Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7533/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BM, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20. i 134/20.), odlučujući o žalbi okrivljenog BM, podnesenoj po branitelju iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Vugrin i Petra Vugrin Posavec, u Čakovcu, protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: 34. Pp-615/2022-8 od 30. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika BM i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 15,00 (petnaest) eura, u roku od 60 (šezdeset) dana računajući od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljenik PM je proglašen krivim i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 (tisućupetsto) kuna, zbog prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, navodeći u bitnom da je kritične zgode putovao u Njemačku na docjepljivanje trećom dozom cjepiva protiv virusa SARS-Covid 19, koje je trebao što prije primiti zbog činjenice da je bio hospitaliziran zbog zaraze korona virusom, njegovog zdravstvenog stanja i njegovih godina, zbog čega se može zaključiti da je postupao u krajnjoj nuždi.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
9. Navodi žalitelja kojima neosnovano ističe da je postupao u krajnjoj nuždi te ponavlja navode svoje obrane dane u postupku pred prvostupanjskim sudom, a kojima niti sada u žalbi ne poriče odlučne činjenice koje se odnose na počinjenje prekršaja za koji se tereti, nisu okolnosti koje bi ga mogle ekskulpirati od odgovornosti za počinjeni prekršaj, odnosno nema razloga za isključenja njegove prekršajne odgovornosti, jer je postojanje pandemije COVID-19 zahtijevalo posebno odgovorno postupanje građana u vezi zaštite pučanstva od zaraznih bolesti, a u skladu s čime se okrivljenik nije ponašao, budući da je okrivljenik kritične zgode bio izvan mjesta na kojem je trebao provoditi mjeru samoizolacije i ne napuštati ga iz bilo kojih razloga, te žalbeni navodi okrivljenika ne opravdavaju njegovo ponašanje.
9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka, odnosno obrane okrivljenika, očitovanja tužitelja i uvida u cjelokupnu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a okrivljenik žalbenim navodima nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.
10. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je izrečena znatno ispod zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 76.a točke 1. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti propisana novčana kazna za fizičku osobu u rasponu od 8.000,00 do 15.000,00 kn (1.061,78 do 1.990,84 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.
11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
12. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 20. veljače 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
