela biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka bilo kojeg ugovora, pa tako ni potrošačkog.

11. Ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje tuženika da tužitelj nema pravo na vraćanje onog što je temeljem ništetnih odredbi dao samo zbog toga što je ugovor u cijelosti ispunjen. Suprotno shvaćanju tuženika, spornim ugovornim odredbama nije povrijeđen (samo) interes jedne ugovorne strane (tužitelja), već je njima, s obzirom na općepoznati broj potrošačkih kredita koje su korisnici sklopili/sklapaju s tuženikom i drugim bankama, povrijeđen javni interes, zbog čega se onda ne radi o zabrani manjeg značaja. Posljedično tome, neovisno o činjenici što je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 21. ZOO, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zato što je ugovor ispunjen (tako i Vrhovni su Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 112/2018-2 od 9. ožujka 2022.).

12. Utvrdivši da su sporne ugovorne odredbe djelomično ništetne, prvostupanjski je sud, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i tuženika obvezao da tužitelju vrati iznose koje je od njega naplatio nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, pri čemu je u cijelosti otklonio kao neosnovan istaknuti prigovor zastare.

13. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na sjednici od 30. siječnja 2020. – prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedan drugoj sve ono što su primile po osnovi ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

13.1. Međutim, s tim u vezi valja imati na umu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, upravo povodom dvojbi i nedoumica koje su se učestalo pojavljivale u praksi, na sjednici Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. izrazio mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke broj Rev-2245/2017- 2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja na koje se prvostupanjski sud u pobijanoj odluci pozvao, tako da je na toj sjednici doneseno objedinjeno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju kada je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

13.2. Imajući na umu da je odluka kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost po osnovi jednostrano promijenjene kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., osnovan bi bio prigovor zastare na sve iznose koje tužitelj od tuženika potražuje po osnovi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. studenoga 2020., dakle protekom petogodišnjeg zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

13.3. S druge strane, u zastari ne bi bilo potraživanje koje se odnosi na isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetne odredbe kojom je valuta glavnice vezana uz valutu CH, budući da je odluka kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost te odredbe postala pravomoćna 14. lipnja 2018.

14. Kako iz sadržaja spisa, odnosno nalaza i mišljenja vještaka, nije moguće razgraničiti koji dio ukupno dosuđenog iznosa otpada na promjenjivu kamatnu stopu, nema uvjeta za preinaku pobijane presude odbijanjem tog dijela tužbenog zahtjeva.

15. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika i prvostupanjsku presudu potvrditi u odluci o deklaratornom tužbenom zahtjevu, dok je, na temelju odredbe 370. ZPP, odluku prvostupanjskog suda valjalo ukinuti u odnosu na odluku o novčanom zahtjevu.

16. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud održati novu glavnu raspravu na kojoj će, s obzirom na izraženi pravni stav ovog suda o zastari dijela novčanog potraživanja, utvrditi koji dio preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu otpada na promjenjivu kamatnu stopu, a koji dio na valutnu klauzulu, nakon čega će donijeti novu odluku o restitucijskom zahtjevu, uz napomenu da se tuženik, koji je s tužiteljem sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, i prema ocjeni ovog suda, ima smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa je u tom smislu osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik na glavnične iznose koji mu pripadaju zatezne kamate plati od dana stjecanja tih preplaćenih iznosa (članak 1115. ZOO) pa do isplate.

17. Budući da je zbog djelomičnog ukidanja prvostupanjske presude još uvijek neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanoj presudi, a u skladu s odredbom članka 166. stavak 4. ZPP i odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku.

U Sisku 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja