Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-9/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika PF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andreju Kuželiškom, odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-625/2024- 5 od 23. svibnja 2024., 20. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalba ovrhovoditelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-625/2024-5 od 23. svibnja 2024.,
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke i u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak postupka u iznosu od 312,50 eura,
b) preinačava u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku daljnji trošak u iznosu od 1.875,00 eura i u tom dijelu zahtjev ovršenika odbija se kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
" I. Djelomično se prihvaća prijedlog predlagatelja od 31. siječnja 2022. te se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom 16. listopada 2015. na temelju osnove za plaćanje presude i rješenja Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014. i presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-642/15 od 29. travnja 2015. u dijelu u kojem ovrhovoditelj potražuje od ovršenika:
-
na
ime
glavnice
iznos
od
3.167,41
EUR
(tritisućestosezdesetsedameuračetrdesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2011. pa do isplate sukladno točki II. izreke presude Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014.,
-
na
ime
glavnice
iznos
od
48.666,67
EUR
(četrdesetosamtisućašestošezdesetšesteurašezdesetsedamcenti) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 21.05.2011. pa do isplate sukladno točki III. izreke presude Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014.,
- na ime troškova postupka iznos od 9.613,00 EUR (devettisućašestotrinaest eura) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno točki IV. izreke presude Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014. - na ime troškova postupka iznos od 702,33 EUR (sedamstodvaeuratridesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sukladno točki II. izreke presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-642/15 od 29. travnja 2015.
II. Nalaže se Financijskoj agenciji da obustavi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava s računa ovršenika, ovdje predlagatelja, na račun ovrhovoditelja, ovdje protustranke, radi naplate presude i rješenja Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014. i presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-642/15 od 29. travnja 2015. u dijelu u kojem su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglašeni nedopuštenim sukladno točki I. izreke ovog rješenja.
III. Djelomično se odbija kao neosnovan prijedlog predlagatelja od 31. siječnja 2022. za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate pokrenutom 16. listopada 2015. na temelju osnove za plaćanje presude i rješenja Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014. i presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-642/15 od 29. travnja 2015. u dijelu u kojem ovrhovoditelj potražuje od ovršenika na ime glavnice iznos od 3.333,33 eura (tritisućetristotridesettrieuratridesettricenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2011. pa do isplate sukladno točki II. izreke presude Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014.
IV. Nalaže se protustranci da predlagatelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.187,50 EUR (dvijetisućestoosamdesetsedameurapedesetcenti) u roku 8 (osam) dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj, pobijajući isto u dijelu pod točkama I, II i IV izreke, i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), koji se supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16, 73/17, 131/20, 114/22., dalje OZ, koji se u ovom postupku primjenjuje), predlažući prihvatiti žalbu te preinačiti pobijano rješenje na način da se odbaci, podredno odbije prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima, podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbenog postupka
3. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bitnu povredu odredaba postupka na koju pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Također, neosnovano ovrhovoditelj ističe da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a jer je izreka pobijanog rješenja jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi niti razlozima danim u obrazloženju rješenja.
5. Iz stanja spisa proizlazi:
- da je ovršenik 2. studenog 2015. podnio prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate koju Financijska agencija provodi na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Krku poslovni broj P-472/2011 od 24. travnja 2014. i presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-
642/15 od 29. travnja 2015.;
- da je navedeni prijedlog odbijen rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-651/2016-5 od 6. lipnja 2016. koje je, odlučujući o žalbi ovršenika, potvrdilo ovršno vijeće Općinskog suda u Rijeci rješenjem poslovni broj Ov-15/2017 od 27. rujna 2023.;
- da je ovršenik podneskom od 31. siječnja 2022. dostavio presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-373/2016-3 od 2. rujna 2021. kojom je predmetna osnova za plaćanje djelomično preinačena te je predložio donijeti odluku o obustavi ovrhe, o istoj obavijestiti Agenciju te odlučiti o troškovima postupka,
- da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-651/2016-17 od 26. listopada 2023. prihvaćen prijedlog ovršenika te je proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate,
- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-290/2024 od 22. ožujka 2024. uvažavanjem žalbi stranaka pobijano rješenje kojim su proglašeni nedopuštenim pljenidba i prijenos ukinuto te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
6. Prvostupanjski sud pobijanim je rješenjem djelomično prihvatio prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u dijelu u kojem je osnova za plaćanje ukinuta odlukom revizijskog suda te je naložio Agenciji obustavu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja, dok je u preostalom dijelu prijedlog odbio, te je naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove postupka.
7. Prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo kada je pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasio djelomično nedopuštenim.
8. Naime, iako se ovršenik u prijedlogu pozvao na odredbu članka 72. stavka 1. OZ- a, prema kojoj će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti, između ostalog i ako je ovršna isprava pravomoćno preinačena, što je u konkretnom slučaj, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je, s obzirom da se radi o postupku izravne naplate, primjenjiva odredba članka 210. OZ-a, kojom je propisano da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.
9. Nadalje, prema članku 210. stavku 2. OZ-a, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
10. Suprotno mišljenju ovrhovoditelja, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može se podnijeti zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 50. stavkom 1. točka 1-11. OZ-a, pa tako i žalbenog razloga propisanog točkom 3. iste odredbe tj. zbog preinake ovršne isprave (u konkretnom slučaju, osnove za plaćanje). Nadalje, ne može se ni smatrati da je prijedlog nepravodoban iako je osnova za plaćanje predana Agenciji 2015., s obzirom na to da je do ukidanja osnove za plaćanje došlo 2. rujna 2021. odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-373/2016-3, prije čega ovršenik nije ni mogao podnijeti prijedlog.
11. Pogrešan je zaključak ovrhovoditelja da ovršenik nema pravnog interesa za podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što je predmetna osnova za plaćanje 16. listopada 2018. isknjižena iz redoslijeda naplate na temelju odredbe članka 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje ZPONS). Naime, bez obzira što je osnova za plaćanje isknjižena, ovršenik u slučaju uspjeha s predmetnim prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je izravnom naplatom dobio, stoga ovršenik ima pravni interes za podnošenje predmetnog prijedloga. Tu je za navesti ovrhovoditelju da se ne može prihvatiti zaključak istog da predlagatelju kao ovršeniku po zahtjevu za izravnu naplatu od 16.10.2015. nije zaplijenjen nikakav iznos, što da proizlazi iz same usporedbe iznosa koji je ovrhovoditelj potraživao i iznosa isknjiženog duga, pogotovo što ovršenik takve navode osporava.
12. Nadalje, u odnosu na navode ovrhovoditelja po kojima je prvostupanjski sud bio dužan dostaviti mu predmetni prijedlog na očitovanje prije donošenja odluke, najprije je za navesti da se u revizijskog odluci koju je ovrhovoditelj dostavio uz žalbu radi o potpuno drukčijoj činjenično pravnoj situaciji i drugom žalbenom razlogu, iz kruga razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a, na koje se primjenjuje članak 52. OZ-a, stoga ista nije primjenjiva na ovu situaciju. Svakako, u situaciji kada je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske predmetna osnova za plaćanje djelomično preinačena, ne bi moglo doći do ikakvog drukčijeg rješavanja osim do djelomičnog proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao što je to odlučeno pobijanim rješenjem.
13. Stoga su žalbeni navodi ovrhovoditelja koji se tiču proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava neosnovani pa je pobijanu odluku u tom dijelu trebalo potvrditi, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
14. Međutim, žalba ovrhovoditelja osnovana je u odnosu na odluku o troškovima postupka.
15. Naime, pobijanom odlukom naloženo je ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku troškove postupka u ukupnom iznosu od 2.187,50 eura, i to za trošak sastava podnesaka od 19. veljače 2016., 12. srpnja 2016. i 31. siječnja 2022. u iznosu od 3 x 250,00 eura (T.br. 11.10 Tarife), trošak sastava odgovora na žalbu od 23. siječnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eura (T.br. 13 Tarife), sve uvećano za 25% PDV u iznosu od 437,50 eura, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa).
16. Pravilno ovrhovoditelj navodi da se podnesci od 19. veljače 2016 i 12. srpnja 2016. odnose na raniji prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, koji je odbijen rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 651/2016-5 od 6. lipnja 2016., potvrđeno rješenjem ovršnog vijeća Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ov-15/2017 od 27. rujna 2023. Stoga, kako ovršenik u tom postupku nije uspio, nije mu trebalo ni priznati trošak vođenja istog. Nadalje, trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, stoga ni taj trošak nije trebalo dosuditi ovršeniku. Zaključno, u odnosu na trošak sastava predmetnog prijedloga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da mu treba dosuditi trošak sastava istog u cijelosti, jer nije uspio samo u neznatnom dijelu, te je pravilnom primjenom Tbr.8.t.10. Tarife, ovrhovoditelju naložio da naknadi ovršeniku iznos od 250,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV iznosi 312,50 eura.
17. Slijedom navedenog, trebalo je preinačiti odluku o troškovima i u dijelu od ukupno 1.875,00 eura, odbiti zahtjev ovršenika, na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu od 312,50 eura pobijanu odluku o troškovima trebalo potvrditi, na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
18. Ovrhovoditelju, međutim, nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe budući isti nije uspio u žalbi u odnosu na glavnu stvar, radi čega je odlučeno o kao u točki II. izreke.
19. Točkom III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja odbijen je zahtjev ovršenika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, obzirom da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a.
Split, 20. veljače 2024.
SUDAC
Boris Mimica
