Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-483/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv ovršenika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, Split, zastupanog po punomoćnici mr.sc. EEK, dipl.iur. (zaposlenici), radi zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-2683/2024-2 od 4. studenog 2024., dana 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovršenika, te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-2683/2024-2 od 4. studenog 2024., tako da se isto ukida u cijelosti i zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova izvansudske ovrhe od 29. listopada 2024. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovršeniku da u roku od 8 dana naknadi ovrhovoditeljici trošak izvansudske ovrhe u iznosu od 109,38 EUR sa zateznom kamatom tekućom od donošenja rješenja (4. studenog 2024.) do isplate.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te preinači pobijano rješenje, a podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je ovrhovoditeljica 29. listopada 2024. podnijela zahtjev za naknadu troškova izvansudske ovrhe, navodeći da je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI 30. srpnja 2024. imala dodatni trošak provedbe ovrhe i naplate pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-899/2024-2 od 11. travnja 2024. (pravomoćnog i ovršnog 3. svibnja 2024.). Pozivajući se na odredbu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ-a) prvostupanjski sud je zahtjev ovrhovoditeljice ocijenio osnovanim, te joj je na ime troška sastava zahtjeva za izravnu naplatu priznao iznos od 25,00 EUR, na ime troška sastava prijedloga za naknadu troškova postupka iznos od 12,25 EUR i na ime troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti iznos od 50,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi ukupno dosuđenih 109,38 EUR.

6. U žalbi ovršenik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) navodeći da se pobijano rješenje ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe i da je uredno izvršio svoju obvezu i ovrhovoditeljici 6. svibnja 2024. namirio potraživanje sukladno rješenju Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Ovr-899/2024 od 11. travnja 2024., a što je vidljivo iz uplate od 6. svibnja 2024. Stoga da je u odnosu na zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova izvansudske ovrhe pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer uopće nije utvrđivano je li ili nije namirena tražbina ovrhovoditeljice, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda ovršenika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a niti neku drugu bitnu povredu na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

8. Međutim, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno je primijenjena odredba čl. 14. st. 4. OZ-a kojom je propisano da je ovršenik dužan naknaditi ovrhovoditelju troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

9. Naime, iz potvrde o uplati Hrvatske poštanske banke - naloga broj 000541938702, priloženog žalbi, proizlazi da je ovršenik kao platitelj, ovrhovoditeljici kao primateljici, 6. svibnja 2024. platio iznos od 314,16 EUR, na ime troška izvansudske ovrhe Ovr- 899/2024 vezano za Pr-421/2021, koji nalog ima status „izvršen“.

10. Stoga proizlazi da je ovrhovoditeljici namireno potraživanje iz rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Ovr-899/2024-2 od 11. travnja 2024., pa je ista nakon toga 30. srpnja 2024. neosnovano temeljem te iste ovršne odluke podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu. Slijedom toga, troškovi koji su joj nastali neosnovanim podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu, nisu bili potrebni te joj ovršenik iste nije dužan naknaditi.

11. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika uvažiti i primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a preinačiti pobijano rješenje i odbiti zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova izvansudske ovrhe kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Varaždin, 20. veljače 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško