Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-367/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Državni inspektorat Republike Hrvatske, Služba za građevinske inspekcije, Područni ured u Rijeci, Ispostava u Pazinu, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, protiv ovršenice MD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa i odgode prijenosa, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-286/2024-6 od 12. veljače 2024., 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-286/2024-6 od 12. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice MD od 2. siječnja 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate na temelju rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Klasa: UP/I-362-02/23-02/336, Urbroj:
443-02-04-17-23-12, od 9. kolovoza 2023. iz razloga iz kojih je izjavio žalbu iz članka 50. st. 1., toč. 1., 2., i 3. („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22; u daljnjem tekstu OZ) kao neosnovan (točka I. izreke). Nadalje, odbijen je prijedlog ovršenika od 2. siječnja 2024. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., dalje OZ, koji se u ovom postupku primjenjuje), predlažući usvojiti navode iz žalbe, preinačiti pobijano rješenje te naložiti Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenice, do okončanja upravnog spora, broj Us I. 1730/23, odnosno donošenje rješenje o proglašenju pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, a podredno je predloženo ukinuti predmetno rješenje u cijelosti i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba ovršenice nije osnovana.
4. Ovršenica je u predmetnom prijedlogu navela da joj je predmetnom osnovom za plaćanje, rješenjem Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za građevinske inspekcije, Ispostava u Pazinu, Klasa: UP/I-362-02/23-02/336, Urbroj:
443-02-04-17-23-12, od 9. kolovoza 2023., naloženo platiti novčanu kaznu u iznosu 30.000,00 kuna / 3.981,68 eura, zato što nije uklonila građevinu po rješenju o uklanjanju građevine Klasa: UP/I-362-02/23-02/336, URbroj: 443-02.04-17-23-1 od 28. ožujka 2023. Ovršenica navodi da ona nikada nije zaprimila rješenje o uklanjanju građevine, i da je zbog toga podnijela prijedlog za ukidanje potvrde izvršnosti tog rješenja, stoga predlaže proglasiti pljenidbu i prijenos na temelju te osnove za plaćanje nedopuštenim, iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1, 2, i 3. OZ- a. Nadalje, glede štete koju bi ovršenica trpjela, ista ukazuje kako protiv osnove za plaćanje nije bilo moguće podnijeti žalbu već je bilo moguće pokrenuti upravni spor, a kako se radi o vrlo visokim troškovima, da bi je doveli u tešku materijalnu situaciju, stoga predlaže i odgoditi prijenos zaplijenjenih sredstava.
5. Prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje kojim je odbio prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga iz kojih je izjavila žalbu, iz članka 50. st. 1. točka 1., 2., i 3. OZ., kao i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, smatrajući kako nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom članka 65. OZ-a, sve u vezi s člankom 210. OZ-a.
6. Naime, kako ovrhovoditelj protiv ovršenice vodi postupak izravne naplate to je primjenjiva odredba članka 210. OZ-a, po kojoj, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
7. Nadalje je člankom 210. stavkom 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
8. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točki 9.-11. OZ-a.
9. Ovršenica svoj prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim temelji na žalbenim razlozima iz članka 50. stavka 1. točka 1.- da isprava na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno nije ovršna isprava, točka 2. - da ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti te točka 3. OZ-a- da je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka.
10. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovršenica nije dokazala osnovanost nijednog od navedenih žalbenih razloga, i to jer je predmetna osnova za plaćanje ovršna odluka domaćeg upravnog tijela, s iskazanom potvrdom da je isto postalo izvršno 11. rujna 2023. Dakle, predmetna osnova za plaćanje je među taksativno nabrojanim ispravama na temelju kojih se može provesti izravna naplata (članak 209. stavak 1. OZ-a), te nije ni ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prijedlog odbio.
11. Ovršenica u žalbi ističe razloge zbog kojih smatra da je potrebno ukinuti klauzulu izvršnosti, međutim, za odgovoriti je istoj da se o istom ne odlučuje u okviru ovog ovršnog postupka, već će o tome odlučiti nadležno tijelo, i to po prijedlogu koji je ovršenica već podnijela, kako je i sama navela u predmetnom prijedlogu i u žalbi.
12. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje naloga bankama za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, i to jer nisu kumulativno ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 65. OZ-a.
13. Naime, prema odredbi članka 65. OZ-a, sud može, na prijedlog ovršenika, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (subjektivni uvjet), u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je uz to ispunjena jedna od pretpostavki navedenih u točkama 1. -11. navedene odredbe (objektivni uvjet).
14. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda po kojem ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Suprotno mišljenju ovršenice, nastanak štete ne može tumačiti samom visinom tražbine, a niti teškom materijalnom situacijom, budući je to šteta koja po redovitom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku.
15. Slijedom navedenog, kako ovršenica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, niti su ostvareni oni žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s članka 21. stavak 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci.
Split, 20. veljače 2025.
SUDAC
Boris Mimica