Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-402/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Verice Kos, sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nada Ogresta, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnica Sanja Krišto, odvjetnica u odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-649/21-26 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-649/21-26 od 10. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. OV-2549/07 (br. ugovora 9012313137), sklopljenog dana 02. ožujka 2007. godine između tuženice PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 i tužiteljice ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak - članak 1. u kojem je iznos kredita određen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 134.189,92 CHF prema srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita te članak 7. st. 2. kojim se tužiteljica obvezla otplaćivati kredit u 240 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti, obračunatih prema srednjem tečaju tuženice za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se ništetnim čl. 10. st. 2. Ugovora o kreditu br. OV-2549/07 (br. ugovora 9012313137), sklopljenog dana 02. ožujka 2007. godine između tuženice PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 i tužiteljice ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj prema aktima tuženice.

III. Utvrđuje se ništetnim čl. 12. st. 4. Ugovora o kreditu br. OV-2549/07 (br. ugovora 9012313137), sklopljenog dana 02. ožujka 2007. godine između tuženice PRIVREDNA BANKA ZAGREB D.D., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 i tužiteljice ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, kojim je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00% (slovima: jedan posto) od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kn.

IV. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 28.783,35 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 12,40 eura od 16. srpnja 2009.,

- 29,46 eura od 14. kolovoza 2009.,

- 27,10 eura od 14. rujna 2009.,

- 31,25 eura od 15. listopada 2009.,

- 26,51 eura od 12. studenog 2009.,

- 29,97 eura od 14. prosinca 2009.,

- 32,22 eura od 15. siječnja 2010.,

- 45,74 eura od 12. veljače 2010.,

- 52,55 eura od 15. travnja 2010.,

- 56,13 eura od 14. svibnja 2010.,

- 66,28 eura od 15. lipnja 2010.,

- 76,46 eura od 15. lipnja 2010.,

- 77,44 eura od 15. srpnja 2010.,

- 101,32 eura od 15. rujna 2010.,

- 106,79 eura od 19. listopada 2010.,

- 129,87 eura od 19. listopada 2010.,

- 117,71 eura od 19. listopada 2010.,

- 118,35 eura od 15. studenog 2010.,

- 141,96 eura od 14. siječnja 2011.,

- 148,63 eura od 15. veljače 2011.,

- 134,71 eura od 15. ožujka 2011.,

- 137,95 eura od 21. travnja 2011.,

- 144,99 eura od 13. svibnja 2011.,

- 158,76 eura od 13. svibnja 2011.,

- 192,79 eura od 14. srpnja 2011.,

- 231,48 eura od 12. kolovoza 2011.,

- 235,04 eura od 15. rujna 2011.,

- 242,07 eura od 14. listopada 2011.,

- 177,91 eura od 15. studenog 2011.,

- 180,23 eura od 13. siječnja 2012.,

- 189,76 eura od 14. veljače 2012.,

- 200,55 eura od 14. veljače 2012.,

- 201,73 eura od 13. travnja 2012.,

- 200,59 eura od 13. travnja 2012.,

- 198,29 eura od 13. travnja 2012. i

- 24.528,36 eura od 13. travnja 2012. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 934,17 eura na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznom kamatom tekućom od 13. travnja 2012. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 816,46 eura na ime naknade za obradu kredita sa zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2009. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime naknade troškova postupka iznos od 6.212,30 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev te naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, uključujući trošak žalbenog postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 781,25 eura, a zahtijeva i sudsku pristojbu na žalbu ne naznačujući iznos, već traži pristojbu po određenju suda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnima odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak i odredbe čl. 10. st. 2. te čl.12. st. 4. kojima je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % i naknada za prijevremenu otplatu kredita iz ugovora o kreditu broj 9012313333137 zaključenog između stranaka 2. ožujka 2007. ?????????? prema kojem ugovoru je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 134.189,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita te zahtjev za utvrđenje ništetnom odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % i naknada za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica se u svezi ništetnosti navedenih odredaba ugovora o kreditu poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu. Predmetom spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 28.783,35 eura na ime ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, iznosa od 816,46 eura na ime ništetnosti odredbe o ugovorenoj naknadi za obradu kredita i iznosa od 934,17 eura na ime ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju izričito upire tuženik. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio. Prema tome, neosnovano upire tuženik da bi bila počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

6. Polazeći od utvrđenja da je predmetnim ugovorom glavnica i otplata kredita vezana uz tečaj CHF prema kuni te da je ugovoreno plaćanje naknada za obradu kreditnog zahtjeva i naknada za prijevremenu otplatu kredita, da su se anuiteti kredita tijekom otplate kredita mijenjali zbog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu, da je tužiteljica platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit i platila naknadu za prijevremenu otplatu, da je zbog promjene tečaja CHF platila više 28.783,35 eura, da je platila naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 816,46 eura i naknadu za prijevremenu otplatu kredita 934,17 eura, da je odredba o valutnoj klauzuli nepoštena, jer tužiteljica nije informirana o značenju i učincima ugovorene valutne klauzule, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužitelja (presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013.) prvostupanjski sud utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, slijedom čega da tužiteljica ostvaruje pravo povrata preplaćenih iznosa od ukupno 28.783,35 eura.

7. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništave ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.) utvrđeno je da prosječni potrošač nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik „valute utočišta“ koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten.

8. Nadalje je sud prvog stupnja utvrdio da je nepoštena odredba čl. 12. st. 4. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada od 1,00 % za obradu kreditnog zahtjeva, kao i da je nepoštena odredba čl. 10. st. 2. ugovora, jer su bila unaprijed formulirane odredbe ugovora, o kojima tužiteljica nije mogla pregovarati, niti je upoznata sa uslugom, odnosno na što se odnosi i koja je točna cijena usluge, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Na tako utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem nepoštena ugovorna odredba je ništava a njezina ništavost ne povlači ništavost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom odredbu čl. 10. st. 2. i čl. 12. st. 4. Ugovora te je pravilno utvrdio da se radi o unaprijed formuliranom ugovoru kojeg je pripremila banka kao kreditor. Naime, nije odlučno za odluku o nepoštenosti ovih ugovornih odredbi jesu li bile dopuštene, već je odlučno da li je tuženik kao kreditor tužiteljicu kao korisnicu kredita informirao o tim naknadama, o njihovoj cijeni i na što se konkretno odnose, da li je korisnik kredita mogao utjecati na sadržaj takve odredbe ili je bila unaprijed formulirana od strane banke, što sve je u konkretnom slučaju izostalo.

11. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018., pa je tužba podnesena (podnesena 3. kolovoza 2021.) unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Zastara nije nastupila ni glede zahtjeva za isplatu s osnove ništetnosti odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i naknadi za prijevremenu otplatu jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je ta odredba utvrđena ništetnom.

12. Sudsko utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo, pa time potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je utvrđeno da je tužiteljica temeljem ništetnih odredbi preplatila tuženiku iznos od 28.783,35 eura, odnosno 934,17 eura i 816,46 eura, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužiteljici te iznose.

13. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da je odredba kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115 ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

14. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja za odluku pa nisu posebno ocjenjeni (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj je tuženik na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

16. Valjalo je stoga, zbog svega navedenog, kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor