Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-691/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-170/2021 od 9. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-170/2021 od 9. svibnja 2022. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu 29.501,09 kn s kamatama od 31. siječnja 2020. do isplate, u kojem dijelu se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 29.501,09 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 31. siječnja 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu, za isplatu zateznih kamata na dosuđeni glavnični iznos za razdoblje od 31. prosinca 2019. do 31. siječnja 2020. tužbeni zahtjev odbijen.

2. Protiv navedene presude, u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je u odgovoru na žalbu predložio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud ne nalazi da bi pobijana presuda bila zahvaćena nekom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, ali ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik ukazuje, budući da njezina izreka, suprotno žalbenim navodima, nije nejasna, niti ista proturječi svojim razlozima, zbog čega je istu moguće ispitati.

6. Međutim, osnovano tuženik ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete nastale uslijed isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja KR u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. studenog 2019.

U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je osiguranik tužitelja KR dana 17. prosinca 1987. ozlijeđen u prometnoj nesreći koju je prouzročio osiguranik tuženika,

- da je rješenjem tužitelja broj IN-60858 od **.**.1994. KR priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. veljače 1994.,

- da je potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja bio izazvan bolešću (60 %) i ozljedom na radu (40 %)

- da je tužitelj s tim danom započeo isplatu mirovine,

- da se utuženi iznos štete odnosi na 40 % dijela mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. studenoga 2019.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da je za ocjenu njegove osnovanosti, za razdoblje do 1. siječnja 2019. mjerodavan Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16. – dalje: ZMO), a od 1. siječnja 2019. njegova novela objavljena u „Narodnim novinama“ broj 115/18.

9. Tuženik osnovano osporava primjenu ZMO kao mjerodavnog materijalno- pravnog propisa, jer su za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u vrijeme kada su isplate izvršene. O tom se pravnom pitanju – primjene mjerodavnog propisa na konkretan pravni odnos – Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio na isti način u brojnim svojim odlukama (primjerice Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev-909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-901/2021 od 27. rujna 2022., Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev-663/2022 od 23. svibnja 2023.).

10.1. Odlučujući o tome koji propis je mjerodavan, prije svega treba imati na umu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, među ostalim, i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a ta je materija uređena upravo Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos, u pogledu utvrđivanja visine štete i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, odnosno u ovome slučaju ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju isplatom mirovine šteta nastala.

10.2. Tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik, pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi ZOOP i preuzetih ugovornih obveza koje su tim Zakonom propisane. Člankom 8. stavkom 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“

10.3. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

11. Slijedom navedenoga u ovoj pravnoj stvari odluku je trebalo donijeti primjenom odredbe članka 27. ZOOP, koja uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja. Prema odredbi članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP, u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja kojim mu je invalidska mirovina priznata i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

12. Iako je tuženik tijekom postupka predlagao da se financijskim vještačenjem utvrdi postoji li eventualna razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je uzrok invalidnosti bila (isključivo) ozljeda na radu, prvostupanjski sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava taj dokazni prijedlog nije prihvatio, pa je time i odlučna činjenica – visina štete, ostala neutvrđena.

13. Zbog navedenoga, kako je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom, na temelju odredbe članka 370. ZPP, prvostupanjska je presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen ukinuta i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, prvostupanjska presuda nije bila pobijana žalbom, pa ista u tom dijelu nije ni bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja