REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-513/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravnog sljednika ranije tužene pok. ĆG iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Iviš, odvjetniku iz Splita, radi činidbe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-6258/16 od 11. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-6258/16 od 11. svibnja 2021.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se ĆG, iz [adresa] sa prebivalištem na adresi: [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe zazida, ožbuku i oboji unutarnjom fasadnom bojom naknadno izrađeni otvor vrata na II. katu stepeništa stambene zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], opisane kao dvor površine 282 m2, zgrada površine 50 m2, i kuća površine 145 m2, sveukupne površine 477 m2, upisane u ZU 14285, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake Vjekoslava Paraća 46, Split, što je u protivnom ovlašten izvršiti tužitelj sve o trošku tuženika."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu do 12.500,00 kn.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužitelja te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) na bitne povrede odredaba parničnog postupka, drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a. Nadalje je ovaj sud utvrdio da nije osnovano žalbeno isticanje tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati i sadrži razloge za odluku kakvu je donio prvostupanjski sud. Sud drugog suda nalazi da, iako su točni navodi žalbe da postoje određeni nedostatci obrazloženja u smislu suprotnosti sa stanjem u spisu kao kada sud kaže da je ranija tuženica u prekršajnom postupku oslobođena, a u spisu je kopija prekršajne presude u kojoj je ista proglašena krivom ali oslobođena od kazne, ili kada kaže da je ista imala svu potrebnu građevinsku dokumentaciju, dok je u postupku utvrđeno da je građevinska dokumentacija ishođena tek naknadno u postupku legalizacije, navedeno ipak ne predstavlja apsolutno bitnu povredu postupka u smislu da bi zbog toga pobijana presuda bila nerazumljiva. Naime, spomenute činjenice su među strankama i nesporne pa stoga suprotnosti između obrazloženja odluke i podataka u spisu nisu takovog značaja da bi zbog toga trebalo ukinuti pobijanu presudu. Isto se može zaključiti i za prihvaćanje dokaznog prijedloga tužene za saslušanje svjedoka AG nakon zaključenja prethodnog postupka, što se u žalbi također smatra bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi s člankom 299. ZPP-a, a prema stajalištu ovog suda ni tu se ne radi o toj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka, unatoč postupanju suda protivno odredbi članka 299. stavak 3. ZPP-a, a to stoga što iz iskaza toga svjedoka nisu utvrđene neke bitne činjenice koje već nisu utvrđene drugim provedenim dokazima.

6. Iako se u žalbi navodi i zakonski žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u obrazloženju iste se ne precizira koje bitne činjenice sud nije utvrdio ili ih je pogrešno utvrdio, već se nakon nabrajanja pretežno nespornih činjenica i dijela onih činjenica koje je sud utvrdio provođenjem dokaza, uglavnom po sudskom građevinskom vještaku, osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda prilikom utvrđenja tužbenog zahtjeva neosnovanim.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da tuženik ukloni postavljena ulazna vrata i zatvori probijeni otvor za ta vrata u nosivom zidu zgrade, koji predstavlja zajednički dio zgrade u suvlasništvu stranaka i drugih suvlasnika, a koje građevinske radove postavljanja vrata je ranija tužena izvela bez potrebne suglasnosti ostalih suvlasnika. Činjenica izgradnje vrata odnosno probijanja zida koji je zajednički dio zgrade, za što nije pribavljena suglasnost ostalih suvlasnika zgrade, a koja je bila potrebna prema "Ugovoru o utvrđivanju vlasništva na posebnim dijelovima nekretnine i uređenja odnosa između suvlasnika" od 6. srpnja 2009. je nesporna, a nesporno je i da je tužena izvela bez dozvole nadležnih tijela i određene radove unutar svog posebnog dijela zgrade, odnosno njenog stana u dijelu potkrovlja koje je djelomično rekonstruirano i uređeno, a u sklopu tog uređenja je i izvršeno probijanje zida i postavljanje još jednih vrata iz stana tužene na hodnik, koji također predstavlja zajednički dio zgrade. Po prijavi tužitelja građevinska inspekcija je pokrenula postupak radi izvođenja radova bez građevinske dozvole, uz ostavljanje roka tuženoj za ishođenje sve potrebne dokumentacije, da bi isti postupak bio rješenjem od 13. veljače 2017. obustavljen, jer je za predmetne građevinske radove odnosno građevinu, ranija tužena kao investitorica ishodila pravomoćno rješenje o izvedenom stanju čime je provedena legalizacija istih na temelju članka 8. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (NN broj 86/12).

8. Zbog izvršenog probijanja otvora i postavljanja još jednih ulaznih vrata u stan tuženika, protiv ranije tužene je pokrenut prekršajni postupak u kojem je ista proglašena krivom zbog počinjenja prekršaja iz članka 162. stavak 2. točka 8. i stavka 3. Zakona o gradnji ( NN broj 153/13), što znači da je ista izvela navedene radove kao investitor bez prethodno pribavljenog glavnog projekta, kako to za jednostavne građevine propisuje odredba članka 128. stavak 2. Zakona o gradnji, kao i Pravilnik o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN broj 75/15), ali je istim rješenjem Prekršajnog suda u Splitu broj Pp-104/16 od 20. rujna 2016. okrivljena oslobođena od kazne iz razloga što je prije okončanja prekršajnog postupka ista pribavila glavni projekt ovjeren od Ureda ovlaštenog arhitekta Lovre Petrovića, kojim je dano projektno rješenje za otvor u nosivom zidu i postavljanje ulaznih vrata sa stubišta zgrade u stan tuženika.

9. Prvostupanjski sud je nadalje od bitnih činjenica, saslušanjem građevinskog vještaka utvrdio nedvojbeno da su sporna vrata ugrađena u otvor nastao probijanjem nosivog zida zgrade, ali da tim radovima nije narušena stabilnost zgrade, niti je došlo do nastanka štete na stanu kao posebnom dijelu zgrade u vlasništvu tužitelja ili na stubištu-hodniku kao zajedničkom dijelu zgrade, a prvostupanjski sud pravilno zaključuje iz navedenih činjenica da nije došlo niti do bilo kakvih promjena ili ometanja drugih suvlasnika u načinu korištenja zajedničkih dijelova zgrade, ili njihovih stanova, pa tako i stana tužitelja, koji u postupku tako nešto nije ni tvrdio, osim što je naveo da je radovima ugrožena statička stabilnost zgrade, a što je mišljenjem građevinskog vještaka utvrđeno da nije točno.

10. Tužitelj je svoj zahtjev za uklanjanje spornih vrata i uspostavu prijašnjeg stanja temeljio na činjenici što je ranija tužena pristupila izvođenju tih radova bez suglasnosti ostalih suvlasnika zgrade, pri čemu se poziva na međuvlasnički ugovor i odredbu članka 81. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV). Nakon što je prvostupanjski sud iz naprijed navedenih činjenica i građevinskih propisa utvrdio da za izgradnju spornih vrata suglasnost drugih suvlasnika zgrade nije ni bilo potrebno ishoditi, ostalo je kao sporno pitanje koje se ponavlja i u žalbi, o tome da li su citirani građevinski propisi lex specialis za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva ili se ovaj spor treba prosuđivati prema odredbama vlasničkog prava o odnosima suvlasnika stambene zgrade.

11. Žalbeni navodi tužitelja o tom pitanju predstavljaju osporavanje pravilnosti primjene materijalnog prava prilikom donošenja pobijane presude, a iste žalbene navode sud drugog stupnja ocjenjuje neosnovanima. Naime, utvrđene činjenice o izvedenim građevinskim radovima i utvrđivanje postojanja i pribavljanja građevinske dokumentacije za iste radove, predstavljaju činjenično stanje na temelju kojeg je o postavljenom zahtjevu tužitelja trebalo odlučiti primjenom odredaba Zakona o vlasništvu koje propisuju odnose suvlasnika stambene zgrade. U konkretnom slučaju sporni radovi su izvršeni bez suglasnosti drugih suvlasnika, ali prvostupanjski sud je bio mišljenja da ta činjenica sama po sebi ne dovodi do posljedice uspostave prijašnjeg stanja odnosno uklanjanja postavljenih vrata i zatvaranje probijenog nosivog zida, je iz sadržaja odredbe članka 82. stavak 1. ZV proizlazi da je tuženik, odnosno njegova pravna prednica imala pravo izvršiti radove koje je izvela na svom stanu bez traženja suglasnosti od drugih suvlasnika, ako su radovi prepravka njenog posebnog dijela zgrade izvršeni na njen trošak i na način da nije prouzročeno oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu interesa ostalih suvlasnika, pri čemu se posebno ističe povreda vanjskog izgleda zgrade ili opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari. U istoj zakonskoj odredbi je predviđena i mogućnost zadiranja u zajedničke dijelove zgrade, do čega je u konkretnom slučaju i došlo bez prethodne suglasnosti suvlasnika, ali primjenjujući iste naprijed navedene kriterije, te nakon utvrđenja da probijanjem zajedničkog nosivog zida zgrade iz stana tuženika na zajednički hodnik, koji je unutar zgrade, nije nastala nikakva šteta niti po zgradu ili druge suvlasnike i njihove posebne dijelove zgrade, a niti za tužitelja koji jedini uz tuženika koristi hodnik iz kojeg ulazi u svoj stan, te ni na koji način izvedenim radovima nije ometen u korištenju na dosadašnji način svog stana i hodnika, prvostupanjski sud je po mišljenju suda drugog stupnja pravilno zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Zbog svega naprijed navedenog drugostupanjski sud je nalazeći podnesenu žalbu u cijelosti neosnovanom, odlučio odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

13. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a sud drugog stupnja je odbio kao neosnovane zahtjeve stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka, jer tužitelj sa žalbom u postupku nije uspio, a trošak odgovora na žalbu na temelju odredbe članka 155. ZPP-a, nije bio potreban za postupak.

14. Stoga je drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 20. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević