Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

Kž-174/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. GR, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 19. svibnja 2022., posl. broj K-153/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 20. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 19. svibnja 2022., posl. broj K-153/2022, optuženi GR proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državni članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od jedne godine, neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. GR se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. ožujka 2022. (kada je uhićen) do 19. svibnja 2022.

1.2. Temeljem čl. 79. st. 2. i 4. KZ/11 od opt. GR oduzet je mobitel marke ''Samsung A72'' sa SIM karticom ''[obrt]', oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU šibensko-kninske, Policijske postaje Knin serijski broj: [serijski broj] od 15. ožujka 2022.

1.3. Utvrđeno je da novčani iznos od 200,00 EUR i 1.366,00 HRK oduzet od opt. GR potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU šibensko- kninske, Policijske postaje Knin serijski broj: [serijski broj] od 15. ožujka 2022., predstavlja imovinsku korist koju je opt. GR ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. KZ/11, utvrđeno je da navedeni novčani iznos 200,00 EUR i 1.366,00 HRK je imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u korist proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 145. st. 1. i 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08) u svezi čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je vezan da na ime paušalnog troška plati iznos od 800,00 kuna u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik, zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Prije svega, povodom podnesene žalbe, ovaj drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog odluke o uvjetnoj osudi državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika te da nije uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja koji po stajalištu državnog odvjetnika ne opravdava primjenu uvjetne osude. Državni odvjetnik smatra da se optuženiku kao olakotna okolnost nije trebalo cijenit očinstvo malodobnog djeteta budući je, svega nakon dva mjeseca od preuzimanja brige o kćeri koja mu je odobrena od nadležnog Centra za socijalnu skrb, počinio predmetno kazneno djelo, umjesto da u takvoj situaciji pokaže odgovornije ponašanje. Osim toga, glede materijalne situacije optuženika koja se navodi u razlozima presude, imajući u vidu činjenicu da je optuženik stalno zaposlen i da živi s odraslim sinom i roditeljima koji zasigurno također imaju primanja, ni ta okolnost, po stajalištu državnog odvjetnika, materijalna situacija optuženika nije trebala imati utjecaja na vrstu sankcije.

8. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud je pravilno optuženiku cijenio olakotnim njegovu neosuđivanost i očinstvo malodobnog djeteta, dok na njegovoj strani nisu utvrđene otegotne okolnosti. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda da uzimajući u obzir po prvostupanjskom sudu utvrđene naprijed navedene olakotne okolnosti na strani optuženika, istom je prvostupanjski sud izrekao primjerenu kaznu za počinjeno kazneno djelo u trajanju od jedne godine zatvora, s time da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine ne počini kazneno djelo, osnovano zaključujući da će u konkretnom slučaju i uvjetna osuda s obzirom na osobu optuženika polučiti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, posebno apostrofirajući individualizaciju kaznene sankcije s obzirom da je optuženik neosuđivana osoba, otac malodobnog djeteta i da se našao u teškoj materijalnoj situaciji jer kao taksist uslijed pandemije Covid-19 nije ostvarivao dovoljne prihode, koji razlozi (specijalne prevencije) u konkretnom slučaju pretežu pred razlozima generalne prevencije.

8.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije prihvatljiv stav državnog odvjetnika da se u konkretnom slučaju optuženiku ne može kao olakotna okolnost cijeniti očinstvo malodobnog djeteta, jer da nije pokazao odgovorno ponašanje prema istom, budući je nakon dva mjeseca otkada je preuzeo brigu o svojoj kćeri počinio predmetno kazneno djelo. Naime, optuženik nije proglašen krivim da bi počinio neko kazneno djelo na štetu svog malodobnog djeteta, već je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz koristoljublja, kojeg bi po navodima obrane optuženika počinio upravo zbog svoje loše materijalne situacije (pa i potrebe uzdržavanja svog djeteta). U odnosu na navode državnog odvjetnika u žalbi da optuženik živi s odraslim sinom i roditeljima i da oni zasigurno također imaju primanja, radi se o paušalnim navodima koji nisu ničim potkrijepljeni i kao takvi ne mogu se prihvatiti kao relevantni.

9. Iz iznesenih je razloga žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 20. veljače 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac