Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-810/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici Danko Kovač i Ivan Borić, odvjetnici u Sisku, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojega zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-79/2021-21 od 22. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: P-79/2021-21 od 22. studenoga 2023. u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju 1.941,09 eur/14.625,14 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pobliže određene izrekom presude (točka I. izreke); odbijen je djelomično tužbeni zahtjev za isplatu 39,31 eur/296,18 kn s pripadajućim kamatama (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.901,55 eur/14.327,23 kn s kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka I. i III. izreke), žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07.- odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP). Predložio je drugostupanjskom sudu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora u ovom stupnju postupka je restitucijski zahtjev za isplatu razlike preplaćenih iznosa proizašlih iz nepoštene odnosno ništetne odredbe ugovora o kreditu od 17. listopada 2005. kojom je glavnica kredita vezana uz valutu CHF.

6. Iako tuženik žalbom presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne navodi o kojoj se bitnoj povredi radi, niti se to može razabrati iz sadržaja njegove žalbe, a ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.

7. U ovom stupnju postupka nije sporna ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom su stranke (ugovorne strane) glavnicu kredita vezale uz valutu CHF, a nesporna je i visina iznosa koje je tužitelj temeljem te (ništetne) odredbe tuženiku preplatio u razdoblju kada je tečaj CHF bio viši od početno ugovorenog.

8. Sporno je je li prvostupanjski sud dosuđeni iznos razlike anuiteta zbog aprecijacije tečaja CHF trebao umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta u razdoblju kada je tečaj CHF bio povoljniji za tužitelja jer je tečaj CHF bi manji od početno ugovorenog.

9. Pobijana presuda utemeljena je na shvaćanju da eventualna razlika između anuiteta kredita obračunatog u kunama prema tečaju CHF u vrijeme sklapanja ugovora i stvarno plaćenih anuiteta u periodu kada je tečaj CHF bio povoljniji za tužitelja nije bila predmet ovog postupka, odnosno zahtjev samog tužitelja, pa kako tuženik tijekom postupka nije postavio konkretne odnosno određene zahtjeve u vezi takve razlike, već je samo isticao da se takva razlika mora uzeti u obzir, sud nije bio dužan ni ovlašten potraživanje tužitelja umanjivati s negativnim tečajnim razlikama u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.

10. Tuženik smatra kako na visinu konačne novčane tražbine, kao posljedice obveze vraćanja onog što je primljeno po osnovi ništetne ugovorne odredbe, ne utječe samo eventualno istaknut protutužbeni zahtjev ili prigovor radi prebijanja, već je dovoljno da je istaknut materijalnopravni prigovor koji je on u ovom predmetu istaknuo, jer je u podnesku od 29. kolovoza 2023. jasno naveo da traži da sud prilikom presuđenja prizna i manje plaćene iznose zbog pada tečaja CHF. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan uzeti u obzir i tzv. negativne tečajne razlike, odnosno manje plaćene anuitete otplate kredita zbog pada tečaja CHF bez obzira što tijekom postupka nije istaknut prigovor radi prebijanja, prigovor prijeboja odnosno što nije podnesena protutužba.

11. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, trebao ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa temeljem ništetne ugovorne odredbe (po tužbi tužitelja) umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CH bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

12. Naslanjajući se na pravno shvaćanje koje je o spornom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio u više svojih odluka (primjerice Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., Rev 545/2023-3 od 23. siječnja 2024. i dr.), ocjena je i ovog suda da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, sud nije ovlašten ni dužan umanjiti tražbinu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

12.1. Kako tuženik tijekom postupka nije na određeni način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz članka 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje: ZOO), odnosno nije podnio protutužbu, već je samo istaknuo prigovor upravljen na visinu iznosa kojeg tužitelj ostvaruje na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO, prvostupanjski je sud pravilno postupio kada potraživanje tužitelja nije umanjio s tzv. potplaćenim iznosima.

13. Zbog navedenog nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kada je pobijanom odlukom prihvaćen onaj dio restitucijskog zahtjeva tužitelja koji nije u zastari, a koji se odnosi na isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetne odredbe ugovora o kreditu o CHF valutnoj klauzuli.

14. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu pod točkom I. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke, koju je tuženik osporavao isključivo zbog osporavanja odluke o glavnoj stvari.

15. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke) prvostupanjska presuda nije bila predmet preispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja