Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-844/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Ljiljane Milina predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IPO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ringo Špaleta, odvjetnik u Drnišu, protiv tuženika IP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2074/2019-34 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ŽP kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2074/2019-34 od 4. lipnja 2024.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

»1. Utvrđuje se da je tužitelj ŽPO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo čest. zem. [katastarska čestica] oranica površine 154 m2 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te se isti ovlašćuje temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva uz istodoban izbris istog prava s imena upisanog IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. 2. Nalaže se tuženiku IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju KPO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.206,18 eura u roku od petnaest (15) dana od dana pravomoćnosti ove presude sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (4.6.2024.) do isplate koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.«

2. Protiv presude pravovremeno je žalbu podno tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. , 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Prigovara provedenom dokaznom postupku i ocjeni istog, ističe da je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, te se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige. Predlaže preinačenje presude i odbijanje tužbenog zahtjeva, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode u cijelosti kao neosnovane i predlaže žalbu odbiti, uz naknadu tužitelju troškova odgovora na žalbu.

4. Tuženik se nije očitovao na odgovor na žalbu.

5. Žalba je neosnovana.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, za svoju odluku sud je dao jasne razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i odluka se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi ni bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu sa člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, da je kao posjednik nekretnine u katastru upisan KP, a da je u posjedu nekretnine tužitelj, a prije toga pravni prednici tužitelja.

8.1. Nadalje, pravilno je utvrđeno da sporna nekretnina, čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi predstavlja betonirani plato od 154 m2 koji služi za parking, da je ista sa svih strana omeđena betonskim zidovima, a otvorena je s južne strane, prema [adresa], na način da graniči s tom ulicom, da je ograđena zidom prema kući tuženika, dok se kuća tužitelja nalazi preko puta predmetne nekretnine, na čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.2. Pravilno je utvrđen tijek postupka u predmetu istog suda poslovni broj: P- 1414/2010, ostavinskog postupka iz pok. oca tužitelja BP Stipičina pok. I, vođenom kod javnog bilježnika Mire Grbac u Vodicama, kao sudske povjerenice istog prvostupanjskog suda, predmeta istog suda poslovni broj: Psp- 32/2019, kao i sadržaj ugovora o kupoprodaji sklopljenog 30. svibnja 2019., između FP, kao prodavatelja i KP kao kupca predmetne nekretnine, te ugovora o kupoprodaji sklopljenog 12. travnja 2019. između KP, kao prodavatelja predmetne nekretnine i tuženika kao kupca.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza, u skladu sa člankom 8. ZPP, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda izveo pravilan zaključak da je tužitelj izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, da je njegov pravni prednik, pok. otac tužitelja BP ŽPO pok. I, stekao pravo vlasništva sporne nekretnine temeljem pravomoćne i ovršne sudske presude istog prvostupanjskog suda poslovni broj: P-1414/2010 od 14. travnja 2014., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj: Gž-1126/2014-2 od 28. rujna 2015., a tužitelj je stekao pravo vlasništva te nekretnine nasljeđivanjem iza svog pok. oca.

10. Protivno žalbenim navodima, svoju odluku prvostupanjski sud nije utemeljio na zaključku da su KP, kao kupac nekretnine od FP, te tuženik, kao kupac nekretnine od KP, bili dužni prilikom kupoprodaje utvrđivati i izvanknjižno stanje predmetne nekretnine, tako da prvostupanjska odluka nije donesena protivno načelu povjerenja u zemljišne knjige.

11. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. - pročišćeni tekst., 94/17. – ispravak Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (pročišćeni tekst), dalje: ZV), članke 122., 123. i 130. ZV, citirane u obrazloženju prvostupanjske presude, uz pravilan zaključak da se na načelo povjerenja u zemljišne knjige može pozvati onaj tko je nekretninu stekao pravnim poslom od knjižnog vlasnika, vjerujući da je knjižni vlasnik ujedno i stvarni vlasnik.

12. Radi žalitelja se napominje da je odredbama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08, 126/10., 55/13., 60/13., 108/17.) bila propisana zaštita povjerenja u zemljišne knjige, pa se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

12.1. Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige propisano je i člankom 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 63/19., 128/22., 155/23. 127/24.), a osnovna pretpostavka za zaštitu osobe koja je upisala svoje knjižno pravo je da je postupala u dobroj vjeri.

13. Cijeneći odlučne okolnosti ovog slučaja, donošenje pravomoćne i ovršne presude istog suda kojim je pok. otac tužitelja utvrđen vlasnikom sporne nekretnine u cijelosti, a odbijen protutužbeni zahtjev FP, tetka tuženika, za utvrđenje vlasništva sporne nekretnine, okolnosti sklapanja ugovora o kupoprodaji i sadržaja iskaza svjedoka KP, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je FP prodao nekretninu KP, iako je znao i morao znati da on nije vlasnik iste jer je pravomoćnom sudskom presudom vlasnikom te nekretnine utvrđen otac tužitelja, tim više što je prije sklapanja ugovora o kupoprodaji sa KP revizija FP, podnesena protiv drugostupanjske presude, već bila odbačena kao nedopuštena, rješenjem Vrhovnog suda poslovni broj Rev 993/2016-2 od 7. ožujka 2018.

13.1. Isto tako, KP nije bio kupac nekretnine od FP, a potom ni prodavatelj predmetne nekretnine tuženiku u dobroj vjeri. Ni tuženik, kao kupac nekretnine od KP, nije postupao u dobroj vjeri jer su imali dovoljno razloga za sumnju da upisano zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom, izvanknjižnom stanju, bilo im je poznato da je u posjedu sporne nekretnine tužitelj, a prije njega su u posjedu nekretnine bili njegovi pravni prednici, pok. otac i djed tužitelja i da sklapanjem ugovora o kupoprodaji između FP i KP, te potom između KP i tuženika, nije došlo do primopredaje nekretnine u posjed kupcu (kupcima).

13.2. Ovo potvrđuje i sadržaj iskaza svjedoka KP, koji je protivan svim drugim izvedenim dokazima, uključujući i priložene ugovore o kupoprodaji od 30. svibnja 2018. i 12. travnja 2019., ovjerene od strane javnog bilježnika, kao i upise u zemljišne knjige i katastar, u korist KP i tuženika, temeljem tih ugovora o kupoprodaji, što je prvostupanjski sud sve pravilno cijenio kod donošenja prvostupanjske presude, uključujući i pravilnu ocjenu iskaza tužitelja i tuženika.

14. Ova odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda žalba tuženika nije uspjela dovesti u sumnju. Shodno tome, tuženik se ne može pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, odnosno donošenjem pobijane presude nije došlo do povrede toga načela.

15. Stoga je pravilan zaključak da je tužitelj dokazao vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora, slijedom čega su ispunjene propisane pretpostavke za usvajanje ove vlasničke tužbe, u skladu s odredbama ZV, kako je to sve pobliže navedeno i u razlozima pobijane presude.

16. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 37/23.), cijeneći vrijednost predmeta spora (1.327,23 eur/10.000,00 kn) i uspjeh stranaka u sporu.

16.1. Tužitelju i po ocjeni ovog suda pripada pravo na naknadu troškova postupka, nagradu za sastav četiri obrazložena podneska, od 3. ožujka 2021. (datiran s 1. ožujka 2021.), 26. kolovoza 2021. (stranice 49-50 spisa), 12. veljače 2024. (stranica 74 spisa) i 15. travnja 2024. (stranice 83-84 spisa), temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, u iznosu od 100 bodova za svaku radnju, a ne u visini od 50 bodova, kako ne to neosnovano upire tuženik u žalbi.

16.2. Pri tome se napominje da pobijanom presudom priznato pravo tužitelju na nagradu za sastav obrazloženog podneska od „12.4.2024.“, a pravilno je trebalo pisati od 12. veljače 2024., u skladu sa zahtjevom tužitelja za naknadu troška postupka (stranica 110 spisa), stavljenim u skladu sa člankom 164. ZPP i stanjem spisa (stranica 74 spisa). Kako se radi o očitoj pogrešci u pisanju, što sud može ispraviti u svako doba, u skladu sa člankom 342. ZPP, isto nije od utjecaja na ishod ovog žalbenog postupka.

17. Cijeneći navedeno, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

18. Tuženik nije uspio sa žalbom, a trošak odgovor na žalbu ne predstavlja potreban trošak za vođenje postupka u ovom slučaju, u skladu sa člankom 155. ZPP, pa su zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani (članak 166. ZPP).

Sisak, 20. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Milina