REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg Dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: P-245/2023-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, Trg Matije Gupca 12, protiv tuženika Privredna banka d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 22. siječnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Ilije Boića, odvjetnika u Zaboku, te presude javno objavljene 20. veljače 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve tužitelja koji glase:

„1. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9012245487 od dana 25. siječnja 2007. godine, koji glasi: " sukladno odluci Banke o kreditiranju građana."

2.. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 9012245487 od dana 25. siječnja 2007. godine, koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

3. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj 9012245487 od dana 25. siječnja 2007. godine, koji glasi: " plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja".

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju ĆT isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope, i to kako slijedi:

na iznos od 37,17 € od 31.08.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 36,46 € od 30.09.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 36,34 € od 31.10.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 36,78 € od 30.11.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 36,45 € od 31.12.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 37,00 € od 31.01.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 70,20 € od 29.02.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,29 € od 31.03.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,16 € od 30.04.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 68,60 € od 31.05.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 69,11 € od 30.06.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 67,70 € od 31.07.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 67,64 € od 31.08.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 68,27 € od 30.09.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,44 € od 31.10.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 70,04 € od 30.11.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,43 € od 31.12.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,96 € od 31.01.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 75,11 € od 28.02.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,00 € od 31.03.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,99 € od 30.04.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,60 € od 31.05.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,39 € od 30.06.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,47 € od 31.07.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,91 € od 31.08.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,68 € od 30.09.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 70,94 € od 31.10.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,83 € od 30.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 72,44 € od 31.12.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,50 € od 31.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,00 € od 28.02.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,41 € od 31.03.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 73,88 € od 30.04.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 74,42 € od 31.05.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,02 € od 30.06.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 77,78 € od 31.07.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 80,05 € od 31.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,23 € od 30.09.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 77,15 € od 31.10.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 63,73 € od 30.11.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 67,09 € od 31.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 64,45 € od 31.01.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 65,13 € od 28.02.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 63,77 € od 31.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 63,74 € od 30.04.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,45 € od 31.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,52 € od 30.06.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 58,57 € od 31.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 44,39 € od 31.08.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 43,49 € od 30.09.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 43,76 € od 31.10.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 44,08 € od 30.11.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,13 € od 31.12.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,24 € od 31.01.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,73 € od 28.02.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 46,76 € od 31.03.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 47,43 € od 30.04.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 48,10 € od 31.05.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 48,22 € od 30.06.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 53,80 € od 31.07.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 54,02 € od 31.08.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 53,92 € od 30.09.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 54,96 € od 31.10.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,74 € od 30.11.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 56,08 € od 31.12.2012. pa do 30.09.2015.

na iznos od 57,63 € od 31.01.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 59,24 € od 28.02.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 59,74 € od 31.03.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 59,69 € od 30.04.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 58,81 € od 31.05.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 59,22 € od 30.06.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 59,95 € od 31.07.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 60,94 € od 31.08.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 62,24 € od 30.09.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 62,25 € od 31.10.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 62,96 € od 30.11.2013. pa do 30.09.2015.

na iznos od 63,71 € od 31.12.2013. pa do 30.09.2015.

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju ĆT isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, i to kako slijedi:

na iznos od 1,10 € od 31.03.2007. pa do 30.09.2015.

na iznos od 4,37 € od 31.10.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 6,13 € od 31.12.2008. pa do 30.09.2015.

na iznos od 9,84 € od 31.01.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 11,55 € od 28.02.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 6,81 € od 31.03.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 7,76 € od 30.04.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 1,52 € od 31.05.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 0,91 € od 31.08.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 0,73 € od 30.09.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 3,69 € od 30.11.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 7,96 € od 31.12.2009. pa do 30.09.2015.

na iznos od 14,74 € od 31.01.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 13,20 € od 28.02.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 21,92 € od 31.03.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 20,23 € od 30.04.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 24,32 € od 31.05.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 50,38 € od 30.06.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,07 € od 31.07.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 60,47 € od 31.08.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 55,62 € od 30.09.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 45,65 € od 31.10.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 71,79 € od 30.11.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 96,83 € od 31.12.2010. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,91 € od 31.01.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 86,33 € od 28.02.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 78,15 € od 31.03.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 79,61 € od 30.04.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 117,97 € od 31.05.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 120,42 € od 30.06.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 66,95 € od 31.07.2011. pa do 30.09.2015.

na iznos od 87,70 € od 30.09.2014. pa do 30.09.2015.

na iznos od 90,64 € od 31.10.2014. pa do 30.09.2015.

na iznos od 92,69 € od 30.11.2014. pa do 30.09.2015.

na iznos od 91,60 € od 31.12.2014. pa do 30.09.2015.

na iznos od 164,97 € od 31.01.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 153,66 € od 28.02.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 160,81 € od 31.03.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 155,30 € od 30.04.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 162,65 € od 31.05.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 160,43 € od 30.06.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 147,92 € od 31.07.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 137,15 € od 31.08.2015. pa do 30.09.2015.

na iznos od 137,31 € od 30.09.2015. pa do 30.09.2015.

po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. da tužitelju ĆT isplati iznos od 5.076,53 EUR (pettisućasedamdesetšesteura- pedesettricenta) sa zakonskom zateznom kamatom koje teče od 01. listopada 2015. godine do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.240,32 EUR (četiritisućedvjestočetrdeseteuratridesetdvacenta), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je podnio ovome sudu 3. lipnja 2019., tvrdi da su on, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, zaključili dana 25.1.2007.Ugovor o kreditu broj 9012245487. Prema navedenom ugovoru tužitelju da je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 90.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj da se sukladno čl. 7. toč. 2. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunatim po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke na dan plaćanja, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 4. točka 1. predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,35% godišnje. Tuženik da je tijekom otplate kredita u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 4,35%, uslijed čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, koje je tužitelj otplatio, za razliku od onih sadržanih u početnom planu kredita, zbog čega je navedeni dio odredbe u članku 4. predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, predmetna ugovorna odredba da omogućila je tuženiku promjenu ugovorne kamate činiti ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, čime je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja. Osim što tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Dakle, u ovom slučaju kamata da je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti nije tražio suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenljiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Navedena odredba da ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđenja promjene kamatne stope, te kao takva nije razumljiva prosječnom potrošaču, i ne daje dovoljno točne kriterije, na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnom posla proizlaze. Nadalje, tužitelj navodi da osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju da nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanje mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju da je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još već zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Stoga tužitelj tvrdi da u označenom ugovoru o kreditu postoji ne samo jedan, nego čak dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana za švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa), koja sama po sebi ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem koje tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, pa tako ni danas, nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica, a koliko kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu. Nadalje, navodi da je pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: Pž-7129/13 od dana 13. lipnja 2014. godine, u točki II. da je potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 01.11.2004. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa na dalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog Trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, da su potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od dana 09. travnja 2015. godine, pod brojem Revt- 249/14. Nadalje je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. godine, u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 01. 11. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.06.2004. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81, 82 i 90, a od 07.08.2007. godine pa do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN. br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužitelj također tvrdi da, sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, te da je stoga tuženik u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekao. Obzirom na sve do sada izneseno, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,35 % godišnje, te ugovoreni tečaj važeći na dan puštanja kredita, koji u ovom slučaju iznosi 4,53 CHF. Tužitelj još ističe kako su tužitelj i tuženik 2015. sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu (NN broj 102/15) sklopili Aneks Ugovoru o kreditu kojim su izmijenili ugovorne odredbe u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita na način da su kredit konvertirali u euro, ugovorili kamatnu stopu koja se sastoji od fiksnog dijela i promjenjivog dijela. Također da su stranke suglasno utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 34.958,06 kuna .Tužitelj da neovisno o provedenoj konverziji, ima i nadalje pravni interes, a uvažavajući iznos preplate koji mu je tuženik priznao, zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Da je tome tako, tužitelj tvrdi da proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa nije u cijelosti podmiren dug budući ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutku sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO-a, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni. Tuženik da je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u Euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u Eurima. Kamatna stopa određena Aneksom određena je onako kako je vrijedila za kredite koji su u navedenom razdoblju ostvarivani u valuti Euro, dakle i za te kamatne stope i promjenu istih nisu vođeni pojedinačni pregovori, već je kamatna stopa mijenjana prema odlukama tuženika (banke). Nadalje, Aneksom da je utvrđeno da je preplaćeni iznos od 15.089,18 kuna, dok prema obračunu, kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu, proizlazi da se radi o preplati od ukupno još 38.560,95 kuna (umanjeno za priznati iznos u konverziji), iz čega je razvidno da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj tvrdi da je i Sud Europske unije u presudi C-118/17 od 14.3.2019. dajući odgovor na pitanja o kreditima s nepoštenim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima, utvrdio da se članak 6. stavak 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave prave i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio da navedena odredba ne postoji. Činjenice da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, da ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača (par. 41. i 43. Presude).

1.2. S obzirom na navedeno, tužitelj je u tužbi predložio da se utvrde ništetnima odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa po Odluci tuženika i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF (švicarski franak), te potražuje zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni više uplaćeni iznos koji je nastao zbog nezakonite promjene kamatne stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, računajući od dana uplate pa do 30. rujna 2015. kao i razliku iznosa preplate po prednje navedenim osnovama umanjen za iznos priznat po konverziji.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja. Tvrdi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti pravno neutemeljen i potpuno promašen jer je predmetni ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, te pravno više nije niti na snazi. Tuženik ističe kako sklapanjem novog ugovora, prijašnji ugovor o kreditu (denominiran u CHF, odnosno u kunama s valutnom klauzulom u EUR) prestao je postojati pa korisnik kredita- tužitelj na temelju tog ugovora (jer ga više nema) ne može osnovati potraživati bilo što od banke- tuženika, a ni tuženik od tužitelja, uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja (uključujući i preplatu) obuhvaćena novim ugovorom o kreditu. Tvrdi da pravna osnova potraživanja može biti samo novi ugovor o kreditu, dok tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti ugovora koji pravno više ne egzistira i ne postoji. Naime, kako se predmetnim Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju obveze vjerovnika i potrošača u svim ugovorima o kreditima vezanim uz valutnu klauzulu bez obzira na vrstu namjenu u kojima dužnikova obveza iz kredita nije ispunjena ili prisilno ostvarena, a kao što je to slučaj i sa kreditom koji je predmet u ovome postupku, to je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnim dijela odredbi predmetnog ugovora vezane uz promjenjivu kamatnu stopu kao i cjelokupni zahtjev za isplatom, neosnovan u cijelosti jer niti navedenim zakonom niti drugim pozitivnim propisima nije zabranjeno ugovaranje promjenjive kamatne stope, već je navedenim zakonom korisnicima kredita, kao dužnicima, jedino omogućeno prihvatiti ili ne prihvatiti konverziju kredita denominiranih u CHF. S druge strane, sklapanje takvog Dodatka ugovora o kreditima da je za tuženika državna prisilna mjera iza koje stoje državni prisilni mehanizmi provedbe te mjere, kao što je to potvrdio i sam Ustavni sud u svom rješenju o prijedlogu za određivanje privremene mjere za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji koje se poduzimaju na osnovi predmetnog Zakona te se ne radi o ispunjenju ili priznanju tužbenog zahtjeva na bilo koji način. Naime, iz prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je bio upućen Hrvatskome Saboru (u konačnici koje izmjene i dopune su i usvojene), jasna je namjera predlagatelja zakona da, između ostaloga, rastereti i sudove. Naime, iz Zakona da jasno proizlazi da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Drugim riječima, početni kredit u CHF prestao je postojati u potpunosti nakon što je konvertiran u EUR pa po tom kreditu u CHF ne može više biti nikakvog potraživanja niti zahtjeva. Također, kako je već naznačeno i kako jasno proizlazi iz samoga zakona, konverzija je izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to plaćanja preračunata kao da je kredit početno bio u EUR, što naravno uključuje i kamate. Nastavno, budući da je potpisom Dodatka ugovoru o kreditu izvršena konverzija ugovora, time je i sam tužitelj prihvatio i priznao da mu je prilikom obračuna konverzije obuhvaćena ukupna masa sredstava (sve uplate po svim osnovama) koje je do tada tužitelj izvršavao, pa tako i uplate po osnovi kamate. Prema tome, tuženik tvrdi da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja otpao pravni interes za ishođenje pravne zaštite kakvu potražuje predmetnim tužbenim zahtjevom budući da se konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje te obuhvaća i utuženo razdoblje. Tuženik ističe i prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose.

2.1. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbene zahtjeve u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

3. Presudom od 20. prosinca 2022. poslovni broj P-270/2022-28 ovaj sud utvrdio je osnovanima deklaratorne tužbene zahtjeve tužitelja koji se odnose na ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena redovna promjenjiva kamatna stopa po Odlici tuženika i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF (švicarski franak), te usvojio tužbene zahtjeve tužitelja koji su glasili: „1. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9012245487 od dana 25. siječnja 2007. godine, koji glasi: " sukladno odluci Banke o kreditiranju građana."

2. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 9012245487 od dana 25. siječnja 2007. godine, koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

3. Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj 9012245487 od dana 25. siječnja 2007. godine, koji glasi: " plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja".

4. Presudom Županijskog suda u Zadru od 19. travnja 2023. , posl. broj Gž- 112/2023-2 u navedenom dijelu potvrđena je presuda ovog suda od 20. prosinca 2022. poslovni broj P-270/2022-28.

5. U ponovljenom postupku, tužitelj je u preciziranom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 12. srpnja 2024., predložio da se ponovno odluči i o tužbenim zahtjevima citiranim pod točkom 3. obrazloženja, međutim, kako je o tim tužbenim zahtjevima već pravomoćno odlučeno, na temelju odredbe čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 i 80/2022, dalje- ZPP), u navedenom dijelu, tužbu je valjalo odbaciti kao nedopuštenu, sve kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

6. Nadalje, presudom od 20. prosinca 2022. poslovni broj P-270/2022-28 ovaj sud utvrdio je osnovanima i tužbene zahtjeve tužitelja koji se odnose na isplatu s osnove ništetnih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, a u kojem dijelu je Županijski sud u Zadru, rješenjem od 19. travnja 2023. posl. broj Gž-112/2023-2, ukinuo citiranu presudu ovog suda i vratio predmet na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku, tužitelj je i dalje ostao kod svojih tužbenih zahtjeva za isplatu, a kojima potražuje zakonske zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni više uplaćeni iznos koji je nastao zbog nezakonite promjene kamatne stope i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, računajući od dana uplate pa do 30. rujna 2015. kao i razliku iznosa preplate po prednje navedenim osnovama umanjen za iznos priznat po konverziji, a sve prema preciziranom tužbenom zahtjevu kao u podnesku od 12. srpnja 2024.

8. Tuženik je u ponovljenom postupku ostao kod svih navoda i prigovora iz odgovora na tužbu, te danih tijekom prvobitnog postupka, te predložio tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti odbiti kao neosnovane.

9. Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku potrebno je ponovno raspraviti i donijeti odluku o visini tužbenih zahtjeva tužitelja koji se odnose na preplatu do koje je došlo zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i razliku u visini anuiteta do koje je došlo zbog promjena tečaja CHF u odnosu na dan isplate kredita, te je li nastupila zastara tih potraživanja.

10. Tijekom ponovljenog postupka, sud je, po prijedlogu tužitelja, proveo dopunsko knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl. oec. Mladenu Pavetiću.

11. Nalazom i mišljenjem knjigovodstveno-financijskog vještaka dipl. oec. Mladena Pavetića od 7. srpnja 2020., te dopunom istog od 16.11.2020. utvrđeno je da visina preplaćenih mjesečnih anuiteta, zbog promjene kamatne stope, za razdoblje od 31.3.2007. do 31.12.2013. ukupno iznosi 35.733,87 kn. Ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta, zbog promjene deviznog tečaja – valutna klauzula, za razdoblje od 31.3.2007. do 30.9.2015. ukupno iznosi 22.263,60 kn. Po osnovi konverzije na dan 30.9.2015. tuženik je priznao tužitelju preplatu u iznosu od 35.701,65 kn i zatezne kamate u ukupnom iznosu od 15.953,31 kn. Zatvorena glavnica u iznosu od 19.748,34 kn odnosi se na naplaćeni iznos preplate po osnovi povećanja kamatne stope u iznosu od 18.004,22 kn i preplate po osnovi povećanja tečaja u iznosu od 1.744,12 kn. Po uračunavanju priznatog iznosa u konverziji ostao je dug po osnovi glavnice od 38.249,13 kn, a koji se odnosi na preplatu po osnovi povećanja kamatne stope u iznosu od 17.729,66 kn i na preplatu anuiteta zbog promjene deviznog tečaja – valutna klauzula u iznosu od 20.519,47 kn. Zatezna kamata na preplaćeni iznos po osnovi povećanja kamatne stope iznosi ukupno 7.472,98 kn, a obračunata je od dana uplate anuiteta do 30.9.2015. Zatezna kamata na preplaćeni iznos po osnovi povećanja anuiteta zbog promjene deviznog tečaja ukupno iznosi 4.727,30 kn, a obračunata je od dana uplate anuiteta do 30.9.2015.

12. Po prijedlogu tužitelja, a koji je u skladu s uputom Županijskog suda u Zadru iz odluke od 19. travnja 2023. posl. broj Gž-112/2023-2, sud je naložio navedenom vještaku da dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da u odvojeno prikaže koliko je tužitelj više platio tuženiku zbog promjene kamatne stope, a koliko zbog primjene odredbe o valutnoj klauzuli na način da prikaže svaki mjesečni iznos preplate po obje osnovama odvojeno od početka kredita pa do dana sklapanja konverzije, te da od tako dobivenog zbroja oduzme iznos koji je tuženiku priznat u konverziji.

13. Iz Dopune nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 16.4.2024. proizlazi da ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta, zbog promjene kamatne stope, za razdoblje od 31.03.2007. do 31.12.2013. god. ukupno iznosi 35.733,87 kn ili 4.742,70 €, a ukupna visina preplaćenih mjesečnih anuiteta, zbog promjene deviznog tečaja – valutna klauzula, za razdoblje od 31.03.2007. god. do 30.09.2015. ukupno iznosi 22.263,60 kn ili 2.954,89 €. Po osnovi konverzije na dan 30.09.2015. god. tuženik je priznao tužitelju preplatu u iznosu od 35.701,65 kn od kojeg je naplaćeno 19.748,34 kn glavnice i 15.953,31 kn zatezne kamate. Po uračunavanju priznatog iznosa u konverziji ostao je dug po osnovi glavnice od 38.249,13 kn ili 5.076,53 €, na koju se računa zatezna kamata od dospijeća duga do uplate duga. Pojedinačno preplaćene anuitete u navedenom razdoblju vještak je u svojem nalazu i mišljenju tabelarno prikazao u visini i s datumima dospijeća, i to, zasebno iznose preplaćenih anuiteta zbog rasta kamata, a zasebno zbog rasta tečaja.

14. Tužitelj nije imao primjedbi na navedenu Dopunu nalaza i mišljenja vještaka, te je u skladu s istim, u podnesku od 12.7.2024. precizirao tužbeni zahtjev, a tuženik je ostao kod svojih primjedbi iznijetih tijekom postupka, a koji se tiču nepostojanja pravne osnove tužbenih zahtjeva tužitelja koji glase na isplatu.

15. Ovaj sud je ovako dopunjeni nalaz i mišljenje vještaka Mladena Pavetića ocijenio stručnim i objektivnim, te izrađenim u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, te ga u cijelosti prihvatio.

16. S obzirom da je vještak u navedenoj Dopuni nalaza i mišljenja pojedinačno naznačio po mjesecima tražene iznose, i to odvojeno iznose preplate zbog promjene kamatne stope, te iznose zbog promjene tečaja, ovaj sud je utvrdio da je prigovor zastare potraživanja kojeg je izjavio tuženik u cijelosti neosnovan.

17. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014. kada je donijeta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, odnosno donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno je da je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezalo uz valutu CHF, nepoštena i ništetna. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. lipnja 2019., to od 13. lipnja 2014. , u odnosu na isplate po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, odnosno od 14. lipnja 2018. do podnošenja tužbe nije istekao zastarni rok od pet godina koji se primjenjuje na sporove za isplatu temeljem stjecanja bez osnove. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

18. Kao što je ovaj sud već naveo u svojoj presudi od 20. prosinca 2022. poslovni broj P-270/2022-28, odnosu na tužbene zahtjeve tužitelja koji se odnose na isplatu s osnove navedenih ništetnih odredbi predmetnog Ugovora, valja primijeniti odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Također, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, nadoknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju, s obzirom da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak i kojima je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF utvrđene ništetnima, a iste su predmetni ugovor uvrštene na inicijativu tuženika, isti se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, te je u obvezi tužiteljici isplatiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja stečenog bez osnove. Prema tome, tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvih ništetnih odredbi tuženik naplatio i primio od nje, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate svakog pojedinog više plaćenog iznosa.

19. U odnosu na tvrdnju tuženika da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, te da iz navedenog razloga tužitelj više nema pravo ništa potraživati s osnova predmetnog ugovornog odnosa, valja navesti da je knjigovodstveno- financijskim vještačenjem provedenim tijekom ovog postupka utvrđeno da, unatoč provedenoj konverziji, nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka, te kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj, i u slučaju provođenja konverzije, ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako, proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu ŽT protiv Erste Bank Hungary Zrt, koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bile proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako, odlukom Vrhovnog suda Rev 18/18 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. U odnosu na navedeno, također valja istaknuti da je u rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 od 12.02.2019. zauzeto stajalište da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji u pojedinačnim postupcima imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim zahtjevima. Kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog ugovornog odnosa koji sadrži nepoštenu odredbu, to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u predmetnom ugovornom odnosu slučaj.

20. Također valja navesti da je cilj ZIDZPK/15 bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

21. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano Dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

22. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO-a. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.

23. Kao što je već naprijed navedeno, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je u razdoblju od 31.03.2007. do 31.12.2013., tužitelj preplatio tuženiku, zbog promjene kamatne stope iznos od ukupno 4.742,70 EUR, te u razdoblju od 31.03.2007. do 30.09.2015., zbog rasta tečaja, u ukupnom iznosu od 2.954,89 EUR, pri čemu su pojedinačni iznosi preplaćenih anuiteta s datumima plaćanja istih tabelarno prikazani u navedenoj Dopuni nalaza i mišljenja, i to na način kako je tužitelj konačno precizirao svoje tužbene zahtjeve u podnesku od 12.7.2024. Vještačenjem je također utvrđeno da je po osnovi konverzije na dan 30.09.2015. tuženik je priznao tužitelju preplatu u iznosu od 35.701,65 kn, po uračunavanju koje je ostao dug po osnovi glavnice u iznosu od 5.076,53 EUR.

24. Slijedom navedenog, tužbene zahtjeve tužitelja koji se odnose na isplatu, a koje je isti precizirao u podnesku od 12.7.2024., sud je u cijelosti utvrdio osnovanima, pri čemu valja navesti da na pojedinačno utvrđene preplaćene iznose anuiteta zbog promjene kamatne stope i zbog rasta tečaja CHF, primjenom odredbe čl. 1115. ZOO- a , tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate koje teku od plaćanja svakog više plaćenog anuiteta pa do 30. rujna 2015., a na iznos od 5.076,53 EUR, koji je ostao nakon uračunavanja iznosa preplate priznate tužitelju u konverziji, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO.-a, tužitelj ima pravo na zakonske zakonske zatezne kamate koje teku od 1. listopada 2015. do isplate.

25. Na osnovu navedenog, valjalo odlučiti kao u izreci presude pod točkama I.- III. 26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Visinu troškova tužitelja sud je odredio primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN138/2023, dalje: OT) a prema v.p.s. u iznosu od 7.963,37 EUR. Sud je tužitelju, kao potrebne za vođenje ovog postupka, priznao troškove koji se odnose na sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) u iznosu od 200,00 EUR, za sastav obrazloženih podnesaka od 14.1.2020., 10.6.2020., 11.8.2020., 31.1.2021., 11.10.2022., 18.7.2023. i 12.7.2024., ( Tbr. 8. t.1. Tarife), u iznosu od 200,00 EUR, za svaki, za zastupanje na ročištima (Tbr. 9 st. 1 Tarife) od 14.1.2020., 4.3.2020., 21.11.2022, 20.12.2022., 13.3.2024. i 22.1.2025., u iznosu od 200,00 EUR za svako, što ukupno iznosi 2.800,00 EUR. Navedeni iznos valjalo je uvećati za PDV 25%, što ukupno iznosi 3.500,00 EUR. Sud je tužitelju, nadalje, priznao trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od ukupno 501,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 113,35 EUR, te na presudu iznos 125,97 EUR. Tako je tužitelju dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 4.240,32 EUR.

27. Tužitelju su, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, priznate i zatražene zakonske kamate na dosuđeni parnični trošak, a iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi navedenoj u izreci. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom IV.

U Krapini, 20. veljače 2025.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisano, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zadru.

Dostaviti:

1. Odvjetnica Vinka Brundula Tadić

2. OD Leko i partneri, Zagreb